REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U
ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. broj: P-3868/2025-48
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja SK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Ivančiću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, [adresa], OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku iz Zagreba, Ribnjak 40, radi utvrđenja ništetnosti, podredno poništenja odnosno utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. svibnja 2026. u nazočnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja UK, odvjetničke vježbenice i u nazočnosti zamjenika punomoćnika tuženika Franka Žanetića, odvjetnika, dana 9. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu zaključenog dana 12.12.2005. godine, broj 310986 između tužitelja SK i prednika tužene HRVATSKE POŠTANSKE BANKE, dioničko društvo, [adresa], OIB: 87939104217, VOLKSBANK d.d, 10000 Zagreb, Varšavska 9 u dijelu članka 4. kojim je tužitelj obvezan platiti redovnu kamatu, po kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadi Kreditora koja je promjenljiva u skladu s jednostranom Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, a preko ugovorene kamatne stope od 4,40 % godišnje, dijela čl.7. i dijelu čl.1. u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak ( CHF ) te kojim (čl.7.2.) u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4.1. ovog Ugovora, korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.
II. Odbija se zahtjev tužitelja da se i u preostalom dijelu (osim priznatog u izreci ove odluke-tč.I.) Ugovor o kreditu broj 310986 sklopljen između tužitelja SK i prednika tuženika Volksbank d.d., Varšavska 9, Zagreb, utvrdi ništetnim.
III. Odbija se drugi od eventualno postavljenih tužbenih zahtjeva koji glasi: "Poništava se Ugovor o kreditu broj 310986, sklopljen dana 12.12.2005. godine između VOLKSBANK d.d., danas HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217 i SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
2. Utvrđuje se da je tuženik isplatio tužitelju temeljem Ugovora o kreditu broj: 310986 sklopljenog dana 12.12.2005. godine, iznos od 33.200,00 CHF, što je na dan isplate iznosilo 156.202,68 HRK/ 20.731,66 EUR.
3. Utvrđuje se da je tužitelj temeljem Ugovora o kreditu broj: 310986, sklopljenog dana 12.12.2005. godine, uplatio tuženiku ukupan iznos od 230.138,79 HRK/30.544,67 EUR.
4. Vrši se prijeboj međusobnih potraživanja, te se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.813,01 EUR, u roku od 60 dana."
IV. Prihvaća se zahtjev za isplatu iz "trećeg" od eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva tužitelja koji glasi:
" Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 4.332,07 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 2,39 EUR od dana 4.2.2006.
- na iznos od 0,18 EUR od dana 4.3.2006.
- na iznos od 0,22 EUR od dana 4.5.2006.
- na iznos od 11,08 EUR od dana 19.11.2008.
- na iznos od 0,28 EUR od dana 20.12.2008.
- na iznos od 16,32 EUR od dana 14.1.2009.
- na iznos od 17,65 EUR od dana 20.2.2009.
- na iznos od 19,51 EUR od dana 20.3.2009.
- na iznos od 13,61 EUR od dana 15.4.2009.
- na iznos od 14,87 EUR od dana 19.5.2009.
- na iznos od 12,45 EUR od dana 18.6.2009.
- na iznos od 12,06 EUR od dana 18.7.2009.
- na iznos od 8,75 EUR od dana 20.8.2009.
- na iznos od 11,34 EUR od dana 20.9.2009.
- na iznos od 9,36 EUR od dana 17.10.2009.
- na iznos od 8,76 EUR od dana 20.11.2009.
- na iznos od 11,45 EUR od dana 20.12.2009.
- na iznos od 15,22 EUR od dana 19.1.2010.
- na iznos od 16,98 EUR od dana 20.2.2010.
- na iznos od 17,69 EUR od dana 19.3.2010.
- na iznos od 22,52 EUR od dana 16.4.2010.
- na iznos od 21,66 EUR od dana 16.5.2010.
- na iznos od 26,19 EUR od dana 17.6.2010.
- na iznos od 37,94 EUR od dana 15.7.2010.
- na iznos od 34,54 EUR od dana 15.8.2010.
- na iznos od 50,24 EUR od dana 16.9.2010.
- na iznos od 41,10 EUR od dana 15.10.2010.
- na iznos od 36,79 EUR od dana 12.11.2010.
- na iznos od 51,20 EUR od dana 16.12.2010.
- na iznos od 65,21 EUR od dana 12.1.2011.
- na iznos od 56,18 EUR od dana 12.2.2011.
- na iznos od 58,14 EUR od dana 16.3.2011.
- na iznos od 51,39 EUR od dana 19.4.2011.
- na iznos od 55,65 EUR od dana 14.5.2011.
- na iznos od 77,25 EUR od dana 17.6.2011.
- na iznos od 71,05 EUR od dana 17.7.2011.
- na iznos od 109,13 EUR od dana 18.8.2011.
- na iznos od 106,75 EUR od dana 10.9.2011.
- na iznos od 77,28 EUR od dana 11.10.2011.
- na iznos od 70,25 EUR od dana 11.11.2011.
- na iznos od 62,47 EUR od dana 10.12.2011.
- na iznos od 11,55 EUR od dana 11.12.2011.
- na iznos od 79,58 EUR od dana 13.1.2012.
- na iznos od 84,25 EUR od dana 11.2.2012.
- na iznos od 83,91 EUR od dana 12.3.2012.
- na iznos od 83,58 EUR od dana 12.4.2012.
- na iznos od 86,27 EUR od dana 16.5.2012.
- na iznos od 88,05 EUR od dana 9.6.2012.
- na iznos od 0,60 EUR od dana 17.7.2012.
- na iznos od 92,66 EUR od dana 17.7.2012.
- na iznos od 85,24 EUR od dana 11.8.2012.
- na iznos od 6,82 EUR od dana 18.9.2012.
- na iznos od 73,34 EUR od dana 18.9.2012.
- na iznos od 10,91 EUR od dana 18.10.2012.
- na iznos od 67,46 EUR od dana 19.10.2012.
- na iznos od 12,72 EUR od dana 18.11.2012.
- na iznos od 72,11 EUR od dana 18.11.2012.
- na iznos od 13,24 EUR od dana 6.12.2012.
- na iznos od 74,09 EUR od dana 3.6.2013.
- na iznos od 12,24 EUR od dana 17.1.2013.
- na iznos od 82,92 EUR od dana 17.1.2013.
- na iznos od 2,62 EUR od dana 17.2.2013.
- na iznos od 77,13 EUR od dana 17.2.2013.
- na iznos od 3,01 EUR od dana 19.3.2013..
- na iznos od 74,08 EUR od dana 19.3.2013.
- na iznos od 4,76 EUR od dana 20.4.2013.
- na iznos od 80,22 EUR od dana 20.4.2013.
- na iznos od 5,32 EUR od dana 15.5.2013.
- na iznos od 71,29 EUR od dana 15.5.2013.
- na iznos od 12,39 EUR od dana 18.6.2013.
- na iznos od 64,86 EUR od dana 18.6.2013.
- na iznos od 13,16 EUR od dana 18.7.2013.
- na iznos od 63,32 EUR od dana 18.7.2013.
- na iznos od 11,11 EUR od dana 15.8.2013.
- na iznos od 66,49 EUR od dana 15.8.2013.
- na iznos od 9,68 EUR od dana 19.9.2013
- na iznos od 70,80 EUR od dana 19.9.2013.
- na iznos od 9,36 EUR od dana 17.10.2013.
– na iznos od 71,84 EUR od dana 17.10.2013.
- na iznos od 12,26 EUR od dana 19.11.2013.
- na iznos od 69,22 EUR od dana 19.11.2013.
- na iznos od 12,65 EUR od dana 15.12.2013.
- na iznos od 72,60 EUR od dana 15.12.2013.
- na iznos od 10,43 EUR od dana 17.1.2014.
- na iznos od 71,30 EUR od dana 17.1.2014.
- na iznos od 11,57 EUR od dana 7.3.2014.
- na iznos od 86,66 EUR od dana 7.3.2014.
- na iznos od 88,69 EUR od dana 7.3.2014.
- na iznos od 861,58 EUR od dana 8.3.2014.
i to od dospijeća pa do 31.12.2007.po kamatnoj stopi temeljem čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine 153/04), a od 1.1.2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, [adresa], OIB: 87939104217, da tužitelju SK, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.720,87 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja presude tj.9.srpnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.
VI. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu broj 310986 dana 12.12.2005. kojim mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 33.200,00 CHF po prodajnom tečaju za devize (CHF) važećem na dan korištenja kredita s rokom otplate od 9 godina. Navedeni ugovor predstavlja tipski ugovor jer ga je tuženik unaprijed sastavio te isključio bilo kakvu mogućnost pregovaranja i mijenjanja sadržaja ugovora niti su se o ugovornim odredbama vodili pojedinačni pregovori. (Tuženik je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-13/1253 od 18. siječnja 2013. promijenio tvrtku iz Volksbank d.d. u Sberbank d.d te je došlo i do promjene naziva u Nova hrvatska banka dioničko društvo koji je pripojen društvu HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo). Nadalje, ističe da je u čl. 4. ugovora ugovorena početna kamatna stopa od 4,40% godišnje koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika, a u ugovoru je navedena obveza tužitelja za povrat iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) u kunskoj protuvrijednosti. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je presuđeno da je tuženik u predmetnom razdoblju do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta za koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Sud je u ovom postupku vezan za navedena utvrđenja. Tužitelj zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ima pravo na povrat preplaćenih mjesečnih iznosa. Tuženik je tijekom otplate kredita jednostrano mijenjao početnu redovnu kamatnu stopu pa je tužitelj po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvršio preplatu tuženiku.
Tužitelj zbog ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli u švicarskim francima ima pravo na povrat preplaćenih mjesečnih iznosa u odnosu na mjesečne iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku da je primijenjen tečaj švicarskog franka u odnosu na kunu na dan sklapanja ugovora o kreditu pa je po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima izvršio preplatu tuženiku sa zateznim kamatama.
Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže (podnesak 14.10.2025.) da sud donese sljedeću presudu (list 254-256):
" 1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu broj 310986, sklopljen dana 12.12.2005. godine između VOLKSBANK d.d., danas HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217 i SK iz [adresa], 114. brigade 9, OIB: [osobni identifikacijski broj].
Podredno, za slučaj da sud ne nađe postojanje razloga za ništetnost, a utvrdi da bi postojao koji od razloga pobojnosti predlaže se donijeti sljedeću odluku:
Poništava se Ugovor o kreditu broj 310986, sklopljen dana 12.12.2005. godine između VOLKSBANK d.d., danas HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217 i SK iz [adresa], 114. brigade 9, OIB: [osobni identifikacijski broj].
2. Utvrđuje se da je tuženik isplatio tužitelju temeljem Ugovora o kreditu broj: 310986 sklopljenog dana 12.12.2005. godine, iznos od 33.200,00 CHF, što je na dan isplate iznosilo 156.202,68 HRK/ 20.731,66 EUR.
3. Utvrđuje se da je tužitelj temeljem Ugovora o kreditu broj: 310986, sklopljenog dana 12.12.2005. godine, uplatio tuženiku ukupan iznos od 230.138,79 HRK/30.544,67 EUR.
4. Vrši se prijeboj međusobnih potraživanja, te se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.813,01 EUR, u roku od 60 dana.
Podredno, za slučaj da Sud ne prihvati glavni tužbeni zahtjev, tužitelj predlaže da Sud donese sljedeću presudu:
Utvrđuju se ništavim odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj 310986, sklopljenog dana 12.12.2005. godine između VOLKSBANK d.d., danas HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217 i SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i to u:
a) Članku 1. stavku 1., i to baš: „Kreditor će isplatiti Korisniku kredita iznos od CHF 33.200,00 (CHF tridesettritisućedvjesto) u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan korištenja kredita. Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita koji će mu biti isplaćen temeljem ovog ugovora vratiti u roku i na način kako je utvrđeno ovim Ugovorom.
b) Članku 4. stavku 1., i to baš: „Korisnik kredita obvezuje se platiti kreditoru redovnu kamatu po kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora, a koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 4,40% (četiricijelihčetrdesetposto) godišnje. Kamatna stopa je promjenjiva, vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF, uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu Kreditora. Usklađivanje kamatne stope obavlja se na kalendarske kvartale sukladno promjenama tromjesečnog LIBOR-a za CHF, kao i sukladno promjenama troška pribavljanja sredstava i kamatne marže Kreditora. Kamata se obračunava u CHF mjesečno, po proporcionalnoj dekurzivnoj metodi, a korisnik kredita je uplaćuje mjesečno, zajedno s glavnicom po prodajnom tečaju Kreditora za CHF na dan dospijeća. U slučaju izvršene konverzije kredita iz valute CHF u kredit vezan uz valutu EUR, Kreditor u skladu sa stanjem na tržištu određuje visinu kamatne stope, te naplaćuje i provodi konverziju u skladu sa aktima i odlukama Kreditora.“ pa stoga ti članci, u navedenim dijelovima predmetnog Ugovora, ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane, kao i za sudužnike, založne dužnike i jamce platce.
2. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 32.640,00 HRK/ 4.332,07 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 2,39 EUR od dana 4.2.2006.
- na iznos od 0,18 EUR od dana 4.3.2006.
- na iznos od 0,22 EUR od dana 4.5.2006.
- na iznos od 11,08 EUR od dana 19.11.2008.
- na iznos od 0,28 EUR od dana 20.12.2008.
- na iznos od 16,32 EUR od dana 14.1.2009.
- na iznos od 17,65 EUR od dana 20.2.2009.
- na iznos od 19,51 EUR od dana 20.3.2009.
- na iznos od 13,61 EUR od dana 15.4.2009.
- na iznos od 14,87 EUR od dana 19.5.2009.
- na iznos od 12,45 EUR od dana 18.6.2009.
- na iznos od 12,06 EUR od dana 18.7.2009.
- na iznos od 8,75 EUR od dana 20.8.2009.
- na iznos od 11,34 EUR od dana 20.9.2009.
- na iznos od 9,36 EUR od dana 17.10.2009.
- na iznos od 8,76 EUR od dana 20.11.2009.
- na iznos od 11,45 EUR od dana 20.12.2009.
- na iznos od 15,22 EUR od dana 19.1.2010.
- na iznos od 16,98 EUR od dana 20.2.2010.
- na iznos od 17,69 EUR od dana 19.3.2010.
- na iznos od 22,52 EUR od dana 16.4.2010.
- na iznos od 21,66 EUR od dana 16.5.2010.
- na iznos od 26,19 EUR od dana 17.6.2010.
- na iznos od 37,94 EUR od dana 15.7.2010.
- na iznos od 34,54 EUR od dana 15.8.2010.
- na iznos od 50,24 EUR od dana 16.9.2010.
- na iznos od 41,10 EUR od dana 15.10.2010.
- na iznos od 36,79 EUR od dana 12.11.2010.
- na iznos od 51,20 EUR od dana 16.12.2010.
- na iznos od 65,21 EUR od dana 12.1.2011.
- na iznos od 56,18 EUR od dana 12.2.2011.
- na iznos od 58,14 EUR od dana 16.3.2011.
- na iznos od 51,39 EUR od dana 19.4.2011.
- na iznos od 55,65 EUR od dana 14.5.2011.
- na iznos od 77,25 EUR od dana 17.6.2011.
- na iznos od 71,05 EUR od dana 17.7.2011.
- na iznos od 109,13 EUR od dana 18.8.2011.
- na iznos od 106,75 EUR od dana 10.9.2011.
- na iznos od 77,28 EUR od dana 11.10.2011.
- na iznos od 70,25 EUR od dana 11.11.2011.
- na iznos od 62,47 EUR od dana 10.12.2011.
- na iznos od 11,55 EUR od dana 11.12.2011.
- na iznos od 79,58 EUR od dana 13.1.2012.
- na iznos od 84,25 EUR od dana 11.2.2012.
- na iznos od 83,91 EUR od dana 12.3.2012.
- na iznos od 83,58 EUR od dana 12.4.2012.
- na iznos od 86,27 EUR od dana 16.5.2012.
- na iznos od 88,05 EUR od dana 9.6.2012.
- na iznos od 0,60 EUR od dana 17.7.2012.
- na iznos od 92,66 EUR od dana 17.7.2012.
- na iznos od 85,24 EUR od dana 11.8.2012.
- na iznos od 6,82 EUR od dana 18.9.2012.
- na iznos od 73,34 EUR od dana 18.9.2012.
- na iznos od 10,91 EUR od dana 18.10.2012.
- na iznos od 67,46 EUR od dana 19.10.2012.
- na iznos od 12,72 EUR od dana 18.11.2012.
- na iznos od 72,11 EUR od dana 18.11.2012.
- na iznos od 13,24 EUR od dana 6.12.2012.
- na iznos od 74,09 EUR od dana 3.6.2013.
- na iznos od 12,24 EUR od dana 17.1.2013.
- na iznos od 82,92 EUR od dana 17.1.2013.
- na iznos od 2,62 EUR od dana 17.2.2013.
- na iznos od 77,13 EUR od dana 17.2.2013.
- na iznos od 3,01 EUR od dana 19.3.2013..
- na iznos od 74,08 EUR od dana 19.3.2013.
- na iznos od 4,76 EUR od dana 20.4.2013.
- na iznos od 80,22 EUR od dana 20.4.2013.
- na iznos od 5,32 EUR od dana 15.5.2013.
- na iznos od 71,29 EUR od dana 15.5.2013.
- na iznos od 12,39 EUR od dana 18.6.2013.
- na iznos od 64,86 EUR od dana 18.6.2013.
- na iznos od 13,16 EUR od dana 18.7.2013.
- na iznos od 63,32 EUR od dana 18.7.2013.
- na iznos od 11,11 EUR od dana 15.8.2013.
- na iznos od 66,49 EUR od dana 15.8.2013.
- na iznos od 9,68 EUR od dana 19.9.2013
- na iznos od 70,80 EUR od dana 19.9.2013.
- na iznos od 9,36 EUR od dana 17.10.2013.
– na iznos od 71,84 EUR od dana 17.10.2013.
- na iznos od 12,26 EUR od dana 19.11.2013.
- na iznos od 69,22 EUR od dana 19.11.2013.
- na iznos od 12,65 EUR od dana 15.12.2013.
- na iznos od 72,60 EUR od dana 15.12.2013.
- na iznos od 10,43 EUR od dana 17.1.2014.
- na iznos od 71,30 EUR od dana 17.1.2014.
- na iznos od 11,57 EUR od dana 7.3.2014.
- na iznos od 86,66 EUR od dana 7.3.2014.
- na iznos od 88,69 EUR od dana 7.3.2014.
- na iznos od 861,58 EUR od dana 8.3.2014.
pa do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 51-68 spisa) osporava tužbu u cijelosti i to stoga što je potraživanje tužitelja u zastari. Ističe da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet ove tužbe, sve i kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz te presude, sve i kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su ovom tužbom ocijenjene kao ništetne nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač. Ističe da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Ukazuje se da je tužitelj predmetni parnični postupak pokrenuo 22.1.2020. (ispravno je 21.1.2020. – omot iza lista 3 spisa preporučeno poštom 21.1.2020.) pa prigovara zastari utuženih iznosa jer je protekao rok iz čl. 230. ZOO, ako bi se spor kvalificirao kao naknada štete, rok iz čl. 226. ZOO, ako bi se spor kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta (povremena davanja), a ako bi se utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, tada je zastarni rok od 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla pa obveza vraćanja dospijeva u trenutku nastupa ništetnosti. Smatra da nema mjesta preslikavanju utvrđenja iz parnice Potrošač jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita pa je u individualnom sporu zadatak suda utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici. Nije sporno da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili predmetni ugovor o kreditu kao i da je temeljem odredbe čl. 4.1. ugovora o kreditu kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora te da je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 4,40% godišnje, kao i da je ugovorom ugovorena valutna klauzula i da je uređen način otplate u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju na dan dospijeća. Smatra da je odredba o promjenjivosti kamatne stope iz ugovora jasna, uočljiva i lako razumljiva. Stoga smatra da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu njega i tužitelja, a način na koji je kamatna stopa mijenjana, ovisio je isključivo o tržišnim uvjetima. Tuženik (list 67-68 spisa) ističe budući da tužitelj svojim I. tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništavosti predmetnog ugovora o kreditu i povrat svega što je tuženik primio na temelju takvog ugovora, u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana bila bi dužna drugoj vratiti sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora pa bi tako i tuženik imao potraživanje prema tužitelju.
- povrat iznosa koji je tužitelj primio na temelju predmetnog ugovora o kreditu, odnosno povrat iznosa od 156.199,36 kn ako bi predmetni ugovor o kreditu sud ocijenio ništavim; te
-povrat iznosa koji predstavlja kamatu koja na iznos od 156.199,36 kn teče od dana kada je isti tužitelju stavljen na raspolaganje, odnosno od 4.1.2006. po stopi zatezne kamate.
Tuženik predlaže odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti te traži naknadu parničnog troška.
3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u financijsko vještačenje provedeno prije utuženja tj. od 21.10.2019., otplatnu tablicu po kreditu, prometnu karticu po kreditu broj 310986 na ime tužitelja, solemnizaciju (potvrdu) privatne isprave OU-684/05-1 javnog bilježnika Vedrane Bilan iz Splita, Ugovor o kreditu broj 310986 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zk od 12.12.2005., specijalnu punomoć i potvrda javnog bilježnika (list 42-43 spisa), sudske odluke kao primjere iz sudske prakse, stručne članke,potvrdu o isplati kredita 310986 (list 105 spisa), nalaz i mišljenje dao je vještak Mario Tkalec iz Vještak Tkalec d.o.o.,izvršen je uvid u dopis Sberbank d.d. od 19.10.2018., otplatnu tablicu po kreditu (list 158-159 spisa), dopis Nove hrvatske banke d.d. tužitelju od 24.2.2023., proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke (list 262 - ročište 26.5.2026.) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa. Između stranaka (list 132– ročište 16.9.2021.) utvrđuje se nespornim da kredit nije konvertiran i da je prijevremeno otplaćen.
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.
Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.
5. Između stranaka ( ročište 26.5.2026. -list 261 spisa) utvrđuje se nespornim da je tuženik isplatio tužitelju temeljem Ugovora o kreditu broj 310986 sklopljenog dana 12.12.2005. iznos od 33.200,00 CHF, a što je na dan isplate iznosilo 156.202,68 HRK/20.731,66 EUR, te nespornim da je tužitelj temeljem navedenog ugovora uplatio tuženiku ukupan iznos od 230.138,79 HRK/30.544,67 EUR. Između stranaka utvrđuje se nespornim visina potraživanja kako je navedeno u "drugom" od eventualno postavljenih tužbenih zahtjeva - toč. 2. tj. iznos od 32.640,00 HRK/4.332,07 EUR sa pojedinačno navedenim iznosima i navedenim datumima dospijeća.
Stranke ističu ( l 262) da nalaz i mišljenje vještaka u matematičkom smislu pihvaćaju.
6. Među strankama je nesporno da su tužitelj i pravni prednik tuženika Volksbank d.d. sklopili predmetni Ugovor o kreditu broj 310986 na razdoblje od 9 godina u iznosu od 33.200,00 CHF kao i da je temeljem odredbe čl. 4.1. ugovora o kreditu kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora te da je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 4,40% godišnje, da je kredit ugovoren u valuti i da se isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti te da se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kredita za devize važećem na dan dospijeća.
7. Sporna je valjanost dijela čl.1., čl.4.1. ugovora o kreditu kojim su stranke ugovorile da je početna redovna kamatna stopa od 4,40% godišnje promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika, kao i dio ugovora kojim je ugovorena obveza tužitelja za povrat iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema prodajnom tečaju na dan dospijeća za švicarski franak, a za koje odredbe tužitelj tvrdi da su ništetne pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kao i je li potraživanje tužitelja u zastari, odnosno je li ništetan cijeli ugovor podredno postoje li razlozi pobojnosti te s time u vezi tko je kome što isplatio i prijeboj međusobnih potraživanja. Osnovano tuženik ističe (list 250-251 spisa) da sukladno čl. 324. ZOO-a ništetnost pojedinih odredaba ne utječe na valjanost ugovora u cjelini ako ugovor može opstati bez tih odredaba te ako svrha ugovora i dalje može biti ostvarena. Tužitelj je na temelju sklopljenog ugovora o kreditu dobio na raspolaganje ugovoreni iznos novčanih sredstava, koje je iskoristio za namjenu zbog koje je kredit i ugovoren. Nadalje, kredit je tijekom vremena u cijelosti otplaćen i zatvoren. Time je svrha ugovora – odobrenje i korištenje novčanih sredstava uz obvezu njihova povrata u potpunosti ostvarena. Slijedom navedenog, činjenica da bi pojedine odredbe ugovora (primjerice valutna klauzula u CHF ili odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi) mogle biti ništetne, ne znači da je ništetan i sam ugovor u cijelosti.
Zakonom o obveznim odnosima (čl.335.) propisano je kako pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora istječe istekom roka od 3 godine od dana sklapanja ugovora. Stoga u odnosu na navode tužitelja o eventualnoj pobojnosti tuženik opravdano ističe kako su isti potpuno neosnovani s obzirom na to da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen 12.12.2005. godine, a tužitelj je tužbu u ovom predmetu podnio tek 2020. godine. Kako ugovor nije u cijelosti ništetan, a neosnovan je zahtjev za poništenje i s tim u vezi utvrđenja izvršenih isplata i prijeboj valjalo je odlučiti kao u izreci.
8. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika kao kreditora 12.12.2005. Čl. 4.1. Ugovora ugovorena je redovna kamata koja na dan sklapanja kredita iznosi 4,40%, godišnje i koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora - čl. 4.3.
Čl.3. Ugovora ugovoreno je da je rok otplate kredita 9 godina, a kredit je namijenjen za kupnju stana (čl. 2.). Ugovoreno je da se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti. Čl. 7. Ugovora određen je način otplate iznosa kredita na način da tužitelj kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima. Prema čl.1.st.1. korisnik kredita se obvezuje iznos kredita koji će mu biti isplaćen temeljem ovog ugovora vratiti u roku i na način kako je utvrđeno ovim Ugovorom. Prema čl.4.st.1. između ostalog se navodi da se korisnik kredita obvezuje platiti kreditoru redovnu kamatu po kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora, a koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 4,40% (četiricijelačetrdesetposto) godišnje. Kamatna stopa je promjenjiva, vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF, uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu Kreditora. Usklađivanje kamatne stope obavlja se na kalendarske kvartale sukladno promjenama tromjesečnog LIBOR-a za CHF, kao i sukladno promjenama troška pribavljanja sredstava i kamatne marže Kreditora. Kamata se obračunava u CHF mjesečno, po proporcionalnoj dekurzivnoj metodi, a korisnik kredita je uplaćuje mjesečno, zajedno s glavnicom po prodajnom tečaju Kreditora za CHF na dan dospijeća. U slučaju izvršene konverzije kredita iz valute CHF u kredit vezan uz valutu EUR, Kreditor u skladu sa stanjem na tržištu određuje visinu kamatne stope, te naplaćuje i provodi konverziju u skladu sa aktima i odlukama Kreditora.“
9. Tužitelj SK ( list 262-ročište 26.5.2026.) u svom iskazu navodi da je sklopio s prednikom tuženika predmetni ugovor o kreditu broj 310986 i svrha tog ugovora bila je kupnja stana za stanovanja njega i njegove obitelji i to većeg stana u kojem i danas žive. Dakle, nije se radilo o kupnji prostora za obavljanje bilo kakve profesionalne djelatnosti niti za iznajmljivanje te nije niti korišten u tom smislu tj. za obavljanje bilo kakve profesionalne djelatnosti, a niti je iznajmljivan. Kredit je otplaćen u cijelosti. Nije bilo nikakve mogućnosti pregovaranja s tuženikom već je ugovor bio predstavljen po principu "uzmi ili ostavi". Ističe da nije tražio nikakvih pojašnjenja ugovornih odredbi jer mu je tuženik rekao da je to najpovoljniji ugovor za njega tj. da je najpovoljniji ugovor u CHF u kunskoj protuvrijednosti i on je to prihvatio jer je vjerovao banci. Nadalje navodi da se ne sjeća da li je banka u ponudi imala kunske kredite ili kredite u EUR u kunskoj protuvrijednosti. Tražio je od banke da mu ponudi kredit koji je najpovoljniji za njega i nije uvjetovao u kojoj valuti te mu je ponuđen kao najpovoljniji kredit za njega kredit u CHF u kunskoj protuvrijednosti. Međutim, nakon nekog vremena rate su rasle i to se odrazilo loše na njegovu financijsku situaciju tako da je jedno vrijeme morao otići raditi u inozemstvo kako bi uredno po mogućnosti otplaćivao anuitete. Nadalje, navodi da ga nitko u banci nije upozorio na valutni rizik niti da rata može rasti. Ističe da ugovor nije sklopio pod nikakvom prijetnjom ili prisilom i ugovor je prije potpisivanja pročitao, ali nije našao nikakvih nejasnoća.
Ističe da nije bio obaviješten o podizanju rate kredita, ali je vidio da rate rastu. Ne sjeća se kako mu je nakon što je došlo do podizanja rata objašnjeno o čemu se radi tj. da li se radi o inflaciji ili nečemu drugom. Sjeća se da u jednom trenutku kada je dug iznosio 70.000,00 HRK, odjednom je narastao na otprilike 110.000,00 HRK. Nadalje, navodi da danas mora potpisivati ugovor takvog sadržaja ne bi ga potpisao jer je uvidio kako ovaj ugovor zapravo nije bio najpovoljniji za njega. U banci mu nisu davali nikakve prikaze promjenjivosti kamatne stope uopće. Tužitelj je iskazivao odlučno, logički povezano i stoga uvjerljivo te je sud prihvatio tvrdnje tužitelja koje nisu u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima, odnosno cit. dokumentacijom.
10. Valja istaći da u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-7129/13, utvrđeno je da je i tuženik (odnosno pravni prednik Volksbank d.d.), uz ostale banke koje su bile tuženici u tom postupku, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača
- korisnika kredita, tako da je u ugovorima o kreditu (sklopljenim u predmetnom razdoblju do 31. prosinca 2008. g.), koristila nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi.
Ovo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud RH u presudi poslovni broj Revt-249/14, od 09. travnja 2015. g.
Takva presuda obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije koju traže zbog postupanja tuženika.
Osim toga, odredba čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP-a), propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502. a stavka 1 ZPP-a), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud je vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
Ovdje se radi upravo o takvom slučaju, jer se tužitelj poziva na parnicu koja se povodom kolektivne tužbe vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a vodila se i pred Visokim trgovačkim sudom RH (poslovni broj Pž- 7129/13).
U spomenutom postupku povodom kolektivne tužbe, utvrđeno je da nije bilo pojedinačnog pregovaranja sa potrošačima pa tako niti s tužiteljem, niti mu je dano objašnjenje značenja promjenjive kamatne stope, odnosno parametara koji utječu na njezinu promjenu.
Tužitelj je zaključio predmetni ugovor o kreditu te je u ovom postupku aktivno legitimiran, a svojstvo potrošača utvrđeno je na osnovi uvida u cit. Ugovor o kreditu i na temelju u tom dijelu uvjerljivog iskaza tužitelja.
Utvrđeno je da je ugovorna odredba čl. 4. predmetnog ugovora u dijelu u kojem se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka pa je time narušeno temeljno načelo obveznog prava - načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu. Tužitelj se nije mogao suprotstaviti jednostranoj odluci banke o promjenjivoj kamatnoj stopi i o načinu promjene pa se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, koja je ništetna, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača.
Nepoštena je ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili posebni, pojedinačni pregovori, ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.
U ovom slučaju, kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, već je u ugovoru o kreditu unesena neodređena formulacija, koja predstavlja nepoštivanje temeljnih načela obveznog prava i to: načela savjesnosti i poštenja, načela ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načela jednakih vrijednosti činidbe. Unošenjem takve neodređene formulacije, korisnik kredita – tužitelj je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na davatelja kredita - tuženika.
Naime, korisnik kredita je jedino znao koja je početna kamatna stopa, postojeća u vrijeme zaključenja ugovora, dok nije imao nikakvih saznanja o kriterijima i parametrima po kojima će se kamatna stopa mijenjati pa tako niti o obimu mogućih promjena.
Dakle, nije sporna početno ugovorena kamatna stopa, a u kojem dijelu je ugovor o kreditu valjan pa ostaje na snazi. Ništetan je samo dio ugovorne odredbe predmetnog ugovora u kojem se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi ovisnoj o jednostranoj odluci banke.
Nije osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja.
U ovom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21).
Naglašava se da je podnošenjem kolektivne tužbe potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu prekinuta zastara, koja je ponovno počela teći od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske.
Predmetna tužba podnesena je 21.1.2020. što znači da je podnesena unutar zastarnog roka. Kako se radi o djelomičnoj ništetnosti ugovorne odredbe, tj. u dijelu u kojem se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi ovisnoj o jednostranoj odluci banke, tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je primio na temelju takvog ugovora, s osnova preplate radi promjenjive kamatne stope, sukladno čl. 1111. i čl. 323. ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21).
Treba navesti, da su ništetni i dijelovi odredbi Ugovora kako je citirano u izreci koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, dakle, koji se odnose na vezanost glavnice uz valutu CHF.
Naime, u već spomenutom postupku pred Visokim trgovačkim sudom RH, podnesena je revizija protiv presude tog suda, te je Vrhovni sud RH u presudi poslovni broj Revt-249/19 od 09. travnja 2015. godine bio zauzeo stav da odredba o valutnoj klauzuli nije nepoštena i da nema mjesta ocjenjivanju poštenosti tih ugovornih odredbi primjenom testa poštenosti ali, protiv te presude, podnesena je ustavna tužba, te je Ustavni sud RH u Odluci- U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. god. naveo da je nejasno čime se rukovodio Vrhovni sud RH kada je zaključio da odredba o valutnoj klauzuli ne podliježe testu poštenosti.
Nakon toga, uslijedilo je ukidno rješenje Vrhovnog suda RH, a potom presuda Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom se utvrđuje da je valutna klauzula nepoštena ugovorna odredba. U toj presudi je navedeno da su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače pa nisu postupile moralno, savjesno, pošteno. Ugovorne odredbe kojima je vezana glavnica iz ugovora o kreditu, za valutu CHF bile su uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive, te je na taj način stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača pa se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama.
11. Ovakav stav zauzet je i od strane Vrhovnog suda RH u presudi poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. god.
I u pogledu „ valutne klauzule u CHF“ primjenjuje se odredba čl. 502 c ZPP-a. Naime, svrha valutne klauzule je da vjerovnicima zaštiti vrijednost novca, tj. da vjerovnici u domaćoj valuti dobiju upravo onaj novčani iznos koji im dužnici duguju, ali zbog rasta tečaja CHF, tuženik je primao extra profite, odnosno mnogo veće novčane iznose od ugovorenih pa se samim tim izgubila svrha valutne klauzule.
S obzirom na navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvih odredbi ( čl. 323 ZOO-a).
Dakle, u ovom postupku je utvrđeno da je tužitelj preplatio predmetni kredit i s osnove promjene tečaja valute CHF.
12. Kako je tužba podnesena 21.1.2020. ne radi se o zastari. Zastara iz čl. 225. ZOO za preplatu kamate zbog promjene kamatne stope (jednako kao i za valutnu klauzulu) u odnosu na tuženika (iznimka u odnosu na ostale banke) teče od pravomoćnosti navedene presude (Pž-6632/17) od 14.6.2018.
13. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano Zakonom o zaštiti potrošača.
Prigovor zastare dakle nije osnovan niti u pogledu zahtjeva kojim se traži isplata preplaćenih iznosa radi valutne klauzule, jer zastarni rok od 5 godina (temeljem čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05) teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi. Kako je tužba podnesena dana 21.1.2020. (list 1. sudskog spisa) to proizlazi da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.
14. S obzirom na izloženo, prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu i pojedinačno navedenim iznosima kako je navedeno u izreci, a kamata teče na pojedine iznose sve kako je zatraženo jer je visina ovako postavljenog potraživanja u iznosu od ukupno 4.332,07 eur sa pojedinačno navedenim iznosima i datumima dospijeća nesporna - list 261 spisa – ročište 26.5.2026. (čl.1115 ZOO i 1111 ZOO- Narodne novine broj 35/05,41/08, 125/11,78/15, 29/18 i 126/21). Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je (list 192 spisa) da je radi valutne klauzule, a kada je ujedno ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, na ime anuiteta ukupno više plaćeno 32.640,00 kn što po fiksnom konverzijskom tečaju (1 EUR = 7,5345 kn) iznosi protuvrijednost 4.332,07 EUR (specificirano na stranici 12- 13 nalaza).
Samo pozitivne razlike u ovoj inačici nalaza iznose ukupno 34.219,24 kn, a što po fiksnom konverzijskom tečaju (1 EUR = 7,5345 kn) iznosi protuvrijednost 4.541,67 EUR (specificirano na stranici 13-15 nalaza).
Samo negativne razlike u ovoj inačici nalaza iznose ukupno 1.579,24 kn, a što po fiksnom konverzijskom tečaju (1 EUR = 7,5345 kn) iznosi protuvrijednost -209,60 EUR (specificirano na stranici 15-16 nalaza).
15. Sud je vezan tužbenim zahtjevom tužitelja (čl. 2/1 ZPP) i sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik za razliku od tužitelja nije potrošač te se na njega ne može odnositi kolektivna zaštita pa za eventualno nastale "negativne razlike" u korist tužitelja u odnosu na početni tečaj CHF ne postoji odgovornost potrošača. Prema tome, tužitelj za razliku od tuženika nije nepošteni stjecatelj. Kolektivna tužba štiti tužitelja, a ne tuženika.
16. U dijelu čl.1 kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja nije ništetna jer je navedenom odredbom definirana visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan korištenja kredita koji je tuženik isplatio tužitelju. Ista ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača jer definira obvezu tuženika, a ne tužitelja, a iznos visine kredita je bitan sastojak ugovora o kreditu te bez naznačene visine kredita taj pravni posao ne može postojati. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti, odnosno odbiti zahtjev tužitelja da se i u preostalom dijelu (osim priznatog u izreci ove odluke – tč.I.) predmetni ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja i prednika tuženika utvrdi ništetnim.
17. Kamatna stopa dosuđena je u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine 153/04 ) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. po kamatnoj stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.
18. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 3. ZPP jer je tužitelj uspio glede osnove gotovo 100% i glede visine 100% prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu o kojem je sud jedino ovlašten odlučivati( čl. 2/1 ZPP) pa je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.
Tužitelju je priznat potrebni trošak (VPS u vrijeme poduzimanja svake radnje te notoran fiksni tečaj konverzije 1 eur=7,53450 Kn i sve radnje su unutar istog tzv. platnog razreda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika)
- sastava tužbe od 21.1.2020. po Tbr. 7/1 – 100 bodova
- zastupanja na ročištu 16.9.2021. po Tbr.9/1 – 100 bodova
- zastupanja na ročištu 8.2.2022. po Tbr.9/1 – 100 bodova
- sastava podneska 13.10.2025.tj.zaprimljenog 14.10.2025. po Tbr. 8/1 – 100 bodova
- zastupanja na ročištu 3.10.2025. po Tbr.9/5 – 25 bodova
- zastupanja na ročištu 11.7.2025. po Tbr.9/5 – 25 bodova
- zastupanja na ročištu 26.5.2026. po Tbr.9/1 – 100 bodova
- PDV 25% 275,00 eur
- trošak sudske pristojbe za tužbu 1.106,00 kn/146,79 eur –po Tbr. 1 t1 TSP- list 50 spisa
- trošak vještačenja u ovom postupku sukladno uplatnici u spisu – list 146- 147 spisa (199,08 eur)
- ili ukupni parnični trošak u iznosu od 1.720,87 eur.
- troška sudske pristojbe na presudu je tužitelj oslobođen(čl.6. ZIZSP – Narodne novine 51/23).
19. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
U Zagrebu,9. srpnja 2026.
Sutkinja:
Snježana Lukša
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).
Dna:
pun. tužitelja
pun. tuženika
