REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-2700/2021-48

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Daniri Vujević, u pravnoj stvari tužitelja BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zmijanović, odvjetnik u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 16a, protiv prvotuženika ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugotuženika JR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trećetuženice TR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku iz Osijeka, Europske Avenije 3/1, radi spora iz nasljeđivanja – utvrđenja, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 8. lipnja 2026.g., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 9. srpnja 2026., na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:

„ Utvrđuje se da je tužitelj BR, sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], jedini nasljednik svoje majke pok. LR ud. IR rođ. B pok. Ć iz [adresa], rođene **.**.1927., a umrle **.**.2004., temeljem vlastoručne oporuke sastavljene 30. siječnja 2004. godine.

Utvrđuje se da su tuženici ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isključeni iz nasljedstva ostaviteljice pok. LR ud. IR rođ. B pok. Ć iz [adresa], rođene **.**.1927., a umrle **.**.2004.

Dužni su tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

II.Nalaže se tužitelju solidarno naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.800,00 EUR-a (tisuću i osamsto eura), sve to u roku od 15 (petnaest) dana, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude (9. srpnja 2026.) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke ) ta tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 20. srpnja 2021. godine, ustao tužbom protiv tuženika u kojoj se navodi da je u predmetu pod brojem O- 205672021 ovog suda dana 19. travnja 2021.g. doneseno rješenje kojim se prekida ostavinski postupak. Istim rješenjem prvostupanjski sud u toč. II da je uputio ostale nasljednike da pokrenu parnicu protiv žalitelja radi utvrđenja da vlastoručna oporuka ostaviteljice LR od 30. siječnja 2004.g. nije pravno valjana. Također, u toč. III. spomenutog rješenja da su upućeni žalitelji da pokrene parnicu protiv ostalih nasljednika radi utvrđenja da je njihovo isključenje iz nasljedstva ostaviteljice opravdano. Nadalje, točkom IV. da je određeno da će prekid ostavinskog postupka trajati dok parnice ne budu pravomoćno završene, a konačno točkom V. da će sud nastaviti i dovršiti ostavinski postupak ako stranke ne pokrenu parnicu u ostavljenom roku. Protiv navedenog rješenja tužitelj da je izjavio žalbu Županijskom sudu u Splitu koja je odbijena rješenjem Gž-997/2021.g., a koju je tužitelj zaprimio 24. lipnja 2021.g. Slijedom navedenog, da se pravodobno podnosi tužba radi utvrđenja da je isključenje tuženika iz nasljedstva ostaviteljice pok. LR opravdano, sve iz navedenih razloga.

1.1.Nadalje u tužbi se navodi da pravomoćnom presudom ovog suda Pob-491/2015, koja je potvrđena odlukom Županijskog suda u Splitu, u toč. I. da je utvrđeno kako je ništav Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen dana 15. travnja 1998.g. između HR kao primatelja uzdržavanja i ovdašnjih tuženika kao davatelja uzdržavanja, a koji je ovjeren pod brojem OV-1074/98 kod javnog bilježnika Petra Žanka u dijelu tog ugovora-članak 1. kojim HR raspolaže sa kč. br. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za više od ½ dijela. Dakle da je nesporno kako ostavinsku masu iza pok. LR čini ½ dijela kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te da ista imovina nije prenijeta na tuženike temeljem ranije navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

1.2. Pok. LR da je dana 30.01.2004.g. sačinila oporuku kojom ostavlja svu svoju imovinu svom sinu, ovdje tužitelju, BR, dok je tuženike zbog njihove nezahvalnosti isključila iz nasljedstva, te je predloženo izvršiti uvid u navedeni ostavinski spis O- 2056/2021.

1.3. Nadalje, kako je nesporan sastav ostavinske mase iza pok. LR, kao i da je nesporno da je ista sačinila valjanu oporuku kojom tužitelju ostavlja svu svoju imovinu, nedvojbeno da se nameće zaključak kako je tužitelj jedini nasljednik pok. LR, odnosno da su tuženici isključeni iz nasljedstva pok. LR.

2. U odgovoru na tužbu tuženika od 23. kolovoza 2021. godine tuženici su prigovorili vrijednosti predmeta spora, kao preniskoj, tražeći da sud utvrdi vrijednost predmeta spora od 300.000,00 kuna. Tuženici se nadalje protive tužbi i tužbenome zahtjevu u cijelosti. Tuženici čine nespornim da je njihova baka, a majka tužitelja sastavila vlastoručnu oporuku kojom oporukom od 30.01.2004. godine je za jedinog nasljednika odredila tužitelja, te zbog nezahvalnosti isključila od nasljeđivanja tuženike. Navedeni dio oporuke u kojem se isključuju tuženici od nasljeđivanja je nezakonita s obzirom da nije postojao nikakav razlog za isključenje od nasljedstva, tim više jer da su tuženici bili davatelji uzdržavanja pok. LR i njezinom suprugu, te je u vrijeme sastavljanja oporuke, a i prije toga ostaviteljica primala uzdržavanje od tuženika, i to sve do svoje smrti. Pored toga niti da je u samoj oporuci konkretno naveden razlog tj.činjenice iz kojih bi proizlazilo kakvu su nezahvalnost tuženici kao unuci ostaviteljice pokazali prema istoj. Tuženici su predložili da sud nakon provođenja predloženih dokaza, te utvrđivanja činjenica bitnih za odluku o postavljenom tužbenom zahtijevu, odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan te istog obveže na naknadu parničnih troškova.

3. U provedenom dokaznom postupku, izvedeni su sljedeći dokazi: Pregledan je i pročitan spis Pob 491/2015 (koji prileži), ostavinski spis iza pok. DR broj O- 2056/2021 (koji prileži), pismena priložena uz podnesak tužitelja od dana 13.05.2022. godine na str. 13 do 121. spisa, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka MR, KR, ČR (supruge tužitelja), saslušanjem svjedoka FR zamolbenim putem na Općinskom sudu u Novoj Gradišci, Izjava svjedoka FR sačinjena nakon njegovog saslušanja od 11. travnja 2024. godine, ovjerena pod brojem OV- 2284/2024, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka PR, svjedoka RR (umirovljenog neuropsihijatra), izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka, dok je sud odbio izvođenje svih dokaza predloženih od tužitelja i tuženika nakon zaključenja prethodnog postupka.

4. Sud predložene dokaze predložene od obje parnične strane nakon zaključenja prethodnog postupka nije uzeo u obzir sukladno odredbi čl. 299. st. 1., st. 2.st. i st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje ZPP), kojom je propisano da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne strane. Naime, stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Nove činjenice i novi dokazi koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno navedenim odredbama sud neće uzeti u obzir. Kako obje parnične strane nisu dostavile sudu dokaze iz kojih razloga nisu ranije mogle predložiti navedene dokaze (na koje okolnosti se treba provesti incidentalni postupak), to ih sud pozivom na citiranu odredbu nije uvažio.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud utvrdi da je isti isključivi nasljednik svoje majke ostaviteljice pok. LR rođ. B, te da su tuženici (unuci ostaviteljice) opravdano isključeni iz nasljedstva ostaviteljice.

7. U konkretnom slučaju obzirom na vrijeme sastavljanja oporuke pok. LR (dana 30. siječnja 2004.g) kojom je raspoložila svoju volju da sve ostavlja svom sinu tužitelju BR zvani „ ZR“ te da isključi tuženike kao nasljednike iz nasljedstva, u primjeni su dolje citirane odredbe Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, nastavno ZN/03), kao važećeg zakona koji regulira to pravno područje.

8. Naime, sukladno odredbi čl. 85. st.1. ZN-a propisano je da oporučitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio: 1) ako se on povredom neke zakonske ili moralne obveze koja proizlazi iz njegova obiteljskog odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema ostavitelju, 2) ako je namjerno počinio neko teže kazneno djelo prema njemu ili njegovu bračnom drugu, djetetu ili roditelju, 3) ako je počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske ili vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, 4) ako se odao neradu ili nepoštenu životu. Nadalje prema stavku 2. istog članka isključenje iz nasljedstva može biti potpuno ili djelomično.

9. Što se tiče pretpostavki valjanosti isključenja sukladno čl. 86. st.1. ZN-a propisano je da oporučitelj koji želi isključiti nekog nasljednika mora to očitovati u oporuci na izričit način i navesti razlog za isključenje, a prema st.2. istog članka propisano je da razlog za isključenje mora postojati u vrijeme oporučivanja. Nadalje, prema stavku 3. istog članka propisano je da u slučaju spora o opravdanosti isključenja teret dokaza da je isključenje opravdano leži na onome koji se na isključenje poziva.

10. Što se tiče posljedica isključenja, navedeno je regulirano odredbom čl. 87. ZN-a koja propisuje da isključenjem nasljednik gubi nasljedno pravo u mjeri u kojoj je isključen, a prava ostalih osoba koje mogu naslijediti ostavitelja određuju se kao da je isključeni umro prije ostavitelja.

11. Sukladno gore citiranim odredbama proizlazi da je teret dokaza da ostaviteljevo isključenje zakonskih nasljednika iz nasljedstva opravdano leži na onome koji se na to poziva. Dakle postojanje razloga za isključenje se ne presumira, već je dokaz na onome tko se na isključenje poziva, u konkretnom slučaju na tužitelju.

12. U ovom postupku nisu sporne sljedeće činjenice:

- da je pok. LR rođ. J ud. IR sačinila oporuku dana 30. siječnja 2004. godine sljedećeg sadržaja: " Ja LR ud. IR ovom oporukom svojom imovinom za slučaj moje smrti raspolažem tako da istu ostavljam mom sinu BR (Dadi) Topić. Ostali moji nasljednici nezahvalno su postupili prema meni njima ništa ne ostavljam te ih isključujem iz nasljedstva";

- da je ostavinski postupak iza pok. LR ud. IR rođ. B pravomoćno prekinut rješenjem suda od dana 19. travnja 2021. godine pod brojem O- 2956/2021, dok parnice na koje su nasljednici upućeni ne budu pravomoćno završene;

- da su nasljednici ĆR, JR i TR upućeni da pokrenu parnični postupak protiv nasljednika BR radi utvrđenja da vlastoručna oporuka nije pravno valjana, dok je nasljednik BR upućen da pokrene parnicu protiv nasljednika ĆR, JR i TR radi utvrđenja da je isključenje ovih nasljednika iz nasljedstva ostaviteljice opravdano;

- da nasljednici ĆR, JR i TR (tuženici) nisu u navedenom roku pokrenuli parnični postupak radi utvrđenja da vlastoručna oporuka

LR nije pravno valjana;

- da je nasljednik BR (tužitelj) pokrenuo u roku parnični postupak protiv označenih nasljednika (ovdje tuženika), radi utvrđenja da je isključenje ovih nasljednika iz nasljedstva ostaviteljice opravdano koji se vodi pod gornjim poslovnim brojem:

- da je pravomoćnom odlukom ovog suda poslovni broj Pob- 491/2015 od dana 28. studenog 2017. godine u točki I. izreke presude utvrđeno da je ništav ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen dana 14. travnja 1998. godine, između HR pok. TR kao primatelja uzdržavanja, ĐR, GR, ŠR (tuženici) kao davatelja uzdržavanja, koji je ovjeren pod brojem Ov- 1074/98 kod javnog bilježnika Petra Žanka u djelu tog ugovora –članak 1. kojim HR raspolaže sa čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za više od ½ dijela, sve obzirom da je druga polovica navedene nekretnine bračna stečevina pok. LR;

- da je u navedenom postupku Pob-491/2015 sud izvodio dokaze na okolnost je li pok. LR dala svoj pristanak na sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, obzirom da nekretnina nesporno predstavlja bračnu stečevinu, gdje je iz rezultata dokaznog postupka utvrđeno da ista nije dala svoj pristanak za sklapanje navedenog ugovora;

- da je u navedenom postupku Pob- 491/2015 provedeno vještačenje na okolnost sposobnosti za rasuđivanje i slobodno izražavanje volje pokojne LR u tenutku sastavljanja Izjave od dana 23. kolovoza 2004. godine po vještaku RR (sačinjene dva mjeseca prije smrti) kojom je dala suglasnost za sklapanje ugovora, prema kojem nalazu i mišljenju ista nije bila sposobna za rasuđivanje i slobodno izražavanje volje u trenutku sačinjavanja Izjave.

13. U ovom postupku sporno se ukazuje opravdanost isključenja nužnih nasljednika (zakonskih nasljednika) iza smrti pok. DR rođ. B, odnosno jesu li ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 85.st.1. i čl. 86.st.1. i st. 2. ZN-a za isključenje tuženika kao nužnih nasljednika iz nasljedstva.

14. Analizirajući činjenični supstrat tužbe tužitelj u činjeničnim navodima tužbe ne navodi nikakve posebne razloge (okolnosti, događaje i slično) za vrijeme života ostaviteljice koji bi ukazivali na postojanje razloga za isključenje nasljednika, osim činjenice da je pok. ostaviteljica tako navela u svojoj oporuci i da je raspoložila svoju imovinu svom sinu tužitelju. Ako se analizira dokazni postupak i sve navedeno iz iskaza svjedoka i parničnih stranaka, proizlazi da tužitelj upire na čl. 85. st.1. točku 1. ZN-a kojom je propisano da oporučitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio ako se on povredom neke zakonske ili moralne obveze koja proizlazi iz njegova obiteljskog odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema ostavitelju. Naime, tužitelj nigdje ne spominje činjenice da bi tuženici namjerno počinili neko teže kazneno djelo prema ostaviteljici ili njezinu bračnom drugu, djetetu ili roditelju, ili da bi tuženici počinili kazneno djelo protiv Republike Hrvatske ili vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, ili da su se odali neradu ili nepoštenu životu, zbog čega sud izvodi zaključak (iako tužitelj ne navodi jasno zakonski razlog za isključenje tuženika) da tužitelj upire na članak 85. st.1. točka 1. ZN-a kao razlog za opravdanje isključenosti tuženika iz nasljedstva pok. ostaviteljice.

15. Da bi se povreda zakonske ili moralne obveze mogla smatrati opravdanim razlogom za isključenje nužnih nasljednika iz nasljedstva, u skladu s odredbom čl. 85. st. 1. toč. 1. ZN-a, povreda mora biti utvrđena i mora biti teža.

16. Institut isključenja nasljednika je ono iznasljeđivanje kojim ostavitelj kažnjava osobu koja je i njegov potencijalni nužni nasljednik za neke njezine postupke, sprječavajući je, na taj način, da ga u potpunosti ili djelomično naslijedi makar i kao nužni nasljednik. Upravo s obzirom na karakter isključenja od nasljedstva kao kazne - u onom opsegu u kojem je ostavitelj opravdano iznaslijedio svog potencijalnog nužnog nasljednika, taj je nasljednik izgubio pravnu osnovu za stjecanje nasljednog prava. Isključenje iz nasljedstva je ujedno i isključenje od prava na zakonski dio (tako i Vrhovni sud Republike u odluci poslovni broj Rev-2271/2013-2 od 26. rujna 2018.).

17. Za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučno je pitanje je li isključenje opravdano (jer samo opravdano isključenje može dovesti do pravnih posljedica isključenja utvrđenih u odredbi čl. 87. ZN-a). S obzirom da se postojanje razloga za isključenje ne presumira, sukladno odredbi čl. 86. st. 3. ZN-a dužnost dokazivanja opravdanosti isključenja leži na onome tko se na isključenje poziva, znači na tužitelja kao što je već rečeno.

18. Sporno je, dakle, da li je postojao zakonski osnov isključenja koji se u oporuci navodi kao uzrok isključenja – nezahvalnost tuženika prema ostaviteljici i je li se taj razlog može podvesti pod zakonsku pretpostavku da je isključenje od nasljedstva opravdano.

19. Sud je u tom pravcu izvodio dokaze čitanjem i pregledom navedenih spisa, te izveo dokaz saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka, a koje dokaze je valjalo ocjeniti.

20. U svom iskazu svjedok MR nesrodan sa strankama navodi u bitnom da da je pok. LR bila na određeni način ogorčena kada je saznala što je njen pok. suprug T napravio, pa da je ista izjavila ˝Ne znam šta da radim, šta je T napravio˝, a to da bi se odnosilo na nekakav ugovor koji da je pok. T sastavio i u kojem stoji da poklanja sve unucima, a to bi bila djeca od pokojnog L. Navodi da je pok. LR dosta komunicirala sa svojom prvom susjedom ŽR i njoj da se povjeravala, a s tim da on saznanje crpi o tim činjenicama preko susjede ŽR i da ne vidi razloga da ŽR u tom pogledu ne bi govorila istinu. Na upit suda da li se pok. LR direktno obraćala ovom svjedoku i iskazivala mu određena nezadovoljstva, svjedok iskazuje da se nije njemu direktno obraćala ali da oni svi žive u neposrednom susjedstvu tako da se manje-više obiteljske okolnosti znaju, a zna da je pok. LR kad je pričala sa ŽR da je odlučila pozvati odvjetnika AR, a sve u vezi kuće u [adresa]. Zna da je rekla da će tu svoju polovicu ostaviti ZR, tužitelju, da neće ostaviti ZR bez ičega. Na upit suda u kakvim je odnosima pok. LR bila sa drugim sinom L, navodi pok. LR nikada ništa loše nije rekla u vezi niti jednog svog sina, tako da je ista bila u dobrim odnosima sa svojim sinovima, a i da je bila u dobrim odnosima i sa unucima, a pritom misli na unuke sa jedne i druge strane, znači od oba sina. Nadalje, da je ZR kupio plac, a potom da se počela raditi kuća. Pok. LR sa svojim unucima da je bila u dobrim odnosima sve do momenta kada je saznala da postoji ovaj ugovor o kojem je ranije govorio, a u kojem da je stajalo da pok. T ostavlja svoju imovinu tim unucima, odnosno to je zapravo bila njihova zajednička imovina. Unuci da su znali dolaziti u ovu kuću u [adresa], uglavnom ljeti, pa bi se tako izmjenjivali jedan put bi došao jedan, drugi put bi došao drugi, LR i T da živjeli na tom katu, a također da tužitelj živi u ovoj nekretnini, zna da mu je dijete tada bilo krenulo u prvi razred u [adresa]. Na upit suda tko se brinuo o pok. LR i pok. IR, svjedok iskazuje da je pok. LR bila jedna vrlo inteligentna osoba, bila je dobra šnajderica, do zadnjeg dana je šila, a pok. IR i ona bili su dobrog zdravstvenog stanja tako da su se mogli na neki način i brinuti sami o sebi. Odnosima pok. LR i tuženika, a nakon što je pok. T potpisao ugovor, da su se zahladili pa da joj je i poznato da bi pok. LR kazala˝Ne mogu im ja više zabraniti doći, to je sad njihovo˝. Odnos između tuženika dakle djece pok. L sa djedom IR, da je bio dobar, da je taj odnos bio dobar zapravo do trenutka potpisivanja ovog ugovora, odnosno dok pok. T nije saznao što je on ustvari potpisao. Poznato mu je da je isti pokušao razvrgnuti ovaj ugovor koji da je prethodno potpisao. Nadalje, da nije primijetio baš loše odnose između tuženika i bake i djeda, ali da zna da je odnos bio loš između njihove majke I i posebno bake LR, a pritom da je taj odnos bio loš zato što ista nije uspijevala manipulirati sa bakom, takve činjenice da crpi od susjede ŽR koja da je sve čula preko prozora, tako da baka LR i H nikada zapravo nisu pronašle zajednički jezik. LR da je pala sa kuće, ali da nikom nije jasno zašto bi ona pala, a zna da je to bilo na dijelu kuće gdje nije bilo ograde. Nadalje, da mu je poznato da se njegovoj ženi pok. D i susjedi ŽR koja joj je i bila najbolja prijateljica potužila i da joj je jedne prigode rekla ˝Ne znam šta da radim, najbolje bi bilo da umrem˝, da je pok. LR znala komunicirati sa susjedom upravo kada bi H otišla, odnosno kada bi bila odsutna iz kuće. IR da je pokopan u tuđem grobu, navodno privremeno. Nadalje, svjedok da ima saznanja da bi H uzimala novce od mirovine od pok. LR pa bi te novce slala u Osijek svojoj djeci, a pritom misleći najviše na ĆR, s tim da bi se novac slao nazad poštom iz [adresa] u [adresa], tako da ispadne kao da oni uzdržavaju pok. LR. Na upit pun. tužitelja imate li kakvih saznanja da bi netko pokušavao prisiljavati LR da potpiše neke dokumente dok je bila u domu, svjedok iskazuje da zna da se to događalo, ali da nije bio prisutan tamo da bi to mogao potvrditi, a to da misli na tuženike. Tužitelja da je ulagao u kuću tijekom izgradnje i nakon u posljednjih 17 godina, tuženici da nisu ništa radili na toj kući u smislu bilo kakvih ulaganja I da nisu finacijski pomagali pok. D i IR, i također da nikad nije vidio da bi nešto oni radili, opiturali ili bilo što drugo radili na toj kući. Osobnom da nije nikad vidio ili čuo svađe, prepirke ili nešto tako slično sa tuženicima, ali da je pok. LR bila dovoljno inteligentna da svoj ˝prljavi veš˝ ne iznosi vanka na vidjelo.

21. U svom iskazu svjedokinja KR OIB: [osobni identifikacijski broj], nesrodna sa strankama u bitnom navodi da poznaje ER (LR) zato što da je ista njoj šivala odjeću. Navodi da je dolazila u kuću pok. LR jer da je dolazila na probe tamo da bi zatekla i njenog supruga ER, da je viđala i tužitelja ZR i njegovu bivšu suprugu M, i njegovog sina K, tužitelj da se u to vrijeme bavio i glazbom tako da je on dolazio i odlazio. Navodi da je radila do 2010. godine, a kasnije više i nije šivala, ali da su bile jako bliske, da bi se znale susresti tako u pošti, ispred i sl. Navodi da je slala pakete i novac jer da je barba ER imao dobru mirovinu, a to da je slala svojim unucima, a prema pismovnim pošiljkama zna da je to slala u Osijek. Nadalje, da bi ti njeni unuci iz Osijeka znali doći u ovu kuću u [adresa], ali da zna da je jedne prigode rekla ˝Ispada da oni meni pomažu, a ja ustvari njima pomažem˝, a znam isto tako da je komentirala ˝Šta meni treba, ti znaš da meni T ima dobru penziju˝. Također da zna da joj je jedne prigode rekla odnosno objašnjavala joj je odnose u kojima bi se ZR i njegov brat prepucavali oko toga tko je što radio u kući, a da joj je poznato koliko je tužitelj, odnosno ZR uložio truda u izgradnju ove kuće u [adresa], i da bi bilo šteta da mu se tako nešto i poništi, pa tako da zna da je on radio i put, a to da je bila jedna velika kosina, a radi se o putu koji da je spajao javnu cestu sa nekretninom i zna da je tužitelj tako dolazio u poštu, bio je sav prašnjav od tih radova koje je izvodio na nekretnini. Pok. T i pok. LR da su pokopani u grobu njene krizmane kume, a da joj je poznato da je pok. LR nakon što je umro njen suprug bila izrazito potištena i poznato joj je da ju je pogodila ova činjenica gdje je njen suprug bio pokopan, a da ne zna tko je odlučio i organizirao pokop i mjesto ukopa, ali da zna da je tužitelj kasnije govorio da bi volio da se on premjesti u neku drugu grobnicu koji bi on napravio. Pok. LR da je znala izjaviti da nije imala baš sreće sa nevjestama, da se nije žalila na unuke, ali da se žalila što mora stalno raditi oko njih, služiti ih, i tako slično.

22. U svom iskazu svedokinja ČR, supruga tužitelja, u bitnom navodi da su joj poznate činjenice upravo iz kazivanja pokojnice, a ujedno da su joj poznate činjenice i iz osobnog iskustva da je pok. LR, a tako i njen suprug ZR potpomagala unuke, i to u financijskom smislu zbog toga što njihova majka nije bila zaposlena, a otac da je radio kao dispečer u Elektroslavoniji te da je imao mala primanja, pa da je tako i njen suprug osjećao na neki način obavezu da pomogne bratu i njegovoj obitelji. ER osim što je slala novac, da je slala i hranu, šivala im je odjeću, i na taj način da ih je pomagala, da bi slala pakete mandarina i slično. Nadalje, da stjecajem okolnosti za vrijeme rata ona i njen suprug da su zbog posla otišli u Beč jedno vrijeme, a da je njegov brat pok. L inače umro krajem 1980. -ih godina od šećerne bolesti jer da je znao konzumirati i alkohol. ZR i ona da su odlučili kupiti auto OR marke Volvo i ZR da mu ga je odvezao u Osijek sa punim autom hrane, odjeće, potrepština i sl., jer da je bilo i ratno vrijeme. ZR da mu je dodatno pomogao preko svojih prijateljstava u Osijeku te da mu je pronašao i posao urednika u Glasu Slavonije. Dobri odnosi da su bili sve dok Dadina majka LR nije njih nazvala, a oni da su tada trenutno živjeli i radili u [adresa], da je rekla da mora doći i pokazati nešto što da je uradio njen suprug IR. Majka da je došla kod njih u [adresa] i pokazala Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je HR sklopio sa tuženima. Majka da je bila izuzetno potresena, da je plakala od [adresa] do [adresa], da ju je suprug tješio na neki način, ona da je bila potresena pogotovo jer da nije znala točno značenje onoga što piše u tom Ugovoru. Nadalje, da je tada njen suprug pogledao taj ugovor i da joj je na neki način objasnio što točno taj ugovor znači i priopćio joj da to ustvari znači da je ona, i IR, i on ostali bez te kuće, odnosno njihovog doma, te da joj je rekao da bi se trebalo posavjetovati sa pravnikom, odvjetnikom radi poduzimanja nekih radnji, a poslije svega toga majci je bilo još gore, pozlilo joj je, a da su joj davali i tablete za smirenje. Majka da je bila toliko potresena i rekla je ˝ ZR opet su nam uradili isto što su nam uradili Č i H u [adresa]. Nadalje, njen suprug i pok. LR kada su se vratili iz [adresa] u [adresa] da su objasnili pok. IR značenje ovog ugovora, a on da je na isti način kao i ER reagirao, pokušao je nazvati ĆR u [adresa], tu da je izbila jedna prepirka između ER i ER, gdje je ER govorio kako nije znao što piše u ugovoru, tako da je IR zamolio sina da ga odvede kod javnog bilježnika gdje je on sa već sastavljenim papirom tražio raskid navedenog ugovora, a to da je bilo kod javnog bilježnika Petra Žanko. Tih dana IR, ZR i ona da su odlučili smatrajući i vjerujući da će se taj ugovor raskinuti, pripojiti plac koji da su ZR i ona kupili 1986. godine koji da se nalazio tik uz samu kuću i da se pripojila i ta nekretnina ovoj nekretnini na kojoj da je izgrađena kuća, a kuća da se sastoji od prizemlja, prvog kata i drugog kata, a sastavni dio te kuće da je sada i ovo zemljište koje je pripojeno, a to pripajanje da se dogodilo u rujnu 2001. godine kada je T i zatražio ovaj raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Do raskida ovog ugovora da nije došlo, ZR je nazvao ĆR koji se tada nalazio u Osijeku i kazao ˝Sine što si to napravio, daj da pokušamo ovo riješiti, D i IR da su uzrujani i ER ne može ovo podnijeti, IR je jako ljut˝, ĆR da mu je odgovorio da pročita klauzulu u ugovoru u kojoj stoji da se ugovor može raskinuti samo obostrano i poklopio mu slušalicu. Na poseban upit suda kakva je bila daljnja komunikacija razgovaranje, posjećivanje, pok. LR sa tuženicima, svjedokinja iskazuje da je ta komunikacija bila rijetka, a zna da bi pok. LR znala spustiti slušalicu i zna da je pok. LR izbjegavala susrete sa tuženicima. Na poseban upit suda da li su tuženici nakon ovog događaja dolazili u kuću u [adresa], svjedokinja iskazuje da jesu, i da kada bi dolazili, a tada da su se već bili oženili i imali bi svoju malu djecu, a dolazili bi često sa prijateljima i sa kumovima, onda bi oni iselili pok. LR i pok. IR sa prvog kata u prizemlje kako bi oni mogli svi stat, a što da nije bilo baš primjereno za starije ljude. Nadalje, ZR i ona da su dolazili također ljeti, pa kada je sud pita da li je osobno vidjela u kakvim odnosima su bili pok. LR i IR sa tuženicima koji su tu dolazili, navodi kako si ti odnosi bili malo usiljeni, ali baka da je baka, a unuci su unuci pa da je baka popuštala, i to je tako, ona da je i dalje njima kuhala, prala i služila ih je. Sjeća se da kada bi ona i i ZR došli ljeti da nikada na tom prvom katu nije bilo mjesta za njih. Nadalje njen suprug da je ulagao u ovu nekretninu i to poprilično. Nadalje, tuženici da nisu nikada uložili ništa u ovu nekretninu, a zna da bi se i ER žalila kako oni dođu tu ljeti, samo koriste tu nekretninu, a ne bi plaćali nikakve račune, a oni nisu imali od čega ni platiti te račune. Odnos I i bake, pok. LR, da su bili takvi da su se ti odnosi mijenjali s vremenom, nakon Petrove smrti odnosi su postali još i gori, iz razloga što da se H ponašala slično kao i svoja djeca, koristila bi tu kuću, ljeti i duže, a ne bi nikada plaćala nikakve račune. Nakon Petrove smrti da kada je već ER bila i malo bolesna, da je imala probleme sa zubima, vrtoglavicom, ER da je nju zvala u [adresa] i rekla ˝Miro mene H zaključava u malu sobicu, ne da mi kruha i vode i govori mi da moram isprati svoje grijehe˝, da je bila jako nesretna i govorila ne samo njoj već i susjedima koji su njima pričali kroz koju je agoniju prošla ER sa H. H da su tu ponašala kao velika gazdarica i odlučivala je o svemu, o tome kada će ER ići spavati, kada će se kupati, što će jesti i slično. Nadalje, da su se ona i suprug vratili 2005. godine za stalno i sada tu da žive, to da je njihov jedini dom. Nadalje, a saznanje da crpi od susjede ŽR da je jedne prigode, krajem 2003. godine, dok je ista bila u kući sa H kao već starija i nepokretnija je izašla iz kuće, došla na cestu, te da se popela na susjednu kuću koja da je bila još u radovima, te da se popela na gornju terasu i sa koje je pala, a kada se sada prisjeća da je to ipak bila 2004. godina, odnosno sigurna je da je to bila ta godina, jer da je ona nakon tog pada odvezena u Split na saniranje ozljeda koje da su bile dosta teške, lom kuka, potres mozga i onda da je išla u toplice, a iz toplica da ju je ZR tužitelj dovezao kući. Nakon toga da se ZR poslovno morao vratiti u [adresa], H da je bila i dalje u kući sa njom, nakon jednog izvjesnog vremena ĆR da je javio ˝Ja sam svoju baku stavio u dom˝. Kada da je IR umro 2003. godine ER da je proživjela još jednu agoniju zajedno sa ZR i sa njom iz razloga što da su unuci sahranili IR u tuđi grob. Oni da nisu znali za njihovu odluku, nitko nije znao, ZR

- 1 0 -

da je tada tješio svoju majku, predložili su da kupe zajedničku grobnicu ali oni su to odbili, govoreći da su oni skrbnici po Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju. Majka LR da je to jako teško podnijela, jer da je govorila ZR sine i mene će sahraniti u tuđem grobu, gdje će naše duše. To da ju je jako potreslo, žena da je ostala bez kuće, supruga da su joj sahranili u tuđem grobu, a znala je da i nju to čeka. Nakon toga bez Dadinog znanja i suglasnosti nećaci da su ponovno iskoristili taj ugovor o dosmrtnom kada su je stavili u Dom za starije i nemoćne osobe u Trogiru. Kada je ZR to saznao iz [adresa] da je došao u Trogir u dom kod majke, ona da ga je molila da je vodi doma. ZR da ju je uzeo u naručje, s obzirom da je imala povrede slomljenog kuka i gležnja, pokušao ju je iznijeti iz sobe, ali da su ga zaustavili djelatnici Doma za starije i nemoćne osobe i zabranili mu da on izvede majku iz doma jer da on nije njen skrbnik. ZR je nakon toga otišao kući u [adresa] gdje je i dalje bila H, i pitao ju je ˝ H što se desilo mojoj majci˝, ona mu nije htjela odgovoriti, držala je krunicu u ruci i samo je nešto mrmljala. Na upit pun. tužitelja imate li saznanja da bi LR potpisala neke izjave u domu za starije i nemoćne osobe za vrijeme njenog boravka tamo, svjedokinja iskazuje da ima saznanja o tome, tijekom suđenja u predmetu vezano za Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju da su saznali, a potom i našli u jednoj kutiji u njihovoj kući original te izjave pisan rukom, ne zna čijom. Na toj izjavi da je pisalo otprilike ˝Ja LR poništavam sve što sam do sada ja učinila, misleći na oporuku, te se slažem s onime što je moj suprug potpisao sa nećacima˝. Mogu kazati da se na sudu ova spomenuta izjava pojavila kao dokaz od strane tuženika, gdje su tuženici izjavili i tvrde da je LR u Domu, u tom trenutku neposredno prije svoje smrti sastavila napisala na kompjuteru i odštampala izjavu te telefonom nazvala javnog bilježnika koji će doći u Dom tu izjavu ovjeriti. Isto tako su oni rekli da je to bila Anina volja, da nitko drugi prilikom tog potpisivanja nije bio prisutan, međutim tijekom parnice javna bilježnica koja je navodno ovjerila tu izjavu je izjavila pred sudom suprotno, da ju je H sačekala ispred doma i predala joj je izjavu koju je bilo potrebno ovjeriti. Na upit pun. tužitelja je li vam poznato što bi dakle bilo rečeno od strane ĆR, tuženika, vezano za taj ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, odnosno na koji način je sklopljen taj ugovor, svjedokinja iskazuje da se pok. LR protivila tom ugovoru kada je saznala za njega, unuci ĆR, JR i ŠR su svoga djeda nagovorili da potpiše nešto da bi imao veću mirovinu. Na upit pun. tužitelja je li vam poznato nešto o tome da bi LR zvala odvjetnika AR, svjedokinja iskazuje da joj je poznato, 2005. godine da ih je nazvao odvj. AR i rekao da je majka ostavila oporuku na Dadino ime i da ZR može doći u njegov ured. Na upit pun. tužitelja jeste li tada saznali nešto od odvj. AR o odnosima između I, tuženika i pok. LR, svjedokinja iskazuje da je odvj. AR njoj i ZR rekao da je ER bila jako ljuta na sve njih, da su je razočarali, da su joj nanijeli bol i da joj i dalje nanose bol sve dok ne bude umrla i bude sahranjena u tuđem grobu kao i njen suprug. Na upit pun. tužitelja je li vam poznato tko je koristio mirovinu LR, svjedokinja iskazuje da joj je poznato, nakon Petrove smrti LR je primala Petrovu mirovinu, i često kad su dolazili govorila je dajte da pošaljemo nešto djeci u Osijek, te da su ih opet tako potpomagali, da su i oni davali dio novca za tuženike u Osijek, a oni da su ih pomagali cijeli život na sve moguće načine, pa kada da je sud upoznaje i ponavlja joj pitanje da se ovo pitanje odnosi na razdoblje nakon Petrove smrti, svjedokinja iskazuje da nakon Petrove smrti oni više nisu slali novce tuženicima, a ni LR nije više slala. Međutim LR da se žalila ZR i njoj da joj H za vrijeme boravka tamo uzima mirovinu i da vjerojatno šalje djeci u Osijek. Nakon 2005. godine da su čuli od mještana u [adresa] kako je H uzimala mirovinu od LR, a kasnije da se taj dio umanjen vraćao u [adresa] u ime skrbi za nju. Nadalje, da je dom plaćen od

- 1 1 -

njene mirovine, te da joj je poznato da tuženici nisu nikad plaćali nešto na ime skrbi za pok. LR, a ni IR kad je bio živ. Kada je sud pita na koje to mještane misli, ista iskazuje da misli na susjedu CR, s tim da je ŽR imala nedavno jedan blaži moždani udar zbog čega da je spriječena doći kao svjedokinja na sud, a mora napomenuti da se ER njoj povjeravala o svakoj stvari. Nadalje u [adresa] da bi bili po par mjeseci svake godine, ne u kontinuitetu, već da bi dolazili primjerice jedan mjesec u 5. mjesecu, jedan mjesec u 8. mjesecu, jedan mjesec u 12. mjesecu, a u kontaktu pritom misli na telefonski kontakt ZR da bi bio u kontaktu 4 put tjedna, ona po 3-4 puta dnevno, ili bi D zvala njih ili bi oni nju. Na upit pun. tuženika zašto bi pok. LR došla kod njih u [adresa] ako su bili u takvom kontaktu, svjedokinja iskazuje da su oni tada živjeli u [adresa], a ona da je stekla dojam da je ona zbog takve situacije željela doći kako bi je sin zaštitio i kako bi pobjegla na kratko iz [adresa]. Na upit pun. tuženika jeste li vi kada je taj ugovor bio pročitan uputili gospođu LR na pravnika ili odvjetnika, kada je to bilo i ako jeste kod koga, svjedokinja iskazuje da kada je majka došla i pokazala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, prvo da ga je ZR pročitao, nakon njega ona, odmah da su shvatili o čemu se radi, ZR da je pokušao majci objasniti sadržaj tog Ugovora, odnosno posljedice, te da joj je rekao majko izgubili smo kuću. LR u prvom trenutku da nije mogla vjerovati da je to istina. Nisu je uputili na odvjetnika, već kada smo vidjeli da majka teže razumije sadržaj ugovora, zajednički da su u telefonskom imeniku pronašli ime jednog od pravnika u [adresa], otišli do njega, ER da je sama ušla kod njega u kancelariju i izašla pokošena. Na upit pun. tuženika jeste li vi kontaktirali sa gospodinom IR koji da je bio potpisnik tog ugovor i to razjasnili, svjedokinja iskazuje da su i ER i ZR upitali IR ˝Da li ti znaš što si uradio?˝. Prvi kontakt nakon što da je ER saznala što znači sadržaj ugovora, bio je telefonski kontakt, poziv u IR. Kada je IR ER i ZR objasnili što znači taj ugovor IR da je iduće jutro sjeo u autobus i došao kod njih u [adresa]. Tada da mu je prvenstveno ER objasnila što da je uradio, da su izgubili kuću, da više nemaju ništa, te nakon mučne i neprospavane noći IR da je odlučio da svome sinu ZR da punomoć za zastupanje u svim predmetima, a ta punomoć da je ovjerena kod javnog bilježnika u [adresa]. Nakon toga su se ZR, ER i T vratili u [adresa] gdje je T odlučio da raskine ugovor o dosmrtnom uzdržavanju time što je isti napisao i otišao ga ovjeriti kod javnog bilježnika Petra Žanka u Trogiru. Na upit pun. tuženika je li s obzirom na tu punomoć tužitelj poduzeo nekakve radnje radi pokušaja raskidanja tog ugovora, svjedokinja iskazuje da nije jer da je već pok. IR upravo to i učinio, odnosno krenuo je raskinuti ugovor. Na upit pun. tuženika od kada poznajete odvjetnika AR, svjedokinja iskazuje da ga poznaje od 2005. godine od kada ih je pozvao da preuzmu oporuku. Na upit pun. tuženika je li odvjetnik AR možda prije zastupao njih ili nekoga iz obitelji, svjedokinja iskazuje da nije. Na upit pun. tuženika je li vam poznato da je gospođa LR nešto poduzimala da promjeni tu obiteljsku situaciju u nekim postupcima pred sudom ili na neki drugi način, svjedokinja iskazuje da je pok. LR bila stara, bolesna i neuka žena pa se ne može ni očekivati da bi ista sama poduzimala neke radnje. Na upit pun. tuženika je li vam odvj. AR rekao odakle njemu ta oporuka i saznanje za oporuku, svjedokinja iskazuje da je odvj. AR nazvao ZR nakon smrti LR i rekao kako je majka ostavila oporuku na njegovo ime i pozvao ga da dođe do njega. Tu da im je rekao kako ga je pok. LR pozvala da dođe kod nje doma i da ona da pred njim vlastoručno napiše i potpiše oporuku i da je preda ZR i što već ide s tim. Na upit pun. tuženika odakle da vam je poznato kada ste iskazivali da pok. LR nije htjela komunicirati sa unucima, ovdje tuženima, odnosno da je spuštala slušalicu, svjedokinja iskazuje da je par puta

- 1 2 -

bila prisutna kada bi zvali tuženici, a pok. LR bi rekla ˝Ako su oni, ja se neću javiti˝. Na upit pun. tuženika da svjedokinja specificira u kojem vremenu je bila prisutna u [adresa] kada bi pok. LR spuštala slušalicu tuženicima, svjedokinja iskazuje da bi to bilo više puta, 2001. u jesen, u zimu 2002. godine, te da se to dešavalo često. Nadalje, da je osobno posjetila pok. LR u bolnici na Firulama nakon njenog pada. Na upit pun. tuženika je li obitelj LR u trenutku smrti pok. IR imala svoju grobnicu, svjedokinja iskazuje da nije imala svoju grobnicu, ali da dok su svi bili u dobrim odnosima, odnosno prije ugovora o dosmrtnom uzdržavanju pričalo se o tome da bi se kupila obiteljska grobnica. Nažalost da nije došlo do toga, jer da se poslije sklopio ovaj ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Na upit pun. tuženika od kada počinje ulaganje tužitelja u kuću IR i LR, svjedokinja iskazuje da ulaganje u obiteljsku kuću počinje 1974. godine. Na upit pun. tuženika da li nakon 31.8.2005. godine vi i tužitelj vršite ulaganja u ovu kuću, svjedokinja iskazuje da jesu, prvo kreću sa renoviranjem prizemlja i prvog kata iz razloga jer da su prozori bili u lošem stanju, i uređenje drugog kata u potpunosti, ali i uređenje zemljišta koje je položeno odmah uz kuću.

23. U svom iskazu svjedok PR navodi da je živio u neporednoj blizini, a od 2012. godine da više ne dolazi da su dida i baka pok. IR i LR tamo živjeli stalno, a oni da su već tamo došli dosta prije, a tužitelj da bi dolazio vidjeti majku i oca. Inače poznato mu je da je majka od tuženika, živjela jedno određeno vrijeme sa LR, a tuženici da su povremeno dolazili, došli bi ljeti, jedan dva puta. Inače kada ga sud pita u kakvim su odnosima bili tuženici sa pok. IR kao i sa pok. LR, navodi da su bili u dobrim odnosima, a da zna ponešto iz priče pok. IR koji bi znao reći da bi oni njima, odnosno oni iz Osijeka da bi njima znali poslati novac, ali ne zna točno o kakvim iznosima bi se to radilo. Navodi da je pok. IR imao nešto manju penziju, a na upit suda je li njima bila potrebna pomoć, ističe da ovo što je već ranije kazao da je IR imao manju penziju, a da bi mu i on znao donijeti ribe i sl. tome. Na upit suda je li njemu poznato da bi pok. IR i LR netko uzdržavao, svjedok navodi da ne zna ništa o tome, ali da mu je poznato da je zadnjih godinu – dvije dana s njima živjela majka tuženika, a da ne znam točno kako su oni u kojim dijelovima te kuće živjeli, zna da kuća ima jedno prizemlje, i ima dva kata. Navodi da je radio na kući IR i LR, iskope sa bagerom, da ga je angažirao i platio tužitelj a to da je ova gornja parcela. Na upit pun. tuženika kada ste iskazali da su tuženici iz Osijeka slali novce, da li znate je li u tim razgovorima sudjelovala pok. LR, svjedok navodi da zna da su mu oni oboje to govorili. Nadalje, kuća da je već bila djelomično izgrađena kad je tu došao, prizemlje i prvi kat da su već bili izgrađeni, drugi kat da je bio u blokovima, a zna da je tužitelj kupio jednu parcelu odmah do i misli da je on to poslije prodao.

24. U svom iskazu svjedok FR saslušan zamolbenim putem na Općinskom sudu u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradišci, navodi u bitnom da je nazočio svađi pokojne LR i ostatka familije kada je LR Izjavila da su isti prevarili didu, ali da neće nju prevariti i da će ona sve ostaviti ZR, da je često dolazio u kuću, pomagao pri renoviranju i gradnji kuće, da nije prisustvovao posjetama tuženika pokojnoj LR, a da bi znali doći kratko i popričati, a svjedok je upozoren da ne čita bilješke sa papira, već da odgovora po sadašnjem sjećanju. Nadalje, navodi da je odnos ZR sa majkom bio kao odnos sina i majke, da se znao sukobiti s ocem ali radi alkohola kojeg je IR konzumirao, a što se tiče tuženika oni da su se ponašali prema pok. LR i IR šefovski, da su znali doći na duži period ljeti, da nisu ništa radili po kući, niti kuhali, da je to sve odrađivala pok. LR, da nisu

- 1 3 -

ni njemu pomagali kad bi došao nešto raditi u kući, da je tužitelj financirao izgradnju kuće, tužitelj da je dao i novac za izgradnju grobnog mjesta, ali da je došlo do zamjene grobnog mjesta, da je pok.LR bila odvedena u dom, nakon što je imala nezgodu na stepenicama, da zna za novce za grobno mjesto iz razgovora sa familijom.

24.1. Svjedok je naknadno dostavio sudu podnesak odnosno svoju Izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika broj Ov- 2284/2024, kojom nadopunjuje svoje navode iz iskaza pred sudom, međutim valja kazati da takav dokaz sud ocjenjuje kao pristran i neobjektivan, naknadno pripremljen očigledno prema uputama, uz mišljenje da je svjedok dodatne činjenice koje navodi u Izjavi mogao iskazati i pred sudom u svom iskazu, jer sud se rukovodi raspravnim načelom i načelom neposrednosti, prema kojima parnične stranke imaju jednaku mogućnost ispitati svjedoka u pogledu bitnih činjenica. Utoliko njegov iskaz sud ocjenjuje kao pristran i neobjektivan.

25. Svjedok VR, umirovljeni neuropsihijatar, koji je ujedno sačinio nalaz i mišljenje u predmetu Pob- 491/2015 na okolnost sposobnosti za rasuđivanje pok. LR u vrijeme sastavljanja Izjave od 23. kolovoza 2004. godine, navodi da se sjeća vremena kad je sačinio vještvo, da je vještačio med. dokumentaciju, i iz dostupne med. dokumentacije da je zaključio da je pok. LR bila izuzetno težak fizički i psihički bolesnik u vrijeme potpisivanja izjave od 23.8.2004, da se radilo se o nepokretnoj bolesnici, a nepokretnost da je uslijedila nakon kompresivne frakture lumbalne kralježnice, a u veljači iste godine da je dijagnosticiran malignon debelog crijeva zbog čega je liječena u bolnici, a liječenje je nastavljeno u Varaždinskim toplicama i u domu za starije i nepokretne u Trogiru. Kod pacijentice da se radilo o ozbiljnoj dehidraciji koja je nastala zbog proljevastih stolica kako to navodi njezin liječnik primarne zdravstvene zaštite, a LR da je bila i kardiološki bolesnik sa povišenim krvnim tlakom, a navodi se i depresivna simptomatologija kao i neuralgija nervus trigenimus (živca). Naglasak na dehidraciji koja je nastala uslijed proljevastih stolica kod nepokretne osobe koja da je po medicinskoj dokumentaciji bila potpuno ovisna o drugoj osobi. Dehidracija kod starijih osoba da je vrlo ozbiljan problem, a posebno na dehidraciju su osjetljive moždane stanice zbog čega da je njezin psihički integritet bio izuzetno smanjen i njezina sposobnost za slobodno izražavanje svoje volje da je bila značajno smanjena, te da nije bila sposobna za rasuđivanje po njegovom mišljenju. Navedeni pad i nepokretnost koja da je uslijedila poslije da se manifestirala u vidu parapareze što znači mlohave oduzetosti donjih udova, došlo je do daljnjeg pogoršanja psihičkog stanja zbog kojeg da se odlučio da pacijentica nije sposobna za rasuđivanje. Nadalje, da je teško je dati definiran odgovor u smislu veze rukopisa i psihičkog stanja, to je područje koje vještače grafolozi, a kao neurolog može dati određene pretpostavke ako je rukopis baš izuzetno upadan i devijantan u smislu drhtavosti ruke, ali to da je više špekulacija, ne može se o tome dati nikakav decidirani odgovor. Nadalje, svjedok navodi da se izjasnio da način da je kazao da je ona bila nesposobna za rasuđivanje u trenutku potpisivanja sporne izjave, a na daljnji upit je li vrlo izvjesno da je bila nesposobna za rasuđivanje od veljače 2004. svjedok navodi analizirajući njeno psihičko stanje iz dostupne med. dokumentacije vrlo je izvjesno da je i tada bila psihički izmijenjena u smislu konfuznosti, manjkave orijentacije, i njezina sposobnost izražavanja volje bila je smanjena, da nije bila totalno neubrojiva, već da je bila ta njena sposobnost slabije izražena. Na upit pun. tuženika s obzirom da je oporuka sastavljena 30.1.2004., a da od veljače je vrlo izvjesno da nije bila sposobno za rasuđivanje, kakvo je bilo u to vrijeme njeno

- 1 4 -

zdravstveno stanje obzirom na rasuđivanje, svjedok navodi da se već izjasnio da je temeljem medicinske dokumentacije do **.**.2004. LR imala dijagnozu povišenog krvnog tlaka, spomenutu neuralgiju nervus trigenimusa, srčane smetnje i depresivne smetnje i temeljem tih dijagnoza mišljenja je da je bila sposobna za rasuđivanje u potpunosti, a sve iz razloga kao što je naveo da od veljače imamo novu dijagnozu i novu kliničku sliku temeljem koje da je vještačio.

26. U svom iskazu tužitelj navodi da kada se dogodilo sklapanje nesretnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a koji da su sklopili tuženici sa njegovim pok. ocem, on da je sam otišao kod tuženika u Osijek kako bi im pokazao svu dokumentaciju projektnu i svu ostalu dokumentaciju iz koje da je razvidno da je vlasnik ove kuće u [adresa]. Međutim, oni da su njemu na to samo rekli da su oni sada vlasnici kuće. Koliko se sjeća oni da su sklopili taj ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 28.8.1998.g. Inače, tuženici da su uvijek živjeli u [adresa], a u [adresa] da su dolazili ljeti. Oni naime nisu ništa više dolazili u [adresa] nakon sklapanja ovog ugovora, uglavnom su opet dolazili samo ljeti. Nadalje, pok. otac da je nakon što je potpisao ovaj ugovor o dosmrtnom uzdržavanju njemu da je to krio, a nakon toga da ga je majka nazvala i pitala ga da li on može njoj razjasniti što piše u tom ugovoru, a on da je u to vrijeme bio tu u [adresa]. Ona da je nakon toga otišao u zemljišnik i saznao da su njih troje već uknjižili kao vlasnici. Nadalje, da je pitao oca kako je došlo do sklapanja ovog ugovora, a on da je njemu to objasnio na način da mu je kazao da bi se njemu kao trebala povećati mirovina. On da je njemu nakon što mu je objasnio sve shvatio da će ta imovina preći u vlasništvo tuženika. Ona da je nakon toga zvao odmah i ĆR da razgovaraju u pogledu tog ugovora, ali da zna da je on s druge strane bio po tom pitanju čak i vulgaran, tako da se tu nije ništa dogodilo među njima. Na poseban upit suda kakav je bio stav majke po pitanju sklapanja ovog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, navodi da je ona u tom pogledu bila nesretna, da mu je kazala u smislu izgubili smo sve, on da joj je tada rekao da nije sve izgubljeno, sjeća se da je ona pozvala odvjetnika AR koji da ju je pozvao kod sebe i poznatu mu je da je ona nakon toga potpisala, odnosno ostavila svoju oporuku. Inače da nije u početku znao da je ona sastavila oporuku, tek nakon što je umro otac da ga je AR nazvao i rekao da je majka sastavila oporuku. Odvjetnik AR da ga je upoznao i sa sadržajem te oporuke. Na poseban upit suda kakav je bio odnos pok. LR sa njegovim nećacima, navodi da su oni nakon smrti njegovog brata živjeli dosta siromašno i zna da im je ona pomagala, da im je slala pakete u Osijek i slično tome. Tuženici da kada bi dolazili ljeti, došlo bi ih puno, bila bi to puna kuća, ništa da nisu plaćali, a majku da bi ostavili dolje u prizemlju da boravi. Na poseban upit suda kakav je bio odnos pok. LR i tuženika nakon potpisivanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i njihove uknjižbe u zemljišnim knjigama, tužitelj navodi da je taj odnos bio nikakav, oni da se naime nisu ni čuli. da su izbjegavali kontakt znajući da su napravili nešto zaista ružno. Jedno vrijeme je pok. LR nakon smrti IR živjela sama u [adresa], dolazila je jedna gospođa kod nje jedna gospođa, a kojoj da je on plaćao da dođe, da je obiđe, dala bi joj hranu, spremila kuću, zvala se F, a nakon toga da zna da je došla majka od tuženika H i da je ona s njom skupa živjela i znam da je jedne prigode i rekla da joj je bila sluškinja, živjela je tu i zimi, a ljeti bi dočekivala djecu. Taj njihov zajednički život trajao je nekih 3-4 sezone, uglavnom bi dolazila u ljetno vrijeme, ali ne zna sad točno precizirati kada, majka je umrla u domu za starije u Trogiru. Inače, taj dom da se financirao iz njene mirovine, odnosno iz očeve mirovine. Inače ona da je u ovaj dom za starije stigla iz Varaždinskih toplica gdje se prethodno liječila, sanirala je rane od

- 1 5 -

jednog pada koji se dogodio sa susjedne kuće u [adresa]. Umrla je u domu za starije 2004.godine. Inače da mu nije jasno zašto bi se uopće išta osporavalo oko oporuke majke, ona da je imala jako lijep rukopis, oporuka da je sastavljena kod odvjetnika i ničim njena vjerodostojnost nije dovedena u sumnju. Na upit pun. tužitelja je li vam poznato da bi dok je bila u domu pok. LR bila dovedena u situaciju da potpisuje neku izjavu i što možete reći u vezi toga, navodi da je to bila jedna mala krim akcija, da je tu bila pozvana javna bilježnica koja je sastavila jednu izjavu, a ta izjava da je bila sadržaja da se njena pok. majka slaže sa svim onim što piše u ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, a koliko da se sjeća kasnije kada se ta javna bilježnica pozivala na sud, da se nije sjećala toga događaja i koliko da zna njegova pok. majka je i potpisala takvu izjavu. Na upit pun. tužitelja je li tim povodom bila podnesena kakva kaznena prijava, tužitelj navodi da misli da je bila podnesena kaznena prijava, jer da je htio znati tko je sačinio takvu izjavu, je li to H, ili pak službenica od javnog bilježnika, to da se sve odigralo na način da nitko iz doma nije znao za takvu aktivnost, pretpostavlja da je to bilo u nekim popodnevnim satima kad nema nigdje nikoga, tako da je želio znati što se tu dogodilo. Na upit pun. tužitelja je li vam poznato kako je i na koji način IR objasnio LR kako je došlo do sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i kakav je bio njihov zaključak vezano za narav tog ugovora, navodi da njegova majka u početku nije shvaćala uopće značenje tog ugovora, da je zapravo tek na neki način saznala kada su oni odlazili kod javnog bilježnika, tuženici i njen pok. otac, a majku da tada nisu puštali unutra, a njoj da je bilo rečeno da je to nešto vezano za mirovin. Na upit pun. tužitelja je li vam poznato da bi IR raskidao taj ugovor i povodom toga išao u javnog bilježnika, tužitelj navodi da je IR zahtjev za raskid ovog ugovora predao sudu. Nadalje, tužitelj navodi da je dosta često dolazio, njegov posao da je vezan za putovanja, tako da kad bi došao ostao bih sigurno nekih 10-15 dana. Navodi da tuženici tuženici nikada tamo nisu bili, a njihova majka da je bila u nekoliko navrata sa nekim svojim prijateljicama. Na upit pun. tuženika odakle vam je poznato da tuženici nisu razgovarali sa pok. majkom nakon sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, tužitelj navodi da je njima bilo potpuno jasno da se radi o jedno prijevarnoj namjeri i da tu više nikakve normalne komunikacije unutar obitelji više ne može biti, a na daljnji upit odakle je vama osobno poznato da nije bilo komunikacije između vaših roditelja i tuženika, tužitelj navodi : "Pa P moj, to su moji roditelji, oni su živjeli u strahu da će im se nešto dogoditi, da će tuženici doći, da će izgubiti kuću". Nadalje, nakon smrti oca da mu je odvjetnik AR rekao za oporuku pok. majke, te da je razgovarao sa odvj. AR koje su pravne mogućnosti da se krene u sudski postupak pobijanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i zna da mu je on te prigode ujedno kazao i za oporuku pok. majke. Nadalje, dokumentacija vezana za kuću u [adresa], tužitelj navodi one su sve glasile na njega. Tužitelj navodi da je kupio još 370 m2 susjedne parcele kako bih mogao proširiti kuću, odnosno izgraditi i treći sprat, a zemljište da se nalazi iza kuće. Nadalje, da je bio u vlasništvu još jedne parcele od 1000m2, a nju da je kupio kada je kupio i prvi plac, kada je kupovao nekretninu za gradnju kuće, a to da je bilo iz razloga što nije imao pristupni put za nekretninu gdje bi se gradila kuća, pa da mu je bila potrebna i ova nekretnina kao pristupni put zbog koje da je dobio ucrtani pristupni put u katastru. Pok. LR, da je pokopana u posuđenoj grobnici na marinskom groblju.

27. U svom iskazu drugotuženik JR navodi da su odnosi sa pok. bakom LR kao i sa pok. djedom IR bili odlični odnosi. Tužitelj da je bio odsutan, putovao, da jedno vrijeme ni baka ni djed nisu znali gdje je tužitelj. Kontakt sa bakom

- 1 6 -

i djedom da je bio jako čest, svakodnevan, a njihova majka da je jedno vrijeme i živjela sa bakom kako bi joj pomogla. Njima da je baka rekla da je tužitelj vršio strahovit pritisak na nju, a na upit suda u kom smislu se vršio taj pritisak, tuženik navodi on da je poslao baki jednog odvjetnika, da se zvao AR. Ona da je njih nakon toga kontaktirala i rekla da nema dokaz o tome što je napravila, odvjetnik da je došao, nešto izdiktirao, ali da se slažem u svemu onome što su prethodno napravili. Na daljnji upit suda da li se prema ugovoru u dosmrtnom uzdržavanju, a prema kojem su tuženici bili u obvezi uzdržavati i pok. baku, da li se to uzdržavanje izvršavalo, tuženik navodi da se izvršavalo. Na poseban upit suda je li baka ikada izražavala neko nezadovoljstvo njima, nekakvu anksioznost, depresivnost, navodi da nije, da su bili u dobrim odnosima, a da je bila i sa majkom H u dobrim odnosima, odnosno u odličnim odnosima. Baka da je bila bolesna, imala je rak, ali sa tim da je normalno živjela dok nije pala, slomila je tada kuk i zaista je završila u toplicama, morala je biti pod stalnim medicinskim tretmanom tako da je iz tih razloga završila kasnije i u domu za starije. Inače da je baka sahranjena u posuđenoj bolnici gdje je sahranjen i pok. djed, a to da je bilo na inzistiranje tužitelja da budu sahranjeni u [adresa], a oni da su mogli sahraniti pok. djeda u Osijeku u grobnici gdje je sahranjen njegov otac, a čak da je bilo mjesta i za kupnju još jednog groba, međutim to da se nije realiziralo i zato da su oni sahranjeni u [adresa]. Na poseban upit suda da li je baka iskazivala nekakvo nezadovoljstvo nakon sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i da li je to ičim vama dala do znanja osobno, navodi da nije nikada iskazala nezadovoljstvo, a također da je bila prisutna kada se potpisivao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a zna da je bila u kancelariji javnog bilježnika Petra Žanka i da se sjeća da je ona čak i pitala javnog bilježnika da li se treba potpisati na taj ugovor, ali javni bilježnik da joj je objasnio da je bitno da se ona s tim slaže jer da i ona ima tu jednu svoju polovicu, ali kako da je sve upisano na pok. djeda da nema potrebe da se ona na taj ugovor potpisuje. Sa sadržajem oporuke i da ta oporuka pok. LR postoji, da se upoznao kod javne bilježnice. Na upit pun. tužitelja kako ste reagirali na sadržaj bakine oporuke uzimajući u obzir sve ranije navedeno o vašem odnosu sa bakom, to da ih je sve jako iznenadilo i šokiralo, jer to da nije bilo u skladu sa onim njihovim odnosom koji da su imali sa bakom. Na upit pun. tužitelja imate li saznanja i jeste li angažirali koga za pokretanje sudskog postupka za pobijanje oporuke, navodi da nisu angažirali nikoga za pokretanje postupka za pobijanje ove oporuke. Nadalje da mu je poznato da je javna bilježnica sastavila izjavu i da je baka tu izjavu potpisala u kojoj izjavi da je napisala da se slaže sa svim onim što je navedeno u ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju. Na upit pun. tužitelja tko je po vašem saznanju angažirao javnog bilježnika za sastavljanje ove isprave, tuženik navodi da je angažirala baka, a na daljnji upit da li je angažirala bez obzira što je bila nepokretna, tuženik navodi da ne zna. Na upit pun. tužitelja u kontekstu uzdržavanja na koji način su oni iz Osijeka davali uzdržavanje pok. LR, posebno imajući u vidu da majka H nije potpisnica ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, tuženik navodi da su slali novac jednom mjesečno, da su dolazili koliko su uspijevali, njihova majka da je s njom jedno vrijeme živjela, brinula se o njoj i pomagala joj, oni kad bi dolazili kupovali bi potrepštine lijekove i sve što je trebalo. Pok. LR da nije njima slala u Osijek nekakve pakete, novce i slično. Na upit pun. tuženika kada vam je baka rekla da je gdin. BR vršio nekakav pritisak i da je poslao odvjetnika AR, je li vam baka rekla što je ona potpisala, je li ona znala što potpisuje, navodi da mu je kazala da nije znala što potpisuje, misli da nije znala što potpisuje, tužitelj da je vršio strahoviti pritisak na nju, a da crpi to saznanje od bake, a taj dokument da je držao odvjetnik AR. Na upit pun. tuženika je li od potpisivanja tog ugovora o dosmrtnom

- 1 7 -

uzdržavanju pa do njene smrti baka imala ikakve primjedbe na vas, tuženike, navodi da nikad baka nije imala primjedbe na nas, oni da su imali zaista dobre odnose. Na upit pun. tuženika je li vam poznato zašto je sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, odnosno kakav je bio odnos bake i djeda sa tužiteljem BR, navodi da je on sklopljen na inicijativu bake i djeda, a odnos između bake i djeda i tužitelja da je bio nikakav, odnosno loš, zbog toga što nije vodio računa o svojim roditeljima, nije ga bilo, nije dolazio. Na upit pun. tuženika kada ste iskazivali da je tužitelj vršio pritisak na baku i djeda, u kojem smislu da se vršio taj pritisak navodi da je vršio pritisak da mu baka i djed prepišu kako bi mogao upisati hipoteku na ovu nekretninu i kako bi mogao dobit kredit za kupnju broda.

28. U svom iskazu trećetuženica TR navodi da su oni bili u odličnim odnosima sa bakom, da joj nije poznat razlog zbog čega da bi baka njih isključila iz oporuke, odnosno nasljedstva, nikada da ništa nije pokazivala prema njima, baka da je inače bila jako iskrena, da je bila nečim nezadovoljna da bila bi to rekla. Ona da je za ovu oporuku saznala kada su njena braća bila na ostavinskoj raspravi, ona da tu nisam bila, njena reakcija na to da je bila da nije mogla vjerovati, te je potvrdila sve novode svog brata koji je ranije iskazivao. Djed da nije raskidao ovaj ugovor, rekao je da je sve to radio pod pritiskom tužitelja, da ako neki papir dođe još do njega, da će to pokidati. Nakon smrti djeda da se dogovorila sa bakom da će neko vrijeme ostati s njom, mama da je morala na neku operaciju, a na daljnji upit gdje da su bili ostali članovi obitelji, tužitelj i braća, tužena navodi oni da su se morali svi vratiti svojim poslovima, a ona da je ostala kod bake, da su imali jedan sasvim normalan odnos između bake i unuke.

29. U svom iskazu prvotuženik ĆR navodi da su za oporuku prvi put čuli na ostavinskoj raspravi kod javnog bilježnika, on i brat da su bili prisutni tad da ih je javna bilježnica pozvala unutra, tu da je sjedio odvjetnik kojeg oni nisu poznavali, i on da je imao kod sebe tu oporuku. Kad su saznali za sadržaj te oporuke oni da su bili iznenađeni, začuđeni, skamenjeni, zbog takve oporuke, da nisu mogli ni zamisliti da bi se takvo nešto moglo dogoditi. Što se tiče objašnjavanja događaja iz prošlosti, njegov pok. otac da vodio komunikaciju i brigu o roditeljima, on da je nažalost preminuo početkom svibnja 1991. godine, drugi brat da se tada pridružio Zboru narodne garde, a on da je ostao raditi u Glasu Slavonije i na neki način da je preuzeo svu tu komunikaciju sa bakom i djedom, oni da su tada u to vrijeme živjeli ovdje u [adresa], a sestra da je jedno vrijeme za vrijeme rata boravila u [adresa] kod njih. Ugovor da je bio 1998. godine, da je to bila ideja bake i djeda, odnosno da se nastavi voditi briga kao što su se već i brinuli. Baka i djed da su to već bili unaprijed dogovorili sa javnim bilježnikom, a oni da su čak bili i uranili, da je baka i pitala gdje se ona može potpisati, na što da joj je javni bilježnik objasnio da nije potrebno da se ona potpiše, da prema sadržaju ugovora obveza uzdržavanja se odnosi i na nju, ali da kako je djed upisan kao vlasnik nekretnine da nije potreban njen potpis. Što se tiče načina obveze uzdržavanja, da su oni redovito njima slali novac iz Osijeka, za njihove potrebe, da su se kontinuirano i stalno čuli telefonskim putem, svaki dan, svaki drugi dan, jedno vrijeme da je njihova majka otišla živjeti, boraviti u [adresa] u kući, da je boravila jedno izvjesno vrijeme pa da bi se brinula o njima, kuhala, čistila i radila sve ostalo što je bilo potrebno, a onda da bi se vratila u Osijek i to da je tako trajalo jedno izvjesno vrijeme i to da je bila, ajmo reć, prva faza. U drugoj fazi, u kojoj su baka i djed se počeli razbolijevati, onda da je majka došla na jedno duže razdoblje, a i on da je počeo češće dolaziti, otprilike svaki mjesec da je bio tamo. Na

- 1 8 -

poseban upit suda da li kroz ove dvije faze o kojima je tuženik govorio je li ikad bilo iskazano ikakvo nezadovoljstvo od strane pok. LR kao i pok. HR spram njih tuženika, navodi da ničim nije bilo iskazano to nezadovoljstvo, da su bili zaista u jako dobrim odnosima. Na poseban upit suda ima li tuženik saznanja da bi pok. IR htio raskinuti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa tuženicima, je li mu to ikad osobno kazao ili na neki drugi način to iskazao, tuženik navodi, da ne, nikad da on to nije rekao niti tražio raskid ugovora. Nadalje, da je tužitelj djeda i baku kidnapirao i da ih je odveo u [adresa], a to da je bilo upravo u vrijeme kada njegova majka nije bila prisutna u [adresa] već da je bila u Osijeku. Na poseban upit suda je li istome poznato da na njegove telefonske pozive pok. LR, da se ista ne bi odazivala, tuženik navodi, ne da mu to ništa nije poznato. Na poseban upit suda je li se odnos tuženika spram pok. HR i pok. DR na bilo koji način promijenio nakon sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, navodi da nije niti malo, taj odnos da se još i poboljšao, jer kako su oni bili stariji to je bila potrebna veća briga i veća skrb, a oni da su to upravo to njima i pružali. Nadalje, obzirom na sadržaj oporuke u kojem da ga je pok. LR isključila iz nasljedstva iz nezahvalnosti, navodi da to nema veze sa ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju. Djed da je umro umro 2003. godine. Sahrana da je bila organizirana od njihove strane, i da su oni podmirili troškove. U Osijeku da nije problem dobiti novo grobno mjesto, u [adresa] da je problem, nedostaje grobnih mjesta, i bila je tada opcija da se sahrane tijela u zajedničkoj grobnici dok se ne stekne mogućnost za proširenje groblja. On da je želio da se pok IR sahrani u Osijeku, a zna da je on to i sam htio, ali pok. baka LR je rekla da bi ona željela da se pok. IR sahrani u [adresa], a baka da se lokalno ovdje dogovorila da se posudi grobnica i djed da je sahranjen u toj posuđenoj grobnici. Baka da nikad nije spominjala da bi sastavila pismeno kao što da je ova oporuka, a da bi gdin AR na početku sporova zastupao tužitelja.

30. Odredbom čl. 7. stavak 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je člankom 8. ZPP-a propisano da sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

31. Odredbom čl. 219. st.1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

32. Cijeneći iskaze svjedoka i parničnih stranaka kao i sve utvrđeno u spisu poslovnog broj Pob- 491/2015, ovaj sud ocjenjuje iskaze tužitelja i svjedoka MR, KR, ČR, kao uvjerljive, logične, argumentirane i sukladne utvrđenjima iz spisa Pob- 491/2015 (tek u nekim dijelovima su neuvjerljivi, što je obrazloženo u nastavku), dok iskaze tuženika ocjenjuje uglavnom kao djelomično neuvjerljive, tendenciozne i usmjerene na poboljšanje svoje parnične pozicije. Obzirom da u ovom postupku tužitelj treba dokazati postojanje teško narušenog odnosa između ostaviteljice i tuženika, odnosno tešku povredu moralnih obveza koje proistječu iz obiteljskih odnosa, valjalo je u tom dijelu međusobnih obiteljskih odnosa analizirati iscrpne iskaze svjedoka i stranaka, s tim da su iskazi parničnih stranaka u tom dijelu suprostavljeni.

- 1 9 -

33. Tužitelj je prema rezultatima dokaznog postupka u ovom postupku dokazao da je odnos pok. LR i tuženika kao njezinih unuka bio zahlađen, distanciran, "usiljen", da je ista doživjela razočaranje zbog sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, posebice nakon što je ista saznala za značaj ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, te nakon smrti supruga IR, u kojem dijelu sud poklanja vjeru tužitelju i svjedokinji ČR koja je iscrpno, detaljno i kronološki objasnila niz događaja unutar obitelji koji su utjecali na psihološko stanje pokojnice da ista sačini oporuku navedenog sadržaja. Prema rezultatima dokaznog postupka sud je uvjerenja da je ostaviteljica pok. LR bila nezadovoljna činjenicom da je njen pok suprug potpisao takav ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa tuženicima, da ista nije dala svoj pristanak za takav ugovor, o čemu i svjedoci govore kad spominju svađe pok. LR sa suprugom IR u pogledu potpisivanja takvog ugovora, da je nakon saznanja za značaj takvog ugovora, prvenstveno bila ogorčena postupanjem pok. supruga, a posljedično da je oslabila i komunikaciju sa tuženicima, da je imala izrazito loš odnos sa majkom tuženika, da je bila nezadovoljna načinom pokopa pok. IR u posuđenoj grobnici, koje sve činjenice su po mišljenju i stavu ovog suda istu navele da raspoloži svojom imovinom u korist tužitelja u vidu oporuke, a da ostale nasljednike, svoje (unuke) tuženike isključi.

34. Tuženici kako je vidljivo iz rezulatata postupka nisu ni pokrenuli postupak za osporavanje oporuke, pa tim više raspoložba pok. LR nije ni upitna da je ista oporukom sve ostavila svom sinu tužitelju. Iskazi tuženika da su odnosi bili dobri sa bakom, odnosno kako isto to žele prikazati idilični, nisu uvjerljivi, kao ni njihovi iskazi da je baka imala dobar odnos sa njihovom majkom H, uzimajući u obzir iskaze ostalih svjedoka koji svjedoče da je taj odnos bio loš.

35. Što se tiče tužiteljevog upiranja na utvrđenje činjenice da su tuženici u cilju osnaženja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u odnosu na cijelu nekretninu (dio koji pripada LR temeljem bračne stečevine) pripremili Izjavu 23.kolovoza 2004. i da bi to bila "krim akcija" u organizaciji javne bilježnice, majke tuženika i samih tuženika, valja kazati da za ovaj postupak utvrđivanje moralnih povreda tuženika vezanih za način sačinjavanja navedene Izjave nisu relevantna jer prema izričitoj zakonskoj odredi iz čl. 86. st. 2. ZN-a propisano je da razlog za isključenje mora postojati u vrijeme oporučivanja (dakle ne nakon oporučivanja), a jasno je da je ostaviteljica raspoložila svoju volju oporukom od dana 30. siječnja 2004. dakle 6 mjeseci ranije nego je sačinjena spomenuta Izjava. Osim toga navedena Izjava ima isključivo značaj za parnicu Pob- 491/2015 koja je pravomoćno okončana u kojem postupku je utvrđeno da pok. LR u trenutku njenog davanja i potpisivanja nije mogla shvatiti značaj svog postupanja, a osim toga svjedok VR potvrdio je i u ovom postupku da je klinička slika ostaviteljice bila drugačija nakon veljače 2004. godine (dijagnoza karcinoma i pad).

36. Stoga se potpuno irelevantno ukazuje provedeni dokaz svjedočenjem po dr. RR, jer u ovom postupku nije predmet utvrđenje sposobnosti za rasuđivanje pok. LR u trenutku sačinjavanja oporuke, na što su tuženici postavljenim pitanjima vještaku očito upirali, te naknadnim predlaganjem takvog dokaza što nije dopustivo u ovoj parnici, a osim toga takav postupak tuženici su mogli i pokrenuti ranije jer su bili upućeni iz ostavine na pokretanje postupka da vlastoručna oporuka LR nije pravno valjana.

- 2 0 -

37. Međutim, usprkos činjenici da sud upravo iskaz tužitelja i navedenih svjedoka ocjenjuje kao uvjerljiv, prema shvaćanju ovog suda, a i postojeće sudske prakse u parnicama navedenog karaktera, u konkretnom slučaju, odnosi koji su se zahladili i narušili između pok. LR i njenih unuka, nemaju objektivno karakter teško narušenog odnosa, odnosno sve utvrđene činjenice dokazane u postupku ne predstavljaju tešku povredu moralnih obveza koje proizlaze iz obiteljskog odnosa, a time nije dokazana opravdanost isključenja tuženika kao nužnih nasljednika.

38. Težina povrede moralne obveze procjenjuje se prema subjektivnom kriteriju (stavu isključenog nasljednika prema povredi odnosne obveze) i prema objektivnom kriteriju (stavu sredine u kojoj su ostavitelj i nasljednik živjeli). Tako pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1068/1992-2 od 10. rujna 1992.

39. Okolnost da je pok. LR bila nezadovoljna sačinjenjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u odnosu na nekretninu u kojoj je živjela i koja nedvojbeno predstavlja i njenu bračnu stečevinu, te da ista nije dala ni pristanak za takav ugovor (što je utvrđeno u postupku Pob- 491/2015), da su odnosi između nje i tuženika nakon saznanja za pravni značaj citiranog ugovora i nakon smrti pok. IR zahlađeni, distancirani i „usiljeni“, ne može se staviti na teret tuženicima kao povreda moralne obveze prema ostaviteljici. Naime, iz iskaza same svjedokinje ČR proizlazi da je baka unatoč svemu tome popuštala tuženicima, brinula za njih, kuhala, čistila („baka je baka, a unuci su unuci, pa je baka popuštala“), također u postupku nije jasno utvrđeno u čemu bi se sastojala nezahvalnost tuženika prema baki, te u tom pravcu tužitelj nije pružio neke konkretne dokaze. Naime, svjedoci su uglavnom spominjali prepirke pok. LR sa pok IR, iz čega se da zaključiti da ista nije bila zadovoljna prevenstveno odlukom pok. IR da sačini takav ugovor. Iako tužitelj nastoji prikazati da su tuženici na prijevarni način nagovorili pok. IR na sačinjenje ugovora („da će dobiti veću mirovinu“), međutim takve činjenice u ovom postupku nisu utvrđene, a nisu utvrđene ni u postupku Pob- 49/2015, niti je pok. IR nakon što je isti potpisao raskid ugovora kod javnog bilježnika, i nakon što su tuženici odbili potpisati navedeni raskid ugovor, pokrenuo sudski postupak za raskid ugovora /ili ništetnost. Pok. IR imao je dakle dovoljno vremena od trenutka sklapanja do svoje smrti da pokrene i sudski postupak za raskid ili utvrđenje ništetnosti ugovora, a što isti nije napravio. Stoga teza tužitelja da su tuženici na prijevarni način postupali prema pok. djedu nije dokazana u ovom postupku, a nema dokaza ni o pokretanju kaznenog postupka prema tuženicima zbog prijevarnog postupanja u odnosu na ove okolnosti. Posljedično tome tužitelj nije dokazao da je pobuda ostaviteljice za isključenje tuženika iz nasljedstva bila njeno znanje na prijevarno postupanje tuženika prema djedu.

40. Ono što tužitelj jest dokazao jest činjenica da pok. ostaviteljica nije bila sretna ni zadovoljna sa sačinjenjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a što je i logično jer upravo njeno nezadovoljstvo rezultiralo je odlukom o sačinjenju oporuke kojom je sve ostavila svom sinu tužitelju, očigledno smatrajući da je isti uskraćen u nasljednom pravu sačinjenjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Međutim sud ne nalazi pobudu kod ostaviteljice da bi ista isključila tuženike zbog nezahvalnosti prema njoj, te da je ta pobuda bila motivirana lošim i nezahvalnim postupanjem tuženika prema njoj, jer takve činjenice sud nije utvrdio iz rezultata dokaznog postupka, dakle niti iz iskaza svjedoka niti iz iskaza parničnih stranaka. Svjedoci MR, KR

- 2 1 -

KR, PR ne navode nikakve loše odnose ostaviteljice i tuženika kao unuka, više se spominju loši odnosi njihove majke I sa pok. ostaviteljicom (sud smatra da se konfliktan odnos nevjeste i svekrve ne može staviti na teret tuženicima), spominju svađe djeda i bake i odnos služenja bake prema unucima (tuženicima), odnosno da ih je ostaviteljica stalno služila kad bi dolazili ljeti u [adresa], ali takve činjenice zasigurno ne predstavljaju težu povredu moralnih obveza tuženika prema ostaviteljici.

41. Također tuženici su bili u obvezi i na uzdržavanje ostaviteljice prema ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju (a kao zakonskim nasljednicima to je i njihova zakonska obveza), a u ovom postupku nije utvrđeno da bi tuženici povrijedili takvu obvezu uzdržavanja. Tužitelj i pojedini svjedoci navode da su baka i djed slali pakete i/ili dio mirovine u Osijek pa da bi se onda ti paketi i/ili mirovina natrag slali kao da ispadne da ih tuženici uzdržavaju, međutim sud takve navode uzima sa rezervom, kao i navode da je majka tuženika uzimala mirovinu pok. ostaviteljice, jer svjedoci koji nisu članovi obitelji o takvim činjenicama teško mogu imati neposredno saznanje. Svjedoci govore i o tome da su pok. LR i pok. IR živjeli sasvim uredno od mirovine pok. IR, te u ovom postupku nisu utvrđene nikakve druge okolnosti koje bi upućivale da su tuženici ostavili ostaviteljicu u nemoći ili siromaštvu, da je nisu pojećivali, ili da nisu vodili brigu o njoj. Svi su potvrdili prisutnost majke tuženika I da je jedno vrijeme živjela sa ostaviteljicom kako bi joj pružala brigu i skrb, a i treće tužiteljica je također jedno vrijeme proživjela sa bakom (u čemu joj sud poklanja povjerenje). Okolnost da je ostaviteljica pala i teško se ozljedila, također se ne može pripisati krivnji tuženika, jer za tako nešto ne postoje dokazi. Utvrđeno je u postupku i da su tuženici povremeno dolazili (više ljeti), a utvrđeno je i da su tužitelj i njegova supruga također dolazili, posjećivali i duže vrijeme boravili u kući sa ostaviteljicom, iz čega se zaključuje da je istoj bila pružena pomoć i skrb s obje strane, kako tuženika tako i tužitelja, s tim da okolnost da su tuženici imali stalno prebivalište u [adresa] u kojem su radili i vodili obiteljske živote svakako jest razlog što isti nisu mogli svakodnevno pružati uzdržavanje ostaviteljice, pri čemu roditelji ne mogu očekivati od odrasle djece (ili unuka) da u drugi plan stavljaju vlastitu obitelj poradi njihovog uzdržavanja (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2271/13-2 od 26. rujna 2018.).

42. Cijeneći sve utvrđeno, odnosno da su postojale određene nesuglasice, odnos koji je bio zahlađen, distanciranje između ostaviteljice i tuženika kao njenih unuka (odbijanje javljanja na telefon ostaviteljice, komoditet tuženika u korištenju nekretnine, "šefovsko" ponašanje tuženika, dopuštanje da ostaviteljica tuženike opslužuje i slično..), a nije utvrđeno postojanje nekih drugih okolnosti kao npr. nemoć ili siromaštvo ostaviteljice, koje bi činjenicu neposjećivanja od strane tuženika mogle činiti teškom moralnom povredom (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2271/13 od 26. rujna 2018.), ovaj sud smatra da se tuženici nisu teže ogriješili o moralnu obvezu prema ostaviteljici i da nije dokazana opravdanost razloga isključenja tuženika navedenih u oporuci ostaviteljice. Okolnost da je ostaviteljica navela njihovu nezahvalnost u oporuci, da se distancirala i zahladila odnose sa istima, ne dokazuje samo po sebi da su tuženici grubo zanemarili brigu o baki u potrebi, a u postupku nije dokazano ni da su tuženici, ostavili baku u nemoći i/ili siromaštvu. Odnos roditelja i odrasle djece, kao i odraslih unuka uvijek bi morao podrazumijevati međusobno uvažavanje i dvostranu komunikaciju koja se obostrano gradi tijekom cijelog života. U okolnostima konkretnog slučaja, kada je do zahlađenja odnosa između ostaviteljice i tuženika došlo nakon saznanja za značenje ugovora o

- 2 2 -

dosmrtnom uzdržavanju, sa kojim sklapanjem se ostaviteljica nije slagala, jer je predstavljalo i njenu bračnu stečevinu, prema shvaćanju ovog suda ne predstavlja opravdani razlog za isključenja tuženika kao nužnih nasljednika u smislu citiranih odredbi Zakona o nasljeđivanju.

43. Stoga je sud na temelju svih provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, osnovom odredbi čl. 7. st. 1., čl. 8. i čl. 219. st.1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25- nastavno ZPP-a, koji se Zakon ima primijeniti u ovom postupku), ocjenom svakog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza zajedno u njihovoj međusobnoj vezi, odlučio kao u točki I. izreke presude.

44. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl.154. st.1. i čl. 155., ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, 107/25 dalje OT), Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/2023), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 53/19, 92/21, 51/23) i priloženom popisu parničnog troška, imajući u vidu vrijednost predmeta spora (6.636,14 eur).

45. Tuženicima koje je zastupao kvalificirani punomoćnik koji je odvjetnik priznat je trošak obzirom da su u cijelosti uspijeli u postupku i to sljedeći: za sastav odgovora na tužbu po 100 bodova (Tbr.8.t.1.OT), zastupanje na deset ročišta dana

26.09.2022, 15.05.2023., 26.09.2023., 22.11.2023., 29.02.2024., 13.11.2025., 12.11.2025., 4.02.2026., 13.04.2026., 8.06.2026. sve u iznosu od po 100 bodova (Tbr.9. t.1), za sastav jednog obrazloženog podneska od dana 15.05.2026., po 100 bodova (Tbr.8.st.1), što daje ukupno 1100 bodova, a prema vrijednosti boda od 2,00 EUR-a, pretvoreno u eure, daje iznos od 1.200,00 EUR-a, kojem iznosu treba pridodati uvećanje od popisanih 20% za zastupanje više tuženika, prema Tbr.40, daje iznos 1.440,00 EUR, uvećano za PDV od 25% (360,00 EUR) dobije se ukupan iznos od 1.800,00 EUR, koliko je dosuđeno tuženicima u točki II. izreke presude.

46. Sud nije obistinio trošak za ročišta od dana 15.05.2023. koje je odgođeno, za ročišta popisana za dane 3.06.2024., 19.09.2024. 25.02.2025., 12.11.2025. i 17.09.2025. koja se nisu ni održala navedenih datuma, te za sastav podnesaka 9.11.2022., 1.12.2023., 16.04.2024. i 12.11.2024. obzirom da isti sadržajno predstavljaju ili prijedlog za odgodu ili očitovanje na iskaze, koji kao takvi nisu bili potrebi za vođenje parnice.

47. Također valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova koji se odnose na materijalni trošak putovanja punomoćnika tuženika na relaciji Osijek- Trogir- Osijek (gorivo, smještaj, cestarina) u visini od 600,00 eura kao neosnovan.

48. Tuženicima u konkretnom slučaju ne pripadaju troškovi prema Tbr. 39., Tbr. 49 i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, 107/25 dalje OT) u vidu izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja odvjetnika i troškovi prijevoza radi pristupa na ročište.

49. Naime, stranci pripada pravo na naknadu troškova vezanih za zastupanje po odvjetniku koji bi imao odvjetnik u mjestu sjedišta suda, zbog čega u trošak ne ulaze

- 2 3 -

troškovi izbivanja iz pisarnice radi odlaska na sud, odnosno troškovi zastupanja po odvjetniku čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodio predmetni parnični postupak. Kako u mjestu sjedišta (Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru) ima više odvjetnika tuženici su mogli, opunomoćiti odvjetnika sa sjedištem ureda u Trogiru, čime bi spriječili nastanak navedenih troškova, pa stoga ti troškovi padaju na njihov teret, jer se u smislu odredbe članka 155.st.1. ZPP-a, takvi troškovi ne mogu smatrati potrebnim za vođenje parnice. Trošak zastupanja po odvjetniku čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi parnični postupak može iznositi samo koliko bi iznosio trošak odvjetnika u sjedištu suda (stalne službe) gdje postoji više odvjetnika.

50. Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl. 151. st.3. ZPP-a, prema stopi zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23, ZOO).

U Trogiru, 9. srpnja 2026.

Sutkinja

Danira Vujević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja Branimiru Zmijanoviću, odvjetniku u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 16a

- pun. tuženika Darku Šuperu, odvjetniku iz Osijeka, Europske Avenije 3/1

- u spis