Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ivanec, Ul. ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: P-740/2019-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu po sucu Draženku Jakopoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Božidaru Klepaču, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, zastupanog po punomoć. odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 2. svibnja 2026. godine, kojoj su bili nazočni tužitelj, z. punom. tužitelja RU i z. punom. tuženika PU, te sukladno odredbi članak 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku - - objave presude dana 9. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe iz čl. 1. Ugovora o kreditu broj: 320 -50-3170035, od dana 01.12.2005. godine, koji je dana 02.12.2005. godine potvrđen od strane Javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar iz Ivanca, pod brojem: OU.855/05-1, a kojom je kao valuta uz koju je vezana glavnica, ugovorena valuta u švicarskim francima.

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe iz čl. 7. Ugovora o kreditu broj: 320-50-3170035, od dana 01.12.2005. godine, koji je dana 02.12.2005. godine potvrđen od strane Javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar iz Ivanca, pod brojem: OU.855/05-1, a koji glasi: "... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća."

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe iz čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 320-50-3170035, od dana 01.12.2005. godine, koji je dana 02.12.2005. godine potvrđen od strane Javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar iz Ivanca, pod brojem: OU.855/05-1, a koji glasi: "promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

IV. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, da tužitelju ŠU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od ukupno 1.752,58 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, od čega:

a) iznos od 566,71 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 3,91 EUR od dana 30.11.2007. godine,

- 3,91 EUR od dana 31.12.2007. godine,

- 3,91 EUR od dana 31.01.2008. godine,

- 3,91 EUR od dana 29.02.2008. godine,

- 3,91 EUR od dana 31.03.2008. godine,

- 3,91 EUR od dana 30.04.2008. godine,

- 7,51 EUR od dana 31.05.2008. godine,

- 7,51 EUR od dana 30.06.2008. godine,

- 7,51 EUR od dana 31.07.2008. godine,

- 7,51 EUR od dana 31.08.2008. godine,

- 7,51 EUR od dana 30.09.2008. godine,

- 7,51 EUR od dana 31.10.2008. godine,

- 7,51 EUR od dana 30.11.2008. godine,

- 7,51 EUR od dana 31.12.2008. godine,

- 7,51 EUR od dana 31.01.2009. godine,

- 7,51 EUR od dana 28.02.2009. godine,

- 10,54 EUR od dana 31.03.2009. godine,

- 10,54 EUR od dana 30.04.2009. godine,

- 10,54 EUR od dana 31.05.2009. godine,

- 10,54 EUR od dana 30.06.2009. godine,

- 10,54 EUR od dana 31.07.2009. godine,

- 10,54 EUR od dana 31.08.2009. godine,

- 10,54 EUR od dana 30.09.2009. godine,

- 10,54 EUR od dana 31.10.2009. godine,

- 10,54 EUR od dana 30.11.2009. godine,

- 10,54 EUR od dana 31.12.2009. godine,

- 10,54 EUR od dana 31.01.2010. godine,

- 10,54 EUR od dana 28.02.2010. godine,

- 10,54 EUR od dana 31.03.2010. godine,

- 10,54 EUR od dana 30.04.2010. godine,

- 10,54 EUR od dana 31.05.2010. godine,

- 10,54 EUR od dana 30.06.2010. godine,

- 10,54 EUR od dana 31.07.2010. godine,

- 10,54 EUR od dana 31.08.2010. godine,

- 10,54 EUR od dana 30.09.2010. godine,

- 10,54 EUR od dana 31.10.2010. godine,

- 10,54 EUR od dana 30.11.2010. godine,

- 10,54 EUR od dana 31.12.2010. godine,

- 10,54 EUR od dana 31.01.2011. godine,

- 10,54 EUR od dana 28.02.2011. godine,

- 10,54 EUR od dana 31.03.2011. godine,

- 10,54 EUR od dana 30.04.2011. godine,

- 10,54 EUR od dana 31.05.2011. godine,

- 10,54 EUR od dana 30.06.2011. godine,

- 10,54 EUR od dana 31.07.2011. godine,

- 10,54 EUR od dana 31.08.2011. godine,

- 10,54 EUR od dana 30.09.2011. godine,

- 9,42 EUR od dana 31.10.2011. godine,

- 9,42 EUR od dana 30.11.2011. godine,

- 9,42 EUR od dana 31.12.2011. godine,

- 9,42 EUR od dana 31.01.2012. godine,

- 9,42 EUR od dana 29.02.2012. godine,

- 9,42 EUR od dana 31.03.2012. godine,

- 9,42 EUR od dana 30.04.2012. godine,

- 9,42 EUR od dana 31.05.2012. godine,

- 9,42 EUR od dana 30.06.2012. godine,

- 9,42 EUR od dana 31.07.2012. godine,

- 9,42 EUR od dana 31.08.2012. godine,

- 9,42 EUR od dana 30.09.2012. godine,

- 9,42 EUR od dana 31.10.2012. godine,

- 9,42 EUR od dana 30.11.2012. godine,

- 9,42 EUR od dana 31.12.2012. godine,

pa do dana 31.12.2007. godine (primjenjivo na gornje iznose koji su dospjeli prije tog datuma) po stopi od 15 % godišnje, od dana 01.01.2008. godine (primjenjivo na sve gornje iznose sukladno datumima dospijeća) pa do dana 31.07.2015. godine po kamatnoj stopi koja se obračunava uvećanjem eskontne stope HNB -a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 01.08.2015. godine pa do dana 31.12.2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine pa do konačne isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. b) iznos od 1.185,87 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 38,94 EUR od dana 31.12.2010. godine,

- 32,79 EUR od dana 31.01.2011. godine,

- 35,71 EUR od dana 28.02.2011. godine,

- 32,12 EUR od dana 31.03.2011. godine,

- 36,10 EUR od dana 30.04.2011. godine,

- 45,13 EUR od dana 31.05.2011. godine,

- 46,72 EUR od dana 30.06.2011. godine,

- 61,06 EUR od dana 31.07.2011. godine,

- 53,09 EUR od dana 31.08.2011. godine,

- 47,38 EUR od dana 30.09.2011. godine,

- 46,25 EUR od dana 31.10.2011. godine,

- 45,72 EUR od dana 30.11.2011. godine,

- 51,56 EUR od dana 31.12.2011. godine,

- 51,83 EUR od dana 31.01.2012. godine,

- 52,09 EUR od dana 29.02.2012. godine,

- 52,89 EUR od dana 31.03.2012. godine,

- 51,59 EUR od dana 30.04.2012. godine,

- 52,48 EUR od dana 31.05.2012. godine,

- 50,76 EUR od dana 30.06.2012. godine,

- 51,29 EUR od dana 31.07.2012. godine,

- 50,10 EUR od dana 31.08.2012. godine,

- 47,84 EUR od dana 30.09.2012. godine,

- 50,37 EUR od dana 31.10.2012. godine,

- 51,43 EUR od dana 30.11.2012. godine,

- 50,63 EUR od dana 31.12.2012. godine,

pa do dana 31.07.2015. godine po kamatnoj stopi koja se obračunava uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 01.08.2015. godine pa do dana 31.12.2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine pa do konačne isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

V. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, da tužitelju ŠU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.333,09 EUR (slovima: dvije tisuće tri sto trideset tri eura i devet centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke, tj. od dana 9. srpnja 2026. godine pa do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika dana radi utvrđenja ništetnosti i isplate navodeći da je dana 1.12.2005. godine sa tuženikom , kao kreditor, sklopio Ugovor o kreditu broj 320-50-3170035 koji je dana 2.12.2005. godine potvrđen od strane javnog bilježnika Nade Šagi-Belar pod brojem: OU:855/05-1, da je u članku 1. Ugovora navedeno da je "iznos kredita kunska protuvrijednost CHF 17.909,92", da je u članku 2. Ugovora navedeno da "kamatna stopa, redovna kamatna 3.50 % godišnje, promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora", da je u članku 7. Ugovora navedeno da "način otplate, kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećim na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita", da je tuženik u razdoblju otplate predmetnog kredita vršio promjene kamatne stope, da je vršio plaćanje po predmetnoj partiji kredita, ali da mu točan način plaćanja(iznos i datum) u trenutku podnošenja tužbe nije poznat jer mu tuženik nije, dostavio iako je od njega to zatražio, da je kredit u cijelosti otplaćen po Ugovoru, da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2011 od dana 4.7.2013. godine potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od dana 14.6.2018. godine u dijelu koji se odnosi na tuženika pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbena način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da ga je tuženik propustio informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, da se od početka otplata kredita pa nadalje mijenjao tečaj švicarskog franka, na način da se povećavao a što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuitete te predlaže da se utvrde ništetnim sporni dijelovi odredbi članka 1. i 7. Ugovora, da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2011 od dana 4.7.2013. godine potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj:Pž-7129/2013-4 od dana 16.6.2014. godine u dijelu koji se odnosi na tuženika pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbena način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope ugovorene kamate što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača te predlaže da se utvrdi ništetnim sporni dio odredbi članka 2. Ugovora, da su sve odredbe Ugovora vezane uz valutnu klauzulu i uz jednostrano promjenljivu kamatnu stopu protivne kogentnim odredbama iz članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost sukladno odredbi iz člana 87. Zakona o zaštiti potrošača, da sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne stane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih štetnih odredbi primila, da nije u mogućnosti da postavi određeni tužbeni zahtjev jer ne raspolaže dokumentacijom i relevantnim podacima koji su vezani za ugovor, predlaže da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje kako bi mogao nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka određeno potraživati utvrđene iznose preplate sa zakonskom zateznom kamatom, te predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se utvrđuje ništetnim dio odredbe članka 1. 2. i 7. Ugovora o kreditu, da sud naloži tuženiku da mu isplatim utuženi iznos i da mu naknadi troškove postupka.

1.1. Tužitelj se podneskom od 28.12.2022. godine (list 25-27 spisa) očitao na navode iz odgovora na tužbu tuženika.

1.2. Tužitelj se podneskom od 27.2.2024. godine (list 30-31 spisa) dodatno očitao na istaknuti prigovor zastare.

1.3. Tužitelj se podneskom od 25.4.2025. godine (list 73-77 spisa) očitao na nalazom stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije, ovlaštenog računovodstvenog forenzičara Natalije Jambrečić, te je u skladu sa nalazom vještaka precizirao tužbeni zahtjev.

1.4. Tužitelj se podneskom od 6.6.2025. godine (list 84-85 spisa) očitao na podnesak tuženika od 14.5.2025. godine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužitelj podnio tužbu sukladno čl. 186. b Zakona o parničnom postupku – "stupnjevitu tužbu", iz razloga što ne raspolaže potrebnom dokumentacijom za izračun visine preplaćenog iznosa kredita, tvrdi da ne postoji zakonski osnov za podnošenje "stupnjevite tužbe" zbog toga što je sva dokumentacija vezana uz predmetni kredit uredno predana tužitelju, da s obzirom na to da je teret dokaza u ovoj pravnoj stvari upravo na tužitelju, protivno je zakonu prebacivati teret dokaza činjenica koje ističe tužitelj na tuženika, da se postupak u povodu stupnjevite tužbe provodi u dva stadija, da u prvom se raspravlja i odlučuje o manifestacijskom zahtjevu, dok se u drugom stadiju raspravlja i odlučuje o naknadno preciziranom tužbenom zahtjevu na konkretnu činidbu, da obzirom na činjenicu da je tužitelju sva dokumentacija uredno predana, smatra da tužitelj nema uvjeta za postavljanjem stupnjevite tužbe u ovom predmetu, te se tako postavljeni tužbeni zahtjev predlaže odbiti kao neosnovan u cijelosti, da nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 01.12.2005.g. zaključili Ugovor o kreditu broj 320-50-3170035 kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 17.909,92, da je ugovorena redovna kamata od 3,50 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i s kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15 % godišnje, također promjenjiva, da je Ugovor sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, da je istim propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom, da se tužitelj ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u "slučaju Franak" jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati, da tužitelj ne može smatrati da je osnov njegove tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti kamatne stope i valutne klauzule već isto mora dokazati, da tužitelj nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude, već je dužan dokazati ništetnost, da Općim uvjetima kojima se uređuju osnovna pravila poslovnih odnosa između klijenta i Banke, a koji su tužitelju uručeni prilikom sklapanja Ugovora, propisan je i način određivanja visine kamatne stope, način obračuna i plaćanja kamate pa je iz istih vidljivo da se kamatna stopa utvrđuje ugovorom o kreditu, ugovara se u postotku u odnosu na glavnicu i izražava na godišnjoj razini, a može se ugovoriti kao fiksna ili promjenjiva, da pravnu osnovu za promjenu kamatne stope predstavljaju upravo odredbe Ugovora o promjenjivosti kamatne stope i opći akti tuženika, a tužitelju ne samo da je pojašnjena odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, već je isti njihovo razumijevanje i prihvat potvrdio javnom bilježniku kao povjereniku suda prilikom solemnizacije Ugovora, da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno i razumljivo, proizlazi i iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-2462/2003, da tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da ju upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF, da Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom, da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora, da je vodio računa o tužitelju kao klijentu, vidljivo je i iz Zahtjeva za kredit u kojem je tužitelj, između više ponuđenih valuta (EUR, CHF,USD,), vlastoručno odabrao valutu CHF nakon čega je zaključen Ugovor u valuti CHF, da takav odabir valutne klauzule (između više ponuđenih) predstavlja pojedinačno pregovaranje, da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute, da svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama, da nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača, Narodne novine, br. 96/03) i to da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, da ističe prigovor zastare u odnosu na povrat utuženog iznosa ime ništene valutne klauzule jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, a tužba je podnesena 10.06.2019. g., da se protivi dokaznom prijedlogu za saslušanjem tužitelja jer se personalnim dokazom ne može dokazivati osnov i visina tužbenog zahtjeva kako ga je postavio tužitelj niti je saslušanje tužitelja relevantno za donošenje zakonite i objektivne odluke u ovoj pravnoj stvari, da se protivi i predloženom financijskom vještačenju s obzirom na to da je potraživanje tužitelja u zastari, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2.1. Tuženik je na ročištu dana 13. prosinca 2022. godine (list 23 spisa) povukao prijedloga za saslušanje svjedoka VU.

2.2. Podneskom od 14. svibnja 2025. godine (list 78-79 spisa) tuženik se očitao na financijsko vještačenje stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije Natalje Jambrečić navodeći da iz mišljenja vještakinje proizlazi da je po osnovi promjene kamatne stope više plaćeno 566,71 EUR, a po osnovi promjene tečaja 1.185,87 EUR, da ne prigovara matematičkom izračunu vještaka, ali i dalje osporava pravo tužitelja potraživati utužene iznose s osnova promjene tečaja valute CHF i s osnova promjenjive kamatne stope

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 320 -50-3170035, od dana 1.12.2005. godine (list 9-12 spisa), nalaz stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije, ovlašteni računovodstveni forenzičar, Natalije Jambrečić, mag. oec. od 7.3.2025. godine (list 40-65 spisa) i saslušao tužitelja ŠU (list 89-90 spisa).

4. Tužitelj ĐU u svojem iskazu (list 89-90 spisa) naveo je, da je kredit trebao radi kupnje automobila, da mu je autokuća Tirel u Ivancu predložila da uzme kredit kod tuženika za kupnju automobila, da ga je autokuća uputila kod tuženika gdje mu je službenica tuženika objasnila da se radi o kreditu namjenskom da je po špranci, da ga je prihvatio, da je u to vrijeme bio najpovoljniji kredit koji je mogao dobiti, da nije sudjelovao ni u kakvim pregovorima glede samog sadržaja kredita jer je isti bio po špranci te je isti potpisao kod bilježnika koji je izvršio solemnizaciju, da mu isto tako ni bilježnik ništa posebno nije rekao u svezi ovog kredita, da je za novac od kredita kupio vozilo u autokući Tirel i otplaćivao kredit, da je bio zadovoljan s otplatom sve dok rate nisu počele rasti i to na više, da kad bi na banku donio ratu i pitao što je to govorili su da to nije do njih nego do uprave banke, da je kredit u cijelosti otplatio, da je dobivao od tuženika obavijesti da se povećava rata kredita jer da se povećavaju kamate, ali nije bilo ništa posebno napisano koji je razlog povećanja kamate, da se više ne sjeća točno kolika je bila početna rata a kolika je bila najviša rata, da je znao da će rate toliko porasti ne bi uzeo kredit kod tuženika u švicarcima, da ugovor o kreditu nije pročitao detaljno jer se radilo o špranci, da u vrijeme potpisivanja ugovora nije razumio pojmove promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, da ni danas ne razumijem te pojmove, da u vrijeme traženja kredita kod tuženika su mu rekli da je to najpovoljniji kredit tako da nije razgovarao o kreditu u kojoj drugoj valuti.

4.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, jer smatra da je dan istinito i objektivno, te je tužitelj u svojem iskazu opširno objasnio način na koji je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu, a na njegov iskaz nije bilo ni posebnih prigovora od strane tuženika.

5. Temeljem članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07. - Odluka USRH, 84/08, 96/08. -

- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25, dalje - ZPP) nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti i isplate s osnova stjecanja bez osnove u iznosa od 1.752,58 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koji je novčani iznos prešao u imovinu tuženika ispunjenjem odredbe članka 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 320-50-3170035 od dana 1.12.2005. godine koju odredbu tužitelj ocjenjuje nepoštenom u smislu članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03, dalje: ZZP/03), a posljedično tome i ništetnom sukladno članka 87. stavak 1. ZZP/03, pri čemu se tužitelj poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od dana 4. srpnja 2013., djelomično potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj: Pž-6632/17 od dana 14. lipnja 2018. godine.

7. Između stranaka nije sporno, te isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, dana 1.12.2005. godine sklopili Ugovor o kreditu broj 320-50-3170035, da se Ugovorom o kreditu tuženik, kao kreditor, obvezao tužitelju, kao korisniku kredita, staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 17.909,92 CHF po srednjem tečaju Kreditora (ovdje tuženik) na dan korištenja, da je člankom 2. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamata od 3,50 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, da je namjena kredita kupnju osobnog vozila marke HYUNDAI, tip ACCENT.

8. Između stranaka sporno je da li je odredba članak 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika ništetna u smislu članka 81., 82. i 87. stavak 1. ZZP/03, a posljedično tome potražuje li osnovano tužiteljica od tuženika iznose koje mu je platila temeljem navedene ugovorne odredbe, pri čemu tuženik osporava tužiteljičino pozivanje na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine navodeći da se istom pruža pravna zaštita na apstraktnoj razini, pri čemu ističe i prigovor zastare u odnosu na utuženi iznos, kao i u odnosu na naknadno povećani tužbeni zahtjev.

9. Sukladno članku 1111. stavak 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga.

10. Sukladno članka 81. stavak 1., stavak 2., stavak 3. i stavak 4. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

11. Sukladno članku 87. stavak 1. i stavak 2. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava, pri čemu ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

12. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju -ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ovdje tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku ovdje tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. godine potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu u kojem je utvrđeno da ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. , te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14. Sukladno čl. 502.a ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

15. Sukladno članku 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Polazeći od članka 502.c ZPP sud je prvenstveno uvidom u predmetni Ugovor o kreditu utvrdio da je tužiteljica isti sklopila u svojstvu potrošača u smislu članka 3. stavak 1. ZZP/03, a koje svojstvo tuženik tijekom postupka nije ničime osporio, niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila u svrhe koje su namijenjene njezinom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u rješenju poslovni broj: Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. godine teret dokaza tvrdnje da tužitelj u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača jest na tuženiku koji takav prigovor ističe), a da je tuženik predmetni Ugovor sklopio u svojstvu trgovca u smislu članka 3. stavak 2. ZZP/03 sklapajući predmetni Ugovor u okviru svoje djelatnosti, da je predmetni Ugovor sklopljen 6. ožujka 2006., dakle unutar razdoblja obuhvaćenog presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, kao i da je člankom 2. Ugovora ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a na koju se ugovornu odredbu odnosi utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine. Imajući u vidu navedena utvrđenja sud je temeljem članka 502.c ZPP vezan za pravna utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od dana 4. srpnja 2013. godine o nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe člankom 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se odnose na kamatnu stopu promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Valja napomenuti da u ovome postupku tužiteljica ne potražuje naknadu štete, već zahtjeva povrat stečenog bez osnove zbog utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe, no da je odredbu članka 502.c ZPP potrebno tumačiti teleološki, a s obzirom da se zaštita kolektivnih interesa ne može učinkovito ostvariti isključivo gramatičkim tumačenjem članka 502.c ZPP i njegovom primjenom isključivo u parnicama za naknadu štete (sudska praksa - rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Gž-63/18 od 27. kolovoza 2018. godine). Slijedom svega navedenog, sud nalazi neosnovanim tuženikovo osporavanje učinaka presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u ovome sporu, odnosno nalazi neosnovanim tuženikovo isticanje da predmet spora nije isplata temeljem naknade štete već temeljem stjecanja bez osnove, pri čemu je u konkretnom slučaju irelevantno i što se radi o kreditu za kupnju osobnog vozila (marke HYUNDAI, tip ACCENT), a s obzirom da učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine nije ničime ograničen na stambene ili neke druge kredite.

17. Sud je u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, a slijedom toga nije obvezan provoditi dokazni postupak radi utvrđenja činjenica o kojima ovisi odluka o nepoštenosti i ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu (sudska praksa - presuda Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. godine).

18. Slijedom svega gore navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine kojima je sud vezan u ovom postupku, sud je zahtjev tužitelja s osnova stjecanja bez osnove našao osnovanim, a s obzirom da je tužitelj sukladno članku 323. stavak 1. i članku 1111. stavak 1. ZOO stekao pravo na povrat svih neosnovano plaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe od trenutka sklapanja predmetnog Ugovora. Valja posebno napomenuti da sud predmetni Ugovor o kreditu nije ocijenio ništetnim u članku 1. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.909,92 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, te u članku 2. u dijelu u kojem je ugovorena početna stopa redovne kamate od 3,50 %, a s obzirom da su navedene odredbe jasne, lako uočljive i potpuno razumljive, te nadalje imaju učinak i obvezuje ugovorne strane.

19. Odluku o visini tužiteljevog potraživanja sud temelji na nalazu stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo, ovlašteni računovodstveni forenzičar Natalije Jambrečić, mag.oec. od 7.3.2025. godine (list 40-65 spisa) iz kojeg proizlazi da je tužitelj tuženiku zbog promjene kamatne stope u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu od 3,50 % godišnje više platio iznos od 566,71 EUR (detaljno opisano i iskazano na listu 49-50 spisa), te da je tužitelj tuženiku zbog promjene tečaja CHF u odnosu na početni više platio iznos od 1.185,87 EUR (detaljno opisano i iskazano na listu 51 spisa), pri čemu jasno naznačuje izračun razlike anuiteta po broju, datumu dospijeća, razlike više uplaćenog po osnovi promjene kamate i po osnovi promjene tečaja CHF, kao i ukupna razlika više uplaćenog (Tabela 4, list 45-48 spisa), dok je u Tabeli 1 (list 44 spisa) dan pregled promjene visine anuiteta zbog promjene kamatnih stopa po kreditu. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz stalnog sudskog vještaka Natalije Jambrečić obzirom da je izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu, da sudu i strankama jasno i razumljivo prikazuje izračun preplaćenog iznosa, da je dan opširno, objektivno i prema pravilima struke, time da tuženik nije prigovarao na matematički izračun vještaka, dok je tužitelj nalaz prihvatio u cijelosti. Dakle, tužitelj je tuženiku zbog promjene kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu Ugovorom o kreditu broj 320-50-3170035 i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita, tako da je tužitelj u razdoblju od 30.11.2007. do 31.12.2012. godine po osnovi promjene kamatne stope više platio 566,71 EUR, a u razdoblju od 31.12.2010. do 31.12.2012. godine po osnovi promjene tečaja CHF više platio 1.185,87 EUR, odnosno tužitelj je zbog promjene kamatne stope u razdoblju od 30.11.2007. do 31.12.2012. godine i promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita u razdoblju od 31.12.2010. do 31.12.2012. godine ukupno više platio 1.752,58 EUR.

20. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na članku 29. stavak 1. i stavak 2. ZOO, te na članku 1115. ZOO.

21. Sukladno članku 29. stavak 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok visina zateznih kamata proizlazi iz članka 29. stavak 2. ZOO, sukladno kojem se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava do dana 31. srpnja 2015. godine određivala, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u osta lim odnosima za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa nadalje stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Sukladno članku 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Slijedom navedenog, a s obzirom da se tuženik kao sastavljač ništetnih odredbi smat ra nepoštenim stjecateljem, to je valjalo istome naložiti isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana njihove uplate, a kako su datumi uplate utvrđeni nalazom stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić.

22. U odnosu na prigovor zastare valja uputiti na odredbu članka 225. ZOO sukladno kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi poslovni broj: Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine sukladno kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem članka 241. ZOO, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 30. siječnja 2020. godine sukladno kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a slijedom čega se prigovor zastare tuženika ukazuje djelomično neosnovanim u dijelu u kojem se odnosi na iznos utužen tužbom od 10. lipnja 2019. godine, a s obzirom da je u konkretnom slučaju zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke počela teći dana 14. lipnja 2014. godine, dok je predmetna tužba podnesena prije isteka općeg zastarnog roka , tj. tužba je podnesena dana 10. lipnja 2019. godine.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. ZPP, te je sud tužitelju priznao i dosudio troškove postupka u ukupnom iznosu od 2.333,09 EUR, a koji troškovi se odnose na trošak sastava tužbe po punomoćniku u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanje po punomoćniku na ročištu dana 18.10.2021. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastav podneska po punomoćniku od dana 7.9.2020. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastav podneska po punomoćniku od dana 7.9.2020. u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanje po punomoćniku na ročištu dana 14.9.2020. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastav podneska po punomoćniku od dana 31.9.2021. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastav podneska po punomoćniku od dana 31.9.2021. u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanje po punomoćniku na ročištu dana 3.3.2025. u iznosu od 200,00 EUR, trošak PDV 25% u iznosu od 400,00 EUR kn (na iznos od 1.600,00 EUR), trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i trošak predujam za trošak vještačenja u iznosu od 165,90 EUR, a koji troškovi su bili potrebni za vođenje ovog postupka, te su odmjereni sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023).

Ivanec, 9. srpnja 2026.

Sudac

Draženko Jakopoviću

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka. Žalba se podnosi Županijskom sudu kao sudu drugog stupnja, putem ove Stalne službe, pismeno u 3 (tri) primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP).

Dostaviti:

1. Božidar Klepač, odvjetnik u Varaždinu,

2. Odvjetničko društvo Mađarić & Lui d.o.o iz Zagreba