REPUBLIKA HRVATSKA

Ovr-4988/2025-11

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

K. Tomislava 53

31300 Beli Manastir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Robertu Gojeviću, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Salaj, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja Zoliagro d.o.o., [adresa], OIB: 96637575463, kojeg zastupa zakonski zastupnik i direktor KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv protivnika osiguranja Royroyal D d.o.o., Dunavska 22, Osijek, OIB: 00684992047, kojeg zastupa zakonski zastupnik i direktor LŠ, Gyal, 2360 Somogy Bela Utca 47, Republika Mađarska, koje zastupa punomoćnik Mirta Zorić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem prethodne mjere predbilježbom založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, 9. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog radi osiguranja novčane tražbine određivanjem prethodne mjere predbilježbom založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, kao neosnovan.

II. Nalaže se predlagatelju osiguranja da protivniku osiguranja naknadi troškove postupka u iznosu od 1.581,81 eura u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Predlagatelj osiguranja podnio je prijedlog radi osiguranja novčane tražbine određivanjem prethodne mjere predbilježbom založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja upisana zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica].

Predlagatelj u prijedlogu navodi da nepravomoćnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Osijeku, Javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, Jedinstveni indikator prijedloga: 367249-2024, Sudski predmet: Ovrv– 13058/2024, Javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-853/2024 od 1. listopada 2024., i to na temelju Izvoda otvorenih stavki, od 24. srpnja 2024., ZOLIAGRO d.o.o. ovjerenog kod Javnog bilježnika Hrvatina Šustić iz Osijeka, Hrvatske Republike 31b, broj OV-1476/24 od 6. kolovoza 2024., a koje rješenje o ovrsi nije ovršno, protivnik osiguranja duguje predlagatelju osiguranja iznos od 62.495,36 eura na ime glavnice, sa zateznom kamatom koja teče od 2. ožujka 2023. do isplate, po kamatnoj stopi prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava, kao i troškove toga ovršnog postupka u iznosu od 2.036,19 eura, sa zateznom kamatom koja teče od 1. listopada 2024. do isplate, po kamatnoj stopi prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose. Također, protivnik osiguranja duguje predlagatelju osiguranja troškove ovog postupka osiguranja u iznosu od 1.987,42 eura, sa zateznom kamatom koja teče od donošenja ovoga rješenja o osiguranju do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. Navodi da je protiv predmetnog rješenja o ovrsi protivnik osiguranja podnio prigovor kojim osporava predmetnu tražbinu u cijelosti. Dalje navodi da protivnik osiguranja nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu prema predlagatelju osiguranja, a vlasnik je nekretnina u cijelosti, i to nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Belom Manastiru, katastarska općina [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], broj L.D. 15 K [adresa], u naravi oranica, ribnjak, dvorište, gospodarska zgrada, kuća, stambena zgrada, te nadstrešnice, ukupne površine 11504 m2, upisan u zk. ul. broj [broj ZK uloška].

Budući da predlagatelj smatra da su u ovome slučaju ostvarene sve pretpostavke za donošenja rješenja o osiguranju kako se predlaže ovim prijedlogom, a poglavito da se prema članku 332. i 333 Ovršnog zakona pretpostavlja postojanje opasnosti da bi se bez predloženog osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja, to isti predlaže da sud temeljem članka 335. stavak 1. točka 1. Ovršnog zakona, donese rješenje kojim će odrediti osiguranje prethodnom mjerom predbilježbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretninama protivnika osiguranja čime predlagatelj stječe založno pravo na predmetnim nekretninama uz trajanje prethodne mjere do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

2. Rješenjem suda broj Ovr-4656/2024-2 od 25. listopada 2024. udovoljeno je prijedlogu predlagatelja te je sud odredio predloženu prethodnu mjeru predbilježbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretninama protivnika osiguranja upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica]. Protiv navedenog rješenja protivnik osiguranja izjavio je žalbu povodom koje je Županijski sud u Zagrebu rješenjem broj Gž Ovr-10/2025 od 22. rujna 2025. ukinuo predmetno rješenje i predmet vratio ovom sudu na ponovno postupanje.

3. Ponovno odlučujući o prijedlogu predlagatelja osiguranja, sud je utvrdio da je isti neosnovan u cijelosti.

4. Predlagatelj smatra da su u ovome slučaju ostvarene sve pretpostavke za donošenja rješenja o osiguranju, a poglavito da se prema članku 332. i 333 Ovršnog zakona pretpostavlja postojanje opasnosti da bi se bez predloženog osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja.

5. Člankom 332. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 73/17.,131/20., 114/22. i 6/24., dalje u tekstu: OZ) propisano je da se prethodna mjera može odrediti radi osiguranja novčane tražbine na temelju:

1. odluke suda ili upravnog tijela koja nije postala ovršna

2.nagodbe zaključene pred sudom ili upravnim tijelom ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek nije dospjela

3. javnobilježničke odluke ili javnobilježničke isprave ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek nije dospjela

U stavku 2. istog članka propisano je da će sud na temelju isprava iz stavka 1. odrediti prethodnu mjeru ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnom opasnost da bi se bez toga osiguranja onemogućilo i znatno otežalo ostvarivanje tražbine.

6. Člankom 333. stavak 1. OZ propisano je da se smatra da opasnost u smislu članka 332. OZ postoji ako je određivanje prethodne mjere predloženo na temelju platnog naloga, odnosno rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koji su izdani na temelju javne ili javno ovjerovljene isprave, mjenice ili čeka protiv kojih je pravodobno izjavljen prigovor. Stavkom 3. istog članka propisano je da će sud i u slučajevima iz stavka 1. odbiti prijedlog za osiguranje prethodnom mjerom, odnosno ukinuti određenu prethodnu mjeru i obustaviti postupak ako protivnik osiguranja učini vjerojatnim da opasnost ne postoji ili da je prestala.

7. Javnobilježničko rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv kojeg je pravovremeno podnesen prigovor i koje je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, kao što je to u konkretnom slučaju, predstavlja odluku iz članka 332. stavak 1. točka 3. OZ-a pa je na temelju nje moguće odrediti prethodnu mjeru. Međutim, a kao to navodi i drugostupanjski sud u rješenju broj Gž Ovr-10/2025 od 22. rujna 2025. (točka 2. obrazloženja), u konkretnom slučaju prijedlog za osiguranje prethodnom mjerom se temelji na rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izvod otvorenih stavki predlagatelja osiguranja kao ovrhovoditelja, pa se ne radi o ispravi iz članka 333. stavak 1. točka 1. OZ-a (javna ili javno ovjerovljena isprava). Naime, vjerodostojnu ispravu u smislu članka 31. stavak 1. OZ, među ostalima, predstavlja i izvadak iz poslovnih knjiga, te je na temelju takvih vjerodostojnih isprava javni bilježnik pravilno odredio ovrhu. Međutim, vjerodostojna isprava nije istovremeno vjerodostojni dokaz jer nema snagu javne isprave u smislu članka 230. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP), niti se može u pogledu dokazne snage izjednačiti sa javnom ispravom.

Ovršni zakon naime ne utvrđuje zakonsku presumpciju u odnosu na istinitost onoga što se u vjerodostojnoj ispravi potvrđuje, odnosno određuje, kao što je to normirano odredbom članka 230. ZPP u odnosu na dokaznu snagu javne isprave. Navode predlagatelja da izvod otvorenih stavki predlagatelja osiguranja od 24. srpnja 2024. predstavlja javno ovjerovljenu privatnu ispravu ovjerenu kod javnog bilježnika Hrvatina Šustić iz Osijeka pod brojem OV-1476/24 od 6. kolovoza 2024., sud nije prihvatio budući da je uvidom u navedenu ovjeru na listu 16 spisa utvrđeno da je istom ovjerom potvrđena istovjetnost izvornika izvoda otvorenih stavki predlagatelja osiguranja sa preslikom iste. Naime, javno ovjerovljena privatna isprava je isprava koju je javni bilježnik sastavio u postupku i formi propisanim Zakonom o javnom bilježništvu, ista ima svojstva javnih isprava i kao takva izjednačena je s presudama i drugim odlukama sudova i drugih tijela u Republici Hrvatskoj, a može biti i ovršna isprava ako sadrži izjavu dužnika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilno izvršenje odnosno ovrha. Slijedom navedenog, izvod otvorenih stavki predlagatelja osiguranja od 24. srpnja 2024. ne predstavlja javno ovjerovljenu privatnu ispravu, kako to pogrešno smatra predlagatelj osiguranja.

8. Slijedom navedenog, a budući da se u konkretnom slučaju prijedlog za osiguranje prethodnom mjerom temelji na rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koja nije javna ili javno ovjerovljena isprava, opasnost iz članka 332. stavak 3. OZ-a se ne pretpostavljala. Stoga je predlagatelj osiguranja, sukladno članku 332. stavak 2. OZ dužan učiniti vjerojatnom opasnost da bi se bez predloženog osiguranja onemogućilo i znatno otežalo ostvarivanje tražbine. Dakle, na predlagatelju osiguranja leži teret dokaza utvrđenja vjerojatnosti postojanja objektivne i subjektivne opasnosti da će bez predložene mjere osiguranja naplata biti onemogućena ili znatno otežana. Objektivna opasnost proizlazi iz statusa dužnika – primjerice zaduženost, veći broj parničnih ili ovršnih postupaka koje se vode protiv dužnika i sl., a subjektivna opasnost proizlazi iz radnji ili propuštanja dužnika koja mogu dovesti u pitanje samo namirenje.

9. Uvidom u nepravomoćnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Osijeku, Javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, Jedinstveni indikator prijedloga: 367249-2024, Sudski predmet: Ovrv–13058/2024, Javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-853/2024 od 1. listopada 2024., utvrđeno je da predlagatelj osiguranja ima prema protivniku osiguranja određenu novčanu tražbinu koja nije postala ovršna. Međutim, kako za određivanje prethodne mjere nije dovoljno učiniti samo vjerojatnim postojanje tražbine, u konkretnom slučaju ispunjen je jedan od uvjeta za njezino određivanje. No, drugi uvjet, predlagatelj osiguranja nije dokazao. Naime, predlagatelj osiguranja nije naveo u čemu bi se sastojala konkretna opasnost za njegovo potraživanje. Činjenica da je protivnik osiguranja protiv nepravomoćnog rješenja o ovrsi izjavio prigovor kojim osporava predmetnu tražbinu u cijelosti, ne predstavlja objektivnu i subjektivnu opasnost da će bez predložene mjere naplata biti onemogućena ili znatno otežana. Predlagatelj osiguranja je dužan učiniti vjerojatnim postojanje objektivne ili subjektivne opasnosti da bi bez prethodne mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati naplatu potraživanja time što bi svoju imovinu, odnosno svoja sredstva mogao otuđiti ili prikriti, odnosno na drugi način s njima raspolagati a na štetu predlagatelja osiguranja.

To znači da predlagatelj osiguranja mora ukazati na konkretne radnje odnosno propuštanja protivnika osiguranja svjesno poduzeta radi ugrožavanja namirenja predlagatelja osiguranja, koja stvarno ugrožavaju buduću naplatu tražbine. To dalje znači da se ne može smatrati da je ta opasnost učinjena vjerojatnim već zbog same postojeće činjenice da je protivnik osiguranja izjavio prigovor protiv odluke u kojoj je utvrđena tražbina predlagatelja osiguranja, koja radnja protivnika osiguranja je zakonom propisana i dopuštena, a da pri tome predlagatelj osiguranja ne navodi niti jednu konkretnu radnju protivnika osiguranja glede svoje imovine, odnosno svjesno poduzetno propuštanje protivnika osiguranja, koja stvarno ugrožavaju buduću naplatu tražbine predlagatelja osiguranja.

10. Kako predlagatelj osiguranja u svom prijedlogu nije dokazao o kojoj se eventualnoj opasnosti radi ni u čemu bi se ona sastojala, dakle nije učinio vjerojatnim postojanje konkretne opasnosti od nemogućnosti ili otežanog ostvarenja svoje tražbine, sud je ocijenio prijedlog predlagatelja osiguranja neosnovanim i riješio kao u točki I. izreke rješenja.

11. Odluka o troškovima postupka donesena je na osnovu članka 14. stavak 5. OZ, koji propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. Budući da je prijedlog za osiguranje predlagatelj osiguranja odbijen kao neosnovan, isti je dužan protivniku osiguranja naknaditi troškove koje mu je prouzročio tijekom postupka.

12. Protivnik osiguranja traži trošak sastava žalbe protiv rješenja u iznosu od 1.000,00 eura uz naknadu 25% PDV-a od 250,00 eura i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 663,61 eura, odnosno ukupno 1.913,61 eura. Odlučujući o zahtjevu protivnika osiguranja, sud je, imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 62.495,36 eura, sukladno odredbi Tbr. 13. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje u tekstu: Tarifa) protivniku osiguranja zastupanom po punomoćniku odvjetniku dosudio trošak sastava žalbe u visini od 500 bodova, uz vrijednost boda od 2 eura (Tbr. 54. Tarife), odnosno u iznosu od 1.000,00 eura uz naknadu 25% PDV-a od 250,00 eura, što čini iznos od 1.250,00 eura. Protivniku osiguranja dosuđen je i trošak sudske pristojbe za žalbu protiv rješenja u iznosu od 331,81 eura prema Tbr. 1. točka 2. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), što čini ukupno dosuđeni trošak u iznosu od 1.581,81 eura.

Beli Manastir, 9. srpnja 2026.

S u d a c :

Robert Gojević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu u roku 8 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda.

Dostaviti :

- punomoćniku predlagatelja osiguranja

- punomoćniku protivnika osiguranja