REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

Pn-57/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu toga suda Mati Kukavici kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice HZV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] koju zastupa pomoćnica Jasminka Franić, odvjetnica iz Splita, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje (OIB:38922958547) Zagreb, Martićeva 71, kojeg zastupaju punomoćnici Hrvoje Lui i Tadijana Ćulav, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Borisa Ujevića, odvjetnika, i punomoćnice tuženika Tadijane Ćulav, 09. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje platiti tužiteljici HZV iznos od 2.500,00 eura sa zateznom kamatom do 31. prosinca 2007. po stopi iz članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to :

- na iznos od 2.455,37 eura počevši od 30. srpnja 2007., te

- na iznos od 44,63 eura počevši od 24. svibnja 2026., kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 3.795,00 eura sa zateznom kamatom počevši od 09. srpnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice HZV u dijelu u kojem ista zahtijeva isplatu iznosa od 191,99 eura sa zateznom kamatom počevši od 20. veljače 2007. pa do isplate, odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice HZV u dijelu u kojem ista zahtijeva isplatu zatezne kamate na iznos od 2.455,37 eura za razdoblje od 20. veljače 2007. pa do 29. srpnja 2007., kao i u dijelu u kojem zahtjeva isplatu zatezne kamate na iznos od 44,63 eura za razdoblje od 20. veljače 2007. do 23. svibnja 2026., a odbija se i preostali dio njenog zahtjeva za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 4.180,00 eura sa zateznom kamatom počevši od 09. srpnja 2026., pa do isplate.

III/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je njen brat kao vozač vozila marke Škoda octavia reg. oznake [registarska oznaka] pretrpio ozljede u prometnoj nezgodi 30. srpnja 2006., a da su nezgodu skrivili vozač vozila inozemne registracije i vozač neregistriranog i neosiguranog vozila

1.1. Kako tvrdi da je u predmetnoj nezgodi njen brat pretrpio teške ozljede, ističe da mu je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje u vidu pretrpljenih fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti, ali i da je pretrpio i imovinsku štetu i to tako što mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

1.2. U skladu s tim, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a uzimajući u obzir nespornu uplatu od strane tuženika u iznosu od tadašnjih 12.000,00 kn (1.592,67 eura), tužiteljica od tuženika, kao nasljednica iza svog brata, zahtjeva isplatu iznosa od 2.691,99 eura s pripadajućom zateznom kamatom, a od čega se 2.500,00 eura odnosi na neimovinsku štetu, a preostali iznos od 191,99 eura na imovinsku štetu s naslova potrebe za tuđom pomoći i njegom, a osim toga, zahtjeva i naknadu troška parničnog postupka također s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja, odgovornost za nastanak štete i pasivnu legitimaciju. Međutim, smatra da je isplativši 25. rujna 2008. tadašnjih 12.000,00 kn (1.592,67 eura - od čega se 1.513,04 odnosi na neimovinsku štetu, a 79,63 eura na imovinsku s naslova tuđe pomoći i njege) u cijelosti naknadio štetu predniku tužiteljice, pa smatra da posljedice nisu takve da bi opravdavale bilo kakvu daljnju isplatu sa strane tuženika. Osim toga, ističe prigovor i na početak tijeka zatezne kamate, kao i prigovor zastare na zahtjev imovinske štete koji se odnosi na naknadu s naslova tuđe pomoći i njege.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u presliku medicinske dokumentacije prednika tužiteljice HZ, presliku dopisa tuženika od 15. lipnja 2009., presliku odgovora povodom odštetnog zahtjeva, presliku Izjave o namirenju, a osim navedenog izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima fizijatru dr. Dinku Pivalici, vještaku sudske medicine dr. Šimunu Anđelinoviću, vještaku psihijatru dr. Trpimiru Glavini te vještaku neurologu dr. ČZ.

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan samo u neznatnom dijelu.

5. Između stranaka je nesporna činjenica nastanka štetnog dog331ađaja, pasivna legitimacija tuženika, odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, kao i da je tuženik predniku tužiteljice (oštećeniku) na ime naknade štete 25. rujna 2008. isplatio tadašnjih 12.000,00 kn (1.592,67 eura) od čega se 1.513,04 odnosi na neimovinsku štetu, a 79,63 eura na imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege, ali je između stranaka sporno je li tuženik tom isplatom predniku tužiteljice u cijelosti naknadio štetu, te jesu li u tom smislu kod prednika tužiteljice uopće nastupile posljedice koje bi opravdavale daljnju isplatu s naslova naknade štete u iznosu kako to tužiteljica kao njegova nasljednica traži. Osim toga, sporan je i početak tijeka zatezne kamate, te je li nastupila zastara u odnosu na zahtjev tužiteljice koji se odnosi na imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege.

6. Iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka medicinske struke, vještaka s područja sudske medicine dr. Šimuna Anđelinovića, fizijatra dr. Dinka Pivalice, psihijatra dr. Trpimira Glavine, te neurologa dr. ČZ, utvrđeno je da je prednik tužiteljice u štetnom događaju zadobio ozljede istegnuća mišića vrata, udarac-nagnječenje i distorziju lumbosakralne kralježnice koji su nastali kao posljedica udarca tupotvrdim sredstvom, te hiperekstenziju i hiperfleksiju glave. Navedene ozlijede su prema mišljenju vještaka rezultirale ukupnim umanjenjem životnih aktivnosti za 8% u kojem je omjeru prednik tužiteljice morao ulagati pojačane napore, a što mu se najviše očitovalo u tome da mu je bio otežan rad u prisilnom položaju tijela, sagibanje trupa, duže stajanje i sjedenje, nošenje teških predmeta i veći fizički napori. Nadalje, a što se tiče fizičkih bolova, utvrđeno je da je prednik tužiteljice trpio bol jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 12 dana, a slabog intenziteta 45 dana. Što se tiče straha, utvrđeno je da je prednik tužitelja doživio primarni strah u trajanju od oko 2 minute, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, nakon toga sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 12 dana, te konačno, sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju od 50 dana, pri čemu je zaključak vještaka da pretrpljeni strah nije kod tužitelja ostavio trajnih posljedica na psihofizičku ravnotežu.

6.1. Ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka kao stručno i objektivno, a s obzirom da su vještaci jasno, sažeto i argumentirano iskazali svoje mišljenje te vrlo razumljivo objasnili sudu posljedice koje je trpio prednik tužitelja, pri čemu se ukazuje da upravo zbog takvog nalaza sud nije smatrao opravdanim prihvatiti prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza novim medicinskim vještačenjem po Medicinskom fakultetu.

6.1.1. Naime, uzimajući u obzir da je ovaj postupak započet u studenom 2007., da je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku sudske medicine, fizijatru, psihijatru i neurologu, koji su se više puta tijekom postupka očitovali o pitanjima stranaka i suda, te dali objedinjeno mišljenje, a uzevši u obzir i kvalitetu te argumentiranost njihovog nalaza i mišljenja kako je objašnjeno u prethodnoj točki, ovaj sud je zaključka da nije bilo svrsishodno izvoditi dokaz novim medicinskim vještačenjem u smislu odredbe čl. 261. ZPP-a.

6.1.2. Pri tome je važno ukazati u kontekstu naprijed navedenog i na načelo ekonomičnosti postupka budući da je općepoznata činjenica da bi predujam potreban za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po Medicinskom fakultetu bio sličan visini glavnice u ovoj pravnoj stvari

7. U pogledu uzročno posljedične veze između utvrđenih trajnih posljedica i ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi, za ukazati je da je iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka utvrđeno da su sve posljedice na koje je ukazano u nalazu i mišljenju u uzročno posljedičnoj vezi s traumom koja je nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi (a s obzirom na tegobe od ranije i prigovore tuženika u tom smislu), te su vještaci u odnosu na prigovore tužiteljice utvrdili da multipla skleroza od koje je bolovao prednik tužiteljice nije u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nezgodom, te je stoga nisu niti uzeli u obzir prilikom utvrđivanja trajnih posljedica.

8. Nadalje, a vezano za prigovore tuženika kako od strane tužitelja nije dostavljen cijeli osobni zdravstveni karton, te da u tom smislu nedostaju podaci za razdoblje od prije 1987. i za razdoblje od 2017. pa do smrti 2023., iz nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno da je vremensko razdoblje koje im je bilo dostupno (od veljače 1987. do prosinca 2017.) i više nego dovoljno za donošenje nalaza i mišljenja, a s obzirom na izričit navod vještaka u tom smislu.

9. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 1105. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), te temeljem odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s odredbom članka 1100. istog zakona, tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju je njen prednik trpio zbog povrede prava osobnosti.

9.1. S obzirom na jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, te cilju kojem služi pravična novčana naknada, kao i dobi prednika tužiteljice kada je preminuo (rođen **.**.1969., a preminuo **.**.2023.), a sve na osnovi odredbe članka 1100. ZOO-a, uzevši u obzir utvrđeno u prethodnim točkama obrazloženja, ovaj sud smatra da tužiteljici pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 4.300,00 eura, ali je taj iznos potrebno umanjiti za nesporno isplaćenih 1.513,04 eura po ovoj osnovi, pa je stoga u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice po ovoj osnovi i dosuđen joj je cjelokupno zahtijevani iznos od 2.500,00 eura, te je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

9.1.1. Iz navedenog je razvidno da bi tužiteljici pripadao i veći iznos od dosuđenog, ali sud je vezan postavljenim tužbenim zahtjevom u smislu odredbe čl. 2. ZPP-a.

10. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadom štete po osnovi tuđe pomoći i njege (191,99 eura) za ukazati je da je osnovan istaknuti prigovor zastare, zbog čega sud u tom dijelu nije niti razmatrao nalaz i mišljenje vještaka.

10.1. Naime, taj zahtjev je istaknut tek podneskom od 24. svibnja 2026., pa ako se uzme u obzir da se štetni događaj dogodio 30. srpnja 2006., a liječenje tužitelja prema navodima vještaka završeno godinu dana nakon toga, razvidno je da je istekao čak i objektivni petogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 230. st. 2. ZOO-a, pa je stoga valjalo odlučiti glede ovog dijela zahtjeva kao u izreci presude pod točkom II.

11. U pogledu preinake tužbe od strane tužiteljice, valja reći da je tužiteljica podneskom od 24. svibnja 2026. doista preinačila tužbu na način da je neznatno povisila tužbeni zahtjev (za iznos od 44,63 eura budući da je ranije traženo tadašnjih 18.500,00 kn, a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu 2.500,00 eura). Naime, tužiteljica je tim podneskom uskladila svoj tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka, a sud je rješenjem od 26. svibnja 2026. prihvatio preinaku tužbe sukladno odredbi čl. 190. ZPP-a.

11.1. Sud je prilikom naprijed navedenog stava uzeo u obzir i činjenicu da su od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50% a što je objavljeno u formi pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem SU-IV-47/2020-5 od 05. ožujka 2020. i

15. lipnja 2020. (nadalje: Orijentacijski kriteriji).

12. Što se tiče početka tijeka zatezne kamate na dosuđeni iznos s naslova neimovinske štete, prije sveg je potrebno ukazati da je odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. U ovom konkretnom slučaju, s obzirom da je prema nalazu i mišljenju vještaka liječenje prednika tužitelja završeno godinu dana nakon nezgode, dakle, 30. srpnja 2007., razvidno je da u smislu te odredbe tužiteljici pripada pravo na zateznu kamatu počevši od toga dana pa do isplate.

12.1. Međutim, u odnosu na preinačeni (povišeni) dio zahtjeva (44,63 eura), tužiteljica ne može imati pravo na zateznu kamatu prije nego je taj iznos zahtijevala od tuženika, neovisno o tome što se radi o istoj osnovi koju je još inicijalno u tužbi tražila i to jer tuženik kao dužnik ne može pasti u zakašnjenje u smislu odredbe čl. 183. ZOO-a a u vezi s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO, prije nego je tužiteljica (ili prednik tužiteljice) zahtijevala ispunjenje te obveze uvažavajući da se radi o obvezi koja derivira iz izvanugovornog odnosa gdje rokovi dospijeća nisu unaprijed definirani.

12.2. Stoga je tužiteljici i dosuđena zatezna kamata na iznos 2.455,37 eura počevši od 30. srpnja 2007. pa do isplate, a na preostali iznos od 44,63 eura počevši od dana postavljanja zahtjeva (24. svibnja 2026.) pa do isplate, time da je odbijen njen zahtjev za isplatom zatezne kamate za razdoblje prije toga, pa je u tom dijelu i odlučeno kao u izreci pod točkom I i II.

13. Zatezna kamata dosuđena je po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO- a.

14. Pored do sada navedenog, potrebno je ukazati da je sud u postupku koji se tada vodio pod poslovnim brojem P-990/97 doista rješenjem od 01. srpnja 2009. spojio na ovaj postupak (tada pod brojem P-991/07) postupak koji se vodio pod brojem P- 990/97 i postupka koji se vodio pod brojem P-992-07 (sve postupci naknade štete protiv istog tuženika od strane drugih sudionika nezgode - suputnika), ali kako nikada to rješenje nije izvršeno, sud je tako očigledno i odustao od istog u smislu odredbe čl. 343. st. 3. ZPP-a budući da se radi o rješenju koje se odnosi na upravljanje parnicom, te su postupci nastavljeni odvojeno, pa tako i ovaj postupak.

15. S obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, naloženo je tuženiku temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a naknaditi joj trošak parničnog postupka. Tako je temeljem Tbr. 7. – 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) dosuđeno tužiteljici po 200,00 eura za sastav tužbe i za sastav podneska od 30. kolovoza 2017., te za zastupanje na ročištima od 01. srpnja 2009., 03. listopada 2018., 17. prosinca 2018., 14. siječnja 2021., 19. veljače 2021., 07. veljače 2025., 20. travnja 2025., te 26. svibnja 2026., po 50,00 eura za zastupanje na ročištima od 12. ožujka 2021., 20. prosinca 2024., 15. svibnja 2025., te 23. rujna 2025., što ukupno s pripadajućim PDV-om iznosi 2.750,00 eura, a na što je valjalo pridodati trošak plaćenog predujma za vještačenja u ukupnom iznosu od 900,00 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 145,00 eura, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

16. Sud nije tužiteljici dosudio trošak koji se odnosi na zastupanje na ročištima od 16. ožujka 2009., za 16. rujna 2009., za 13. lipnja 2011., kao ni za ročište od 19. travnja 2023. jer se ne radi o ročištima koji su održani u ovom postupku. Nadalje, sud tužiteljici nije dosudio trošak za sastav podnesaka od 25. travnja 2023., 18. svibnja 2023., 25. studenog 2023., 24. svibnja 2023., 31. srpnja 2024., 19. kolovoza 2024., 20. studenog 2025., te 24. svibnja 2026., kao i za zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude jer te radnje nisu bile potrebne radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Pored navedenog, tužiteljici nije dosuđen zatraženi iznos za zastupanje na ročištima od 12. ožujka 2021., 20. prosinca 2024., 15. svibnja 2025., te 23. rujna 2025., iz razloga jer se radilo o ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja u smislu Tbr. 9. Tarife. Konačno, sud nije dosudio tužiteljici trošak s naslova plaćanja pristojbe na tužbu jer ista ničim nije dokazala da je uopće platila istu, a imajući u vidu da je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama nastupila zastara te obveze, a osim toga za sudsku pristojbu na presudu je tužiteljici dosuđen iznos od 145,00 eura, a ne 300,00 koliko traži jer pristojbena obveza za presudu prema Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 50/26) pristojba iznosi 145,00 eura, pa je slijedom svega navedenog, odlučeno kao u izreci pod točkom II.

17. U cijelosti je odbijen zahtjev tuženika za naknadnom troška parničnog postupa jer u smislu odredbe članka 154. st. 5. ZPP-a tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

18. O zateznoj kamati na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. ZOO-a, i to počevši od 09. srpnja 2026. pa do isplate.

U Imotskom, 09. srpnja 2026.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika