Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-10/2023-21

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Miro Marinović, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 15. travnja 2026., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja FV odvjetničke vježbenice u uredu odvjetnika Mira Marinovića i državno odvjetničke savjetnice ŽV, po objavi 9.srpnja 2026.

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku, REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, da tužiteljici, PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati s osnova neplaćenog dnevnog odmora u iznosu od 2.470,08 EUR-a bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na iznose kako slijedi:

za siječanj 2018. godine, na iznos od 53,93 EUR od 09.02.2018. godine, za veljaču 2018. godine, na iznos od 57,25 EUR od 09.03.2018 godine, za ožujak 2018. godine, na iznos od 34,70 EUR od 10.04.2018. godine, za travanj 2018. godine, na iznos od 59,07 EUR od 09.05.2018. godine, za svibanj 2018. godine, na iznos od 43,56 EUR od 09.06.2018. godine, za lipanj 2018. godine, na iznos od 38,62 EUR od 10.07.2018. godine,

za srpanj 2018. godine, na iznos od 30,36 EUR od 09.08.2018. godine, za kolovoz 2018. godine, na iznos od 70,28 EUR od 08.09.2018. godine, za rujan 2018. godine, na iznos od 54,86 EUR od 10.10.2018. godine,

za listopad 2018. godine, na iznos od 31,11 EUR od 09.11.2018. godine, za studeni 2018. godine, na iznos od 68,91 EUR od 08.12.2018. godine, za prosinac 2018. godine, na iznos od 67,03 EUR od 09.01.2019. godine, za siječanj 2019. godine, na iznos od 57,96 EUR od 08.02.2019. godine, za veljaču 2019. godine, na iznos od 34,56 EUR od 08.03.2019 godine, za ožujak 2019. godine, na iznos od 65,83 EUR od 09.04.2019. godine, za travanj 2019. godine, na iznos od 26,93 EUR od 09.05.2019. godine, za svibanj 2019. godine, na iznos od 57,96 EUR od 08.06.2019. godine, za lipanj 2019. godine, na iznos od 56,78 EUR od 09.07.2019. godine,

za srpanj 2019. godine, na iznos od 57,96 EUR od 09.08.2019. godine, za kolovoz 2019. godine, na iznos od 44,89 EUR od 10.09.2019. godine, za rujan 2019. godine, na iznos od 47,96 EUR od 08.10.2019. godine,

za listopad 2019. godine, na iznos od 58,23 EUR od 09.11.2019. godine, za studeni 2019. godine, na iznos od 72,18 EUR od 10.12.2019. godine, za prosinac 2019. godine, na iznos od 34,45 EUR od 09.01.2020. godine, za siječanj 2020. godine, na iznos od 56,74 EUR od 08.02.2020. godine, za veljaču 2020. godine, na iznos od 76,57 EUR od 10.03.2020 godine, za ožujak 2020. godine, na iznos od 74,14 EUR od 09.04.2020. godine, za travanj 2020. godine, na iznos od 64,26 EUR od 09.05.2020. godine, za svibanj 2020. godine, na iznos od 31,07 EUR od 09.06.2020. godine, za lipanj 2020. godine, na iznos od 62,40 EUR od 08.07.2020. godine,

za srpanj 2020. godine, na iznos od 66,86 EUR od 08.08.2020. godine, za kolovoz 2020. godine, na iznos od 34,00 EUR od 08.09.2020. godine, za rujan 2020. godine, na iznos od 72,39 EUR od 09.10.2020. godine,

za listopad 2020. godine, na iznos od 64,90 EUR od 10.11.2020. godine, za studeni 2020. godine, na iznos od 65,69 EUR od 09.12.2020. godine, za prosinac 2020. godine, na iznos od 52,78 EUR od 09.01.2021. godine, za siječanj 2021. godine, na iznos od 33,46 EUR od 09.02.2021. godine, za veljaču 2021. godine, na iznos od 35,13 EUR od 09.03.2021. godine, za ožujak 2021. godine, na iznos od 73,83 EUR od 09.04.2021. godine, za travanj 2021. godine, na iznos od 69,20 EUR od 08.05.2021. godine, za svibanj 2021. godine, na iznos od 55,77 EUR od 08.06.2021. godine, za lipanj 2021. godine, na iznos od 66,54 EUR od 08.07.2021. godine,

za srpanj 2021. godine, na iznos od 42,59 EUR od 10.08.2021. godine, za kolovoz 2021. godine, na iznos od 66,54 EUR od 09.09.2021. godine, za rujan 2021. godine, na iznos od 79,85 EUR od 09.10.2021. godine,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 20215. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svije posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja je određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezna kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenih iznosima bruto plaće, sve i roku od 15 dana. II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.900,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 9. 7. 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je prije podnošenja ove tužbe (dana 30. rujna 2022. godine), podnio Zahtjev za mirno rješenje spora ODO-u u Karlovcu, ali nikada nije dobio odgovor. Tužitelj je zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijska uprava

karlovačka, policajac, policijski službenik za graničnu kontrolu.

Dokaz: - rješenje o rasporedu na radno mjesto 30. travnja 2022.

2. Tužitelj obavlja granične policijske poslove prema rasporedu rada poslodavca, u smjenama po 8 sati koliko traje smjena (2 prva-2 druga-2 treća pa dva dana odmora) i u turnusu po 12 sati koliko traje turnus, ( u ciklusu 12-24-12-48) i na drugi način tjedno 40 sati rada, a sve prema dnevnoj zapovjedi i mjesečnom rasporedu rada. Zbog prirode posla, poslodavac tužitelju nije omogućavao korištenje odmora stanke za vrijeme rada od najmanje 30 minuta po smjeni, odnosno 60 minuta kada je radio u turnusu, kroz cijelo razdoblje od 01. listopada 2017. godine do 01. listopada 2022. godine. Pravo na stanku radnika utvrđeno je Zakonom o radu ( članak 73.), kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike koji su važili u to vrijeme (NN 104/13, 112/17, članka 10., 48. i 42.) sukladno citiranim propisima (članku 48. i 42. KU). Ako iskoristi kroz slobodne dane.

Tužitelju kroz navedeno razdoblje zbog prirode posla i nedostatka broja izvršitelja na radnome mjestu nije mu bilo omogućeno korištenje odmora-stanke od 30, odnosno

minuta. Tužitelj tijekom punog radnog vremena nije mogao napuštati radno mjesto niti

koristiti zakonom predviđenu pauzu.

Tužitelju od strane poslodavca nije omogućeno ostvarivanje zakonskog prava na stanku, a kako se vrijeme provedeno na stanci ubraja u radno vrijeme, te se tuženik njegovim radom bezrazložno obogatio, te mu je dužan nadoknaditi vrijednost tako odrađenih sati.

Dokaz: financijsko vještačenje

3. Tuženik vodi evidenciju radnog vremena, dolaska i odlaska sa posla te korištenje odmora- stanke.

Sve je ovo razvidno iz obračunske liste mjesečnih plaća u navedenom razdoblju u posjedu poslodavca, iz Evidencija rada tužitelja u navedenom razdoblju u posjedu poslodavca, evidencije o korištenju stanke, odnosno druge raspoložive dokumentacije vezane uz rad tužitelja.

Kako se podaci o odrađenim satima nalaze kod tuženika, tužitelj te će nakon pribave podataka od tuženika, podredno nakon provedenog financijskog vještačenja moći urediti tužbeni zahtjev.

4. Stoga tužitelj predlaže da sud temeljem čl.186.b. ZPP-a donese slijedeće RJEŠENJE

Nalaže se tuženiku da za tužitelja dostavi podatke:

1. obračunske liste u posjedu poslodavca za svaki pojedini mjesec u utuženom razdoblju (tuženik je prethodno dostavio samo dio obračunskih isprava za utuženo razdoblje)

2. evidenciju rada tužitelja u spornom razdoblju

3. evidenciju korištenja pauze,

4. po potrebi i druge evidencije, npr. Dnevne zapovijedi za tužitelja, evidencija ulazaka i

izlazaka i sl.

i PRESUDU

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće neutvrđeni bruto iznos kuna, rema pribavljenim podacima iz gornjeg rješenja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos, počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa, 15.og dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, s tim da mu dospjele, a neisplaćene iznose isplati odjednom, po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, s tim da tužitelj zadržava pravo urediti konačni tužbeni zahtjev nakon naknadno dostavljenih podataka od strane tuženika, odnosno prema iznosima utvrđenim nakon provedenog financijskog vještačenja te da tužitelju plati trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

5. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 27. 3. 2026. tako da glasi:

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 20215. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svije posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja je određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezna kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenih iznosima bruto plaće, sve i roku od 15 dana. II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

6. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi karlovačkoj kao policijski službenik za graničnu kontrolu. Tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje od tuženika kao poslodavca isplatu u neodređenom iznosu na ime vrijednosti odrađenih sati zbog nemogućnosti korištenja stanke – dnevnog odmora u trajanju 30 minuta po smjeni, odnosno 60 minuta po turnusu u razdoblju od 1. listopada 2017. do 1. listopada 2022.

Tuženik smatra da tužba nije pravilno sastavljena pa nije podobna za raspravljanje. Prije svega, tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora, što je trebao učiniti prema članku 40. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje u tekstu: ZPP), jer je tužitelj podnio tzv. stupnjevitu tužbu koja ne sadrži određeni tužbeni zahtjev na novčanu svotu.

Isto tako tužitelj nije naznačio na kojoj granici i graničnim prijelazima je radio tijekom utuženog razdoblja u okviru nadležnosti Policijske uprave karlovačke.

Nadalje, u tužbi nisu navedene činjenice i okolnosti iz kojih je vidljivo koja je šteta nastala tužitelju i kako se manifestirala. Naime, vrijeme provedeno na stanci se ubraja u radno vrijeme i tužitelj je primio plaću za sve sate rada u smjeni i u turnusu. Iz tužbe nije vidljivo je li tužitelj iscrpio pravni put za zaštitu prava zbog, kako to tvrdi, nemogućnosti korištenja stanke - dnevnog odmora za vrijeme konkretnog rada na zaštiti granice.

Dakle, navedene činjenice, okolnosti i dokaze, kao i odrediv tužbeni zahtjev u slučaju kada je podnesena stupnjevita tužba (kada se nije mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev), predstavljaju nužni sadržaj tužbe sukladno članku 186. stavku 1. u vezi sa člankom 106. stavkom 2. ZPP da bi se po njoj moglo postupati.

7. Slijedom navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu pozvati tužitelja na otklanjanje navedenih nedostatka i dopunu tužbe, a ukoliko tužitelj nedostatke ne otkloni i ne dopuni tužbu, predlaže se postupiti sukladno članku 109. ZPP te donijeti rješenje kojim se utvrđuje da je tužba povučena, odnosno rješenje kojim se tužba odbacuje.

U svakom slučaju tuženik predlaže odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev za razdoblje koje dospijeva nakon 30. rujna 2022., a to sukladno članku 186.c u svezi članka 186.a ZPP, jer je zahtjev za mirno rješenje spora mogao obuhvaćati potraživanje dospjelo do dana podnošenja zahtjeva, a time to razdoblje može obuhvaćati i tužba, s obzirom na identitet zahtjeva i tužbe.

8. U podnesku od 2. 8. 2023. tuženik navodi Tuženik se očituje na podnesak tužitelja od 2. svibnja 2023. kojim tužitelj ponovo nije dopunio i ispravio tužbu, a prema stanju predmeta, sud ga očito na to nije niti pozvao.

Prije svega tužitelj u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora, što je trebao učiniti prema članku 40. stavku 2. u vezi članka 186. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje u tekstu: ZPP), jer je tužitelj podnio tzv. stupnjevitu tužbu koja ne sadrži određeni tužbeni zahtjev na novčanu svotu. Naime, člankom 186. stavkom 2. ZPP propisano je kad stvarna nadležnost, sastav suda, vrsta postupka, ovlaštenje za zastupanje ili pravo na naknadu troškova postupka ovisi o vrijednosti predmeta spora, a predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota, tužitelj je dužan u tužbi naznačiti vrijednost predmeta spora.

Stoga tuženik ponovo predlaže sudu da pozove tužitelja da naznači vrijednost predmeta spora te ukoliko on to ne učini, da sukladno članku 109. stavku 4. ZPP utvrdi da je tužba povučena, odnosno da tužbu odbaci.

Tuženik ističe da je člankom 186. ZPP propisano da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106.). Člankom 106. stavkom 2. ZPP propisano je da podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti te je taksativno navedeno što osobito trebaju sadržavati. U tužbi kao i u naknadnom podnesku tužitelj još uvijek nije naveo odlučne činjenice na kojima temelji zahtjev i to na kojoj granici i graničnim prijelazima je radio tijekom utuženog razdoblja u okviru nadležnosti Policijske uprave karlovačke, činjenice i okolnosti iz kojih je vidljivo koja je šteta nastala tužitelju i kako se manifestirala, jer se vrijeme provedeno na stanci ubraja u radno vrijeme i tužitelj je primio plaću za sve sate rada u smjeni i u turnusu. Također, tužitelj u podnesku samo navodi da se zbog nemogućnosti korištenja pauze obraćao poslodavcu u više navrata i isticao taj problem, ali to nije pravni put za zaštitu prava zbog, kako to tvrdi, nemogućnosti korištenja stanke - dnevnog odmora za vrijeme konkretnog rada na zaštiti granice. Dakle, navedene činjenice, okolnosti i dokaze, kao i odrediv tužbeni zahtjev u slučaju kada je podnesena stupnjevita tužba (kada se nije mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev), predstavljaju nužni sadržaj tužbe sukladno članku 186. stavku 1. u vezi sa člankom 106. stavkom 2. ZPP da bi se po njoj moglo postupati. Stoga je sud sukladno članku 109. ZPP trebao tužitelja pozvati na ispravak i dopunu tužbe. Isto tako tuženik predlaže odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev za razdoblje koje dospijeva nakon 30. rujna 2022., a to sukladno članku 186.c u svezi članka 186.a ZPP, jer je zahtjev za mirno rješenje spora mogao obuhvaćati potraživanje dospjelo do dana podnošenja zahtjeva, a time to razdoblje može obuhvaćati i tužba, s obzirom na identitet zahtjeva i tužbe.

Ukoliko sud smatra da se na temelju tužbe može postupati te će tužitelju dozvoliti da na glavnoj raspravi ili prilikom zaključenja glavne rasprave ispravlja i dopunjuje tužbu, tuženik će se očitovati o činjenicama za koje smatra da su odlučne za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a na temelju dokumentacije o radu tužitelja koju je prikupio od zastupanih tijela.

9. Tuženik osporava u cijelosti tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu točno neutvrđenog iznosa na ime naknade štete nastale zbog nekorištenja dnevnog odmora – pauze u razdoblju od 1. listopada 2017. do 1. listopada 2022. Prije svega, tuženik ističe da tužiteljevo pozivanje na sudsku praksu u predmetima iste pravne osnove ne predstavlja dokaz o činjenicama rada i korištenja dnevnog odmora tužitelja tijekom utuženog razdoblja, a posebice činjenične osnove koja i nije navedena u konkretnoj tužbi.

Korištenje dnevnog odmora policijskih službenika određeno je posebnim rasporedom rada i radnim nalogom sukladno tada važećoj odredbi članka 10. stavka 1. i 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/17. – dalje u tekstu: Kolektivni ugovor/17), kao i sada važećim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 56/22. – dalje u tekstu: Kolektivni ugovor/22), prema kojoj službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla.

Policijski službenici granične policije PP Ozalj, uključujući i tužitelja, tijekom utuženog razdoblja koristili su dnevni odmor (pauzu) sukladno navedenim odredbama Kolektivnog ugovora/17 i članku 9. Naputka o načinu dnevnog raspoređivanja policijskih službenika i vođenju registra službenih poslova, a što je bilo vidljivo naznačeno u posebnom rasporedu rada i radnim nalozima policijskih službenika. Dakle, policijski službenici granične policije, neovisno o tome jesu li obavljali poslove granične kontrole ili poslove zaštite državne granice u trajanju od 12 sati ili 8 sati, koristili su dnevni odmor jednokratno od 60 minuta, dvokratno po 30 minuta, odnosno jednokratno od 30 minuta, ovisno o osobnoj potrebi i dogovoru sa voditeljem smjene graničnog prijelaza, odnosno vođom grupe za zaštitu granice i šefom smjene policijske postaje.

Dokaz: uvid u raspored rada i radne naloge.

10. Policijski službenici koji su radili na poslovima granične kontrole na graničnom prijelazu Jurovski Brod dnevni odmor od 60 minuta obično su koristili u razdoblju od 10.00 do 15.00 sati, tj. od 22.00 do 03.00 sata, ili u drugom terminu (dva puta po 30 minuta) ovisno o osobnoj potrebi i dogovoru sa voditeljem smjene graničnog prijelaza, sve dok svi policijski službenici ne iskoriste pravo na dnevni odmor, jer svi službenici nisu mogli koristiti dnevni odmor u isto vrijeme. Na tom graničnom prijelazu radilo je istovremeno od četiri do šest policijskih službenika.

Na graničnom prijelazu Jurovski Brod policijski službenici imali su mogućnost korištenja zajedničke prostorije (kuhinje i aparata za pripremu hrane), a na raspolaganju im je bilo i službeno vozilo koje se nalazilo na graničnom prijelazu, a koji su koristili za vrijeme dnevnog odmora radi odlaska u obližnje trgovine i restorane.

Činjenica da su policijski službenici svakodnevno koristili dnevne odmore vidljiva je i iz kontrolnih listova zaduženja graničnih štambilja, kao i rasporeda rada na graničnoj kontroli te zapisa u Nacionalnom informacijskom sustavu za upravljanje državnom granicom - NISUDG-a (zapisi o policijskim službenicima koji su vršili graničnu kontrolu), jer u toj dokumentaciji nisu navedena značajna postupanja radi kojih nisu mogli iskoristiti pravo na dnevni odmor.

Na graničnim prijelazima za pogranični promet Pravutina, Vivodina i Kašt (ranije i Obrež Vivodinski) policijski službenici su dnevni odmor koristili jednokratno ili dvokratno sukladno određenom vremenu korištenja dnevnog odmora naznačenom u radnom nalogu i posebnom rasporedu rada ili po slobodnoj procjeni, a vrijeme korištenja dnevnog odmora na GP Pravutina je bilo u razdoblju od 12.30 do 13.30, odnosno od 23.00 do 00.00 sata, na GP Kašt od 11.00 do 12.00 ili od 23.00 do 00.00 sata, na GP Vivodina od 9.00 do 9.30 i 17.30 do 18.00 sati ili od 10.00 do 11.00 i od 22.00 do 23.00 sata. Obzirom da se radi o graničnim prijelazima sa smanjenim intenzitetom prometa putnika (prosjek 50 putnika GP Pravutina i 25 putnika GP Kašt i GP Vivodina tijekom 12 satne smjene) graničnu kontrolu na navedenim graničnim prijelazima obavljao je jedan policijski službenik, a granični prijelazi bili su opremljeni kuhinjom i svim potrebnim uređajima za pripremu hrane kako bi policijski službenik unatoč tome što je bio sam na graničnom prijelazu mogao iskoristiti dnevni odmor u pravilu po slobodnoj procjeni kada nema tranzita putnika i vozila preko graničnog prijelaza.

Također, granični prijelaz za pogranični promet Pravutina zatvarao se u 23.00 sata, odnosno nedjeljom u 20.00 sati, pa je vrijeme korištenja dnevnoga odmora u noćnim smjenama, radnim nalogom bilo predviđeno vrijeme kada je granični prijelaz zatvoren, a policijski službenik nije obavljao poslove granične kontrole na tom prijelazu. Stoga je dnevni odmor koristio u predviđeno vrijeme van radnoga vremena graničnog prijelaza, ukoliko ga nije iskoristio na radnom mjestu na graničnom prijelazu, kada je bio upućen na obavljanje granične kontrole na granični prijelaz Jurovski Brod ili na poslove zaštite državne granice.

Isto tako granični prijelaz za pogranični promet Kašt zatvarao se u 23.00 sata, odnosno nedjeljom i blagdanom u 20.00 sati, granični prijelaz za pogranični promet Vivodina zatvarao se u 22.00 sata, a nedjeljom i blagdanom u 20.00 sati, nakon čega su policijski službenici do otvaranja graničnog prijelaza u 5.00 sati (GP Kašt), odnosno do 6.00 sati (GP Vivodina) koristili dnevni odmor, ukoliko ga nisu iskoristili za vrijeme rada graničnog prijelaza.

Dokaz: uvid u podatke iz evidencija o rasporedu rada, saslušanje svjedoka – tadašnji neposredni rukovoditelji policijski službenici OV, [adresa], BV, [adresa], Tomislav Sudac, Grdun 6a.

11. Pregledom radnih naloga koje su izuzete metodom slučajnog odabira za utuženo razdoblje, kontrolnih listova/rasporeda rada na ulazno – izlaznoj traci za GP Jurovski Brod i izliste iz NISUDG-a te usporedbom je utvrđeno da je tužitelj tijekom utuženog razdoblja imao osigurano korištenje dnevnog odmora od strane poslodavca te je dnevne odmore i koristio. Također analizom izvješća radnih naloga i druge dokumentacije koja je sačinjavana po završetku službe, od strane rukovoditelja, nisu uočene stavke u kojima bi tužitelj konstatirao da nije bio u mogućnosti koristiti dnevni odmor niti se pozvao na članak 42. Kolektivnog ugovora/17. Prilikom provođenja redovnog nadzora nad radom policijskih službenika na graničnim prijelazima i zaštiti državne granice rukovoditelji nisu zabilježili niti jednu situaciju da policijski službenici na tim poslovima, uključujući tužitelja, nisu koristili pravo na dnevni odmor. U radnim nalozima nije navedeno da tužitelj nije mogao iskoristiti dnevni odmor, niti je na bilo koji drugi način nadređenima ukazao na nemogućnost korištenja dnevnog odmora.

Tužitelj nije niti sukladno odredbi članka 42. Kolektivnog ugovora/17 podnio zahtjev da mu se zbog nekorištenja dnevnog odmora omogući korištenje slobodnih dana. Naime, navedenom odredbom određeno je ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

Dokaz: čitanje očitovanja Policijske postaje Ozalj, pregled radnih naloga, kontrolnih listova – rasporeda rada na ulazno/izlaznoj traci, izlista iz NISUDG-a o vršenju granične kontrole, saslušanje svjedoka.

12. Pregledom opsežne dokumentacije, metodom slučajnog uzorka analizirani su pojedini dani rada tužitelja tijekom utuženog razdoblja. Tako je iz dokumentacije za rad graničnog prijelaza Jurovski Brod primjerice za dan 10. kolovoza 2020. vidljivo da je u vremenu od 7.00 do 19.00 sati tužitelj obavljao poslove granične kontrole na izlaznoj traci kojom prilikom je na zaduženju imao izlazni granični štambilj C002, a iz evidencija izvršene granične kontrole osoba u navedenom vremenu vidljiva je i u izlistu iz NISUDG-a. U vremenu od 10.00 do 11.00 sati, od 12.00 do 13.00 sati, od 14.00 do 15.00 sati nije vidljiv raspored na ulazno izlaznim kontrolnim kućicama sukladno rasporedu na kontrolnom listu. Od ostalih aktivnosti tijekom smjene od strane voditelja smjene graničnog prijelaza vidljivo je da je tužitelj od 16.00 sati upućen na obavljanje službe u PP Ozalj. Analizirajući zadaće naložene u radnom nalogu vidljivo je kako je tužitelju kao i ostalim policijskim službenicima predviđenim za rad na graničnom prijelazu Jurovski Brod od strane poslodavca predviđeno vrijeme korištenja dnevnog odmora kroz radni nalog te je ujedno iz naprijed navedene analize vidljivo da je tužitelj imao mogućnost korištenja dnevnog odmora i da ga je koristio u dogovoru sa voditeljem graničnoga prijelaza i rasporedom ostalih policijskih službenika na ulazno – izlaznim kontrolnim kućicama. Dakle, tužitelj je sukladno rasporedu rada i organizaciji službe na graničnom prijelazu mogao koristiti osigurano zakonsko pravo na dnevni odmor bilo u prostoru graničnog prijelaza (čajne kuhinje), bilo odlaskom pješice do prvog restorana i trgovine ili odlaskom službenim ili osobnim vozilom do restorana, kafića i trgovina, boravka u tom prostoru ili dopremanja hrane na granični prijelaz za jednog ili više djelatnika u smjeni. Također, analizom izvješća radnoga naloga za odabrani dan nije vidljiva niti jedna stavka iz koje bi se moglo utvrditi da tužitelj nije bio u mogućnosti iskoristiti zakonom predviđeni dnevni odmor, a izvješće je ovjerio i svojim potpisom voditelj smjene. Također, neosnovano tužitelj u tužbi navodi da mu tuženik nije omogućio korištenje dnevnog odmora (pauze) u razdoblju od 28. listopada 2021. do 15. travnja 2022., jer je tužitelj bio na dugotrajnom bolovanju, kao i u razdoblju od 16. travnja 2022. do 1. listopada 2022., jer je tužitelj koristio rodiljni dopust. Stoga tužitelju u tom razdoblju niti nije mogla nastati šteta po predmetnoj osnovi.

Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog troška tuženiku sa zateznom kamatom.

13. U dokaznom postupku sud je pročitao Zahtjev za mirno rješenje spora od 30. rujna 2022. godine, Potvrdu Hrvatske pošte o slanju preporučene pošiljke od 30. rujna 2022. godine, Rješenje o rasporedu na radno mjesto od 30. travnja 2022. godine, Dopis MUP RH, PU Karlovačka od 14. rujna 2022. godine, a kojim je dostavljen dio obračunskih isprava, radne naloge, kontrolne listove sa rasporedom rada, izlist iz Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom, obračunske isprave za isplatu plaće– naknade, službene bilješke, , izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ČV, NV, PVP, OV, BV i Tomislava Sudac, te tužitelja, izveden je dokaz vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o. Karlovac.

14. Predmet ove tužbe je potraživanje tužitelja naknade plaće za neiskorištenu dnevnu stanku za svaki radni dan rada u turnusu i to za jedan sat dnevno za vrijeme rada u turnusu u utuženom razdoblju od 1. 10. 2017. do 1. 10. 2022.

15. Tužitelj je zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijska uprava karlovačka, u osobnom zvanju policajac (do 14. listopada2019.) odnosno viši policajac (od 15. listopada 2019. pa nadalje), policijski službenik za graničnu kontrolu. Tužitelj je obavljao granične policijske poslove prema rasporedu rada poslodavca, u smjenama po 8 sati koliko traje smjena (2 prva – 2 druga – 2 treća pa dva dana odmora) i u turnusu po 12 sati koliko traje turnus (u ciklusu 12-24-12-48) i na drugi način tjedno 40 sati rada, a sve prema dnevnoj zapovjedi i mjesečnom rasporedu rada. U utuženom razdoblju tužitelj je obavljao poslove kontrole državne granice, i to na Međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu Jurovski Brod te na pograničnim prijelazima Pravutina, Vivodina i Kašt, te na međunarodnom željezničkom prijelazu Kamanje.

16. Tuženik tvrdi da je tužitelju za vrijeme rada na Međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu Jurovski Brod te na pograničnim prijelazima Pravutina, Vivodina i Kašt, koji rad se obavlja u turnusu u trajanju od 12 sati omogućio korištenje odmora u trajanju od 60 minuta ili jednog sata, što je dužan i dokazati.

17. Ovaj sud smatra da za odlučivanje o pravu tužitelja nije odlučno da li je na graničnom prijelazu postojala kuhinja, da li je u blizini graničnog prijelaza postojao restoran ili trgovina, već je odlučno da li je tuženica tužitelju za vrijeme rada u turnusu od 12 sati omogućila korištenje dnevnog odmora u trajanju od jednog sata.

18. Naime, iz neposrednog i uvjerljivog iskaza svjedoka ČV policijskog službenika koji je u utuženom razdoblju radio sa tužiteljicom na međunarodnom graničnom prijelazu Jurovski Brod, proizlazi da policijskim službenicima na poslovima granične kontrole za vrijeme rada u turnusu u trajanju od 12 sati nije bilo omogućeno korištenje dnevnog odmora odnosno stanke u trajanju od jednog sata, dakle, onako kako je to propisano odredbama kolektivnog ugovora, sve to jer nije bilo dovoljno policijskih službenika koji bi ih mogli zamijeniti. Identično je iskazala svjedokinja ĐV koja je u razdoblju od listopada 2017. do listopada 2022. bila voditelj smjene na međunarodnom graničnom prijelazu Jurovski Brod te je detaljno opisala kako rad tužiteljice tako i ostalih kolega policijskih službenika na poslovima granične kontrole na tom graničnom prijelazu. I svjedok GV radio je sa tužiteljicom na međunarodnom graničnom prijelazu Jurovski Brod, ali je kao i tužiteljica radio na pograničnim prijelazima Pravutina, Vivodina i Kašt. Identično tužiteljici svi svjedoci su iskazali da su pauzu koristili 10 do 15 minuta, u hodu, pojeli bi nešto s nogu, sendvič ili nešto slično, te za odlazak na toalet, i potom se odmah vraćali na svoju voznu traku. Što se tiče pograničnih graničnih prijelaza na njima radi samo jedan službenik i nije imao mogućnost koristiti pauzu u trajanju od jednog sata, a kad bi se ti prijelazi zatvorili, službenim vozilom bi ih se odvozilo kako bi nastavili raditi na međunarodnom graničnom prijelazu Jurovski Brod, sve do kraja svoje smjene.

19. Ovaj sud zaključuje da su svjedoci predloženi po tuženici OV, BV i Tomislav Sudac tek općenito iskazivali o mogućnosti korištenja dnevnog odmora zamjenom od strane ophodnje za zaštitu državne granice, ophodnje temeljne policije ili pak slanjem policijskog službenika iz same policijske postaje koji su bili obučeni za obavljanje poslova granične kontrole, međutim, tuženica nije dokazala da je tužitelju u utuženom razdoblju konkretno omogućeno korištenje dnevnog odmora u trajanju od jednog sata. Ne može se smatrati dokazanim da je tuženica tužitelju omogućila korištenje dnevnog odmora u trajanju od jednog sata, tek pukim navodima imenovanih svjedoka da u noćnoj smjeni manji granični prijelazi rade do 23,00 sata, kad policijski službenik zatvara granični prijelaz, te nema granične kontrole sve do 5,00 sati, pa da je tužitelju bilo omogućeno korištenje dnevnog odmora u daljnjem periodu kad je bio dužan nazočiti na svojem radnom mjestu, štoviše to je protivno i odredbi članka 10. stavka 2. KU/13. Za navesti je da iz dostavljenih kontrolnih listova nije razvidno da je tužitelj doista i kada koristio dnevni odmor.

20. Iz iskaza svjedoka OV koji je do 2018. godine obavljao poslove pomoćnika načelnika za graničnu kontrolu PP Ozalj, te od 2018. do ožujka 2020. poslovne pomoćnika načelnika PP Ozalj za poslove policije, proizlazi da su kao rukovoditelji vodili razgovore sa policijskim službenicima koji su obavljali poslove granične kontrole o tome na koji način bi mogli koristiti pauzu, iz čega se dade zaključiti da su se policijski službenici obraćali rukovoditeljima radi nemogućnosti korištenja propisane dnevne pauze u trajanju od jednog sata. Navod tuženika da policijski službenici nisu tražili slobodne dane zbog nemogućnosti korištenja dnevnog odmora u trajanju od jednog sata je irelevantan jer takva mogućnost nije propisana niti jednim propisom, opće poznato je da se slobodni dani odobravaju i koriste s osnove prekovremenog rada, što ne bi bilo kod nemogućnosti korištenja dnevnog odmora u trajanju od jednog sata.

21. Dakle, organizacija rada kod tuženika je bila takva da je nedostajalo službenika na graničnom prijelazu pa službenici, odnosno konkretno tužitelj, nije mogao iskoristiti svoj dnevni odmor na način kako je to predviđeno odredbama KU/13. Iz svih provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da su se službenici morali prijaviti lozinkama na svojim radnim stanicama, a kada bi odlazili na stanku, odnosno napuštali radnu stanicu, morali su se sa iste odjaviti. Budući da je nedostajalo ljudi na graničnom prijelazu, službenici se nisu mogli odjavljivati jer ih nije imao tko zamijeniti pa stoga nisu mogli ni koristiti svoj dnevni odmor. Tuženik nije predočio dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da se tužitelj mogao odjaviti, odnosno da se odjavljivao, radi korištenja dnevnog odmora, što upućuje da dnevni odmor nije ni koristio. S obzirom na navedeno proizlazi da tuženik nije organizirao rad na način da osigura službenicima korištenje dnevnog odmora kako je to propisano odredbama KU/13 I KU/17 u trajanju od 60 minuta za vrijeme jedne smjene u turnusu ili 2 puta po 30 minuta. Iz svega utvrđenog tijekom ovog postupka nedvojbeno proizlazi da je tužitelj radio u turnusu od po 12 sati te da ga nije imao tko zamijeniti radi korištenja dnevnog odmora s obzirom da je organizacija rada na graničnom prijelazu bila takva da je nedostajalo ljudi pa se službenici nisu mogli udaljiti sa svoje radne jedinice kako bi koristili dnevni odmor, a morali su obavljati i preglede na željezničkom graničnom prijelazu.

22. Odredbom članka 10. stavka 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/2013 - u daljnjem tekstu: KU/13) propisano je da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla. Odredbom stavka 3. istoga članka propisano je da se vrijeme odmora ubraja u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.

23. Pravo na odmor, odnosno stanku, regulirano je i odredbom članka 73. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014 - u daljnjem tekstu: ZoR) prema kojoj radnik koji radi najmanje 6 sati dnevno ime svakog radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje 30 minuta, osim ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, s time da se vrijeme odmora ubraja u radno vrijeme.

24. Odredbom članka 42. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/2017 - u daljnjem tekstu: KU/17) propisano je da, ako službenik ili namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

25. Cijeneći sve provedene dokaze sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za neiskorišteni dnevni odmor za svaki dan rada u turnusu i to za jedan sat dnevno za vrijeme rada u turnusu, sve to jer se vrijeme odmora ubraja u radno vrijeme, pri čemu je tužitelj tražio da vrijeme dnevnog odmora iskoristi kao slobodne dane, što mu od strane tuženika nije omogućeno.

26. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva određeno je financijsko vještačenje tako da se nalaže vještaku izračunati razliku isplaćene plaće i plaće uvećane za neiskorištenu stanku od 60 minuta po svakom odrađenom turnusu, odnosno stanke od 30 minuta u redovnom radnom vremenu.

27. Na temelju spomenutog rješenja obavljen je uvid u spis i priloženu dokumentaciju, koja

obuhvaća sljedeće:

obračunske isprave za isplatu plaće-naknade i evidencija radnog vremena tužitelja za razdoblje od siječnja 2018. do zaključno srpnja 2022. (list 11. – 110. spisa), radni nalozi, kontrolni listovi sa rasporedom rada, izlist iz NISUDG-a, dokument „osoba nad kojima je provedena granična kontrola“ (list 153. – 393. spisa), tabelarne evidencija rada od kolovoza 2017. do rujna 2022. (list 403. – 478. spisa),

28. U skladu s dokumentacijom u spisu i utvrđenjima, a prema izračunima iz nalaza, vještak je mišljenja kako za razdoblje od 1. srpnja 2018. do zaključno 31. srpnja 2022., neisplaćena bruto plaća s osnova neiskorištenih dnevnih stanki (dnevnog odmora) u trajanju od 30 minuta za vrijeme rada u smjenama po 8 sati i 60 minuta za vrijeme rada u turnusu po 12 sati, iznosi ukupno 2.470,08 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ‘m’ Tabele 2 iz nalaza.

29. Rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, broj Pr-10/2023-15 odreñeno je dodatno financijsko vještačenje u predmetu tužiteljice PV protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, sa zadatkom da se vještak očituje na primjedbe tužene iznesene u podnesku od 15. siječnja 2026. Na temelju spomenutog rješenja obavljen je ponovni uvid u spis predmeta, te predmetni podnesak tuženika, te se u nastavku daje sljedeći dopunski nalaz.

30. Tužena je u svom podnesku od 15. siječnja 2026. prigovorila nalazu i mišljenju izrađenom u ovom predmetu, ističući među ostalim sljedeće:

vještak je izradio nalaz i mišljenje na način da je tužiteljici za svaku smjenu rada obračunao u pravilu dodatni sat rada na ime neiskorištene dnevne stanke, navodeći da je takav izračun izvršen na temelju raspoložive dokumentacije iz koje nije mogao utvrditi da je tužiteljica stvarno koristila dnevnu stanku,

međutim, tužena je dostavila u sudski spis zapise Nacionalnog informacijsko sustava za upravljanje državnom granicom (u daljnje tekstu: NISUDG) iz koje je vidljivo ukoliko netko od policijskih službenika tijekom smjene u određenom vremenskom razdoblju nije bio prijavljen u sustav i samim time nije vršio graničnu kontrolu, znači da mu je od strane voditelja smjene koji je zadužen za organizaciju rada na graničnom prijelazu, bilo osigurano korištenje dnevnog odmora – stanke. Isto tako iz izvješća uz radne naloge vidljivo je kada je tužiteljica vršila pregled i koji broj vozila i osoba.

primjerice za dan koji navodi vještak 10./11. travnja 2018. razvidno je da je tužiteljica po radnom nalogu koji je skupni za više službenika, koristila dnevni odmor od 23 do 24 sata.

Uvidom u izlist iz NISUDG-a u kojem su navedene osobe nad kojima je provedena granična kontrola vidljivo je da je zadnju kontrolu izvršila u 22. 57 sati, što znači da je koristila dnevni odmor kako je navedeno u nalogu

u odnosu na drugi radni nalog koji navodi vještak za dan 29./30. lipanj 2018., razvidno je da je tužiteljica po izlistu iz NISUDG-a nakon izvršene kontrole u 21.53 na ulazu bila odjavljena do prve kontrole na izlazu u 23.09 sati iako je po rasporedu bila slobodno od 23do 24 sata te od 01-02 sata te je sukladno posebnom rasporedu rada i izlistu osoba nad kojima je provedena granična kontrola (NISUDG), nesporno koristila dnevnu stanku, a vještak je neosnovano obračunao da u toj smjeni nije koristila dnevnu stanku,

primjerice u izvješću uz radni nalog od 3./4. srpnja 2018. navedeno je da je tužiteljica u 12 sati rada pregledala 2 vozila i 2 osobe temeljitom pregledu 1 vozila. iz izlista NISUDG-a razvidno je da je prvu kontrolu taj dan izvršila u 22.01 sat, a zadnju u 23.59. Stoga je nesporno da je i u toj smjeni sigurno koristila dnevnu stanku. Ponovnim uvidom u dostavljenu dokumentaciju za navedena tri primjera, vještak se očituje

kako slijedi:

primjer 10./11. travnja 2018.

- nesporno da je po radnom nalogu br. 14 tužiteljica od 23 do 24 sata trebala koristiti dnevni odmor, a ne da ga je koristila,

- prema rasporedu rada na ulaznoj i izlaznoj traci, tužiteljica je raspoređena od 19 – 21 sat na izlaznoj traci za osobna vozila, od 22 do 23 na ulaznoj traci za osobna vozila, a od 23 do 24 sata na ulaznoj/izlaznoj traci za teretni promet i autobuse,

- po izlistu iz NISUDG, dostavljeno za vremensko razdoblje od 19.53 do 22.57 razvidno je da je u razdoblju od 19.53 do 20:37 tužiteljica bila na ulazu i izlazu za osobna vozila kako je i raspoređena prema rasporedu rada na ulaznoj i izlaznoj traci. Unutar navedenog razdoblja, za razdoblje od 20:37 do 22.09 sati nema evidencije da je tužiteljica izvršila kontrolu vozila nad teretnim prometom/autobusom (raspoređena za razdoblje od 21 do 22). Pretpostavka je, da u tom razdoblju nije bilo teretnog prometa/autobusa.

- od 23 sata nadalje do 7 ujutro nije dostavljen izlist iz NISUDG iz kojeg bi se moglo utvrditi je li tužiteljica stvarno koristila dnevni odmor i u kojem vremenskom trajanju Prema tome, iz navedene dokumentacije, nije razvidno da je tužiteljica koristila dnevni odmor od 23 do 24 kako to tvrdi tužena iz sljedećih razloga:

nije dostavljen izlist iz NISUDG za cijelo radno vrijeme od 19 do 7 sati, već samo za razdoblje od 19 do 22:57 sati,

prema rasporedu rada tužena je raspoređena za rad od 23 do 24 sata na ulaznoj izlaznoj traci za teretni promet/autobusi, dok je prema radnom nalogu i prema podnesku tužena u tom vremenu koristila dnevni odmor

primjer 29./30.6. 2018

- nesporno da je po radnom nalogu tužiteljica od 23 do 24 sata trebala koristiti dnevni odmor, a ne da ga je koristila

- prema rasporedu rada na ulaznoj i izlaznoj traci tužiteljica nije bila raspoređena za rad u razdoblju od 22 do 23 sata, a i iz izlista iz NISUDG razvidno da je nakon izvršene kontrole u 21.53 na ulazu bila odjavljena do prve kontrole na izlazu u 23.09 sat.

- prema rasporedu rada na ulaznoj i izlaznoj traci tužiteljica nije bila raspoređena za rad i u razdoblju od 23 do 24 sata, dok je prema izlistu iz NISUDG razvidno da je u razdoblju od 23:09 do 23:21 bila na izlaznoj traci.

Prema navedenom, moguće je zaključiti da je tužiteljica koristila dnevni odmor u razdoblju od 22 do 23 sata.

primjer 3./4.7.2018.

- nesporno da je po radnom nalogu br. 14 tužiteljica od 23 do 24 sata trebala koristiti dnevni odmor, a ne da ga je koristila,

- prema rasporedu rada na ulaznoj i izlaznoj traci tužiteljica je bila raspoređena za rad u razdoblju od 19 do 7 sati, za svih 12 rotacija po sat vremena

- po izlistu iz NISUDG, dostavljeno za vremensko razdoblje od 22:01 do 23:59 razvidno je tužiteljica bila na ulaznoj traci.

Prema tome, iz navedene dokumentacije, nije razvidno da je u toj smjeni koristila dnevnu stanku kako to navodi tužena, iz sljedećih razloga

tužena samo navodi da je koristila dnevnu stanku, ali ne navodi u kojem vremenskom razdoblju je koristila dnevnu stanku,

nije dostavljen izlist iz NISUDG za cijelo radno vrijeme od 19 do 7 sati, već samo za razdoblje od 22:01 do 23.59 sati,

Slijedom svega iznesenoga, vještak ističe, da je iz predmetnih primjera, moguće eventualno zaključiti da je tužiteljica koristila dnevni odmor u turnusu 29./30. lipanj 2018. jer je prema

rasporedu rada bila oslobođena za rad od 22 do 23 sata a i iz izlista NISUDG u tom razdoblju tužiteljica nije bila prijavljena u sustavu evidencije.

Vještak ističe, kako je moguće sačiniti nove izračune, ali nakon što se prethodno razriješe nedoumice tj. da se vještaku točno precizira koji dokument je mjerodavan (raspored rada, radni nalog ili izlist NISUDG) odnosno precizirati na koji način utvrditi je li tužiteljica koristila dnevni odmor ili nije (npr. znači li prekid odjave iz sustava NISUDG automatski da je tužiteljica koristila dnevni odmor za vrijeme prekida ili koliko minuta tužiteljica mora biti odjavljena iz sustava da bi

se isto evidentiralo kao dnevni odmor i sl.).

Do tada, u cijelosti se ostaje kod utvrđenja i izračuna iz nalaza, kao i kod danog mišljenja.

31. Nakon dostavljenog pisanog očitovanja na prigovore tuženice tuženica se nije očitovala o potrebi daljnjeg razjašnjenja nedoumica vezano za preciziranje na koji način koji način bi trebalo utvrditi je li tužiteljica koristila dnevni odmor ili nije (npr. znači li prekid odjave iz sustava NISUDG automatski da je tužiteljica koristila dnevni odmor za vrijeme prekida ili koliko minuta tužiteljica mora biti odjavljena iz sustava da bi se isto evidentiralo kao dnevni odmor i sl.). U tom slučaju sudski vještak bi mogao sačiniti nove izračune. Na ročištu za glavnu raspravu 15. 4. 2026. tuženica je navela da na ročište ne treba pozivati sudskog vještaka radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenje s obzirom na dostavljeno pisano očitovanje na prigovore tuženice. Sudski vještak je izračuna sačinio temeljem dostavljene dokumentacije sukladno nalogu suda, nalaz je jasan, određen i detaljno obrazložen. Slijedom svega navedenoga sud je nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti.

32. Slijedom svega navedenoga tužbeni zahtjev prihvaćen je kao osnovan u cijelosti. Na dosuđeni iznos dosuđena je i zatezna kamata od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZOO).

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.

– dalje: ZPP 19).

34. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova kako slijedi: za sastavljanje zahtjeva za mirno rješenje spora, sastavljanje tužbe, sastavljanje podneska od 18. 5. 2023., sastavljanje podneska od 18. 12. 2024., zastupanje na ročištu 22. 10. 2025., zastupanje na ročištu 15. 1. 2026., zastupanje na ročištu 17. 3. 2025., sastavljanje podneska od 27. 3. 2026., sastavljanje podneska od 7. 4. 2026., zastupanje na ročištu 15. 4. 2026. za svaku radnju iznos od 200,00 eura, sastavljanje podneska od 18. 12. 2024., te za pristup na ročište za objavu presude iza svaku radnju iznos od 100,00 eura, što zbrojeno i uvećano za PDV iznosi 2.500,00 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja od 400,00 eura stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 2.900,00 eura. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka punomoćnik tužitelja primio je 4 .3. 2026., a ročište radi izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka predloženih po tuženici održano je 17. 3. 2024. Ne bi stajao prigovor tuženice da je tužitelj bio dužan do dana zakazivanja navedenog ročišta specificirati tužbeni zahtjev jer nije bilo izvjesno da će se na tom ročištu izvesti svi predloženi dokazi. Na tom ročištu tuženica je navela da ostaje kod svih iznesenih navoda i prigovora, a tek je na ročištu 15. 4. 2026. navela da na ročište ne treba pozivati sudskog vještaka s obzirom da je dostavio pisano očitovanje.

34. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 9. srpnja 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pisano u 3 ista primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1.Tužitelj po odvjetniku Miro Marinović

2. Republika Hrvatska za MUP po ODO u Karlovcu, Građansko-upravni odjel

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte