REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok , Turinina 3
Poslovni broj: P-429/2022-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Marini Nikolić kao sucu pojedincu, u stvari tužitelja ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivi Zlatić, odvjetnici u Karlovcu, protiv I. tuženice RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženice DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku ZV, odvjetniku u [adresa], radi predaje u suposjed , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. svibnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu Ivu Zlatić, odvjetnicu i punomoćnika I. i II. tuženice ZV, odvjetnika, **.**.2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Nalaže se tuženim RV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da predaju tužitelju ĆV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u suposjed nekretninu upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označena kao kčbr. [katastarska čestica] kuća br 87, zgrada, dvorište, vinograd od 1510 m2, u naravi kuću u [adresa], na način da mu predaju ključeve od ulaznih vrata u dvorište, te vrata od kuće kao i svih ostalih prostorija, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak sa kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi od % godišnje, a u slučaju promjene stope zz kamatu po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženicama troškove postupka u iznosu od 1.260,00 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je upisan kao suvlasnik u ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označena kao kčbr. [katastarska čestica] kuća br 87, zgrada, dvorište, vinograd od 1510 m2, u naravi kuća u [adresa] te da je I. tužena također suvlasnica u ½ dijela, time da su tužitelj i I. tužena bili u braku do 2014.
1.2. Nadalje, tužitelj ističe kako je on upisan kao suvlasnik na temelju presude ovog suda poslovni broj P-794/18 od 21. prosinca 2018., ali da do dana podnošenja tužbe nije stupio u suposjed , a da zbog narušenih odnosa nije u komunikaciji s I. tuženicom koja mu nije predala ključeve stana.
1.3. Tužitelj dodaje da je predmetna kuća u vrlo lošem stanju te tužitelj prima zahtjeve susjeda za održavanjem okućnice koja je zapuštena uslijed neodržavanja time da je upravo tužitelj predmetnu nekretninu kupio i uredio, a od 2014.g. nije u njezinom suposjedu pa kao suvlasnik potražuje sudskim putem predaju u suposjed nekretnine.
1.4. Na ročištu održanom 29. kolovoza 2023. tužitelj je uredio tužbu na način da je kao II. tuženicu naznačio DV. Konačno, tužitelj predlaže da Sud donese presudu kojom će se naložiti tuženicama da predaju tužitelju predmetnu nekretninu u posjed na način da mu predaju ključeve od ulaznih vrata u dvorište te vrata od kuće kao i svih ostalih prostorija, kao i da mu nadoknade troškove postupka.
2. I. tuženica u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže da se isti odbije. Ističe da tužena nije ni u posjedu i u suposjedu predmetne nekretnine, a niti je suvlasnica iste kao što tužitelj u tužbi navodi. U tom smislu pojašnjava da je ranije u zemljišnim knjigama I. tuženica bila upisana kao vlasnica u cijelosti. Međutim, ista je sa svojom kćeri DV sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na temelju kojeg je kćer DV stekla vlasništvo nekretnine u ½ dijela. Nadalje, presudom ovog suda P-794/18 tužitelj je stekao ½ dijela predmetne nekretnine. Prilikom uknjižbe prava vlasništva na temelju citirane presude za korist tužitelja, pogrešno je kao suvlasnica brisana DV, dok je ispravno trebalo brisati I. tuženicu RV. I. tuženica nadalje navodi da je prema njezinom saznanju u posjedu predmetne nekretnine kćer DV, koja je protiv tužitelja pokrenula i ovršni postupak radi namirenja svoje tražbine koju ima prema tužitelju FV prodajom njegovog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine. Zbog svega I. tuženica predlaže da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
3. II. tuženica u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi, navodi da ona tužitelju nije oduzela posjed predmetne nekretnine, da joj se tužitelj nikada nije obratio da mu preda ključeve. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.
4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u presudu ovog suda poslovni broj P- 794/18 od 21. prosinca 2018. (str. 4-12 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (str. 13- 14,35-39, 62-64, 72-74, 100-101 spisa), presudu ovog suda poslovni broj P-794/2018 od 21. prosinca 2018. (str. 41-48 spisa), rješenje ovog suda, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Z-29873/2021 od 16. veljače 2022. (str. 44-50 spisa), prigovor II. tuženice protiv rješenja Z-29873/21 (str. 51-52 spisa), rješenje ovog suda, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Z-29873/2021 od 2. svibnja 2023. (str. 65-71 spisa), zaključak ovog suda, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Ovr-219/2022 od 9. rujna 2024. (str. 84-86 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.
4. Na temelju tako provedenog postupka, ocjenom dokaza na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22; 155/23 dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kao suvlasnika nekretnine za predaju predmetne nekretnine u suposjed.
7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige od 13. svibnja 2022., za nekretninu kčbr. [katastarska čestica] kuća broj 87, zgrada, zgrada, dvorište, vinograd površine 1510 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proizlazi da su kao suvlasnici navedene nekretnine upisani tužitelj ĆV u ½ dijela i I. tuženica RV u ½ dijela.
8. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Ovr-1712/22 utvrđeno je da je tužitelj ĆV kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak protiv I. tuženice RV radi naplate novčane tražbine ovrhom na ½ predmetne nekretnine. U istom postupku sud je donio rješenje 28. lipnja 2024. kojim je ukinuto rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1712/22 od 24. studenoga 2022. te je ovršni prijedlog odbačen kao nedopušten. Navedeno stoga što je prijedlog za ovrhu na nekretnini podnesen protiv osobe koja nije u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj knjižnog prava, slijedom čega zabilježba ovrhe nije provediva.
9. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj poslovni broj Ovr-219/22 utvrđeno je da je II. tuženica DV kao ovrhovoditelj pokrenula ovršni postupak protiv ovršenika ĆV radi naplate novčane tražbine ovrhom na ½ predmetne nekretnine. U istom postupku sud je 9. rujna 2024. donio zaključak kojim je određeno da se ½ dijela nekretnine u vlasništvu ovršenika, ovdje tužitelja ĆV, predaje ovrhovoditeljici, ovdje II tužiteljici DV, kao i da se u zk odjelu [adresa] nalaže izvršiti u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva na nekretnini u vlasništvu ovršenika ĆV ½ dijela kčbr. [katastarska čestica] kuća broj 87, zgrada, zgrada, dvorište, vinograd površine 1510 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist kupca DV iz [adresa].
10. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu od 14. siječnja 2026. utvrđeno je da je kao vlasnik ove nekretnine upisana II. tuženica DV u cijelosti.
11. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on podnio tužbu za predmetnu kuću i na sudu je dobio ½ te kuće. Međutim, nikada nije imao posjed, niti ključeve. I. tuženica RV je prebacila kuću na II. tuženicu. Kuću su devastirali, nisu kosili, iznutra su iščupali kupaonice, laminat, a prozori ispadaju. U toj kući nitko nije stanovao. Jedno vrijeme su samo bili podstanari. Isključena je voda i struja kao i plin, a on i danas od komunalnog dobiva račune za odvoz smeća. Tuženice nikada tamo nisu dolazile, poštanski sandučić je bio pun pošte. Rijetko ih je preko sina pozvao da nešto počiste. Na poseban upit punomoćnice tužitelja odgovara da je u vrijeme podnošenja tužbe kuća glasila na I. tuženicu RV. Na upit odgovara nakon što je polovica nekretnine prepisana na II. tuženicu DV niti ona mu nije dala ključeve od kuće. Na upit odgovara da kuća sada glasi na II. tuženicu DV, a u periodu od podnošenje tužbe do danas njemu nitko nije dao ključeve od te kuće. Na poseban upit punomoćnika tuženika tužitelj odgovara da je od I. i II. tuženice tražio da mu daju ključeve od kuće.
10. Iz iskaza I. tuženice proizlazi da je u odnosu na predmetnu nekretninu trenutno stanje takvo da je ona ½ nekretnine dala kćeri, ovdje II. tuženici ugovorom o doživotnom uzdržavanju, a drugu polovicu kuće je kćer dobila ovrhom i sada je vlasnica te nekretnine. Trenutno tamo nitko ne živi, a za kuću se brine II. tuženica. Tužitelj je tu kuću 2008. darovao I. tuženici zbog neke situacije koju su tada imali, a I. tuženica je kuću darovala drugoj kćeri. Tužitelj je poništavao ta dva ugovora i na kraju je dobio ½ kuće, međutim, on u tu kuću, nakon što se odselio 2007. ili 2008., nikada nije dolazio i rekao je da ga ta kuća ne interesira, već vodi sudske sporove kako bi I. tuženici napravio troškove. Ovo sve što radi prema njoj i njihovoj djeci je nasilje kako ekonomsko, financijsko, tako i u svakom drugom pogledu. Samo u odnosu na ovu nekretninu postoji puno tužbi, a protiv nje i djece ima više od 50 tužbi. Njemu nije stalo da živi u ovoj nekretnini ili da ju koristi i on od kada se odselio nikada nije pitao da bi tamo došao, nije tražio ključ, niti na drugi način tražio posjed nekretnine. Na poseban upit punomoćnice tužitelja odgovara da dio režije glasi na nju, a dio na II. tuženicu, time da joj se čini da dio čak glasi na tužitelja. Na upit odgovara da misli da , u odnosu na ovu nekretninu, sada trenutno nema drugih tužbi, kad je rekla da tužitelj vodi oko 50 sporova protiv njih, mislila je na sporove koji su dovršeni, kao i na one koji su trenutno u tijeku. Na upit odgovara, a vezano za sporove koji su se vodili za pobijanje darovnih ugovora, da je ona svoju polovicu kuće negdje početkom 2021. prenijela na
II. tuženicu ugovorom o doživotnom uzdržavanju.
10.1. Iz iskaza II. tuženice proizlazi da se o predmetnoj nekretnini uglavnom brine ona, tamo povremeno dolazi, plaća račune, brine se oko okoliša, košnje trave kako kuća ne bi propala. Trenutno se u toj kući nitko ne nalazi. Ona nije u kontaktu sa svojim ocem, ovdje tužiteljem, sigurno već 6 godina, osim što joj zna povremeno čestitati rođendan. Tata ne dolazi u tu kuću. Nikad nije tražio da bi došao, a ključ od kuće ima ona. Koliko joj je poznato tata živi negdje u blizini [adresa], odnosno u drugoj kući. Na poseban upit punomoćnice tužitelja zašto dosad ni je predala ključ tužitelju, odgovara da zato što ju to nitko nije tražio. Na upit kako je onda shvatila predmetnu tužbu, odgovara da ju je shvatila kao još jednu od njegovih provokacija obzirom da njezin tata ne može održati normalan kontakt sa njom, već samo na ovaj način, vođenjem postupaka protiv nje.
11. Na temelju provedenog postupka, utvrđeno je da se tijekom postupka izmijenilo stanje u zemljišnoj knjizi u odnosu na predmetnu nekretninu. Naime, u trenutku pokretanja postupka u zemljišnim knjigama su kao suvlasnici u ½ dijela bili upisani tužitelj i I. tuženica. U trenutku zaključenja glavne rasprave je kao vlasnica nekretnine u cijelosti upisana II. tuženica.
6. Odredbom čl. 30. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje ZV) propisano je da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. Prema st. 2. toga članka, u granicama iz st. 1. toga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.
6.1. Prema čl. 36. st. 1. ZV ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi.
6.2. Prema odredbi čl. 37. st. 4. ZV, svaki suvlasnik je vlasnik onoga idealnoga dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnoga dijela. Prema st. 6. toga članka, svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva.
6.3 Odredbom čl. 42. st. 1. ZV, propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Nadalje, na temelju odredbe čl. 46. st. 1. ZV svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.
6.4. Odredbom čl. 161. st. 1. ZV propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a čl. 162. st. 1. ZV, da vlasnik pritom mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.
7. Tužitelj prema stanju stvari na dan zaključenja glavne rasprave nije bio vlasnik stvari čiju predaju u suposjed traži predmetnom vlasničkom tužbom, a navedeno između stranaka nije niti sporno, obzirom da tužitelj u svom iskazu navodi da kuća sada glasi na II. tuženicu DV, međutim ističe da njemu, u periodu od podnošenja tužbe do danas, nitko nije dao ključeve od te kuće. Uzimajući u obzir navedeno, sud zaključuje da je tužitelj izgubio svoju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju, odnosno da nema ovlaštenje zahtijevati predaju u posjed stvari koja nije njegovo (su)vlasništvo jer je za presuđenje o tužbenom zahtjevu odlučno stanje stvari koje postoji u vrijeme zaključenja glavne rasprave.
8. Slijedom navedenog, obzirom da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 161. stavak 1. i članak 162. stavak 1. ZV, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u točki I. izreke.
9. Kako tužitelj nije uspio u postupku to je istome, primjenom članka 154. stavak 1. ZPP i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje OT) naloženo da nadoknadi tuženicama troškove postupka i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8/1 u vezi Tbr. 7/1 OT), za sastav podnesaka od 1. veljače 2025. i 1. travnja 2025. po 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 u vezi Tbr 7/1 OT), za zastupanje na ročištima 29. kolovoza 2023., 26. studenog 2025. i 25. svibnja 2026. po 100 bodova (Tbr. 9/1 u vezi Tbr 7/1 OT), ukupno 600,00 bodova, odnosno 1.200,00 eura. Za radnje poduzete nakon što je 1. travnja 2025. dostavljena punomoć za zastupanje II. tuženice, sud je primjenom članka 40. OT priznao pravo na povišenje za 10% za ukupno tri radnje (podnesak od 1. travnja 2025 i dva ročišta), odnosno 60,00 eura. Ukupno su priznati troškovi u iznosu od 1.260,00 eura te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu, 9. srpnja 2026.
Sudac:
Marina Nikolić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. I. i II. tuženici po pun.