REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Kralja Petra Krešimira IV br. 2

P-1082/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Lariju Glavašu, u pravnoj tužitelja DZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po RZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to temeljem punomoći ovjerene kod javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika, broj ovjere OV-7447/2018 od dana 22. rujna 2018. godine, a ova po punomoćnicima Bepu Marušiću i Ivanu Topiću, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Zagreb, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 27. svibnja 2026., uz sudjelovanje pun. tužitelja i PZ iz Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, Stalna služba u Makarskoj za tuženika, na ročištu za objavu presude, 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Utvrđuje se da je DZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naprama tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, Zagreb, OIB: 52634238587, kao pravnom sljedniku Zajednice sindikalnih odmarališta BiH, vlasnik nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], u naravi zgrada površine 50 m2, pa se nalaže tuženiku da ista ispusti ispravu podobnu za upis prava vlasnosti navedene nekretnine na ime tužitelja uz istododbni izbris toga prava s imena tužene, te da se u listu C – teretovnici izvrši brisanje Zajednice sindikalnih odmarališta BiH kao nositelja prava korištenja ili će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, Zagreb, OIB: 52634238587, ukoliko se opre ovoj tužbi, da tužitelju AZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR, uzrokovan ovom parnicom sa zakonskom zateznom kamatom sukladno Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o zateznim kamatama tekućom od dana presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. U tužbi od 4. listopada 2024. godine, tužitelj navodi da je sukladno odredbi čl. 186. A. ZPP-a, tužitelj se obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Makarskoj glede mirnog rješenja prijepora, navedeni zahtjev istoj je zaprimilo dana 11.07.2023. godine, te o tom zahtjevu nije odlučeno u roku od 3 mjeseca od njegova podnošenja, pa je tužitelj ovlašten podnijeti tužbu nadležnom sudu. Tužitelj je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine dana 02. travnja 2003. godine kao kupac kupio od prodavatelja Zajednice za odmor i rekreaciju radnika BiH, Sarajevo, PJ Gradac, zastupano po direktoru te PJ GZ kupio nekretninu položenu u k. o. [katastarska općina] u upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] kao čest. zgr. [katastarska čestica], površine 50 m2, a koji Ugovor je ovjeren od strane javnog bilježnika Vlade Nikolića iz Metkovića pod brojem ovjere OV-1537/03 od dana 22. travnja 2003. godine. U prilog tome ide Ugovor o kupoprodaji nekretnine dana 02. travnja 2003. godine između tužitelja i Zajednice za odmor i rekreaciju radnika BiH, Sarajevo, PJ Gradac, zastupano po direktoru te PJ GZ kupio nekretninu položenu u k. o. [katastarska općina] u upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] kao čest. zgr. [katastarska čestica], površine 50 m2, a koji Ugovor je ovjeren od strane javnog bilježnika Vlade Nikolića iz Metkovića pod brojem ovjere OV-1537/03 od dana 22. travnja 2003. godine. U naprijed navedenom ugovoru o kupoprodaji stoji da je kupoprodajna cijena predmetne nekretnine 130.000,00 kn, te je ovlaštena osoba za zastupanje Zajednice za odmor i rekreaciju radnika BiH, Sarajevo, PJ Gradac dostavio ovjerenu Potvrdu (tabularnu ispravu), ovjerenu od strane javnog bilježnika Ante Žderića pod brojem OV-34/99 od dana 12. siječnja 1999. godine iz koje je razvidno da je tužitelju u više navrata isplaćeno 90.000,00 kn, te se je radilo o prijeboju, a tabularnom izjavom u navedenom ugovoru je navedeno da je prijeboj izvršen i da je kupoprodajna cijena isplaćena. Kao dokaz za to, tužitelj se poziva na cit. potvrdu.

2. Dakle, prema navodima iz tužbe, predmetnim ugovorom o kupoprodaji predmetne nekretnine je ugovoren predmet kupoprodaje i cijena, te je kupac – tužitelj isplatio cijenu i ušao je u posjed predmetne nekretnine, te je još uvijek u posjedu iste. Nadalje, da ne bi bilo spora nikakvog oko toga da je GZ bio osoba ovlaštena za zastupanje, u privitku tužbe se dostavlja i Odluka Zajednice za odmor i rekreaciju radnika Bosne i Hercegovine pod brojem 17/97 od dana 17.02.1997. godine, a u kojoj Odluci stoji da se ovlašćuje gospodin GZ, direktor jedinica odmarališta Gradac i Podgora, da može u ime BZ, kao sudski ovlaštenog lica zastupati interese Zajednice i njene imovine, kao i radnika pred sudskim organima i organima vlasti Republike Hrvatske. Nadalje, da je navedena Odluka donesena na osnovu čl. 60. Statuta Zajednice za odmor i rekreaciju radnika BiH, a upravo tu Odluku je donio Upravni odbor na sjednici održanoj 17.02.1997. godine. U prilog navedenom ide Odluka Zajednice za odmor i rekreaciju radnika Bosne i Hercegovine pod brojem 17/97 od dana 17.02.1997. godine. Nadalje, dostavlja se i punomoć BZ, generalnog direktora Zajednice za odmor i rekreaciju radnika BiH, Sarajevo, a koja punomoć je ovjerena kod javnog bilježnika Jagode Makelja Šuljić pod brojem OV-106/98 i to dana 14.01.1998. godine. U dokazne svrhe ide punomoć BZ, generalnog direktora Zajednice za odmor i rekreaciju radnika BiH, Sarajevo, a koja punomoć je ovjerena kod javnog bilježnika Jagode Makelja Šuljić pod brojem OV-106/98 i to dana 14.01.1998. godine. U navedenoj punomoći je navedeno EZ kao generalni direktor Zajednice za odmor i rekreaciju radnika BiH, Sarajevo, ovlašćuje GZ iz [adresa] da ga zastupa u svim poslovima vezanim za poslovnu jedinicu u [adresa], a posebno kod osnivanja podružnice u Gradcu i osnivanja trgovačkog društva Odmor i rekreacija d.o.o. Gradac kao i pred svim sudovima i državnim tijelima Republike Hrvatske i ono što je najbitnije navedeno u punomoći jest da ista nije vremenski ograničena što znači da vrijedi sve do opoziva do kojega nikada nije došlo. Također se dostavlja i još jedna punomoć ovjerena od strane Ante Žderića, javnog bilježnika u [adresa], pod brojem OV-89/96 od dana 16. siječnja 1996. godine kojim se potvrđuje da BZ opunomoćuje GZ da zastupa Zajednicu za odmor i rekreaciju radnika BiH u svim pravnim poslovima vezanima uz djelovanje P.J. U Gradcu i Podgori. Prilaže se punomoć ovjerena od strane Ante Žderića, javnog bilježnika u [adresa], pod brojem OV-89/96 od dana 16. siječnja 1996. godine kojim se potvrđuje da BZ opunomoćuje GZ da zastupa Zajednicu za odmor i rekreaciju radnika BiH u svim pravnim poslovima vezanima uz djelovanje P.J. U Gradcu i Podgori.

3. Nadalje, što se tiče pasivne legitimacije tužene za navesti je da je na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama u vlastovnici B upisano kao vlasnik Društveno vlasništvo, pa je stoga jasno da je trenutačni vlasnik nekretnine Republika Hrvatska, a dok u listu C Teretovnica stoji da je na temelju rješenja N:O: Kotara Makarska br. 16.826/49 od 04. kolovoza 1950. godine i rješenja suda u Makarskoj od 20. srpnja 1962. godine pravo korištenja u listu A se uknjižuje u korist Zajednice sindikalnih odmarališta BiH. Kao dokaz predlaže se uvid u zemljišnknjižni izvadak za nekretninu upisanu u Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nadalje, što se tiče samog pravnog slijeda za navesti je da se Sudu dostavlja Potvrda Trgovačkog suda u Splitu, Registar, broj R3-3206/2018 od 18. travnja 2018. godine u kojoj stoji da je u sudskom registru navedenog suda na reg.listu broj 71, svezak 71 XIX rješenjem Fi – 157/67, upisano je osnivanje posebne ugostiteljske jednice i sastavu osnivača sa ovim podacima ZAJEDNICA SINDIKALNIH ODMARALIŠTA BIH, te je navedena Zajednica osnovana temeljem Uvjerenja Skupštine Metković, broj: 03 -966/1- 1967. godine od 11. svibnja 1967. godine . U prilog tome ide Potvrda Trgovačkog suda u Splitu, Registar, broj R3-3206/2018 od 18. travnja 2018. godine i Uvjerenje Skupštine Metković, broj: 03-966/1-1967. godine od 11. svibnja 1967. godine o osnivanju navedene Zajednice. Nakon toga rješenjem Fi – 1354/70 na reg.listu 71/XIX navodi se da se briše dosadašnji naziv ZAJEDNICA SINDIKALNIH ODMARALIŠTA BIH, te se rješenjem Fi- 1804/73 od dana 14. veljače 1974. godine je izvršen upis konstituiranja radne organizacije pod tvrtkom: ZAJEDNICA ODMARALIŠTA BIH s.p.o., odgovornošću – Gradac na moru na reg.ulošku I-87. Potom rješenjem Fi-422/77 od dana 15. kolovoza 1978. godine na reg.ulošku I-87 upisano je brisanje RO Zajednice odmarališta BiH Gradac n/m zbog organiziranja u Radnu zajednicu Gradac n/m u sastavu SAMOUPRAVNE INTERESNE ZAJEDNICE ODMARALIŠTA U SARAJEVU i kao takva je upisana u registar Okružnog privrednog suda u Sarajevu na reg. uložak broj [broj ZK uloška], rješenjem U/I 139/77 od dana 23. svibnja 1977. godine. Nakon toga Sudu se dostavlja Historijski izvod iz sudskog registra Općinskog suda u Sarajevu, Odjel registra poslovnih subjekata, broj: 065-0-RegZ-15-005488 od dana 28. rujna 2015. godine. Kao dokaz prilaže se Historijski izvod iz sudskog registra Općinskog suda u Sarajevu, Odjel registra poslovnih subjekata, broj: 065-0-RegZ-15-005488 od dana 28. rujna 2015. godine. Iz navedenog je razvidno da se potvrđuje naprijed navedeno da je rješenjem kod Okružnog privrednog suda u Sarajevu upisana SAMOUPRAVNA INTERESNA ZAJEDNICA ODMARALIŠTA – SARAJEVO i to točnije rješenjem Okružnog privrednog suda u Sarajevu br. U/I 139/77 od dana 23. svibnja 1977. godine reg.uložak U/I 139/77 od 23. svibnja 1977. godine, a čime se potvrđuje naprijed navedena Potvrda Trgovačkog suda u Splitu da je pravni sljednik Zajednice sindikalnih odmarališta BiH upravo Samoupravna interesna zajednica odmarališta – Sarajevo. Nadalje, Rješenjem Višeg suda Sarajevo, broj UF/I 624/95 od dana 26. srujna 1995. godine, reg.uložak broj11478, u sudski registar upisana je: Promjena sjedišta i lica ovlaštenog za zastupanje subjekta upisa pod nazivom: "ZAJEDNICA ZA ODMOR I REKREACIJU RADNIKA BIH, a kao osoba ovlaštena za zastupanje imenuje se BZ i upravo je tužitelj na početku historijata tužbe zbog ovog pravnog slijeda sklopio ugovor baš upravo sa Zajednicom za odmor i rekreaciju radnika BiH, a kao što već stoji u tužbi BZ je ispustio dvije punomoći koje se dostavljaju uz ovu tužbu prema kojim daje sve ovlasti za zastupanje navedene Zajednice za odmor i rekreaciju radnika BiH upravo GZ koji je i sklopio ugovor sa tužitelj u ime naprijed navedene Zajednice. Ovim je sasvim nesporno dokazan pravni slijed upisane u listu C Zajednice sindikalnih odmarališta BiH kao i punomoći koje su dane GZ koji je sklopio Ugovor sa tužiteljem. Isto tako, u privitku se dostavljaju dokazi da se je nesporno radilo o naplatnom pravnom poslu i to prilikom i same eksproprijacije predmetne nekretnine, te se dostavlja rješenje Narodnog odbora kotara Makarska, Komisije za određivanje naknade za ekspropriranu imovinu, Metković, broj: 03-8115/57 od dana 22. veljače 1957. godine, ovjerena nagodba sklopljena 03. srpnja 1957. godine u Sarajevu da pravni prednik vlasnika predmetne nekretnine se odriče prava žalbe u svezi eksproprirane predmetne nekretnine, te da je zaprimio novčani iznos vrijednosti zemljišta prijedlog Narodnom odboru kotara Metković upućen od strane Sindikata radnika i službenika kojim se predlaže da se upravo eksproprijacijom Dr. ĆZ isplati čitav iznos od 500.000 dinara, a što je, kako je vidljivo iz cjelokupne dokumentacije i učinjeno. Iz svega navedenog je sasvim razvidno da je došlo do eksproprijacije, dakle naplatnog pravnog posla i prije nego što je Zajednica sindikalnih odmarališta BiH osnovana, odnosno pravni prednik predmetne nekretnine je isplaćen naplatnim pravnim poslom. Isto tako, nesporno je, a što je već i utvrđeno prije u historijatu tužbe, da je tužitelj isplatio kupoprodajnim ugovorom nekretnine dana 02. travnja 2003. godine novčani iznos od 90.000,00 kn te je kao kupac kupio od prodavatelja Zajednice za odmor i rekreaciju radnika BiH, Sarajevo, PJ Gradac, zastupano po direktoru te PJ GZ kupio nekretninu položenu u k. o. [katastarska općina] u upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] kao čest. zgr. [katastarska čestica], površine 50 m2, a koji Ugovor je ovjeren od strane javnog bilježnika Vlade Nikolića iz Metkovića pod brojem ovjere OV-1537/03 od dana 22. travnja 2003. godine. Želi se istaknuti da nakon svega navedenog i svih priloženih dokaza se radi faktički o čistom pravnom pitanju i samo nadležno Državno odvjetništvo može donijeti odluku bez potrebe da uopće se dolazi do parničnog postupka, ali po potrebi predlaže se izvesti dokaz saslušanjem tužitelja kao i očevid na licu mjesta kako bi se identificirala predmetna nekretnina te se utvrdilo da je tužitelj u nesmetanom posjedu iste još od dana kupnje. Kao dokaz predlaže se saslušanje tužitelja i očevid na licu mjesta uz prisustvo vještaka mjernika. Sumirajući sve navedeno, tužitelj je naplatnim pravnim poslom kupio predmetnu nekretninu od prodavatelja Zajednice za odmor i rekreaciju radnika BiH, ugovor je potpisao i ovjerio GZ koji je imao valjane punomoći dane od strane zakonskog zastupnika navedene Zajednice BZ, a isto tako je nesporno utvrđeno da je došlo do eksproprijacije prilikom osnivanja Zajednice sindikalnih odmarališta BiH i jasno je da se radi o naplatnom pravnom poslu, a i sami tužitelj je prilikom kupoprodaje predmetne nekretnine istu stekao naplatnim pravnim poslom, pa su stoga ispunjenje sve pretpostavke da se tužitelj upiše kao vlasnik predmetne nekretnine. Dokazi od tužitelja uloženi su u predmetni spis (list. 8.-55. spisa).

4. U odgovoru na tužbu od 6. veljače 2025. godine, tuženik ističe da je netočna tvrdnja tužitelja da tuženik nije u roku od 3 mjeseca odgovorio na zahtjev za mirno rješenje spora kojeg je tužitelj podnio tuženiku prije pokretanja ove parnice, u smislu čl. 186.a ZPP. Tuženik je unutar propisanog zakonskog roka odgovorio na zahtjev tuženika, a taj odgovor sadržan je u državnoodvjetničkoj odluci-pismenu tuženika od 24. kolovoza 2023. kojeg je tužitelj /njegov punomoćnik/ zaprimio dana 4.rujna 2023. Dokaz za navedeno je uvid u odgovor tuženika od 24.8.2023., te uvid u povratnicu/dostavnicu o uručenom pismenu Predmetna nekretnina upisana je u zemljišnoj knjizi kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Zajednice sindikalnih odmarališta BiH. Tuženik nije pravni sljednik u zemljišnoj knjizi upisanog nositelja prava korištenja kako to neosnovano i ničim dokazano tvrdi tužitelj. Imajući u vidu navedeni zemljišnoknjižni upis tuženik nije niti zemljišnoknjižni titular /vlasnik/ predmetne nekretnine, kao što bi to bio za slučaj da je predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana kao društveno vlasništvo ili općenarodna imovina bez upisanog prava korištenja upravljanja ili raspolaganja, u kojem slučaju bi temeljem oborive predmnjeve iz čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tuženik bio zemljišnoknjižni ovlaštenik i vlasnik predmetne nekretnine, pa kod navedenog tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika. Tužitelj je, kao i njegov pravni prednik po pravnom poslu /Zajednica za odmor i rekreaciju radnika BiH, Sarajevo/, odbijen/i s upisom prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnoj knj izi kroz redovan z.k. postupak. Kao dokaz predlaže uvid u predmete suda broj Z-32206/2016, Z-584/2016 i Z- 12827/2016. Ne ulazeći u ne/valjanost ovlasti sadržane u punomoći kojom/ima se osoba GZ našao u ulozi ovlaštenika raspolaganja predmetnom nekretninom jedne od ugovornih stranaka Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 2. travnja 2003. /Zajednice za odmor i rekreaciju radnika BIH, Sarajevo, PJ Gradac/ kao i ne ulazeći u ne/istinitost isprava na koje se tužitelj poziva u tužbi, a koje bi trebale svjedočiti o sljedništvu počev od upisanog u zemljišnoj knjizi nositelja prava korištenja /Zajednice sindikalnih odmarališta BIH/ pa sve do prodavatelja iz navedenog Ugovora o Kupoprodaji nekretnine /Zajednice za odmor i rekreaciju radnika BIH, Sarajevo, PJ Gradac/, tuženik navodi da tužitelj nije stekao vlasništvo predmetne nekretnine. Naime, u odnosu na pravni status nekretnina kakav je i predmetne nekretnine /upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Zajednice sindikalnih odmarališta BiH/, na istu se primjenjuje Odluka Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini ("Narodne novine" broj 46/00, dalje: Odluka Vlade). Tom je Odlukom propisano da se izuzimaju od zabrane raspolaganja nekretnine iz članka 1. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 36/91, dalje: Uredba) na kojima pravo korištenja, raspolaganja ili upravljanja imaju pravne osobe sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini, a koje su stečene naplatnim pravnim putem, ako je to u interesu Republike Hrvatske, njenih građana ili pravnih osoba sa sjedištem u [adresa]. Nadalje, citirana Odluka ovlašćuje ministra pravosuđa, uprave i lokalne samouprave da u svakom pojedinom slučaju raspolaganja nekretninama iz točke I. ove Odluke utvrdi jesu li ispunjeni uvjeti propisani tom točkom i postoje li kakve pravne zapreke te na temelju toga i prethodno pribavljenog mišljenja Ministarstva gospodarstva i Državnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske izda suglasnost za raspolaganje tim nekretninama.

5. Nadalje, tuženik ističe da tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz/ispravu da bi predmetna nekretnina odlukom Ministarstva /Ministra/ pravosuđa i uprave /uz prethodno pribavljeno pozitivno mišljenje Ministarstva gospodarstva i Državnog odvjetništva) bila izuzeta od zabrane raspolaganja i da bi bila data suglasnost na predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 2. travnja 2003. kako to propisuje Odluka Vlade, pa u nedostatku takvog dokaza, pravni posao kupnje Ugovorom o kupoprodaji nekretnine na koji se poziva tužitelj nije mogao niti je proizveo pravni učinak valjanog stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine. Kod nepostojanja tražene odluke o izuzimanju i tražene suglasnosti na predmetni ugovor o kupoprodaji, predmetna nekretnina kao dio sukcesijske imovine sukladno Ugovoru o pitanjima sukcesije prava na pokretnu i nepokretnu imovinu od 29. lipnja 2001. biti će predmetom budućeg ugovora između Republike Hrvatske i R Bosne i Hercegovine, pa za predmetnu nekretninu vrijedi načelo -„nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego ga sam on ima“. U skladu s tim načelom, niti Zajednica za odmor i rekreaciju radnika BIH, Sarajevo, PJ Gradac, nije mogla na tužitelja prenijeti pravo vlasništva predmetne nekretnine, jer to pravo navedeni prodavatelj nije niti imao /što ne znači da to pravo neće imati, bilo ugovaranjem tog prava međudržavnim ugovorom ili pak donošenjem odluke o izuzimanju od zabrane raspolaganja i davanjem suglasnosti sukladno Odluci Vlade/. Tuženik nije ni u kakvom obveznom pravnom odnosu s tužiteljem pa je, pored neosnovanog deklaratornog zahtjeva, promašen kondemnatorni zahtjev tužitelja da mu tuženik ispusti ispravu podobnu za upis tužiteljevog prava vlasništva u zemljišnu knjigu. Slijedom svega navedenog, tuženik osporava tužbene tvrdnje i osnovanost tužbenog zahtjeva, predlaže iz naprijed navedenih razloga odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom te ga obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.

6. Sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava priloženih u predmetni spis.

7. Tužbeni zahtjev je utemeljen.

8. Tuženi je popisao troškove postupka.

9. U ovom postupku za utvrditi je bilo osnovanost traženja tužitelja u smislu utvrđenja iste kao vlasnika nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], u naravi zgrada površine 50 m2, s nalogom tuženiku da ispusti ispravu podobnu za upis prava vlasnosti navedene nekretnine na ime tužitelja uz istodobni izbris toga prava s imena tužene, te da se u listu C – teretovnici izvrši brisanje Zajednice sindikalnih odmarališta BiH kao nositelja prava korištenja.

10. Iz isprava koje su priložene predmetnom spisu (prilozi uz tužbu i prilozi dostavljeni tijekom postupka), sud je utvrdio da nije utemeljeno traženje od ovog suda radi donošenja presude kojom se tužitelja utvrđuje vlasnikom predmetne nekretnine kako je to i opisano u tužbi u odnosu na uvodno označenog tuženike.

11. Pregledom zemljišnoknjižnog stanja i upisa za predmetnu nekretninu oznake čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list. 54. i 55. spisa), sud je utvrdio da iz lista B – vlastovnica proizlazi upisano društveno vlasništvo – vlasnički dio: 1/1, dok iz lista C – teretovnica proizlazi iz sadržaja upisa da je na temelju rješenja N.O. Kotara Makarska br. 16 826/49 od 4. 8. 1950. godine i rješenja ovog suda od 20. srpnja 1962. godine pravo korištenja zemljišta u listu A uknjiženo u korist Zajednice sindikalnih odmarališta BIH.

12. Tuženik je osporavao da bi tužitelj uopće mogao postavljati zahtjev u ovom postupku polazeći od pravnog statusa nekretnine kakav je i predmet ovog spora jer se radi o upisanom društvenom vlasništvu s pravom korištenja Zajednice sindikalnih odmarališta BIH, jer se u konkretnom slučaju na istu primjenjuje Odluka Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju od zabrane raspolaganje nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini (Narodne novine br. 46/00, dalje: Odluka Vlade).

13.

Odlukom o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini, a koju je Vlada Republike Hrvatske donijela na temelju članka 2. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 36/91) i članka 30. stavka 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 101/98 i 15/2000), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 27. travnja 2000. godine, propisano je da se izuzimaju od zabrane raspolaganja nekretnine iz članka 1. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 36/91) na kojima pravo korištenja, raspolaganja ili upravljanja imaju pravne osobe sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini, a koje su stečene naplatnim pravnim putem, ako je to u interesu Republike Hrvatske, njenih građana ili pravnih osoba sa sjedištem u [adresa]. Nadalje, prema članku II. Odluke proizlazi da se ovlašćuje ministar pravosuđa, uprave i lokalne samouprave da u svakom pojedinom slučaju raspolaganja nekretninama iz točke I. ove Odluke utvrdi jesu li ispunjeni uvjeti propisani tom točkom i postoje li kakve pravne zapreke, te na temelju toga, i prethodno pribavljenog mišljenja Ministarstva gospodarstva i Državnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske, izda suglasnost za raspolaganje tim nekretninama.

14. Tuženik je upirao već u odgovoru na tužbu da ne samo da se obzirom na pravni status nekretnine koja je predmet spora ima primjenjivati Odluka Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini, kako to proizlazi iz članka I. Odluke već i da tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz/ispravu da bi predmetna nekretnina odlukom Ministra nadležnog Ministarstva i uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva gospodarstva i Državnog odvjetništva bila izuzeta od zabrane raspolaganja i da bi bila dana suglasnost na predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 2. travnja 2003. godine kako to propisuje Oduka Vlade iz članka II. citirane Odluke. U nedostatku takvog dokaza pravni posao kupnje Ugovorom o kupoprodaji nekretnine na koji se poziva tužitelj nije mogao niti je proizveo pravni učinak valjanog stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine. Nadalje, do trenutka obraćanja tužitelja kao i postavljenog zahtjeva, još uvijek nije zaključen/sklopljen Ugovor o pitanjima sukcesije prava na pokretnu i nepokretnu imovinu od 29. lipnja 2001. godine.

15. Prije svega, u odnosu na tvrdnje tužitelja da se tuženik nije izjasnio niti odlučio u roku od tri mjeseca o zahtjevu tužitelja radi mirnog rješenja prijepora sukladno članku 186 a ZPP-a, za istaknuti je kako nisu utemeljeni navodi i tvrdnje tužitelja u tom smislu. Naime, kako i sam tužitelj navodi, nadležno Općinsko državno odvjetništvo zaprimilo je dana 11. srpnja 2023. godine navedeni zahtjev i obratilo se odgovorom tužitelju i odbilo njegov zahtjev 24. kolovoza 2023. godine s tim da je od tuženika priložena i povratnica (list. 71. spisa), iz koje je vidljivo da je isti zaprimio odgovor 4. rujna 2023. godine. Po ovako dostavljenom dokazu od tuženika, tužitelj se nije očitovao niti je na bilo kakav način uspješno pobio tvrdnje i dokaze protivnika (članak 219. ZPP-a), te su tako njegove tvrdnje u tom smislu ostale nedokazane.

16. Nadalje, nije tuženik ničim pobio niti uspješno osporio tvrdnje i dokaze tuženika a koji se odnose na prigovore da se na predmet spora ima primjenjivati Odluka Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini, kako to proizlazi iz članka I. Odluke, kao i da tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz/ispravu da bi predmetna nekretnina odlukom Ministra nadležnog Ministarstva i uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva gospodarstva i Državnog odvjetništva bila izuzeta od zabrane raspolaganja i da bi bila dana suglasnost na predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 2. travnja 2003. godine kako to propisuje Oduka Vlade iz članka II. citirane Odluke. Po ovakvom odgovoru tuženika na tužbu, tužitelj se do zaključenja raspravljanja nije očitovao na isto niti je na bilo kakav način pobijao tvrdnje tuženika (članak 219. ZPP-a). Uostalom, pregledom i čitanjem isprava koje je tužitelj i priložio uz tužbu razvidno je da uz tužbu nije priložen i odgovarajući dokaz da bi predmetna nekretnina odlukom Ministra nadležnog Ministarstva i uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva gospodarstva i Državnog odvjetništva bila izuzeta od zabrane raspolaganja i da bi bila dana suglasnost na predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 2. travnja 2003. godine kako to propisuje Oduka Vlade iz članka II. citirane Odluke.

17. Stoga je ovaj sud, imajući u vidu pravni status nekretnine kakav je i nekretnine nekretnina koja je predmet spora a upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Zajednice sindikalnih odmarališta BiH, stajališta da se na istu primjenjuje Odluka Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini ("Narodne novine" broj 46/00, dalje: Odluka Vlade) a izostanak dokaz/ispravu da bi predmetna nekretnina odlukom Ministra nadležnog Ministarstva i uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva gospodarstva i Državnog odvjetništva bila izuzeta od zabrane raspolaganja i da bi bila dana suglasnost na predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 2. travnja 2003. godine kako to propisuje Oduka Vlade iz članka II. citirane Odluke, upućuje da nije utemeljeno traženje tužitelja, radi čega je ovaj sud zaključio raspravljanje i odustao od daljnjeg izvođenja dokaza kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja i odlučio kao u točki I. izreke presude.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, i obzirom na vrijednost predmeta spora od 13.280,34 EUR. Tuženiku je s obzirom na uspjeh u sporu prihvaćen trošak sastava odgovora na tužbu kako je to i popisano na ročištu održanom 27. svibnja 2026. godine od 250 bodova što daje iznos od 500,00 EUR, na koji iznos tuženika pripadaju i zakonske zatezne kamate prema članku 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, od dana presuđenja pa do isplate, radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Makarskoj, 9. srpnja 2026.

S U D A C

Lari Glavaš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi pozivom na poslovni broj predmeta, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena (članak 335. ZPP-a).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku putem Općinskog državnog odvjetništva u Splitu – Stalna služba u Makarskoj

3. u spis.