Poslovni broj Povrv-145/2025.-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Frana Kurelca 3, Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Mirjani Branjušić, u pravnoj stvari tužitelja Poslovni sustavi d.o.o., Rijeka, Školjić 15, OIB:50327992893 kojeg zastupa punomoćnik Arsen Stipinović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Arsen Stipinović-Dušan Miočić iz Rijeke, protiv tuženika VS iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Ana Bukša, odvjetnica iz [adresa], radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, javno objavivši 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Andreja Pavešića iz Bakra, posl.br. Ovrv-2917/2025, UPP/OS-Ovrv-105/2025 od dana 11. ožujka 2025. te se zahtjev tužitelja odbija.

II Nalaže se tužitelju Poslovni sustavi d.o.o. da naknadi tuženiku US parnični trošak u iznosu od 100,00 EUR ( sto eura) sa zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prijedlogom podnesenim javnom bilježniku 7. veljače 2025., tužitelj tada kao ovrhovoditelj, predložio je donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim će se tuženiku, tada ovršeniku, naložiti isplata iznosa od 624,52 EUR sa zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose kako je to navedeno u prijedlogu za ovrhu, a koji se odnosi troškove stanovanja za razdoblje od siječnja do prosinca 2024. za stan na adresi [adresa] koji uključuju troškove toplinske energije, naknade za vodnu uslugu, javne usluge prikupljanja komunalnog otpada te komunalne i vodne naknade.

1.1. Tijekom postupka tužitelj je naveo da je tuženik djelomično podmirio potraživanje na ime troškova toplinske energije, nakon čega da je glavnica duga iznosila 539,99 EUR. Također odustao je od prisilne naplate neplaćene komunalne i vodne naknade s obzirom na sudsku praksu pa je svoju tražbinu smanjio za iznos od 16,75 EUR, te precizirao svoj zahtjev podneskom od 30. listopada 2025.

2. Nakon što je javni bilježnik prihvatio prijedlog za ovrhu, rješenje o ovrsi dostavljeno je tuženiku koji je protiv istog podnio prigovor temeljem kojeg je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno izvan snage, ukinute provedene ovršne radnje i određeno da će se postupak nastaviti voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prilog tužbenom zahtjevu tužitelj navodi da je supruga tuženika dopisom od 14. listopada 2016. obavijestila Energo d.o.o. da su radijatori skinuti te da su izašli iz sustava grijanja skraćenim postupkom, ali i da je Energo d.o.o. dostavio uputu vezano za izdvajanje iz sustava upućujući tuženika na odredbu čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj: 80/2013., 14/2014., 102/2014., 95/2015., 76/2018. i 86/2019.; dalje ZTTE) kojim je propisan postupak kojim se krajnji kupac može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava (za slučaj da se ne izdvaja cijela zgrada) i pozvao tuženika da dostavi kompletnu dokumentaciju sukladno prije navedenoj odredbi zakona, no da tuženik dokumentaciju nije dostavio i nije postupio po datoj uputi stoga nije proveden postupak izdvajanja u skladu s odredbama čl. 45. ZTTE-a. Osim navedenog da je za izdvajanje tuženik morao pribaviti suglasnost većine suvlasnika, a što nije pribavio. Obzirom da se tuženik nije pravilno izdvojio iz toplinskog sustava isti je i nadalje terećen za potrošnju odnosno troškove energije i to kao stan-samostalna uporabna cjelina koji nema ugrađene razdjelnike. Navodi da su stanovi bez ugrađenih razdjelnika terećeni prema površini uz primjenu korektivnog faktora 3,50 kojeg su odredili sami suvlasnici posebnih dijelova u zgradi koji imaju više od 50% udjela u površini zgrade sukladno odluci od 28. travnja 2015. (kojeg su odredili sami suvlasnici posebnih dijelova u zgradi koji imaju više od 50% udjela u površini zgrade). Ostali stanovi s ugrađenim razdjelnicima terećeni su dijelom na temelju očitanih impulsa te dijelom na temelju udjela grijane površine stana u ukupnoj grijanoj površini svih kućanstava, a sve u skladu s prethodno navedenim propisima. Stoga da je tuženik u obvezi snositi promjenjivi dio troška isporučene toplinske energije koji ovisi o ukupnoj potrošnji cijele zgrade koja se očitava na zajedničkom mjerilu toplinske energije istaknuvši da zgrada na adresi [adresa] nije izdvojena iz sustava grijanja pa u skladu s time i oni koji nemaju konkretnu potrošnju u svojem stanu snašaju trošak za dio utrošene toplinske energije.

3.1. Nadalje navodi da je tuženik nakon podnošenja prijedloga za ovrhu djelomično podmirio potraživanje tužitelja na ime troškova toplinske energije, nakon čega da je glavnica duga iznosila 539,99 EUR, te da odustaje od prisilne naplate neplaćene komunalne i vodne naknade u iznosu od 16,75 EUR poštujući sudsku praksu kojima se sud oglašava apsolutno nenadležnim za odlučivanje o naplati tog dijela tražbine pa se za taj dio tužba povlači odnosno tužbeni zahtjev smanjuje.

4. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i tijekom postupka navodi da su tijekom 2016. izvršili ugradnju toplinskih razdjelnika, nakon čega da su se računi za struju enormno povećali, te da se nisu smanjili niti nakon demontaže razdjelnika. Stoga da su se odlučili za demontažu radijatora. Ističe, a kako su radijatori i dalje skinuti, da se toplinska energija nije mogla isporučiti. Smatra da budući se toplinska energija nije proizvela nisu nastali nikakvi troškovi. Posebno ističe da tužitelj nije dokazao da je isporučio toplinsku energiju tuženiku, a da se vjerodostojna isprava odnosi na isporuku toplinske energije. Smatra da nije dužan platiti uslugu koja mu nije isporučena, osobito iz razloga što nema dokaza da bi time drugi suvlasnici bili na bilo koji način oštećeni.

5. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je na glavnoj raspravi proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, prije svega izvoda iz otvorenih stavki tužitelja (list 8), zaduženja od 1. siječnja 2024. do 1. prosinca 2024. (list 50 -56) dopis ovlaštenog predstavnika stanara društvu Brunata d.o.o. sa potpisima (list 57-59), Ugovor o isporuci i ugradnji sustava razdiobe utroška topline i očitanja potrošnje topline (list 60 - 63), obavijest supruge tuženika (list 64), odgovor Energo d.o.o. (list 65 -66), očitanje zbirnih mjerila (list 67), naturalne podatke za TE (list 68-94), račune (list 95-128), nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj: 53/1991., 91/1992., 12/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. – dalje ZPP) jer stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a i prema ocjeni ovoga suda predmet je raspravljen tako da se može donijeti odluka.

5.1. Ujedno se ističe da dostavljanje sudske prakse na ročištu ne predstavlja isticanje novih činjenica.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Među strankama nije sporno

- da je tužitelj 7. veljače 2025. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave

- da je supruga tuženika dopisom od 14. listopada 2016. obavijestila Energo d.o.o. da su radijatori skinuti te da su izašli iz sustava grijanja skraćenim postupkom

- da je Energo d.o.o. dostavio tuženiku uputu vezano za izdvajanje iz sustava upućujući ga na odredbu čl. 45. ZTTE-a kojim je propisan postupak kojim se krajnji kupac može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava

- da tuženik nije pribavio suglasnost većine suvlasnika

- da tuženik nema konkretnu potrošnju toplinske energije u svom stanu.

7. Među strankama je sporno da li tuženik unatoč tome što je skinuo radijatore u svom stanu i u istom nema konkretnu potrošnju toplinske energije u obvezi snašanja troškova dijela utrošene toplinske energije budući zgrada u kojoj tuženik ima stan nije izdvojena iz sustava grijanja.

8. Tužitelj ovom tužbom tereti tuženika za promjenjivi dio troška isporučene toplinske energije koji ovisi o ukupnoj potrošnji cijele zgrade koja se očitava na zajedničkom mjerilu toplinske energije u iznosu od 523,24 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu, budući zgrada na adresi [adresa] nije izdvojena iz sustava grijanja pa u skladu s time, i oni koji nemaju konkretnu potrošnju u svojem stanu, snašaju, odnosno, terete se, za dio utrošene toplinske energije.

8. Raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju utvrđena je ZTTE- om, primjenom Općih uvjeta i to Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom ("Narodne novine" broj: 35/2014. i 129/2015.) i Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine" broj: 35/2014. i 129/2015), Mrežnih pravila za distribuciju toplinske energije ("Narodne novine" broj: 35/2014) te odredbama Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine" broj: 99/2014., 27/2015. i 124/2015).

9. U sezoni grijanja, odnosno po utuženim računima tuženik je terećen za troškove energije odnosno troškove same potrošnje. Raspored toplinske energije za grijanje u sezoni grijanja vršen je na temelju podataka TD Brunata d.o.o. kojeg su suvlasnici zgrade temeljem Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju i sklopljenog ugovora odredili za isporuku i ugradnju sustava razdiobe utrošak topline i očitanja potrošnje topline. Na temelju sklopljenog ugovora o isporuci i ugradnji sustava razdiobe utroška topline i očitanja potrošnje topline ova tvrtka je kao predstavnik suvlasnika raspoređivala mjesečnu ukupnu energiju za raspodjelu u kWh i to na način da se dio energije raspoređuje na pojedinu samostalnu uporabnu cjelinu odnosno stanove na osnovu udjela očitane potrošnje s uređaja za lokalnu razdiobu (tzv. Ur - u stanovima koji imaju ugrađene uređaje za lokalnu razdiobu tj. razdjelnike), a dio energije se raspoređuje sukladno udjelu površine samostalne uporabne cjeline, neovisno o potrošnji (tzv. Upov).

10. Iz navoda tuženika proizlazi da je skinuo radijatore. Nije sporno da je tuženik odnosno njegova supruga ES obavijestila Energo d.o.o. svojim dopisom o tome da je od 01. listopada 2016. skinula radijatore sa mreže te zatražila da joj se od tog datuma više ne zaračunavaju nikakvi troškovi vezani za njihov sustav grijanja. U istom dopisu tužena navodi da je izašla iz sustava grijanja Energa sa skraćenim postupkom.

10.1. Utvrđeno je da je TD Energo d.o.o. odgovorio na dopis obitelji tuženika svojim dopisom od 21. listopada 2016. (list 65-66) u kojem je dao uputu vezano za izdvajanje iz sustava sa citiranom odredbom čl. 45. ZTTE-a i Uredbe o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu toplinske energije gdje se navode potrebne mjere za izdvajanje iz sustava centralnog grijanja pri tome pozivajući na dostavu kompletnu dokumentaciju prema navedenim točkama iz čl. 45. nakon čega da će joj izdati suglasnost za izdvajanje iz sustava centralnog grijanja.

10.2. Tuženik nije postupio po uputama čime nije proveden postupak izdvajanja u skladu s odredbama citiranog čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije. Kako tuženik nije izdvojen iz toplinskog sustava i nije provedena procedura predviđena čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije, onda je on od strane tužitelja i nadalje terećen za potrošnju odnosno troškove energije i to kao stan-samostalna uporabna cjelina koji nema ugrađene razdjelnike pa se raspored potrošnje u zgradi za taj stan vršio na temelju grijane površine uz primjenu koeficijenata odnosno korekcijskog faktora kojeg su odredili sami suvlasnici posebnih dijelova u zgradi koji imaju više od 50 % udjela u površini zgrade. Takvu odluku suvlasnici zgrade su donijeli 28. travnja 2015. (list 67- 59 ) i dostavljena je Brunati d.o.o. radi primjene prilikom rasporeda utrošene energije u stanovima koji nemaju razdjelnike.

11. Tužitelj je priložio listu očitanja zbirnih mjerila toplinske energije (stavka oznake 340 GR.-E-BRUNATA-ENERG.) za zgradu [adresa] iz koje su vidljivi podaci o ukupno očitanoj energiji potrošenoj za grijanje cijele zgrade u sezoni grijanja, a koja je raspoređena na sve samostalne uporabne cjeline odnosno stanove kao mjesečne naturalne podatke za toplinsku energiju (TE) tijekom 2024. prema kojima je razvidno da su svi stanari terećeni za troškove energije za grijanje te iz kojih je vidljivo koliko je toplinske energije raspoređeno pojedinoj samostalnoj uporabnoj cjelini (SUC) od ukupno očitane energije na zbirnom mjerilu. Podaci za tuženika vidljivi su pod rednim brojem 37.

12. Utvrđeno je da se tuženik isključio iz sustava toplinskog sustava na način da je uklonio radijatore, dakle ne poštivajući odredbe članka 45. ZTTE i o tome obavijestio ENERGO d.o.o., da i dalje plaća i ne spori sve ostale troškove osim (promjenjivog) troška toplinske energije.

12.1. Međutim, usprkos tome što tuženik prilikom izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava nije poštivao odredbe članka 45. ZTTE, već je to učinio samovoljno uklanjanjem radijatora, tim postupkom onemogućio je isporučitelja usluge da mu istu isporuči. Budući takva usluga nije isporučena, nije niti korištena, pa ju tuženik nije dužan niti platiti. Ukoliko tome ne bi bilo tako za stvarno isporučenu i potrošenu količinu toplinske energije, ostali suvlasnici trebali platiti manje nego što su zaista i potrošili, a na teret tuženika, što nije u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

13 . Tužitelj nije dokazao da je tuženik koristio njegove usluge kao što nije dokazao da toplina iz zgrade odlazi u stan tuženika.

14. Slijedom navedenog temeljem čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 221 .a. ZPP-a trebalo je platni nalog ukinuti.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP -a, a sukladno Tarifi o naknadi i nagradi za rad odvjetnika. Sud je tuženiku priznao trošak zastupanja po odvjetniku i to za zastupanje na ročištu 28. svibnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/1).

15.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

Rijeka, 9. lipnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Branjušić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u 3 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.