Poslovni broj: P-1787/2021-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserka Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MP iz [adresa], OIB; 88230882408, zastupan po odvjetnicima Odvjetničkog društva Jelić, Vuković i Vukšić iz Zagreba, protiv tuženika Porsche leasing d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB; 36514183925, zastupan po odvjetnicima odvjetničkog društva Stefanović i Vrdelja iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 09. srpnja 2026. godine,

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je djelomično povučena tužba tužitelja u iznosu od 1.716,26 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.01.2007. godine. do isplate.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba:

-iz čl. 5 st. 1. Uvjeta Ugovora o kreditu Inačica CHF-2007-02 koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br 00038 sklopljenog dana 11.01.2007. g. između tužitelja SRP RATIMIRA iz Zagreba, Oib: [osobni identifikacijski broj] i tuženog PORSCHE MOBILITI d.o.o. Zagreb, , V. Škorpika 21, Oib:36514183925, potvrđenog po javnom bilježniku Jasni Zorić iz Zagreba, Dugoselska 12, pod brojem: OU-15/2007 dana 12.01.2007. godine i to u dijelu odredbe koji glasi: ”… prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.“.

III Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. Zagreb, Oib:36514183925 da tužitelju NP iz [adresa], Oib: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 2.929,04 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

0,93 eura od dana 31.03.2007. do dana plaćanja,

8,25 eura od dana 12.04.2008. do dana plaćanja,

9,97 eura od dana 12.11.2008. do dana plaćanja,

17,08 eura od dana 13.12.2008. do dana plaćanja,

0,72 eura od dana 13.01.2009. do dana plaćanja

41,70 eura od dana 13.02.2009. do dana plaćanja,

44,87 eura od dana 12.03.2009. do dana plaćanja,

27,60 eura od dana 15.04.2009. do dana plaćanja,

32,55 eura od dana 13.05.2009. do dana plaćanja,

34,16 eura od dana 13.06.2009. do dana plaćanja,

26,32 eura od dana 14.07.2009. do dana plaćanja,

29,22 eura od dana 29.09.2009. do dana plaćanja,

24,86 eura od dana 13.10.2009. do dana plaćanja,

24,87 eura od dana 13.10.2009. do dana plaćanja,

20,78 eura od dana 14.11.2009. do dana plaćanja,

29,02 eura od dana 15.12.2009. do dana plaćanja,

28,63 eura od dana 14.01.2010. do dana plaćanja

36,75 eura od dana 13.02.2010. do dana plaćanja,

40,13 eura od dana 16.03.2010. do dana plaćanja,

42,86 eura od dana 14.04.2010. do dana plaćanja,

48,21 eura od dana 12.05.2010. do dana plaćanja,

58,12 eura od dana 12.06..2010. do dana plaćanja,

64,85 eura od dana 13.07.2010. do dana plaćanja,

75,48 eura od dana 04.08.2010. do dana plaćanja,

81,54 eura od dana 15.09.2010. do dana plaćanja,

89,90 eura od dana 14.10.2010. do dana plaćanja,

86,80 eura od dana 12.11.2010. do dana plaćanja,

91,42 eura od dana 15.12.2010. do dana plaćanja,

113,95 eura od dana 12.01.2011. do dana plaćanja

112,97 eura od dana 12.02.2011. do dana plaćanja,

111,72 eura od dana 12.03.2011. do dana plaćanja,

122,96 eura od dana 13.04.2011. do dana plaćanja,

109,19 eura od dana 12.05.2011. do dana plaćanja,

122,45 eura od dana 14.06.2011. do dana plaćanja,

144,33 eura od dana 13.07.2011. do dana plaćanja,

176,42 eura od dana 12.08.2011. do dana plaćanja,

197,94 eura od dana 13.09.2011. do dana plaćanja,

157,94 eura od dana 12.10.2011. do dana plaćanja,

143,49 eura od dana 12.11.2011. do dana plaćanja,

143,66 eura od dana 13.12.2011. do dana plaćanja,

te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.909,32 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09.07.2026.godine, pa do isplate, s time da su kamate do 31.12.2007. određene po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su dana 11.01.2007. godine tužitelj i tuženik sklopili su Ugovor o kreditu br 00038 za financiranje kupnje osobnog vozila sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini (nastavno: Ugovor), koji je potvrđen dana 12.01.2007. g. kod javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba, Dugoselska 12, pod brojem: OU-15/2007, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 36.574,57 CHF prema prodajnom tečaju Raiffeisenbak Austria d.d. važećem za CHF na dan korištenja kredita. Citiranim Ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita od 5 godina (60 mjeseci) kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 697,01 CHF. Postupajući protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača te protivno osnovnim načelima obveznog prava, a naročito suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tuženik je u tipiziranom Ugovoru tužitelju nametnuo ugovaranje nepoštene odredbe kojom je tužitelj kao inferiorna strana stavljen u neravnopravan položaj. Ovo stoga što prilikom zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu tuženik nije tužitelju pružio dovoljno informacija o rizicima vezanim uz zaključenje takvog ugovora kod kojeg je ugovorena valutna klauzula u CHF, kao i podatke o ekonomskim posljedicama povezanim uz ugovaranje takve klauzule. Tužitelj je dana 10. siječnja 2012. g. otplatio posljednju ratu, te tako otplatio kredit u cijelosti. Posljedice koje su nastale zbog ugovaranja ništetne odredbe u predmetnom Ugovoru o kreditu, a koja se odnosi na ugovaranje valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, od dana sklapanja toga Ugovora pa do konačne otplate, očituju se u tome da je tužitelj tuženiku zbog porasta tečaja CHF u odnosu na kunu, dužan isplatiti cca 35.000,00 kn, za koji je iznos tužitelj preplatio svoju obvezu po osnovi citiranog kredita i koji je iznos tuženik od njega naplatio bez pravne osnove. Čl. 5. st. 1. Uvjeta Ugovora o kreditu Inačica CHF- 2007-02 koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br 00038 između stranka, a koji je Ugovor sastavljao tuženik, utvrđeno je da se kredit otplaćuje prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF vrijedećem na dan plaćanja, a što je suprotno Zakonu. Kako je ranijim pravomoćnim presudama VS RH i VTS-a utvrđena ništetnost ugovornih odredbi na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.01.2004. -31.12.2008. god., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora. Stoga tužitelj konačno predlaže da su utvrdi ništetnim dijelove odredbi ugovora o kreditu, te da naloži tuženiku platiti tužitelju iznose kako je navedeno u izreci presude, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare obzirom se u konkretnom slučaju na tužiteljev zahtjev za isplatom primjenjuje se petogodišnji zastarni rok. Osporava da bi bilo koja odredba predmetnog Ugovora bila nepoštena ili ništetna. Upravo suprotno, tuženik sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Kako nema ništetnih odredbi ugovora, nema niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati tužitelju. Tuženik ukazuje sudu da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe potrošača – (tzv. „Udruge FRANAK“). Budući da tuženik nije bio stranka u postupku koji se vodio po kolektivnoj tužbi potrošača te se u ovom sporu ne mogu koristiti pravna utvrđenja iz tog postupka. S tim u vezi, tuženik ukazuje na odredbu čl502 c Zakona o parničnom postupku. U konkretnom slučaju, tuženik smatra da su sve odredbe predmetnog Ugovora u djelu u kojem se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 00038 (list 5-11 spisa), U plan otplate (list 12-13 spisa), u uplate tuženika (list 14-22 spisa), u prijedlog za upis brisanja (list 23 spisa), u Ugovor o kreditu broj 00702 (list 33-36 spisa), u financijski nalaz (list 81-83 spisa), u plan otplate (list 88-89 spisa), u promjenu kamatne stope (list 90 spisa), u Zahtjev za zaključenje ugovora o kreditu (list 91-94 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačnjem po stalnom sudskom vještaku Darfin d.o.o. (list 104-109 spisa), u analitički financijsku karticu za predmetni ugovor (list 114-118 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 133-134 spisa).

4. Među strankama nije sporno da su dana 11.01.2007. godine tužitelj i tuženik sklopili su Ugovor o kreditu br 00038 za financiranje kupnje osobnog vozila sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 36.574,57 CHF prema prodajnom tečaju Raiffeisenbak Austria d.d. važećem za CHF na dan korištenja kredita s rokom tplate kredita od 5 godina kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 697,01 CHF.

5. Sporno je da li su odredbe o valutnoj klauzuli ništetne, sporno je da li je nastupila zastara potraživanje, te je sporna visina tužbenog zahtjeva.

6. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Na odnos među strankama ne može se direktno primijeniti presude na koje se tužiteljica poziva u tužbi, odnosno presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/17 koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/18 u odnosu na ugovorne odredbe vezano uz valutnu klauzulu, u potrošačkim ugovorima, obzirom se u ovom slučaju ne mogu primijeniti odredbe čl. 502.c ZPP-a te odredbe Zakona o zaštiti potrošača vezano uz kolektivne tužbe i to zato što tuženik nije bio stranka predmetnih kolektivnih sporova (Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revd-2379/21 od 01. lipnja 2021. godine).

8. Slijedom navedenog, sve navode o nepoštenosti ugovornih odredbi, sud će cijeniti u ovom postupku temeljem provedenih dokaza.

9. Tužitelj je tijekom postupka preinačio tužbeni zahtjev i to podneskom od 23.10.2025., usklađujući svoj tužbeni zahtjev te ga djelomično povukao u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev. Prema shvaćanju Građanskog odjela ovog suda od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva, iako nije preinaka tužbe, djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP. Tuženik se nije protivio ovakvom povlačenju tužbenog zahtjeva podneskom od 23.10.2025. godine, te je sud sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a sud odlučio kao u izreci rješenja. Kako je prvotno tužitelj potraživao iznos od 35.000,00 kuna odnosno 4.645,30 eura dok konačno potražuje iznos od 2.929,04 eura, to je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za iznos od 1.716,26 eura.

10. Tuženik je tijekom postupka povukao prijedlog za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka LP i ŠP, te sud nije provodio dokaz saslušanjem tih svjedoka. Tuženik je naveo da u spis dostavlja pisanu izjavu svjedoka ŠP, no istu nije dostavio, dok se tužitelj nije niti složio da se u ovom predmetu koristi takva izjava svjedoka, a slijedom čega sud, obzirom na načelo neposrednosti, ne bi niti uzeo u obzir pisanu izjavu svjedoka.

11. Iz iskaza tužitelja proizlazi je imao namjeru kupiti vozilo te je došao u poslovnicu tuženika gdje mu je ponuđen ugovor, a kakav je kasnije sklopljen. Ponuđen mu je samo takav ugovor, odnosno s valutnom klauzulom u CHF, dok mu nitko od zaposlenika tuženika nije objasnio što je to valutna klauzula niti koji su rizici kod sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Vozilo je kupio za osobnu uporabu. Misli da se tada s tuženikom mogao sklopiti ugovor samo u valutnoj klauzuli u CHF, a to je čuo u razgovoru s drugim ljudima koji su tamo bili. Nije bilo mogućnosti pregovaranja, a niti je to pokušao, složio se sa svim uvjetima koji su bili stavljeni u ugovor. Rata kredita s početnim 2.300,00 kn narasla je s vremenom do 5.200,00 kn. U vrijeme sklapanja ugovora nije imao nikakva saznanja o CHF te nemam nikakvog znanja o financijama. Nije mu bilo poznato da se tečajevi mijenjaju. Nitko mu nije garantirao da se tečaj CHF neće mijenjati. U trenutku sklapanja ugovora bila mu je prihvatljiva visina mjesečne rate.

12. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu proizlazi da sklopljeni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja kod obračunavanja mjesečnih anuiteta u valuti CHF, te njihove naplate u kunskoj protuvrijednosti. Nikakvi egzaktni i jasno definirani parametri nisu određeni. Iz iskaza tužitelja proizlazi da nije bilo ikakvih pregovora s korisnicima kredita, a niti da su im objašnjeni rizici kod sklapanja ugovora u valutnoj klauzuli CHF. Dakle, iz navedenog proizlazi da stranke nisu pojedinačno pregovarale o odredbama ugovora, a niti je tužitelju objašnjeno išta o parametrima temeljem kojih se ugovorena valutna klauzula može mijenjati. K tome, tuženik u odgovoru na tužbu i nastavno tijekom postupka niti ne tvrdi da je tužitelj kao korisnik kredita na tu odredbu mogao utjecati. Osim toga, kod tipiziranog ugovora se i po prirodi stvari o tim uvjetima ne može pojedinačno pregovarati.

13. U ovom postupku nije utvrđeno općenito nepošteno ponašanje tuženika, nego je utvrđena nepoštenost (a time i ništavost) pojedinih odredbe ugovora koji ugovor je sastavljen od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljem.

14. Tuženik je promjenu valutne klauzule, a kako navodi, mijenjao sukladno jasnih, lako razumljivim i uočljivim odredbama ugovora. No, tuženik ponovno nigdje ne navodi da je tužitelj imao ikakve mogućnosti sudjelovanja u tim određivanjima ili promjenama, a koje su se direktno ticale i tužitelja, odnosno da je time isključena njegova obveza pregovaranja i upoznavanja tužitelja sa istim.

15. Također, unošenje neodređene formulacije glede tečaja valute u ugovore o kreditu, tužitelj kao korisnik kredita odnosno kao potrošač doveden je u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi koja postoji u ugovoru o kreditu, te u naknadnim objašnjenjima tuženika te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kretati. Na temelju takve ugovorne odredbe, bez obzira na naknadno pojašnjenje, osim precizno određene kamatne stope tečaja valute u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, budući iznosi anuiteta nisu bili niti određeni, a niti odredivi.

16. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

17. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

18. Tužitelju je trebalo ponuditi (objasniti) razloge promjene valutne klauzule, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju, kao klijentu- potrošaču, da pristane na takve odredbe i iskoristi neke od navedenih solucija, Primjenom navedene ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno čl. 247. ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavljaju cijenu). Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg klijent (tužitelj) ima obvezu vratiti banci i cijena. Predmetna odredba u ugovor je unesena samo od strane tuženika, na koju odredbu tužitelj nije mogao utjecati jer o istoj nije pojedinačno pregovarao (kako je ranije obrazloženo), a ni u ugovoru tuženika nisu navedeni egzaktni parametri, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja. Sve navedeno dovodi do zaključka da su predmetne odredbe ugovora o kreditu ništetne.

19. Slijedom svega navedenog, sama promjena valutne klauzule nije bila zakonom zabranjena, ali način na koji je to napravljeno predmetnim Ugovorom o kreditu nije bilo u skladu sa zakonom, to je ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu kojim zahtijeva utvrditi ništavim dio odredbe čl. 5 Općih uvjeta ugovora o kreditu te je stoga odlučeno kao u toč. I izreke ove presude.

20. Parametri koje tuženik navodi nisu dovoljan razlog da bi sud imao drugačije mišljenje od već iznesenog.

21. Čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača određuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Slijedom navedenog, a kako se radi o unaprijed formuliranom ugovoru, odnosno tipskom ugovoru, teret dokaza pada na tuženika, a koji, po mišljenju suda, nije dokazao suprotno, odnosno da bi se o pojedinoj ugovornoj odredbu, koje odredbe tužitelj traži utvrditi ništetnim, pojedinačno pregovaralo te da je ista, odnosno njezin prednik imao utjecaj na sadržaj tih odredbi.

22. Čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača određuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

23. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

24. Dakle, slijedom navedene odredbe, a obzirom sud smatra da postoji djelomična ništavost dijela odredbe čl. 6 te čl. 9 Općih uvjeta ugovora o kreditu.

25. Neosnovan je prigovor zastare. Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela dana 20. siječnja 2020. godine zauzeo je pravno shvaćanje kako slijedi; "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako se upravo ovim postupkom odlučuje i o ništetnosti predmetnih odredbi, to je jasno kako tužitelj nije u zastari za svoja potraživanja.

26. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

27. Uvidom u Ugovor o kreditu, pregledom uplata tuženika i promet po kreditu, a poglavito iz nalaza i mišljenja vještaka, a koji dokaz je sud prihvatio jer je dan stručno, sažeto i jasno, te uzimajući u obzir činjenicu da stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu vještva, sud je utvrdio da je se tečaj mijenjao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, te je utvrđeno da je prvi obrok dospio dana 31.01.2007., a posljednji 31.12.2011. godine. Tuženik ne spori da je tužitelj platio sve anuitete.

28. Na okolnost visine utuženog potraživanja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem te je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Darfin d.o.o. i iz dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđeno da razlika s osnova promjene tečaja na više iznosi 2.929,04 eura, na niže od početnog iznosi 161,24 eura.

29. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1111. ZOO jer je tuženik stekao taj iznos bez osnove. Kamate su određene sukladno čl. 29 ZOO-a.

30. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a.

31. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava tužbe prema Tbr 7/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 23.04.2021. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 24.05.2024. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 11.10.2024. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 23.10.2025. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 24.03.2026. prema Tbr 9/5 25 bodova, trošak sastava podneska od 31.03..2026. prema Tbr 8/4 25 bodova, trošak pristupa na ročište dana 18.05.2026. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno iznosi 650 bodova, odnosno 1.300,00 eura, a što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od 1.625,00 eura. Tužitelju je također priznat trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 200,00 eura, te trošak pristojbe za tužbu u iznosu od 46,45 eura i presudu u iznosu od 37,87 eura (čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama), tako da ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 1.909,32 eura.

32. Kamate na dosuđeni trošak dosuđene su sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.

33. Temeljem čl. 155 ZPP-a sud tužitelju nije dosudio trošak sastava podneska od 17.03.2021. godine obzirom isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka jer je tužitelj mogao dokaz o plaćenoj pristojbi dostaviti zajedno s tužbom.

U Zagrebu, dana 09. srpnja 2026 godine

Sudac:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tuženik po punomoćniku

Rj/

rješenje tužitelju na platež pristojbe na presudu 75,74