REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1416/2020-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja maloljetnog UD (nominativ ĐD) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po zakonskom zastupniku LD (ocu) i punomoćniku Zvonimiru Matiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. svibnja 2026. u prisutnosti zakonskog zastupnika i punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.675,00 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-12.000,00 eura od 17. travnja 2020. do isplate

-675,00 eura od 9. srpnja 2026. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 27. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.233,42 eura od 1. lipnja 2018. do isplate.

III Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od:

-12.000,00 eura od 1. lipnja 2018. do 16. travnja 2020.

-675,00 eura od 1. lipnja 2018. do 8. srpnja 2026.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.167,65 eura sa zateznim kamatama od 9. srpnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 5. lipnja 2020. navodi da je 23. lipnja 2017. na otoku Krku, u naselju Punat, u akvatoriju Dunat, koristio usluge ski-lifta u Wakeboard centru „Cable Krk“ te da je prilikom vožnje ski liftom došlo do pada tužitelja te jakog udara metalnog dijela vučnice izravno u glavu tužitelja uslijed čega je dobio teške tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Ističe da je upravitelj tog centra Svijet mora d.o.o. koji je svoju odgovornost prema trećima osigurao kod tuženika policom broj [broj police]. Ističe da je u štetnom događaju pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje kao i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege. Tužbenim zahtjevom iz tužbe traži isplatu iznosa od 19.908,42 eura sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2018. do isplate. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik nespornim da je u vrijeme štetnog događaja sa društvom Svijet mora d.o.o. imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti. Osporava nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, odgovornost te visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka. Do zaključenja prethodnog postupka ističe da šteta iz štetnog događaja nije pokrivena policom osiguranja od javne odgovornosti jer je tužitelj bio korisnik usluga ski lifta za koju uslugu je kupio kartu čime je s osiguranikom tuženika stupio u ugovorni odnos.

3. U podnesku od 23. travnja 2025. tužitelj uređuje tužbeni zahtjev na način da traži isplatu ukupnog iznosa od 10.000,00 eura sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2018.. do isplate (po osnovi neimovinske štete 9.325,00 eura te po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 675,00 eura).

4. U podnesku od 9. svibnja 2025. tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska od 23. travnja 2025.

5. Vezano uz protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe treba reći da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe (takav stav izražen je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda od 26. travnja 2021.). Kako se tuženik istom protivio, nije bilo mjesta primjeni čl. 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25 dalje ZPP).

6. Slijedom svega navedenog, sud je ovom presudom odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja iz tužbe.

7. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz saslušanjem zakonskih zastupnika (roditelja) tužitelja, svjedoka OD i HD te dokaz medicinskim vještačenjem.

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio zbog ozljeda zadobivenih prilikom vožnje ski liftom u sportsko rekreacijskom centru Wakeboard centar „Cable Krk“ kojim upravlja Svijet mora d.o.o., a koji je u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao sklopljenu policu osiguranja od izvanugovorne (javne) odgovornosti.

10. Osiguranik tuženika bavi se, između ostalog, ostalim zabavnim djelatnostima, ostalim sportskim djelatnostima i ostalim rekreacijskim djelatnostima, što je utvrđeno čitanjem podataka iz sudskog registra. Treba reći da ti podaci smatraju općepoznatim činjenicama (čl. 221. st. 2. ZPP) za koje vrijedi pravilo da ih stranke ne moraju dokazivati ispravama, već ih sud može utvrditi sam uvidom u javno dostupan elektronički registar.

11. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije uz obrazloženje da tužitelj nije treća osoba jer je on kupio kartu za ski lift pa da je u ugovornom odnosu s osiguranikom tuženika, a da je u vrijeme štetnog događaja njegov osiguranik imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti prema trećim osobama. Ističe da je njegov osiguranik policu profesionalne odgovornosti sklopio tek nakon štetnog događaja.

12.1. Čitanjem police osiguranja (list 40 spisa) utvrđeno je da su tuženik i njegov osiguranik u vrijeme štetnog događaja imali sklopljen ugovor o osiguranju od izvanugovorne (javne odgovornosti).

12.2. Čitanjem Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti (dalje Opći uvjeti, list 41-44 spisa), utvrđeno je da je njima propisano:

- predmet osiguranja je građansko-pravna izvanugovorna (javna) odgovornost osiguranika, za štetu zbog smrti, povreda tijela ili zdravlja, te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe (čl. 2. st. 1. )

- ovim osiguranjem pokrivena je isključivo izvanugovorna (javna) odgovornost osiguranika, koja proiziđe iz obavljanja njegove registrirane djelatnosti, vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari, te pravnog odnosa (čl. 2. st. 2.)

- trećim osobama ne smatraju se osobe kojima prouzročena šteta proizlazi iz povrede ugovorne (profesionalne) obveze ugovaratelja ili osiguranika, neovisno o njihovom pravu po pravilima izvanugovorne (javne) odgovornosti (čl. 3. st. 1. alineja 6.)

12.3. Po stavu ovog suda isključenje iz čl. 3. st. 1. alineja 6. Općih uvjeta ne odnosi se na isključenje odgovornosti za štetu koju je u konkretnom slučaju pretrpio tužitelj. Naime, on je kupio kartu za ski lift čime je sklopio potrošački ugovor s osiguranikom tuženika. Tužitelj nije sklopio ugovor o pružanju profesionalnih usluga nego pristup rekreacijsko – sportsko - zabavnoj djelatnosti. Između njega i osiguranika ne postoji profesionalna obveza povredom koje je tužitelj pretrpio štetu.

12.4. Stoga je, sukladno čl. 2. st. 1. Općih uvjeta i čl. 965. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO), neosnovan istaknut prigovor promašene pasivne legitimacije.

13. Na temelju iskaza LD na ročištu 9. ožujka 2022. i 28. svibnja 2026. (list 69-71 te 176-177 spisa) sud nalazi utvrđenim:

- da je otac tužitelja kupio karte za ski lift za tužitelja

- da ne postoji najniža dobna granica za korištenje ski lifta, da se na isti puštaju mala djeca te da postoji i oprema koja po veličini odgovara maloj djeci

- da je kao roditelj potpisao suglasnost (list 59 spisa) kojim je potvrdio da je tužitelj dobar plivač i da je suglasan da koristi vučnicu za skijanje na vodi i wakeboard, da je svjestan rizika te da je pročitao i razumio upute za korištenje vučnice, ali da mu nitko nije objasnio koji je to rizik

- da je spomenutu suglasnost potpisao prilikom preuzimanja opreme i da mu je rečeno da je to samo formalnost

-da je tužitelj imao kacigu

-da je on tužitelju objasnio da u slučaju pada treba plivati prema platformi što je tužitelj i učinio

- da je prilikom događaja koji je predmet ovog spora na ski liftu radilo dvoje mladih ljudi (srednjoškolci ili studenti) i da je vladala vrlo opuštena atmosfera

- da je jedna osoba objasnila tužitelju da se treba držati za držač, a da u slučaju pada treba otplivati prema platformi i van dosega putanje kretanja ostalih korisnika ski lifta

-da se osoba pušta na ski lift na način da djelatnik pruži osobi držač

- da se kreće s platforme, uzme se držač koji povuče korisnika u putanju kretanja gondole

- da je vrlo uobičajeno da ljudi padaju, posebice na početku dok ih taj držač trzne, a gondola se kreće brzinom od oko 30-40 km/h

- nakon što se držač ispusti, držač se nastavi kretati po površini vode (ne digne se u zrak)

- da su korisnici ski lifta u idealnom slučaju međusobno udaljeni 30-50 metara

- da je tužitelj pao 15 metara nakon što je primio držač i počeo se kretati tako da je to bila udaljenost između njega i idućeg korisnika kojem su djelatnici tuženika (učenici srednje škole ili studenti) pružili držač, a uobičajeno je da u takvoj situaciji pričekaju da dijete otpliva prije nego pruže držač idućem korisniku što je ocu tužitelja poznato o jer je osobno to vidio s obzirom da je više puta bio na tom ski-liftu

- da je tužitelj odmah nakon pada otplivao izvan putanje kretanja korisnika ski lifta, ali da je i osoba koja je krenula iza njega izgubila ravnotežu, pokušala se zadržati na držaču, zbog čega se držač jako nategnula, ali je morala pustiti držač jer nije imala snage više držati se

- da se držač te druge osobe katapultirao i pogodio tužitelja u glavu

- da je taj čovjek koji je isto pao i bio najbliže tužitelju, cca 5 metara, doplivao do tužitelja i vukao ga do platforme jer je tužitelj bio u šoku i krvavog lica

- da je otac tužitelja ispirao lice tužitelju u kojem trenutku je došao čovjek srednje životne dobi za kojeg je zaključio da je vlasnik ski lifta ili voditelj koji mu je savjetovao da ne čeka hitnu pomoć nego da ga sam odvede u ambulantu

- da su liječnici u ambulanti rekli da se radi o ozbiljnijoj ozljedi, frakturi vilice te da tužitelja treba odvesti u bolnicu u Rijeku

-da je u Rijeci je rečeno da ozbiljnost ozljede zahtijeva operaciju te da je otac tužitelja odveo tužitelja u bolnicu u Zagreb gdje je operiran i liječen

14. Sud je iskaz zakonskog zastupnika tužitelja prihvatio kao istinit jer je životan, logičan i uvjerljiv.

15.1. Na temelju iskaza svjedoka OD (voditelja ski lifta) na ročištu 8. rujna 2022. (list 73-75 spisa) sud nalazi utvrđenim:

- da ski lift ima kočnicu koja može zaustaviti ski lift u nekih 10 metara koja se koristi u hitnim situacijama ako se pali korisnik nije maknuo, a nadolazeći korisnik koji je blizu njega ide po toj putanji

- da se događa da držač udari korisnika nakon njegovog pada u prosjeku jednom godišnje

- da je tužitelj pao i da je njegovu glavu lupila ručka

15.2. U tom dijelu njegov iskaz je logičan pa ga je i sud prihvatio kao istinit.

15.3. Spomenuti svjedok je iskazao da nije vidio je li u trenutku pada tužitelja djelatnik dodao držač drugom korisniku i pustio ga na lift te da je dječak pao cca 70 metara od starta. S obzirom da svjedok prema vlastitom iskazu nije vidio je li u trenutku pada tužitelja djelatnik dodao držač drugom korisniku i pustio ga na lift te ne zna koja je ručka lupila tužitelja (da li prazna ručka koja se nije uspjela skinuti ni nakon punog kruga ili ručka osobe koja je puštena na ski lift nakon tužitelja) očito je da svjedok nije pozorno pratio događanja u moru. Prema vlastitom iskazu on nije bio blizu te nije ni čuo ni vidio jesu li djelatnici davali upute o korištenju. S druge strane, otac tužitelja je pozorno pratio što se događa jer je pratio sina i njegovog prijatelja te je bio na platformi (startu) kako bi slikao djecu. Stoga sud ocjenjuje vjerodostojnom procjenu zakonskog zastupnika tužitelja o udaljenosti na kojoj je došlo do pada tužitelja, a ne procjenu spomenutog svjedoka. Stoga sud nije prihvatio iskaz tog svjedoka da je do pada došlo 70 metara od starta.

16. Sud kao neuvjerljiv nije prihvatio iskaz svjedokinje BD (direktorice sportsko rekreacijskog centra u kojem je došlo do štetnog događaja) u dijelu da nju nitko o ovom događaju nije obavijestio do ožujka 2020. Navedeno toga što je OD njezin suprug koji je iskazao da je vidio da je tužitelja u glavu lupila ručka. Uostalom, okolnost je li ona ili nije imala saznanja o štetnom događaju neodlučna su za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

17.1. Po ocjeni ovog suda, do štetnog događaja je došlo zbog toga što su djelatnici osiguranika tuženika, iako su vidjeli (ili trebali vidjeti) da je tužitelj pao vrlo brzo nakon starta, nekih 15 metara od platforme, dali držač i pustili na ski lift drugog korisnika umjesto da su pričekali da dječak (tada u dobi od 7 godina) dopliva do platforme posebice imajući na umu da se padovi vrlo često događaju upravo na samom početku kada držač trzne korisnike ski lifta i povuče ih u putanju kretanja gondole koja se kreće brzinom od oko 30 km/h.

17.2. Nadalje, čak i da je do štetnog događaja došlo zbog toga što se dječak nije maknuo s putanje kretanja drugih korisnika ski lifta (kako to smatra svjedok OD), iako svjedok nije iskazao da je vidio da se dječak nije maknuo s te putanje, propust osiguranika tuženika ogledao bi se u tome što njegovi djelatnici nisu kočnicom zaustavili ski lift. Po ocjeni ovog suda, djelatnici osiguranika tuženika dužni su pratiti događanja na ski liftu te kočnicom zaustaviti ski lift ako se bilo koji korisnik lifta koji je pao (a posebice malo dijete) nije nakon pada maknuo iz putanje kretanja ostalih korisnika.

18. Za postojanje odgovornosti tuženika posve je neodlučno što je otac tužitelja potpisao suglasnost (list 59 spisa) kojom je potvrdio da je tužitelj dobar plivač i da je suglasan da koristi vučnicu za skijanje na vodi i wakeboard, da je svjestan rizika te da je pročitao i razumio upute za korištenje vučnice. Naime, okolnost da je tužitelj dobar plivač uopće nije dovedena u sumnju, niti je uzrok nastanka štetnog događaja. Iz suglasnosti ne proizlazi koji je to rizik korištenja ski lifta, a to zakonskom zastupniku tužitelja nitko nije objasnio (kako proizlazi iz njegovog iskaza koji je sud prihvatio kao istinit, a kako je to naprijed već obrazloženo. Po ocjeni ovog suda, ta suglasnost ne može osloboditi osiguranika od odgovornosti za štetu.

19. Slijedom svega navedenog, zaključak je ovog suda da je tuženik dužan naknaditi tužitelju štetu koju je pretrpio (čl. 1045. st. 1. ZOO i čl. 965. st. 1. ZOO).

20. Napominje se da je tuženik u podnesku od 3. veljače 2026. (list 167 spisa) odustao od prijedloga da se izvede dokaz vještačenjem na okolnost ispravnosti ski lifta, njegovom funkcioniranju u skladu s dozvolama nadležnih državnih tijela te dinamike nastanka štetnog događaja.

21. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (je li tužitelj pretrpio fizičke bolove i strah, jesu li trajne posljedice njegovih ozljeda umanjile njegovu životnu aktivnost i je li kod tužitelja zaostalo naruženje, koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) kao i radi utvrđenja činjenice je li tužitelju i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Žarku Rašiću i dr. PD.

22. Na temelju nalaza i mišljenja medicinskih vještaka od 10. ožujka 2024. (list 89-90 spisa) i 1. travnja 2025. (list 105-130 spisa) kao i njihovog usmenog očitovanja na ročištu 17. prosinca 2025. (list 159 spisa), koje je sud prihvatio kao istinite jer su jasni i obrazloženi, a niti stranke nisu istima prigovarale, sud nalazi utvrđenim:

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom donje čeljusti i razderanu ranu jezika zbog čega je zaprimljen na bolničko liječenje

- da je u općoj anesteziji učinjena repozicija i osteosinteza donje čeljusti te je zašivena uzdružna laceracija jezika

- da je s kirurškog aspekta ozljeda prijeloma donje čeljusti dovela do smanjenja životnih aktivnosti tužitelja u opsegu od 5% koja se očituje u povremenim bolovima prilikom dužeg žvakanja hrane, učestalog otvaranja usta i kod jače kompresije u području donje čeljusti

- da se tužitelj nakon štetnog događaja zbog psihičkih tegoba liječio ambulantno u Poliklinici Sever kod psihologa, da je pregledan od strane dječjeg psihijatra u Klinici za dječje bolesti Zagreb koji mu je ordinirao medikamentoznu terapiju antidepresivima te da je nastavio liječenjem (terapija igrom) kod psihologa u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba kroz razdoblje od tri godine; da je kod tužitelja bila prisutna simptomatologija tikova, opsesivno kompulzivnog poremećaja kao i simptomatologija posttraumatskog stresnog poremećaja

-da su uz terapiju postepeno nestajali tikovi, opsesivno kompulzivne radnje, noćne more, nesigurnosti te izbjegavanje mjesta štetnog događaja, ali je zaostala opreznost te izbjegavanje prisjećanja na štetni događaj što se vidjelo i tijekom razgovora s vještakom

- da je s psihijatrijskog aspekta kod tužitelja smanjena životna aktivnost za 3%

- da je po objedinjenoj ocjeni vještaka s psihijatrijskog i kiruškog aspekta životna aktivnost tužitelja smanjena za 7%

- da je tužitelj pretrpio kratkotrajni primarni strah u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah visokog intenziteta u razdoblju od 23. lipnja 2017. do 25. lipnja 2017., potom strah srednjeg intenziteta do otpusta iz bolnice 28. lipnja 2017. te naposljetku strah slabog intenziteta do operacije vađenja pločica 8. veljače 2018.

- da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 8 dana, srednjeg intenziteta 15 dana te slabijeg intenziteta 63 dana

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 10 dana po 3 sata dnevno, 45 dana po 2 sata dnevno te 15 dana po 1 sat dnevno

23. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO.

24.1. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Sud je uzeo u obzir u kvalifikatorne okolnosti navedene u toč. 22. obrazloženja te je vodio računa i o činjenici da je tužitelj dijete koje je u vrijeme stradavanja imao 7 godina te da će ostatak života trpjeti trajne posljedice zbog oštećenja tjelesnog i duševnog zdravlja kao posljedice štetnog događaja. Sud je uzeo u obzir i dugotrajnost (tri godine) liječenja tužitelja zbog psihičkih smetnji - simptomatologije tikova, opsesivno kompulzivnog poremećaja i posttraumatskog stresnog poremećaja.

24.2. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 12.000,00 eura. Stoga je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu tog iznosa (toč. I izreke).

25. Tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 135 sati. Sud nalazi da primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 5,00 eura (čl. 223. ZPP). Tužitelju po ovoj osnovi, na temelju čl. 1089. st. 1. ZOO, pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 675,00 eura.

26. Što se tiče tijeka zateznih kamata na neimovinsku štetu u dosuđenom iznosu od 12.000,00 eura treba reći da tužitelj nije dostavio u spis dokaz kad je odštetni zahtjev od 10. travnja 2020. (list 32-33 spisa) uputio tuženiku. Na temelju odgovora tuženika na zahtjev tužitelja (list 34 spisa) sud nalazi utvrđenim da je odštetni zahtjev podnesen 17. travnja 2020. Stoga tužitelju, sukladno čl. 1103. ZOO pripada pravo na isplatu zateznih kamata od 17. travnja 2020. do isplate. Slijedom navedenog, prihvaćen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 12.000,00 eura od 17. travnja 2020. do isplate (dio toč. I izreke), dok je odbijen zahtjev za isplatu istih od 1. lipnja 2018. do 16. travnja 2020. (dio toč. III izreke).

27. Kako je visina naknade za tuđu pomoć i njegu u dosuđenom iznosu od 675,00 eura utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezne kamate na taj iznos teku od donošenja ove sudske odluke sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO. Naime, radi se o trošku koji tužitelj nije imao prema trećim osobama (takvo što ne tvrdi niti ne dokazuje), nego se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti. Ovakvo shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-702/2022 od 6. srpnja 2022. Stoga je prihvaćen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 675,00 eura od donošenja ove presude do isplate (dio toč. I izreke) dok je odbijen zahtjev za isplatu istih od 1. lipnja 2018. do 8. srpnja 2026. (dio toč. III izreke).

28. Napominje se da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o šteti nastaloj u prometu te nema mjesta primjeni odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14).

29. Slijedom svega navedenog, odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 7.233,42 eura sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2018. do isplate.

30. O stopi zateznih kamata odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 2. te čl. 155. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarife), priloženom troškovniku te vrijednosti predmeta spora (19.908,42 eura). Tužitelj je u pogledu osnove uspio u cijelosti, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 63,66%. Dakle, njegov uspjeh u sporu je 81,83% sukladno čl. 154. st. 2. ZPP. Kada se postotka tužitelja koji je u većoj mjeri uspio oduzme postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u parnici (18,17%), dobije se iznos od 63,66% i u tom omjeru tužitelju treba odmjeriti naknadu troškova postupka.

32.1. Tako bi tužitelju pripadao trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 250 bodova (Tbr. 32), trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 23.11.2020., 11.04.2024. i 23.04.2025. za svaki po 250 bodova (Tbr. 8/1), trošak pristupa na ročišta 07.09.2021., 09.02.2022., 08.09.2022., 17.12.2025. i 28.05.2026. za svako po 250 eura (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 2500 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 6.250,00 eura. Taj trošak pripadao bi tužitelju u omjeru od 63,66% što iznosi 3.978,75 eura. Dakle, osnovan bi bio zahtjev tužitelja za naknadu opisanih troškova u iznosu od 3.975,75 eura. Međutim, kako tužitelj traži naknadu opisanih troškova u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura (po svakoj opisanoj radnji 200,00 eura +PDV), prihvaćen je njegov zahtjev za naknadu tih troškova u iznosu od 2.500,00 eura.

32.2. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 319,08 eura, što u omjeru od 63,66% iznosi 203,13 eura.

32.3. Tužitelju je u cijelosti priznat trošak medicinskih vještačenja u iznosu od 398,16 eura kao i trošak njihovog pristupa na ročište u iznosu od 66,36 eura jer bi ti troškovi nastali u tom iznosu neovisno o uspjehu tužitelja u parnici.

32.4. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.167,65 eura. Prihvaćen je i njegov zahtjev za isplatu kamata na troškove postupka od donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

33. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 17.11.2022. i 21.07.2025. kojim dostavlja dokaz o plaćanju predujma jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a). Po ocjeni ovog suda, za vođenje parnice nije bio potreban niti trošak sastava podneska od 02.06.2025. kojim se očituje na tuženikov podnesak kojim se protivi djelomičnom povlačenju tužbe. Tužitelju nije priznat niti trošak sudske pristojbe na tužbu jer nije dokazao da je istu podmirio, a u međuvremenu je ta obveza zastarjela.

U Zagrebu 9. srpnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.