REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-7077/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Kristina Baričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, koga zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin i partneri d.o.o., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja – odvjetničke vježbenice KŽ i zamjenika punomoćnika tuženika – odvjetnika Stjepana Željka Tomića, dana 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi: „Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-971/17.“

II Nalaže se tužitelju HŽ naknaditi tuženiku B2 Kapital d.o.o. troškove postupka u iznosu 1.000,00 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. srpnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-27086/2022 od 28. listopada 2024. tužitelj upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe, određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-971/17, nedopuštenom, zbog istaknutog žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. 11. Ovršnog zakona. Naime, tužitelj smatra da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Navodi kako je u izvatku iz poslovnih knjiga samo navedeno da stanje dospjelog duga na dan 15. svibnja 2017. iznosi 68.081,49 kuna, od čega je glavnica 57.181,58 kuna, a zatezna kamata 9.274,91 kuna, no, obzirom da je prethodni vjerovnik predmetnog duga Hrvatska poštanska banka d.d., smatra da je zastara počela teći danom dospijeća tražbine Hrvatske poštanske banke, a što je zasigurno ranije od 15. svibnja 2017. Stoga, kako smatra da je nastupila zastara predmetnog potraživanja, to smatra i da je ovrha određena predmetnim rješenjem o ovrsi nedopuštena te predlaže sudu donijeti presudu kojom se proglašava nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-971/17 i kojom se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka prvenstveno navodi kako je tužba nedopuštena, s obzirom da je rješenje o ovrsi steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti 6. srpnja 2018., nakon što tužitelj nije uspio sa zahtjevom za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, slijedom čega smatra kako nema mjesta upućivanju u parnicu. Nadalje, navodi i kako smatra neosnovanim tužbeni zahtjev, s obzirom da, ukoliko tužitelj smatra da je zastara tražbine nastupila prije donošenja rješenja o ovrsi, prigovor zastare je nedopušten, i to stoga što je rješenje o ovrsi steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti, odnosno radi se o presuđenoj stvari, dok, s druge strane, ako tužitelj smatra da je zastara tražbine nastupila nakon donošenja rješenja o ovrsi, tada je prigovor tužitelja očito neosnovan, s obzirom da je pobijano rješenje o ovrsi postalo pravomoćno 6. srpnja 2018., odnosno od pravomoćnosti rješenja o ovrsi nije protekao propisani desetogodišnji zastarni rok. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbaciti tužbu tužitelja kao nedopuštenu, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Na okolnost dopuštenosti tužbe podnesene u ovome postupku izvršen je uvid u spis ovoga predmeta posl.br. Ovrv-27086/2022 te je utvrđeno kako je u tome predmetu ovršenik upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom rješenjem od 28. listopada 2024., a koje mu je dostavljeno 6. studenoga 2024. i to iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje OZ), kojim je propisano kako protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

4. U ovome predmetu sporno je je li nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

5. U dokaznome postupku izvršen je uvid u priklopljene spise ovoga suda poslovni broj Ovrv-22205/2017 i Ovrv-27086/2022, kao i u dokumentaciju koja prileži spisu. Odbijen je dokaz tužitelja za njegovim saslušanjem, s obzirom se radi o pravnom pitanju te iskaz stranke nije adekvatan dokaz za utvrđenje činjenice je li nastupila zastara potraživanja iz ovršne isprave.

6. Naime, uvidom u spis ovoga suda poslovni broj Ovrv-22205/2017 utvrđeno je da je po prijedlogu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja javni bilježnik Mladen Matoš dana 6. lipnja 2017. donio rješenje o ovrsi kojim je naloženo tužitelju kao ovršeniku isplatiti tuženiku kao ovrhovoditelju iznos od 68.081,49 kuna sa zateznom kamatom koja na iznos od 58.806,58 kuna teče od 15. svibnja 2017. do isplate, a na iznos od 2.439,77 kuna teče od pravomoćnosti i ovršnosti toga rješenja do isplate; kao i kojim je određena ovrha općenito na imovini tužitelja kao ovršenika i naloženo mu je naknaditi tuženiku kao ovrhovoditelju troškove postupka.

7. Nadalje, uvidom u isti spis utvrđeno je kako je na citiranom rješenju o ovrsi iskazana potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenjem od 24. listopada 2017., kojim je iskazana pravomoćnost i ovršnost s datumom 21. rujna 2017.

7.1. Iz istog spisa vidljivo je kako je ta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti ukinuta rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, poslovni broj Gž Ovr-270/2018-2 od 6. srpnja 2018.

7.2. Potom je utvrđeno kako je izvršena dostava predmetnog rješenja o ovrsi tužitelju kao ovršeniku 31. listopada 2017. (list 11 spisa Ovrv-22205/2017) te kako je protiv toga rješenja o ovrsi tužitelj kao ovršenik podnio 13. veljače 2018. zahtjev za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, a podredno prigovor, u kojemu ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja.

7.3. Iz istoga spisa vidljivo je kako je sud 4. studenoga 2019. iskazao novu potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi, kojom je potvrdio pravomoćnost i ovršnost rješenja o ovrsi s danom 6. srpnja 2018., a zahtjev za ukidanje pravomoćnosti i ovršnosti, podredno prigovor, kojim tužitelj kao ovršenik ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja, sud je tretirao kao žalbu nakon proteka roka iz čl. 53. st. 1. OZ-a, kojim je propisano da ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7 i toč. 9.- 11. OZ-a podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

8. Vezano uz prigovor zastare kojega ističe tužitelj kao ovršenik, izvršen je uvid u spis ovoga suda poslovni broj Ovrv-22205/17 i utvrđeno je kako je na temelju vjerodostojne isprave doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-971/17 od 6. lipnja 2017., a koje je steklo 6. srpnja 2018. svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti te predstavlja ovršnu ispravu.

9. Odredbom čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023, dalje ZOO) propisano je kako tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za 10 godina. Desetogodišnji zastarni rok počinje teći od ovršnosti te odluke.

10. Kako je već navedeno, uvidom u priklopljeni spis i to spis Ovrv-22205/17 utvrđeno je da je ovršna isprava - pravomoćni i ovršni platni nalog iz rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-971/17 od 6. lipnja 2017. stekao svojstvo ovršnosti 6. srpnja 2018.

11. S obzirom na navedeno, nije protekao desetogodišnji rok od ovršnosti predmetne ovršne isprave, koji je propisan odredbom čl. 323. OZ-a.

12. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev, kojim tužitelj predlaže proglasiti ovrhu nedopuštenom iz razloga čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, odbiti kao neosnovan, kao u izreci ove presude.

13. S obzirom na uspjeh tuženika u parnici, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada mu pravo na naknadu troškova postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice, pa tako za odgovor na tužbu u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa) te trošak zastupanja na ročištima 18.6.2025., 2.2.2026. i 25.5.2026. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno čini 400 bodova, što, uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eur (Tbr. 50. Tarife) i pripadajući porez na dodanu vrijednost iznosi 1.000,00 Eur, a na koji iznos teku zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 9. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz rj o pristojbi na tužbu 74,66 eura i presudu 222,86 eura

2. Tuženiku po punomoćniku