Republika Hrvatska
Općinski sud u
Karlovcu Trg
hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Poslovni broj: 11 Pr-216/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužiteljice DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jacinti Toš Špehar, odvjetnica u Bjelovaru, Trg kralja Tomislava 3 protiv tuženika Keramika Modus d.o.o. u stečaju, Orahovica, Vladimira Nazora 67, OIB: 93756665118, stečajni upravitelj Paula Čandrlić Mesarić, Osijek, Zagrebačka 6, zastupan po odvjetnici Ani Šoštarec, Zagreb, Ulica Gjure Szaba 1a, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave održane dana 15. lipnja 2026. godine, u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene dana 10. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I.
"Utvrđuje se da postoji tražbina tužitelja DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koja je tražbina I višeg isp latnog reda prema tuženiku Keramika modus d.o.o. u stečaju Orahovica, Vladimira Nazora 67, OIB: 93756665118, kao pravnom sljedniku iza Keramike modus d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i zastupanje Orahovica, Vladimira Nazora 67, OIB: 93756665118, s osnova razlike plaće u bruto iznos od 84.630,47 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče počev od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine, pa sve do isplate po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora između trgovaca i osoba javnog prava koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, a koja teče na iznos od:
- 1.370,87 eura počev od 26.11.2015. godine,
- 1.370,50 eura počev od 26.12.2015. godine,
- 1.379,83 eura počev od 26.01.2016. godine,
- 1.383,72 eura počev od 26.02.2016. godine,
- 1.370,02 eura počev od 26.03.2016. godine,
- 1.369,31 eura počev od 26.04.2016. godine,
- 1.371,24 eura počev od 26.05.2016. godine,
- 1.374,96 eura počev od 26.06.2016. godine,
- 1.387,97 eura počev od 26.07.2016. godine,
- 1.390,20 eura počev od 26.08.2016. godine,
- 1.383,93 eura počev od 26.09.2016. godine,
- 1.370,88 eura počev od 26.10.2016. godine,
- 1.367,53 eura počev od 26.11.2016. godine,
- 1.374,34 eura počev od 26.12.2016. godine,
- 1.354,87 eura počev od 26.01.2017. godine,
- 1.361,50 eura počev od 26.02.2017. godine,
- 1.348,92 eura počev od 26.03.2017. godine,
- 1.351,11 eura počev od 26.04.2017. godine,
- 1.361,57 eura počev od 26.05.2017. godine,
- 1.366,40 eura počev od 26.06.2017. godine,
- 1.414,20 eura počev od 26.07.2017. godine,
- 1.385,25 eura počev od 26.08.2017. godine,
- 1.362,78 eura počev od 26.09.2017. godine,
- 1.362,80 eura počev od 26.10.2017. godine,
- 1.362,80 eura počev od 26.11.2017. godine,
- 1.362,80 eura počev od 26.12.2017. godine,
- 1.362,80 eura počev od 26.01.2018. godine,
- 1.454,49 eura počev od 26.02.2018. godine,
- 1.271,12 eura počev od 26.03.2018. godine,
- 1.362,80 eura počev od 26.04.2018. godine,
- 1.362,81 eura počev od 26.05.2018. godine,
- 1.362,81 eura počev od 26.06.2018. godine,
- 1.362,81 eura počev od 26.07.2018. godine,
- 1.362,81 eura počev od 26.08.2018. godine,
- 1.417,37 eura počev od 26.09.2018. godine,
- 1.417,38 eura počev od 26.10.2018. godine,
- 1.358,84 eura počev od 26.11.2018. godine,
- 1.373,54 eura počev od 26.12.2018. godine,
- 1.377,25 eura počev od 26.01.2019. godine,
- 1.360,58 eura počev od 26.02.2019. godine,
- 1.414,59 eura počev od 26.03.2019. godine,
- 1.417,38 eura počev od 26.04.2019. godine,
- 1.417,38 eura počev od 26.05.2019. godine,
- 1.417,38 eura počev od 26.06.2019. godine,
- 1.417,38 eura počev od 26.07.2019. godine,
- 1.417,38 eura počev od 26.08.2019. godine,
- 1.417,38 eura počev od 26.09.2019. godine,
- 1.417,38 eura počev od 26.10.2019. godine,
- 1.417,38 eura počev od 26.11.2019. godine,
- 1.417,38 eura počev od 26.12.2019. godine,
- 1.406,90 eura počev od 26.01.2020. godine,
- 1.406,91 eura počev od 26.02.2020. godine,
- 1.406,90 eura počev od 26.03.2020. godine,
- 1.898,06 eura počev od 26.04.2020. godine,
- 1.693,41 eura počev od 26.05.2020. godine,
- 1.517,76 eura počev od 26.06.2020. godine,
- 1.406,90 eura počev od 26.07.2020. godine,
- 1.406,91 eura počev od 26.08.2020. godine,
- 1.628,63 eura počev od 26.09.2020. godine
- 1.812,06 eura počev od 26.10.2020. godine, sve u roku od osam dana.
II.
Tuženik Keramika modus d.o.o. u stečaju Orahovica, Vladimira Nazora 67, OIB: 93756665118, kao pravni sljednik iza Keramike modus d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i zastupanje Orahovica, Vladimira Nazora 67, OIB: 93756665118 dužan je tužitelju DR iz [adresa], D [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 18.402,50 EUR zajedno sa zateznom kamatom koje teče počev od dana presuđenja tj. 10. srpnja 2026. godine, pa sve do isplate po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora između trgovaca i osoba javnog prava koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
O b r a z l o ž e n j e
Tužiteljica u tužbi tvrdi da je neprekidno u radnom odnosu kod tuženika od 07. lipnja 2010. godine, pa je prema posljednjem ugovoru o radu od 28. veljače 2013. godine i aneksa ugovora o radu od 24. travnja 2013. godine zaposlena na neodređeno vrijeme na radnom mjestu komercijalnog direktora. Tuženik je bez suglasnosti tužiteljice i u protivnosti sa sklopljenim ugovorom o radu, Pravilnikom o radu te odredbama Zakona o radu u razdoblju od listopada 2015. godine pa do danas isplaćivao tužitelju plaću u umanjenom iznosu. Sukladno ugovoru o radu od 28. veljače 2013. godine i aneksa ugovora o radu od 24. travnja 2013. godine tuženik se tužitelju obvezao isplaćivati plaću u neto iznosu od 14.000,00 kuna, no isplaćivao mu je umanjeni neto iznos plaće dok mu plaća za rujan 2020. godine nije isplaćena u cijelosti. Imajući u vidu da je tuženik kao poslodavac isplaćivao tužitelju kao radniku manju plaću od one koja je ugovorena ugovorom o radu to tužitelj potražuje razliku neisplaćene plaće u bruto iznosu kao i plaću u bruto iznosu koja nije isplaćena do dana podnošenja tužbe te nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja tužiteljica specificira tužbu i predlaže da su donese presudu kojom bi se utvrdilo da postoji tražbina tužitelja DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koja je tražbina I višeg isplatnog reda prema tuženiku Keramika modus d.o.o. u stečaju [adresa], OIB: 93756665118, kao pravnom sljedniku iza Keramike modus d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i zastupanje Orahovica, Vladimira Nazora 67, OIB: 93756665118, s osnova razlike plaće u bruto iznos od 84.630,47 eura / 637.648,29 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče počev od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja se određu je za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine, pa sve do isplate po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora između trgovaca i osoba javnog prava koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, a koja teče na iznos od:
- 1.370,87 eura /10.328,87 kuna počev od 26.11.2015. godine,
- 1.370,50 eura /10.326,07 kuna počev od 26.12.2015. godine,
- 1.379,83 eura / 10.396,37 kuna počev od 26.01.2016. godine,
- 1.383,72 eura / 10.425,67 kuna počev od 26.02.2016. godine,
- 1.370,02 eura / 10.375,17 kuna počev od 26.03.2016. godine,
- 1.369,31 eura /10.317,12 kuna počev od 26.04.2016. godine,
- 1.371,24 eura / 10.331,67 kuna počev od 26.05.2016. godine,
- 1.374,96 eura / 10.359,67 kuna počev od 26.06.2016. godine,
- 1.387,97 eura / 10.457,67 kuna počev od 26.07.2016. godine,
- 1.390,20 eura / 10.474,47 kuna počev od 26.08.2016. godine,
- 1.383,93 eura / 10.427,27 kuna počev od 26.09.2016. godine,
- 1.370,88 eura / 10.328,92 kuna počev od 26.10.2016. godine,
- 1.367,53 eura / 10.303,67 kuna počev od 26.11.2016. godine,
- 1.374,34 eura / 10.355,01 kuna počev od 26.12.2016. godine,
- 1.354,87 eura / 10.208,28 kuna počev od 26.01.2017. godine,
- 1.361,50 eura / 10.258,23 kuna počev od 26.02.2017. godine,
- 1.348,92 eura / 10.163,49 kuna počev od 26.03.2017. godine,
- 1.351,11 eura / 10.179,94 kuna počev od 26.04.2017. godine,
- 1.361,57 eura / 10.258,75 kuna počev od 26.05.2017. godine,
- 1.366,40 eura / 10.295,18 kuna počev od 26.06.2017. godine,
- 1.414,20 eura / 10.655,36 kuna počev od 26.07.2017. godine,
- 1.385,25 eura / 10.437,23 kuna počev od 26.08.2017. godine,
- 1.362,78 eura / 10.267,94 kuna počev od 26.09.2017. godine,
- 1.362,80 eura / 10.268,09 kuna počev od 26.10.2017. godine,
- 1.362,80 eura / 10.268,09 kuna počev od 26.11.2017. godine,
- 1.362,80 eura / 10.268,09 kuna počev od 26.12.2017. godine,
- 1.362,80 eura / 10.268,09 kuna počev od 26.01.2018. godine,
- 1.454,49 eura / 10.958,88 kuna počev od 26.02.2018. godine,
- 1.271,12 eura / 9.577,31 kuna počev od 26.03.2018. godine,
- 1.362,80 eura / 10.268,08 kuna počev od 26.04.2018. godine,
- 1.362,81 eura / 10.268,11 kuna počev od 26.05.2018. godine,
- 1.362,81 eura / 10.268,10 kuna počev od 26.06.2018. godine,
- 1.362,81 eura / 10.268,11 kuna počev od 26.07.2018. godine,
- 1.362,81 eura / 10.268,11 kuna počev od 26.08.2018. godine,
- 1.417,37 eura / 10.679,28 kuna počev od 26.09.2018. godine,
- 1.417,38 eura / 10.679,28 kuna počev od 26.10.2018. godine,
- 1.358,84 eura / 10.238,20 kuna počev od 26.11.2018. godine,
- 1.373,54 eura / 10.348,99 kuna počev od 26.12.2018. godine,
- 1.377,25 eura / 10.376,95 kuna počev od 26.01.2019. godine,
- 1.360,58 eura / 10.251,33 kuna počev od 26.02.2019. godine,
- 1.414,59 eura / 10.658,26 kuna počev od 26.03.2019. godine,
- 1.417,38 eura / 10.679,28 kuna počev od 26.04.2019. godine,
- 1.417,38 eura / 10.679,28 kuna počev od 26.05.2019. godine,
- 1.417,38 eura / 10.679,28 kuna počev od 26.06.2019. godine,
- 1.417,38 eura / 10.679,28 kuna počev od 26.07.2019. godine,
- 1.417,38 eura / 10.679,28 kuna očev od 26.08.2019. godine,
- 1.417,38 eura / 10.679,28 kuna počev od 26.09.2019. godine,
- 1.417,38 eura / 10.679,28 kuna počev od 26.10.2019. godine,
- 1.417,38 eura / 10.679,28 kuna počev od 26.11.2019. godine,
- 1.417,38 eura / 10.679,28 kuna počev od 26.12.2019. godine,
- 1.406,90 eura / 10.600,34 kuna počev od 26.01.2020. godine,
- 1.406,91 eura / 10.600,37 kuna počev od 26.02.2020. godine,
- 1.406,90 eura / 10.600,34 kuna počev od 26.03.2020. godine,
- 1.898,06 eura / 14.301,00 kuna počev od 26.04.2020. godine,
- 1.693,41 eura / 12.759,04 kuna počev od 26.05.2020. godine,
- 1.517,76 eura / 11.435,62 kuna počev od 26.06.2020. godine,
- 1.406,90 eura / 10.600,35 kuna počev od 26.07.2020. godine,
- 1.406,91 eura / 10.600,37 kuna počev od 26.08.2020. godine,
- 1.628,63 eura / 12.270,93 kuna počev od 26.09.2020. godine
- 1.812,06 eura / 13.653,04 kuna počev od 26.10.2020. godine, sve u roku od osam dana.
Tuženik Kerammika modus d.o.o. u stečaju [adresa], OIB: 93756665118, kao pravni sljednik iza Keramike modus d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i zastupanje [adresa], OIB: 93756665118 dužan je tužitelju DR iz [adresa], D [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koje teče počev od dana presuđenja, pa sve do isplate po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora između trgovaca i osoba javnog prava koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.
U odgovoru na tužbu tuženik se protivi navodima tužbe i tužbenom zahtjevu osporavajući isti u cijelosti. Nesporno je da je tužiteljica zaposlena kod tuženika. Međutim, tužiteljica nije zaposlena na radnom mjestu komercijalnog direktora, niti joj pripada pravo na plaću kako to navodi u tužbi. Uvidom u dokumentaciju priloženu uz tužbu, vidljivo je da je tužiteljica s tuženikom dana 28.2.2013.g. sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta komercijalnog 2 direktora te plaću za obavljanje poslova toga radnog mjesta u iznosu od 14.000,00 kn neto. Dotični ugovor o radu sklopljen je na određeno vrijeme u trajanju do 30.4.2013. g., dok je aneksom ugovora o radu od 24.4.2013. g. trajanje radnog odnosa uz uvjete utvrđene ugovorom produljeno do 31.05.2013. g. Tužiteljica je nakon isteka vremena na koje je sklopljen ugovor o radu od 28.2.2013. g. (uključujući i produljenje aneksom od 24.4.2013. g.) ostala raditi kod tuženika, međutim nije ostala raditi na poslovima za koje je sklopljen predmetni ugovor o radu, odnosno nije ostala raditi na poslovima komercijalnog direktora. Tužiteljica u tužbi uopće ne ulazi u ovo pitanje, međutim, potrebno je istaknuti je da za primjenu presumpcije da se ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme smatra sklopljenim na neodređeno vrijeme, u slučaju u kojemu radnik ostaje raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena na koje je ugovor sklopljen potrebno da se ispune određeni uvjeti; 1. potrebno je da za takav nastavak radnog odnosa koji je ugovorni odnos postoji suglasnost volja obiju ugovornih strana dakle poslodavca i radnika (na tome tragu sudska praksa poznaje tzv. fakticitet rada u slučajevima u kojima radnik ostaje raditi kod poslodavca po isteku ugovora o radu na određeno vrijeme, ali bez da se takav faktični rad smatra sklapanjem ugovora o radu na neodređeno vrijeme u slučajevima kad za to ne postoji suglasna volja ugovornih strana); 2. potrebno je da radnik ostane raditi na istim poslovima na kojima je radio i na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme, dakle sadržaj radnog odnosa treba biti nepromijenjen u bitnim elementima, u protivnom se ne može govoriti o „prerastanju“ ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme u ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme (tako i u sudskoj praksi). U konkretnom slučaju, tužiteljica nakon isteka vremena utvrđenog ugovorom o radu na određeno vrijeme od 28.2.2013. i pripadajućim aneksom ostala je raditi kod tuženika međutim ne na poslovima komercijalnog direktora, već na poslovima nabave i pod drugačijim uvjetima. Za obavljanje poslova koje tužiteljica do danas radi, dakle poslova u nabavi, tuženik je tužiteljici ponudio plaću u neto iznosu 8.000,00 kn mjesečno, te joj je uručio i primjerak ugovora o radu, kojeg je tužiteljica preuzela, odnijela sa sobom, međutim isti nije nikada vratila poslodavcu potpisanog sa svoje strane, iako je čitavo razdoblje do danas, obavljala odnosne poslove. Da je navedeno točno jasno je i iz činjenice da nije niti logično niti životno da tužiteljica u razdoblju od preko sedam godina ne bi, sve do sada, pokrenula postupak radi naplate u situaciji u kojoj bi joj, a kako tvrdi, bila isplaćivana plaća u gotovo upola manjem iznosu od ugovorene. Dodatno se ističe da tuženik nije niti imao formirano zasebno radno mjesto komercijalnog direktora, nakon isteka ugovora na određeno vrijeme tužiteljice, a poslove koji po naravi stvari predstavlja poslove komercijalnog direktora obavljala je uprava tuženika, odnosno od ljeta 2014. g. obavljao ih je g. RR zaposlen na poslovima izvršnog direktora, a nakon toga je zaposlen g. MR koji je dana 01.02.2019.g. sklopio aneks ugovora o radu upravo za poslove komercijalnog direktora. Stoga je tužiteljica po isteku aneksa ugovora o radu 31.5.2013. g. prihvatila obavljanje poslova radnika u službi nabave, koje je potom godinama i obavljala, za plaću od 8.000,00 kn neto, koju joj je poslodavac godinama i isplaćivao, iako nije potpisala primjerak ugovora o radu, međutim godinama je obavljala navedene poslove, i primala za to ugovorenu plaću u iznosu 8.000,00 kn neto, bez da je ikada pokrenula bilo koji postupak naplate navodne razlike u plaći. Stoga se ovdje radi o situaciji u kojoj poslodavac i radnik nemaju potpisan pisani ugovor o radu, ali je sadržaj radnog odnosa poznat u bitnim elementima i razvidan iz fakticiteta obavljanja rada i isplaćivane plaće u dugogodišnjem periodu. Tuženik ukazuje na primjere iz primjenjive sudske prakse iz kojih je razvidno da u situaciji u kojoj radnik odbije potpisati ugovor o radu uz nove uvjete, ali unatoč tome nastavi obavljati poslove iz ugovora kojeg je odbio potpisati te primati plaću sukladno takvom ugovoru, uzima se da je unatoč nepostojanju pisanog ugovora, isti sklopljen, odnosno promjena uvjeta rada je valjana (tako u odluci VSRH Revr 1324/10 od 15.10.2010. – u prilogu) kao i da je za „prerastanje“ ugovora na određeno vrijeme u ugovor na neodređeno vrijeme istoga sadržaja, potrebno da radnik nastavi raditi na istim poslovima odnosno na istom radnom mjestu (tako u odlukama VSRH Revr-64/09 od 26.8.2009. i Revr-397/15 od 23.9.2015. – obje u prilogu). Iz svih navedenih razloga, tuženik se protivi tužbenom zahtjevu kao u cijelosti neosnovanom te predlaže isti odbiti u cijelosti uz nalog tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak.
U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u ugovore o radu na određeno vrijeme te aneks ugovora o radu na određeno vrijeme od 24. travnja 2013. godine, u otkaz ugovora o radu, u Pravilnik o radu tuženika, u obračun isplaćenih plaća za tužiteljicu u financijsko vještačenje ĐR, u prijavu HZMO-a, u zapisnike Službe nadzora u području rudarstva kao i Email poruke, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje uz nalaz i mišljenje vještaka Daria Janković, saslušao svjedoke FR, PR, LR, OR, SR, ŠR te tužiteljicu.
Ovaj sud je uvidom u ugovor o radu na određeno vrijeme od 28. veljače 2013. godine i aneks ugovora o radu od 24. travnja 2013. godine utvrdio da je tužiteljica bila zaposlena na određeno vrijeme na radnom mjestu komercijalnog direktora sve do 31. svibnja 2013. godine.
Kako je nesporno da je tužiteljica i nakon 31. svibnja 2013. godine nastavila raditi kod tuženika, a kako tvrdi i dalje na radnom mjestu komercijalnog direktora, a tuženik tvrdi kao voditelj nabave to je ovaj sud na iste okolnosti, a radi utvrđenja činjeničnog stanja o kojoj ovisi i odluka o postavljenom tužbenom zahtjevu našao za shodno provesti dokazni postupak temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a sve sukladno odredbama članka 8 Zakona o parničnom postupku NN 70/19,80/22,114/22, 153/23.
Saslušani svjedok AR kao bivši zaposlenik tuženika na poslovima v.d. financijskog direktora navodi da mu je poznato da je tužiteljica bila voditelj javne nabave kada je on došao u tvrtku u rujnu 2015. godine te da je tužiteljica tada dobila dodatne poslove te je došlo do nove sistematizacije radnih mjesta pa je pored poslova nabave tužiteljica dobila za obavljati i dodatne poslove kompenzacija, eksploatacija, iskopi, izdavanje dozvola i drugi sitni poslovi. Svjedok potvrđuje da je tužiteljica obavljala i poslove nadzora i kontrole kao ovlašteni zastupnik i potpisnik za prodaju emisija AZZO/Registar unije, koordinacija poslova sa proizvodnjom i prodajom, koordinacija oko planova proizvodnje, samostalno ugovaranje, pregovaranje, organizacija transporta, pretovara, carinjenja, rad na uvozu, izradi carinskih dokumenata, vođenje uvozne dokumentacije, kontrola i potpisivanje ulaznih računa, dogovaranje prodaju robe kroz tranzit, odgovornost za rad skladišta ( sirovina, rezervnih dijelova, goriva i maziva i ostalih skladišta, vođenje brige o ispravnom skladištenju resursa, pravilnog izdavanja iz skladišta, te briga o nivou optimalnih zaliha ), vođenje brige o pravilnom skladištenju opasnih i zapaljivih tvari, pronalzak novih dobavljača i uvođenje zamjenskih matarijala radi uštede, bolje kvalitete, boljih uvjeta poslovanja, pračenje stanja kupaca i dobavljača radi podmirivanja obveza, izrada godišnjih planova proizvodnje i planova financijskih sredstava za proizvodnju, vođenje brige o kuhinji i restoranu, osiguranje rada na skladištu gotove robe, provođenje preventivnih mjera održavanja kvalitete ulaznih resursa, suradnja sa stručnjakom oko zaštite na radu, praćenje kretanja situacije na tržištu, rješavanje reklamacija, potpisivanje izlaznih i ulaznih računa, analize ponuda, dogovor i koordinacija planova remonta, poslovi plaćanja, koordinacija s financijama radi plaćanja, kompenzacija, cesija, evidencija i ugovaranje osiguranja imovine i radnika, prijave šteta, obračune šteta, vođenje evidencije o Eksp latacijskim poljima [adresa] i [adresa], sudjelovanje u prodaji emisijskih kvota, poslovi dodjele bar kod GS1, različite poslove vezane uz dokumentaciji tuženika ( građevinske dozvole, uporabne dozvole legalizacije, itd
Svjedok potom navodi da prilikom njegovog dolaska u tvrtku nisu imali komercijalnog direktora već je bio izvršni direktor, a to je bio gospodin ŠR, a dolaskom gospodina PR u upravu komercijalnim direktorom je imenovan gospodin ŠR, a njegovim odlaskom je imenovan gospodin LR. Inače posao komercijalnog direktora je uglavnom bio prodaja gotove robe i traženje kupaca za gotovu robu time da svjedok tvrdi da tužiteljica nikada nije bila na poziciji komercijalnog direktora.
Imajući u vidu da je tužiteljica i nakon isteka Aneksa ugovora o radu 31. svibnja 2013. godine nastavila obavljati identične poslove komerijalnog direktora, jer ga do dolaska ŠR **.**.2014. nije niti bilo to je ovaj sud ujedno utvrdio da je tužiteljica od isteka aneksa ugovora o radu 31. svibnja 2013. godine, pa sve do lipnja 2014. godine nastavila obavljati poslove komercijalnog direktora i prešutno do imenovanja ŠR **.**.2014. bila komercijalni direktor tvrtke.
Da je tome tako sud utvrđuje primjenom presumpcije fakticiteta rada, jer je nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme nakon 31. svibnja 2013. godine tužiteljica i dalje ostaje obavljati poslove komercijalnog direktora za što postoji prešutna suglasnost obiju ugovornih strana kao što je tužiteljica po opsegu posla ostala raditi na istim poslovima na kojima je i ranije radila sve do 02. lipnja 2014. godine odnosno imenovanja ŠR za komercijalnog direktora tvrtke.
Ovaj sud je u tom smislu i cijenio iskaz svjedoka SR kao tadašnjeg predsjednika uprave koji je naveo da nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme 31. svibnja 2013. godine nakon tužiteljice nije nitko obavljao poslove komercijalnog direktora, jer je iz provedenog dokaznog postupka, a posebice iskaza saslušanog svjedoka AR, ali i TR sud utvrdio da je po opsegu i sadržaju posla tužiteljica i nakon 31. svibnja 2013. godine sve do 02. lipnja 2014. godine nastavila obavljati poslove komercijalnog direktora tvrtke.
U tom smislu sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka SR da bi nakon 31. svibnja 2013. godine te poslove podijelio odnosno delegirao više osoba tako da je svatko bio zadužen za svoj segment i to voditelj prodaje, marketing, proizvodnja, nabava, financije te zaštita okoliša sve do dolaska ŠR, jer je iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je navedene poslove nastavila obavljati tužiteljica sve do 02. lipnja 2014. godine kada je za komercijalnog direktora tvrtke imenovan RR.
Dakle, ovaj sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu komercijalnog direktora do 31. svibnja 2013. temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 28. veljače 2013. i Aneksa Ugovora o radu od 24. travnja 2013. i da se tuženik Ugovorom obvezao isplaćivati plaću u iznosu 14.000,00 kn čl. (čl. II. toč. 1. Ugovora),
- da je tužiteljica nakon 31. svibnja 2013. nastavila raditi kod tuženika uz prešutnu suglasnost obje ugovorne strane uz tvrdnje svjedoka ZR, bivšeg predsjednika Uprave LR, pomoćnika predsjednika Uprave i izvršnog direktora RR na poslovima voditelja nabave uz manju plaću, a prema tvrdnjama tužiteljice i svjedoka GR tužiteljica je i nadalje obavljala poslove komercijalnog direktora, ali i poslove nabave,
- da je RR **.**.2014. imenovan za izvršnog direktora, a MR za komercijalnog direktora 01. veljače 2019.,
- da je tužiteljica bila prijavljena do 16. prosinca 2021. na HZMO uz šifru i opis radnog mjesta komercijalni direktor i da iz inspekcijskih zapisnika pred tijelima Uprave za inspekcijske poslove u gospodarstvu iz 2016. i 2017. proizlazi da se u istim tužiteljica navodi kao komercijalni direktor,
- da je tuženik tužiteljici do listopada 2015. isplaćivao plaću za radno mjesto komercijalnog direktora sukladno Ugovoru o radu, a od tada umanjeni neto iznos plaće i da je u istom periodu prema iskazu svjedoka AR i GR bivših zaposlenika tuženika u spornom razdoblju plaća umanjena i drugim djelatnicima zbog gospodarskih razloga,
- da je tužiteljica 2017. s novim predsjednikom Uprave PR pokušavala dogovorno namiriti svoje potraživanje glede razlike po osnovi neisplaćene ugovorene plaće.
Prema odredbi čl. 10. st. 7. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., dalje: ZR) ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.
Odredbom čl. 14. st. 4. ZR-a ako poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
Odredbom čl. 5. st. 1. ZR-a propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obavezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada osobno obavljati preuzeti posao.
Polazeći od navedenih odredbi i primjenjujući ih na predmetni slučaj, prvostupanjski sud je propustio na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka cijeniti prije svega da li se od 31. svibnja 2013. nakon isteka Ugovora o radu na određeno vrijeme kada je tužiteljica nastavila raditi kod tuženika smatra da je sklopljen prešutni ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa svim pravima i obvezama iz tog ugovora, a time da li je tužiteljica nastavila obavljati poslove komercijalnog direktora, obzirom na činjenicu da je voljom poslodavca
– tuženika odjavljena kao osiguranik HZMO za navedeno radno mjesto 15. prosinca 2021.
Naime, ugovor o radu na određeno vrijeme prerasta u ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa svim pravima i obvezama iz tog ugovora pa tako i u odnosu na ugovorenu plaću koja predstavlja bitni sastojak ugovora o radu koja se ne može mijenjati jednostranom odlukom poslodavca.
Nadalje, ugovor o radu je dvostrano obvezni ugovor koji se može mijenjati samo uz suglasnost ugovornih strana o svim bitnim sastojcima ugovora, a kada ugovor o radu nije izmijenjen, to svaka strana zadržava prava i obveze iz tog ugovora.
Kako je RR u lipnju 2014., imenovan za izvršnog direktora, a da je tužiteljica bila prijavljena HZMO za radno mjesto komercijalni direktor do 16. prosinca 2021, te je prema spisu priležećim dopisima i E-mail porukama 2016. i 2017. nastupala kao komercijalni direktor pred tijelima Uprave za inspekcijske poslove u gospodarstvu te joj je tuženik sve od listopada 2015. isplaćivao ugovorenu plaću za radno mjesto komercijalni direktor, a da je plaća osim tužiteljici umanjena odlukom poslodavca i drugim djelatnicima iz gospodarskih razloga to je ovaj sud utvrdio da je i u utuženom razdoblju od studenog 2015. do listopada 2020. godine tužiteljica obavljala poslove komercijalnog direktora tvrtke te je za isti posao imala pravo na ugovorenu plaću.
Da je tome tako ovaj sud je utvrdio i iz činjenice da tužiteljici nije osporavana plaća definirana ugovorom iz 2013. (svjedok GR, AR) koja potraživanja s osnova razlike neisplaćene plaće (svjedok ČR) je tužiteljica pokušavala namiriti, pa je sud našao za shodno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje na okolnost visine neisplaćene plaće u utuženom razdoblju.
Kako nije bilo prigovora na nalaz i mišljenje vještaka to ga je u cijelosti prihvatio i ovaj sud time da je sukladno konačno specificiranom tužbenom zahtjevu sud temeljem odredaba čl. 90 Zakona o radu NN 93/14 i dr. dosudio tužiteljici s osnova razlike plaće bruto iznos od 84.630,47 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče počev od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa sukladno odredbama čl. 29 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr., a kako je to navedeno u izreci ove presude.
Odlučujući o parničnom trošku ovaj sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku NN 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, a koji trošak se sastoji od zastupanja tužiteljice po punomoćnici odvjetnici sukladno Tbr. 7 toč. 2 Odvjetničke tarife, pa kako se radi o procjenjivim predmetima sukladno Tbr. 7 toč. 1 OT to je sud dosudio trošak zastupanja tuženika za sastav tužbe u iznosu od 1.590,00 EUR, sastav podneska od 22. siječnja 2021. godine u iznosu od 1.590,00 EUR, zastupanje na ročištu od 14. lipnja 2021. godine u iznosu od 1.590,00 EUR, sastav podneska od 14. srpnja 2021. godine u iznosu od 1.590,00 EUR, sastav podneska od 11. listopada 2021. godine u iznosu od 62,50 EUR, zastupanje na ročištu od 20. travnja 2023. godine u iznosu od 1.590,00 EUR, sastav podneska od 04. svibnja 2021. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanje na ročištu od 25. svibnja 2023. godine u iznosu od 1.590,00 EUR, zastupanje na ročištu od 15. rujna 2023. godine u iznosu od 1.590,00 EUR, sastav podneska od 15. ožujka 2024. godine u iznosu od 1.590,00 EUR, zastupanje na ročištu od 15. ožujka 2024. godine u iznosu od 1.590,00 EUR, sastav žalbe u iznosu od 1.590,00 EUR, zastupanje na ročištu od 15. lipnja 2026. godine u iznosu od 1.590,00 EUR, naknada za knjigovodstveno financijsko vještačenje u iznosu do 600,00 EUR, sveukupno 18.402,50 EUR uz zakonsku zateznu kamatu sukladno čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. počem od dana donošenja presude tj. 10. srpnja 2026. godine pa sve do isplate.
Ovaj sud nije dosudio tužiteljici sastav podneska od 15. lipnja 2021. godine, niti sastav podneska od 16. ožujka 2022. godine, niti sastav podneska od 19. travnja 2023. godine, niti sastav podneska od 02. siječnja 2024. godine, jer istim nije konačno specificirala tužbeni zahtjev, a niti trošak sastava podneska od 15. svibnja 2023. godine jer ista dostavlja dokumentaciju koju je mogla dostaviti u podnesku od 04. svibnja 2023. godine, prigovore na iskaze svjedoka isticati na samom ročištu.,
U Karlovcu 10. srpnja 2026.
Sudac: Tomislav Maras
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
Dostavljeno:
1. Jacinti Toš Špehar, odvjetnica u Bjelovaru, Trg kralja Tomislava
2. Ani Šoštarec, Zagreb, Ulica Gjure Szaba 1a,
