REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: Povrv-60/2024-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., OIB 83416546499, Zagreb, Folnegovićeva 1, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Rubeša, odvjetnik iz Zagreba, Palmotićeva 64a, protiv 1.tuženice ŽI (ranije KI), OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].tuženika KI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Almiru Dervišbegović, odvjetniku iz Zagreba, Vrapčanska putina 5c, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 26. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetnice Zorane Rubeša i punomoćnika tuženika, s danom objave 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-284/15 koje je dana 18. lipnja 2015. donio javni bilježnik Sanja Barbarić iz Zagreba, Ivana Šibla 13, kojim se tuženicima nalaže u roku od 15 (petnaest) dana platiti tužitelju novčanu tražbinu u sveukupnom iznosu od 2.083,68 EUR, i to;

- u dijelu pod točkom 1.a i 1.b kojim se nalaže tuženicima da solidarno namire tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 213,09 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 7,30 EUR od 24. travnja 2012.,

- na iznos od 7,30 EUR od 26. svibnja 2012.,

- na iznos od 7,30 EUR od 27. lipnja 2012.,

- na iznos od 7,30 EUR od 31. srpnja 2012.,

- na iznos od 7,30 EUR od 29. kolovoza 2012.,

- na iznos od 7,30 EUR od 29. rujna 2012.,

- na iznos od 7,30 EUR od 30. listopada 2012.,

- na iznos od 7,30 EUR od 24. studenog 2012.,

- na iznos od 7,30 EUR od 25. prosinca 2012.,

- na iznos od 7,30 EUR od 24. siječnja 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 23. veljače 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 26. ožujka 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 05. svibnja 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 23. svibnja 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 28. lipnja 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 27. srpnja 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 24. kolovoza 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 26. rujna 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 24. listopada 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 21. studenog 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 24. prosinca 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 22. siječnja 2014.,

- na iznos od 7,50 EUR od 25. veljače 2014.,

- na iznos od 7,50 EUR od 25. ožujka 2014.,

- na iznos od 7,50 EUR od 26. travnja 2014.,

- na iznos od 7,50 EUR od 22. svibnja 2014.,

- na iznos od 7,50 EUR od 25. lipnja 2014.,

- na iznos od 7,50 EUR od 24. srpnja 2014.,

- na iznos od 7,49 EUR od 22. kolovoza 2014.,

- u dijelu pod točkom 2.a i 2.b kojim se nalaže tuženicima da solidarno namire tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 271,68 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 3,72 EUR od 26. veljače 2012.,

- na iznos od 7,30 EUR od 24. travnja 2012.,

- na iznos od 7,30 EUR od 26. svibnja 2012.,

- na iznos od 14,11 EUR od 27. lipnja 2012.,

- na iznos od 20,92 EUR od 31. srpnja 2012.,

- na iznos od 14,11 EUR od 29. kolovoza 2012.,

- na iznos od 14,11 EUR od 29. rujna 2012.,

- na iznos od 7,30 EUR od 30. listopada 2012.,

- na iznos od 10,71 EUR od 24. studenog 2012.,

- na iznos od 7,30 EUR od 25. prosinca 2012.,

- na iznos od 10,71 EUR od 24. siječnja 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 23. veljače 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 26. ožujka 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 05. svibnja 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 23. svibnja 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 28. lipnja 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 27. srpnja 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 24. kolovoza 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 26. rujna 2013.,

- na iznos od 10,80 EUR od 24. listopada 2013.,

- na iznos od 10,80 EUR od 21. studenog 2013.,

- na iznos od 10,80 EUR od 24. prosinca 2013.,

- na iznos od 10,80 EUR od 22. siječnja 2014.,

- na iznos od 7,50 EUR od 25. veljače 2014.,

- na iznos od 7,50 EUR od 25. ožujka 2014.,

- na iznos od 7,50 EUR od 26. travnja 2014.,

- na iznos od 7,50 EUR od 22. svibnja 2014.,

- na iznos od 7,50 EUR od 25. lipnja 2014.,

- na iznos od 7,50 EUR od 24. srpnja 2014.,

- na iznos od 7,49 EUR od 22. kolovoza 2014.,

- u dijelu pod točkom 3.a i 3.b kojim se nalaže tuženicima da solidarno namire tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 213,09 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 7,30 EUR od 24. travnja 2012.,

- na iznos od 7,30 EUR od 26. svibnja 2012.,

- na iznos od 7,30 EUR 27. lipnja 2012.,

- na iznos od 7,30 EUR od 31. srpnja 2012.,

- na iznos od 7,30 EUR od 29. kolovoza 2012.,

- na iznos od 7,30 EUR od 29. rujna 2012.,

- na iznos od 7,30 EUR od 30. listopada 2012.,

- na iznos od 7,30 EUR od 24. studenog 2012.,

- na iznos od 7,30 EUR od 25. prosinca 2012.,

- na iznos od 7,30 EUR od 24. siječnja 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 23. veljače 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 26. ožujka 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 05. svibnja 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 23. svibnja 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 28. lipnja 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 27. srpnja 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 24. kolovoza 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 26. rujna 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 24. listopada 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 21. studenog 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 24. prosinca 2013.,

- na iznos od 7,30 EUR od 22. siječnja 2014.,

- na iznos od 7,50 EUR od 25. veljače 2014.,

- na iznos od 7,50 EUR od 25. ožujka 2014.,

- na iznos od 7,50 EUR od 26. travnja 2014.,

- na iznos od 7,50 EUR od 22. svibnja 2014.,

- na iznos od 7,50 EUR od 25. lipnja 2014.,

- na iznos od 7,50 EUR od 24. srpnja 2014.,

- na iznos od 7,49 EUR od 22. kolovoza 2014.,

- u dijelu pod točkom 4.a i 4.b kojim se nalaže tuženicima da solidarno namire tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 1.385,82 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 36,50 EUR od 24. travnja 2012.,

- na iznos od 36,50 EUR od 26. svibnja 2012.,

- na iznos od 36,50 EUR od 27. lipnja 2012.,

- na iznos od 36,50 EUR od 31. srpnja 2012.,

- na iznos od 36,50 EUR od 29. kolovoza 2012.,

- na iznos od 56,97 EUR od 29. rujna 2012.,

- na iznos od 36,50 EUR od 30. listopada 2012.,

- na iznos od 36,50 EUR od 24. studenog 2012.,

- na iznos od 36,50 EUR od 25. prosinca 2012.,

- na iznos od 36,50 EUR od 24. siječnja 2013.,

- na iznos od 36,50 EUR od 23. veljače 2013.,

- na iznos od 36,50 EUR od 26. ožujka 2013.,

- na iznos od 36,50 EUR od 05. svibnja 2013.,

- na iznos od 36,50 EUR od 23. svibnja 2013.,

- na iznos od 36,50 EUR od 28. lipnja 2013.,

- na iznos od 36,50 EUR od 27. srpnja 2013.,

- na iznos od 36,50 EUR od 24. kolovoza 2013.,

- na iznos od 36,50 EUR od 26. rujna 2013.,

- na iznos od 36,50 EUR od 24. listopada 2013.,

- na iznos od 36,50 EUR od 21. studenog 2013.,

- na iznos od 36,50 EUR od 24. prosinca 2013.,

- na iznos od 36,50 EUR od 22. siječnja 2014.,

- na iznos od 37,49 EUR od 25. veljače 2014.,

- na iznos od 37,49 EUR od 25. ožujka 2014.,

- na iznos od 37,49 EUR od 26. travnja 2014.,

- na iznos od 37,49 EUR od 22. svibnja 2014.,

- na iznos od 37,49 EUR od 25. lipnja 2014.,

- na iznos od 37,49 EUR od 24. srpnja 2014.,

- na iznos od 37,49 EUR od 22. kolovoza 2014.,

- na iznos od 37,49 EUR od 24. rujna 2014.,

- na iznos od 37,49 EUR od 25. listopada 2014.,

- na iznos od 37,49 EUR od 27. studenog 2014.,

- na iznos od 37,49 EUR od 25. prosinca 2014.,

- na iznos od 37,49 EUR od 24. siječnja 2015.,

- na iznos od 37,49 EUR od 25. veljače 2015.,

- na iznos od 37,49 EUR od 24. ožujka 2015.,

- na iznos od 37,49 EUR od 25. travnja 2015.

pa do 31. srpnja 2015. po referentnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te kojim se nalaže tuženicima naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 262,16 EUR sa zateznom kamatom od 18. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015. po referentnoj stopi HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.395,36 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana sa zateznom kamatom od 9. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR.

O b r a z l o ž e nj e

1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja) javna bilježnica Sanja Barbarić iz Zagreba, donijela je dana 18. lipnja 2015. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-284/15, radi naplate tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 17.019,46 kn, sa zateznim kamatama te radi naplate nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.975,23 kn, također sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Tuženici (tada ovršenici) su protiv navedenog rješenja o ovrsi podnijeli prigovor u kojem su naveli kako su dobili rješenje o ovrsi u korist Vodoopskrbe i Odvodnje d.o.o. na ime obveze za koju ne znaju na što se odnosi. Naveli su kako je točno da raspolažu stanovima na navedenoj adresi, ali su zbog pada tržišta i nedovršenog objekta sa navedenim društvom dogovorili da odnesu vodomjere, jer im voda ne treba i ne troše ju upravo radi troškova. Ističu da su jako iznenađeni i drže da je postupak navedenog društva nekorektan. Zbog tih činjenica mole da se pozove navedeno društvo i da se napravi očevid na terenu. Predmetna brojila su prevezena u podružnicu Vodoopskrbe i odvodnje tako da se usluge ovog društva ne koriste godinama. Ističu da navedene troškove pobijaju u cijelosti.

3. Povodom prigovora tuženika, Općinski građanski sud u Zagrebu je rješenjem od 13. srpnja 2016., poslovni broj Povrv-18075/15-4 izvan snage stavio javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se podneskom od 16. ožujka 2016. očitovao na prigovor tuženika. U bitnome ističe kako u svojem prigovoru tuženici priznaju da raspolažu stanovima na adresi u [adresa], ali dalje ističu da su s tužiteljem bili dogovorili da odnese vodomjere, jer im voda ne treba i ne troše ju upravo radi troškova. Tužitelj u cijelosti osporava da bi s tuženicima dogovorio da im "odnose vodomjere", obzirom da je Općim i tehničkim uvjetima za opskrbu vodom i uslugama odvodnje otpadnih voda ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 10/06, dalje: Opći uvjeti) propisana procedura izvrštenja vodomjera. Sukladno tom propisu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. privremeno izvrštava ili trajno izvrštava vodomjere samo na pisani i dokumentirani zahtjev evidentiranog korisnika i to samo ako su ispunjeni svi uvjeti propisani prethodno navedenom Odlukom. Ističe, kako u predmetnom slučaju tuženici nisu niti podnijeli takav zahtjev pa je već iz tog razloga prigovor tuženika u cijelosti neosnovan. Pojašnjava kako se predmetno potraživanje odnosi na potraživanje za fiksnu naknadu, kao i manjim dijelom za potrošnju vode (tzv. varijabilni dio cijene u koji ulazi usluga opskrbe pitkom vodom, usluga odvodnje otpadnih voda, usluga pročišćavanja, te naknade sve kako je sve vidljivo iz samih računa) za četiri mjerna mjesta (kao što je vidljivo iz priloženih izvadaka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga) i to: mjerno mjesto broj 0919946 u [adresa],šifra kupca 1625760, mjerno mjesto broj 0919947 u [adresa],šifra kupca 1625778, mjerno mjesto broj 0919948 u [adresa],šifra kupca 1625786 i mjerno mjesto broj 0919950 u [adresa],šifra kupca 1625807. Ističe, kako se dostavljaju prijepisi svih računa, koji su tuženicima dostavljani na adresu koju su naveli prilikom prve evidencije i to Zagreb, Pantovčak 196/A. Navodi, kako tuženici nisu platili navedene račune, iako su evidentirani korisnici te su ih temeljem čl. 9. Općih uvjeta dužni platiti. Isti su ih dužni plaćati sve dok pisano ne obavijeste da je došlo do promjene i o tome dostave dokumentaciju (Ugovor i zapisnik o primopredaji) iz kojih će proizlaziti osnovanost zahtjeva za promjenu korisnika. U odnosu na navode tuženika da nije bilo godinama potrošnje, ističe kako se i za prostore (prostori/stanovi koji se ne koriste za osobno kućanstvo) koji se ne koriste uvijek plaća fiksni dio cijene bez obzira na potrošnju vode. Pojašnjava, kako fiksni dio cijene iznosi 50,00 kn kada je profil priključka za vodu bio Ø32, odnosno 250,00 kn kada je profil priključka za vodu bio Ø50-125, sve uvećano za pripadajući PDV od 10% odnosno 13% u utuženom razdoblju (utuženo razdoblje od veljače 2012. do uključujući travnja 2015.). Navodi, kako su ti iznosi određeni u skladu sa Odlukom o cijenama vodnih usluga od 13. veljače 2012., a koja Odluka je donesena temeljem odredbi čl. 206. i 207. Zakona o vodama ("Narodne Novine", broj 153/09) i Zaključka o davanju prethodne suglasnosti na odluku o cijeni vodnih usluga od 28. veljače 2012. Protivi se provođenju očevida na licu mjesta obzirom je taj dokazni prijedlog usmjeren isključivo ka odugovlačenju predmetnog postupka.

5. Tuženici su se podneskom od 11. studenog 2021. očitovali na prije navedeni podnesak tužitelja. Ističu da u cijelosti ostaju kod prigovora protiv rješenja o ovrsi i odbacuju se svi navodi tužitelja iz podneska od 16. ožujka 2016. kao netočni i neosnovani, prvenstveno iz razloga što se svi računi tužitelja odnose na navodno isporučenu industrijsku vodu, odnosno za fiksni dio cijene za takvu vrstu isporuke. Naglašavaju, da je predmetna nekretnina uvijek bila u privatnom vlasništvu, da nikada nije bio na mrežu tužitelja u predmetnom objektu registriran nikakav poslovni prostor, zbog čega nije bilo nikakvog razloga za ispostavljanje takvih računa. Navode, da se jedan dio računa odnosi na navodni fiksni dio cijene od 50,00 kn za profil priključka za vodu veličine Ø32, a drugi dio računa je za profil priključka Ø50- 125 u iznosu od 250,00 kn. Smatraju da tužitelj mora objasniti kako je moguće da su tuženicima ispostavljene dvije različite vrste računa za objekt koji se nikada nije mijenjao, kao i na temelju čega je uopće ispostavljao račune, kada je on sam (tužitelj) uklonio vodomjere koji se odnose na posebni dio predmetne nekretnine koji je bio u vlasništvu tuženika, upravo iz razloga što nije bilo nikakve potrošnje vode, a posebno iz razloga što voda za zgradu uopće nije bila priključena, jer nekretnina nije bila dovršena, a za nju u vrijeme izdavanja računa nije bila izdana ni uporabna dozvola. Tuženici su u više navrata kontaktirali tužitelja i tražili da prestane sa slanjem računa, međutim, on je nastavio sa slanjem računa. Dostavili su i pismo-reklamaciju koje je otac od tuženika uputio tužitelju u vezi sa predmetnim slučajem. Predložili su provođenje dokaza očevidom na licu mjesta kako bi se utvrdilo činjenično stanje da nije postojala nikakva pravna osnova za izdavanje predmetnih računa.

6. Tužitelj je podneskom od 4. veljače 2022. dostavio dokumentaciju i očitovao se na navode tuženika. U bitnome ističe da iz priloženog zapisnika o izvršenom uviđaju na licu mjesta od 25. veljače 2007. godine i ostale dokumentacije je vidljivo kako je izveden peterostruki spojni vod promjera 80 fi. Ističe, kako je u podnesku od 16. ožujka 2016. godine objasnio od čega se sastoji izračun fiksnog dijela cijene po računima koji su dostavljeni te je vidljivo i utuženo razdoblje, a tuženici su u utuženom razdoblju pa sve do 27. rujna 2020. godine bili evidentirani korisnici u kategoriji „ostali korisnici“ za navedena četiri mjerna mjesta i to mjerno mjesto broj 0919946 (šifra kupca 1625760), broj 0919947 (šifra kupca 1625778), broj 0919948 (šifra kupca 1625786) i broj 0919950 (šifra kupca 1625807). Fiksni dio za kategoriju „za ostale korisnike“ u ovom slučaju je iz razloga, a što potvrđuju i tuženici u prigovoru i podnesku, što navedeni stambeni prostori ne predstavljaju njihovo domaćinstvo/kućanstvo, jer u utuženom periodu u njima oni nisu živjeli. Nadalje, navodi da se tuženicima mjerno mjesto broj 0919950 (šifra kupca 1625807) izvrštava u prosincu 2019. godine. Tek nakon 27. rujna 2020. godine preostala navedena mjerna mjesta dobivaju nove šifre, a što je vidljivo iz priložene dokumentacije. Iz dokumentacije je dakle vidljivo da se radi o vodomjerima promjera 80 fi koji su ugrađeni sukladno međusobno sklopljenom ugovoru za koje je određen fiksni dio cijene bez obzira na potrošnju (varijabilni dio cijene). Ne radi se o nikakvoj industrijskoj vodi, već o kategoriji korisnika ovisno o promjeru profila priključka. Sve to je poznato tuženicima obzirom je njihov otac UI pristupio dugu temeljem sporazuma od 9. prosinca 2020. godine te je i priznao dug u utuženom iznosu i obvezao se obročno otplatiti ga. Po mišljenju tužitelja, prigovori tuženika su usmjereni isključivo da bi odugovlačili ovaj postupak.

7. U ovoj pravnoj stvari rješenjem od 24. kolovoza 2022. određeno izvođenje dokaza financijskim vještačenjem uz zadatak vještakinji da utvrdi visinu predmetnog potraživanja tužitelja, s obzirom na postojanje Sporazuma o pristupanju dugu i obročnoj otplati duga koji je sklopljen između tužitelja i oca tuženih UI, odnosno da utvrdi da li je eventualno dio utuženog potraživanja u ovoj pravnoj stvari već podmiren. Nadalje, je zadatak vještakinje bio izvršiti provjeru iznosa na koje su izdani utuženi računi, a uzevši pri tom u obzir sva očitovanja stranaka dana tijekom postupka.

8. Stalna sudska vještakinja za financije i računovodstvo Nada Mlinar, dipl. oec. u svom Nalazu i mišljenju od 16. studenog 2022. utvrdila je kako osnovi dug tuženih po predmetnim računima iznosi 15.699,46 kn.

9. Tužitelj je podneskom od 7. ožujka 2023. uskladio predmetni tužbeni zahtjev sa Nalazom i mišljenjem vještakinje te istim potražuje na ime glavnice sveukupan iznos od 15.699,46 kn, odnosno potražuje manje, nego što je potraživao prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom pa se u predmetnom slučaju ne radi niti o djelomičnom povlačenju tužbe, niti o preinaci tužbenog zahtjeva, već isključivo o usklađenju tužbenog zahtjeva sa Nalazom i mišljenjem vještakinje.

10. Potom, je u ovoj pravnoj stvari po Općinskom sudu u Sesvetama, Stalnoj službi u Dugom Selu donesena 20. travnja 2023. prvostupanjska presuda poslovni broj Povrv-169/2019 kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u dijelu kako je tužitelj specificirao svoj konačno postavljeni tužbeni zahtjev.

11. Protiv te presude žalbu su podnijeli tuženici i to zbog svih žalbenih razloga.

12.Povodom podnesene žalbe tuženika Županijski sud u Sisku donio je 3. siječnja 2024. rješenje poslovni broj Gž-318/2023-3 kojim je ukinuo raniju prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I. i III. izreke te je predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskome sudu na ponovni postupak. U bitnome drugostupanjski sud ocjenjuje kako je iz stanja spisa i ispostavljenih računa razvidno da su u predmetne stanove ugrađeni priključci promjera fi 80 i fi 32, fiksna naknada za priključak fi 32 je 50,00 kn, a za priključak fi 80 je fiksna naknada 250,00 kn, što je razvidno iz potraživanja tužitelja, kako ga je prihvatio prvostupanjski sud. Nadalje, ocjenjuje kako se za sada ne može utvrditi iz kojih razloga su u pojedine stanove ugrađivani priključci različitih profila, niti o tome, u prvostupanjskoj presudi postoje razlozi. Drugostupanjski sud, nadalje navodi kako nije sporno da u predmetnim stanovima nitko ne boravi, pa je nejasno iz kojih razloga za pojedino mjerno mjesto se tuženici navode kao “ostali korisnici” odnosno kao “kućanstvo”, odnosno je li razlog useljenost ili neuseljenost u predmetne stanove i ima li to kakvog utjecaja na visinu naknade. Navodi, kako tuženici tvrde da u predmetnim stanovima voda nije priključena, a iz pojedinih računa je razvidno da je tuženicima obračunata i varijabilna naknada, pa nije razvidno na što se ista odnosi da li eventualno na potrošnju vode i kako je ta eventualna potrošnja evidentirana. Slijedom navedenoga, nije razvidno iz kojih razloga su na pojedina mjesta (u pojedine stanove) ugrađivani mjerni uređaji različitih profila i je li evidentiranje tuženika kod tužitelja kao potrošača (korisnika) na nekim mjernim mjestima kao “ostali korisnici”, a na drugim kao “kućanstvo”, ima utjecaja na visinu naknade. Drugostupanjski sud ocjenjuje da kako činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno, zasada ni materijalno pravo nije pravilno primijenjeno. Posljedično, je prihvatio žalbu tuženih i ukinuo prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (točka I. i III. Izreke).

13. Tijekom postupka sud je pregledao Izvatke iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 3. lipnja 2015. (str. 4-8 spisa), Račune tužitelja za utuženo razdoblje (str. 29-154 spisa), Odluku o cijenama vodnih usluga Zagrebačkog Holdinga d.o.o. (str. 155-157 spisa), e-mail oca tuženih UI od 14. ožujka 2018. (str. 175 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige-povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (str. 176-193 spisa), e-mail tužitelja upućen svom punomoćniku (str. 197 i 198 spisa), Sporazum o pristupanju dugu i obročnoj otplati duga od 9. prosinca 2020. (str. 199-201 spisa), Zapisnik o izvršenom uviđaju za izvedbu vodovodnog priključka od 25. veljače 2007. (str. 205 spisa), Ugovor broj 0840/2007 od 19. travnja 2007. (str. 206-209 spisa), Troškovnik Zagrebačkoj Holdinga d.o.o. (str. 210 spisa), Zahtjev za izvedbu vodovodnog priključka (str. 211 spisa), Izjavu II (str. 213 spisa), Građevinsku dozvolu od 5. lipnja 2006. (str. 214-216 spisa), Potvrdu Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 29. siječnja 2007. (str. 217 spisa), uvid u mjerno mjesto od 9. veljače 2007. (str. 218 spisa), Stanje kupca od 9. veljače 2007. (str. 219 spisa), Dopis tužitelja od 28. ožujka 2006. (str. 220 i 221 spisa), Rješenje Grada Zagreba, Odsjeka za komunalne poslove od 27. veljače 2007. (str. 222 spisa), Zahtjev za izvedbu spojnog voda i uvrštenje vodomjera (str. 223 i 224 spisa), Izvod iz katastarskog plana (str. 225 spisa), opću uplatnicu (str. 226 spisa), Zahtjev za izvedbu spojnog voda i uvrštenje vodomjera (str. 227 spisa), Stanje kupca na dan 26. ožujka 2007. (str. 228 spisa), Potvrdu tužitelja (str. 229 spisa), uvid u mjerno mjesto (str. 230 spisa), uvid u kupca (str. 231 i 232 spisa), uvid u mjerno mjesto (str. 233 spisa), uvid u kupca (str. 234 i 235 spisa), uvid u mjerno mjesto (str. 236 spisa), uvid u kupca (str. 237 i 238 spisa), mjerna mjesta na priključku br. 4982 (str. 239 spisa), Nalog za ugradnju i izvrštenje vodomjera od 9. prosinca 2019. (str. 240 spisa), Radni nalog (str. 242 spisa), e-mail prepisku (str. 244-246 spisa), Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za financije i računovodstvo Nade Mlinar od 16. studenog 2022. (str. 261-266 spisa), Dopunsko očitovanje vještakinje Nade Mlinar od 16. siječnja 2023. (str. 276 spisa), izveden dokaz saslušanjem vještakinje Nade Mlinar (str. 284 i 285 spisa), Uvid u kupca (str. 321 - 327 spisa), stanje vodomjera u razdoblju od 260112 do 270415 (str. 358 spisa), uvid u vodomjer (str. 359 - 362 spisa), stanje vodomjera (str. 364 - 365 spisa), uvid u vodomjer (str. 366 - 377 spisa), cijenu vodnih usluga (str. 378 - 382 spisa) te povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 390 - 408 spisa).

14. Na ročištu za glavnu raspravu 30. ožujka 2023. sud je odbio dokazni prijedlog tuženih za izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta predmetnih nekretnina, budući da je sud ocijenio kako se u predmetnom slučaju radi prvenstveno o pravnom prijeporu te da izvođenje tog dokaza ne bi bilo svrsishodno, odnosno istim se ne bi mogle utvrditi relevantne okolnosti.

15. Naime, iz očitovanja tuženika na ročištu za glavnu raspravu 30. ožujka 2023., razvidno je kako isti ustraju na tome da se u predmetnom slučaju radi o pogrešnim izračunima, jer su za četiri mjerna mjesta obračunate različite cijene usluga, da su priključci imali različite promjere, a tuženicima nije jasno zbog čega je to napravljeno, budući da su oni fizičke osobe i da u predmetnim nekretninama nije bilo potrošnje nikakve pravne osobe.

16. Dakle, razvidno je kako tuženici prigovaraju samoj metodologiji obračuna tužitelja, odnosno primjeni odgovarajućih akata kojima se uređuje pitanje načina obračuna potrošnje vode, tako da se izvođenjem dokaza očevidom na licu mjesta ne bi mogle utvrditi mjerodavne okolnosti u ovoj pravnoj stvari.

17. U ponovljenom postupku stranke su na ročištu za glavnu raspravu 26. svibnja 2026. izjavile kako nemaju daljnjih dokaznih prijedloga tako da niti u ponovljenom postupku nije proveden dokaz očevidom na licu mjesta predmetne nekretnine i to iz prethodno opisanih razloga.

18. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev od 7. ožujka 2023. u cijelosti osnovan.

19. Predmet ovog spora je tužiteljev konačno postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 2.083,68 EUR i to na ime fiksne naknade, kao i manjim dijelom za potrošnju vode za četiri mjerna mjesta na adresi u [adresa].

20. U ponovljenom postupku tužitelj se podneskom od 26. svibnja 2026. očitovao na odlučne okolnosti u ovoj pravnoj stvari. U bitnome ističe kako u prilog svojih navoda da su tuženici bili investitori (osim dokumentacije koja već prileži spisu - građevinskoj dozvoli, ugovoru s tužiteljem i sl.) te da se radilo o zgradi za prodaju stanova tužitelj dostavlja i povijesni izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu iz kojeg je razvidno da su stanovi bili namijenjeni prodaji. Ističe, da se u predmetnom slučaju kako su se stanovi prodavali i kako su se korisnici mijenjali mijenjala i cijena (u cijenu za domaćinstvo). Navodi, da ukoliko stranka nije prodala stan i možda ga je željela zadržati za svoje potrebe, trebala je javiti kako bi se promijenila cijena što su tuženici učinili tek 27. rujna 2020. Navodi, kako tuženici nikada nisu reklamirali obračun vode na predmetnoj nekretnini niti su osporavali primljene račune sve do predmetnog sudskog postupka. Ponovno ističe kako su tuženici do 27. rujna 2020. bili zavedeni kao “ostali korisnici” nakon čega mjerna mjesta dobivaju nove šifre za domaćinstvo (a jedno mjerno mjesto je bilo izvršteno u prosincu 2019.), što je sve tužitelj već razjasnio u ranijem tijeku postupka te isto proizlazi iz spisu priležeće dokumentacije. Dakle, tuženici su tek 27. rujna 2020. zatražili promjenu evidencije korisnika u domaćinstvo što je vidljivo iz dokumentacije - uvida u kupca koja prileži spisu.

21. Iz prethodno opisanog očitovanja tužitelja, odnosno spisu priležeće dokumentacije u odnosu na jednu od odlučnih okolnosti na koje upire drugostupanjski sud proizlazi kako su tuženici u cijelom utuženom razdoblju od veljače 2012. do travnja 2015. na sva četiri predmetna mjerna mjesta na adresi u [adresa] bili evidentirani kao ostali korisnici. Naime, iz uvida u kupca proizlazi kako su tuženici tek 27. rujna 2020, dakle, tijekom ovog sudskog postupka zatražili promjenu evidencije u domaćinstvo.

22. Tuženici tijekom postupka ističu kako si tužitelj uzima za pravo diskreciono odlučiti da nekog smatra “ostalim korisnikom” ili korisnikom za potrebe “domaćinstva”, a na što tužitelj nema pravo po niti jednom pozitivnom propisu.

23. Ovaj sud ocjenjuje kako takvi navodi tuženika nisu utemeljeni. Naime, tužitelj je opetovano tijekom ovog sudskog postupka pojasnio kako su tuženici bili investitori te da se radilo o zgradi za prodaju stanova i da su zato evidentirani kao “ostali korisnici”, kojima se onda obračunava fiksna naknada koja je neovisna o potrošnji vode prema veličini, odnosno prema promjeru priključka za vodu, a to je u predmetnom slučaju fi 80, kao što je to tužitelj pojasnio u svom podnesku od 4. veljače 2022. i kao što je to razvidno iz Zapisnika o izvršenom uviđaju za izvedbu vodovodnog priključka od 25. veljače 2007. iz kojeg je razvidno kako presjek priključka na adresi u [adresa] iznosi fi 80.

24. To da su tuženici bili investitori proizlazi iz samog Ugovora br. 0840/2007. od 19. travnja 2007. (str. 206 - 209 spisa) koji je sklopljen između pravnog prednika tužitelja kao izvoditelja i tuženika kao investitora, a kojim se tužitelj obvezao izvesti peterostruki vodoopskrbni priključak u [adresa]. Nadalje, činjenica da su tuženici bili investitori proizlazi iz Građevinske dozvole od 5. lipnja 2006. (str. 214 - 216) u kojoj se izrijekom navodi da su tuženici investitori izgradnje predmetne stambene građevine. Nadalje, činjenica da su tuženici investitori proizlazi i iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 390 - 408 spisa) iz kojeg je razvidno da se radilo o zgradi za prodaju stanova.

25. Dakle, iz provedenog sudskog postupka za ovaj sud nedvojbeno proizlazi da su tuženici bili investitori i da ih je kao takve tužitelj pravilno u svojim evidencijama evidentirao kao “ostale korisnike”.

26. Posljedično, ovaj sud i nakon provedenog ponovnog postupka, prihvaća očitovanje tužitelja da se u predmetnom slučaju fiksna naknada za četiri mjerna mjesta treba obračunavati prema promjeru priključka, a ne na način kako se ista obračunava za kućanstvo gdje je određena fiksna cijena koja nije vezana uz promjer priključka, budući da se u predmetnom slučaju ne radi o kućanstvu i ne bi bilo logično da netko istu fiksnu naknadu plaća u svom kućanstvu i u objektu sa nedovršenim stanovima, o čemu se upravo radi u predmetnom slučaju, budući da su sami tuženici u svom prigovoru učinili nespornim da se upravo radi o objektu sa nedovršenim stanovima.

27. Nadalje, spisu prileži Sporazum o pristupanju dugu i obročnoj otplati duga od 9. prosinca 2020. kojim su otac tuženih UI, kao pristupatelj dugu i tužitelj kao vjerovnik utvrdili postojanje vjerovnikove dospjele tražbine, u ukupnom iznosu od 49.990,67 kn prema korisnicima II i DI (sada ŽI) s osnove isporučenih vodnih usluga i to upravo za adresu [adresa].

28. Dakle, kao što je to isticao tužitelj tijekom postupka, tuženicima je bilo itekako poznato na što se odnosi utuženo potraživanje i potpuno je životno nelogično da bi otac tuženih pristupio dugu i na taj način priznao potraživanje po osnovi vodnih usluga za predmetna četiri mjerna mjesta na adresi u [adresa], a da tuženici sada to potraživanje osporavaju. Taj sporazum sukladno drugostupanjskoj odluci nema neposredni utjecaj na ovaj sudski postupak, ali ovaj sud smatra da isti treba sagledavati u cjelini sa ostalim dokazima i da isti ima određenu snagu indicija u ovom sudskom postupku.

29. U ranijem tijeku postupka proveden je dokaz financijskim vještačenjem te je financijska vještakinja Nada Mlinar u svom Nalazu i mišljenju od 16. studenog 2022. utvrdila kako određeni računi nisu smanjeni unatoč smanjenju fiksne naknade koja je neovisna o potrošnji vode i u tom dijelu je umanjila predmetno potraživanje, tako da ono na ime glavnice iznosi sveukupno 15.699,46 kn, odnosno 2.08368 EUR koliko tužitelj sada i potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

30. Vještakinja je na ročištu za glavnu raspravu 30. ožujka 2023. ostala kod svog Nalaza i mišljenja i istaknula je kako ne može komentirati navode tuženih koji se odnose na instalaciju priključka, budući da to ne ulazi u područje rada financijskog vještaka.

31. Ovaj sud prihvaća kao vjerodostojan i sukladan svim pravilima struke pisani Nalaz i mišljenje vještakinje Nade Mlinar od 16. studenog 2022., kao i njeno usmeno očitovanje sa ročišta za glavnu raspravu 30. ožujka 2023.

32. Naime, prigovori tuženih se nisu zapravo niti odnosili na sam Nalaz i mišljenje financijske vještakinje, već tuženi opetovano osporavaju samu metodologiju obračuna fiksne naknade, kao i dijela utuženog potraživanja koji se temelji na potrošnji na predmetnim mjernim mjestima, a što po pravnom shvaćanju ovog suda uopće ne ulazi u područje rada financijskog vještaka.

33. Ovaj sud i nakon provedenog ponovnog postupka ostaje kod zaključka kako je tužitelj sukladno odgovarajućim pravnim aktima sačinio obračun naknade koja je neovisna o potrošnji i to za kategoriju "ostali korisnici" prema promjeru priključka, a u dijelu koji se odnosi na potrošnju, visina utuženog potraživanja temelji se na izvršenom očitanju vodomjera na predmetnoj adresi u [adresa].

34. Tužitelj je dostavio iscrpnu dokumentaciju i to sve utužene račune (str. 29- 154 spisa), odluku o cijenama vodnih usluga (str. 155-157 spisa), kao i Sporazum o pristupanju dugu i obročnoj otplati duga od 9. prosinca 2020. (str. 199-201 spisa) te ostalu relevantnu dokumentaciju iz koje na nedvojben način proizlazi osnovanost predmetnog konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

35. Tužitelj je nakon provedenog usmenog saslušanja vještakinje Nade Mlinar, kao i u ponovljenom postupku ponovio da je fiksna naknada zaračunata prema promjeru priključka, dok je varijabilni dio zaračunat samo dok je bilo potrošnje i te okolnosti je tužitelj upravo i dokazao tijekom postupka, dok je provedenim financijskim vještačenjem utvrđena točna visina ukupnog potraživanja tužitelja.

36. U odnosu na okolnosti na koju upire drugostupanjski sud da se ne može utvrditi iz kojih razloga su u pojedine stanove ugrađivani priključci različitih profila, valja istaknuti kako se tužitelj u ponovljenom postupku očitovao i na tu okolnost. Naime, na ročištu za glavnu raspravu 10. srpnja 2024. tužitelj je pojasnio kako je i promjer priključka određen prema kategoriji korisnika, a to je u predmetnom slučaju kategorija “ostali korisnici”. Profil samog priključka proizlazi i iz predmetnog Ugovora br. 0840/2007. od 19. travnja 2007. (str. 206 - 209 spisa), kao iz zahtjeva tuženika za ugradnju priključka, zapisnika o izvršenom očevidu te je na temelju tih dokumenata i sklopljen prethodno navedeni Ugovor iz kojeg je razvidno kako će se ugraditi pet priključaka i to jedan profila 80 fi i četiri profila 20 fi.

37. Ovaj sud prihvaća takvo očitovanje tužitelja. Naime, doista iz spisu priležeće dokumentacije proizlazi kako su stranke međusobno ugovorile ugradnju jednog priključka profila 80 fi i četiri priključka profila 20 fi i tuženik ničime nije dokazao da je iznio bilo kakav prigovor u odnosu na ugradnju tih priključaka, odnosno prihvatio je istu te je posljedično i obračun izvršen za kategoriju “ostali korisnici” i to na način da je prilikom određivanja fiksne naknade uzet u obzir profil samih priključaka, dok se tužitelj tijekom postupka iscrpno očitovao i na tzv. varijabilni dio cijene u koji ulazi usluga opskrbe pitkom vodom, usluga odvodnje otpadnih voda, usluga pročišćivanja te naknade i to sve kako je to razvidno iz samih utuženih računa, a sama potrošnja je utvrđena očitanjem vodomjera.

38. Potrebno je posebno istaknuti kako tuženik nikada nije prigovorio utuženim računima niti u odnosu na fiksnu naknadu niti u odnosu na manji dio utuženog potraživanja po osnovi tzv. varijabilnog dijela cijene.

39. Slijedom navedenoga, ovaj sud ocjenjuje kako su u ponovnom postupku razjašnjene odlučne okolnosti na koje je ukazao drugostupanjski sud.

40. Ovaj sud i nakon provedenog ponovnog postupka, ocjenjuje kako je cjelokupno postupanje tuženih tijekom postupka bilo je usmjereno ka odugovlačenju predmetnog postupka. Naime, evidentno je da su tuženici bili investitori izgradnje stanova za prodaju na adresi u [adresa] i kao takvi su u obvezi plaćati tužitelju fiksnu naknadu pa i tzv. varijabilni dio cijene i to za kategoriju “ostali korisnici”, budući da se ne radi o stanovima u kojima su tuženici živjeli već o stanovima za prodaju. Kasnije kada su to tuženici zatražili 27. rujna 2020., tužitelj je promijenio svoju evidenciju i evidentirao predmetne stanove u kategoriju “domaćinstvo”.

41. U prilog tom utvrđenju govori činjenica da su tuženici opetovano predlagali da se provede očevid na licu mjesta predmetne nekretnine, iako je isti u potpunosti nepotreban, budući da nije sporno kakvi priključci za vodu su izvedeni na predmetnoj adresi u [adresa], već su tuženici isključivo osporavali metodologiju samog obračuna, a ista je u svemu sukladna sa odgovarajućim pravnim aktima, a i životno je logično da se veću fiksnu naknadu plaća za nekretninu u kojoj se ne živi, odnosno koja ne predstavlja nečije kućanstvo/domaćinstvo, a da se manju naknadu plaća u svojem kućanstvu. Posebno je potrebno naglasiti kako u ponovljenom postupku tuženici više nisu predlagali da se izvede dokaz očevidom, što potvrđuje činjenicu da su ranije potpuno nepotrebno ustrajali kod tog dokaznog prijedloga, iako je isti nepotreban i protivan načelu ekonomičnosti parničnog postupka.

42. Slijedom navedenoga, i nakon povedenog ponovnog postupka prihvaćen je konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz tužiteljevog podneska od 7. ožujka 2023. u odnosu na glavnicu predmetnog potraživanja u iznosu od 2.083,68 EUR.

43. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na pojedinačne iznose glavnice sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a i to od dana nakon dospijeća pojedinih računa, a po stopi propisanoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

44. Nadalje, tužitelju pripada pravo i na naknadu troška sastava ovršnog prijedloga sa uračunatim PDV-om u iznosu od 165,90 EUR prema Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje OT), javnobilježničku nagradu za izdavanje rješenja o ovrsi u ukupnom iznosu sa uračunatim PDV-om od 86,30 EUR, na trošak dvije dostave rješenja o ovrsi u ukupnom iznosu sa uračunatim PDV- om od 4,98 EUR i na paušalni trošak javnog bilježnika (poštarine, koverte, papir, pisanje i kopiranje) u ukupnom iznosu sa uračunatim PDV-om od 4,98 EUR. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 262,16 EUR zajedno sa zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose i to od dana donošenja rješenja o ovrsi javnog bilježnika do isplate.

45. Slijedom navedenoga, ovaj sud je na temelju odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP-a djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi (točka I. izreke presude).

46. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim umanjenim tužbenim zahtjevom koji je usklađen sa Nalazom i mišljenjem vještakinje, isti u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, ima pravo na naknadu sastava obrazloženog podneska-odgovara na prigovor tuženika od 16. ožujka 2016. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), pristupa na pripremno ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja dana 12. studenog 2021. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 4. veljače 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na pripremnom ročištu 15. veljače 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 4. ožujka 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 7. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT- a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu dana 30. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu dana 10. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 20. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) i zastupanja na ročištu za glavnu raspravu dana 26. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.850,00 EUR, što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% iznosi ukupno 2.312,50 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška predujma za sudskog dostavljača u iznosu od 15,56 EUR i na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 67,29 EUR. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 2.395,36 EUR (točka II. izreke presude).

47. Sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelj ima pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka i to od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO- a za ostale odnose.

48. Naprotiv, tužitelj nema pravo na punu naknadu troška zastupanja na pripremnom ročištu 12. studenog 2021. u iznosu od 250,00 EUR sa uračunatim PDV- om, već ima pravo na četvrtinu te nagrade, budući da je riječ o ročištu koje je odgođeno prije upuštanja u raspravljanje, odnosno ima pravo na nagradu od 62,50 EUR. Dakle, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 187,50 EUR (točka III. izreke presude).

49. Sukladno odredbi čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne Novine", broj 57/22) u vezi s čl. 43. istog Zakona, u izreci presude dvojno su iskazani ukupan iznos glavnice, pojedinačno dosuđeni iznosi glavnice te troškovi ovršnog i parničnog postupka, odnosno iznosi u eurima iskazani su i u kunama uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450.

U Sesvetama 9. srpnja 2026.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po odvjetniku Tihomiru Rubeši

- tuženicima po odvjetniku Almiru Dervišbegoviću