Poslovni broj P-754/2021.-41
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Frana Kurelca 3, Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Mirjani Branjušić, u pravnoj stvari tužitelja : 1. PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koje oboje zastupa punomoćnik Petar Marović, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika JR iz [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Nikola Pranjić, odvjetnik iz [adresa] , radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 25. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 9. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" 1. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljima ukupno iznos od 3.784,59 EUR-a , i to 1. tužitelju PR iznos od 1.892,29 EUR-a , a 2.tužitelju ER iznos od 1.892,29 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana 18.10.2020.g. do 31.12.2022.g., a od 01.01.2023.g. pa do 31.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (sukladno čl.29.st.2 Zakona o obveznim odnosima, NN 35/05,41/08,125/11,78/15,29/18,126/21, 115/22, 156/22 i 155/23), sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku da tužiteljima isplati parnične troškove ovoga spora, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (sukladno čl.29.st.2 Zakona o obveznim odnosima, NN 35/05,41/08,125/11,78/15,29/18,126/21, 115/22, 156/22 i 155/23), tekućom od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana. "
II. Nalaže se tužiteljima PR i ER da isplate tuženiku JR prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.750,00 EUR (tisuću sedamsto pedeset eura) sa zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška tuženika odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi podnesenoj 30. travnja 2021. navode da su vlasnici garaža u Rijeci, Park V. Nazora (šet. V. Nazora), te da je tuženik također vlasnik garaže u istoj ulici blizu garaža tužitelja pojašnjavajući da se radi o garažama u istom nizu.
1.1. Navode da su njihove garaže, i još neke, imale električno napajanje preko priključka u garaži tuženika, ali da je tuženik odspojio/prekinuo napajanje garaža tužitelja strujom iz svoje. Nastavno da je pravomoćnom i ovršnom presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-1236/2013 od 25. svibnja 2016. naloženo tuženiku da uspostavi ranije stanje glede napajanja garaža tužitelja PR i VR, električnom strujom na način da spoji – priključi električne vodove koji vode u garaže tih tužitelja na dovodne električne vodove u svojoj garaži, ili izvan iste na priključnom mjestu koje je ranije odspojio-isključio, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, te da je tuženik dužan trpjeti da tužitelji koriste električni vod- električnu instalaciju koja od glavnog elektromjernog uređaja koji se nalazi u garaži tuženika prolazi kroz garažu tuženika do garaža tužitelja. Međutim budući tuženik nije postupio po prije navedenoj pravomoćnoj presudi tužitelji da su kao ovrhovoditelji pokrenuli postupak ovrhe radi izricanja penala, te je tuženik postupajući po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-8004/2016 od 08. prosinca 2016. u ožujku 2017. izvršio spajanje struje sukladno sudskoj presudi.
1.2. Nakon toga, da su do 7. mjeseca 2019. imali struju u garažama, a nakon toga da je prekinut dotok električne energije u garaže tužitelja na što da su isti prigovorili, i napajanje je uspostavljeno kratko, te je ponovno prekinuto, tako da od početka 2020. tužitelji definitivno nemaju struje u svojim garažama.
1.3. U svezi navedenoga tužitelji su tuženiku i usmeno i pismeno ukazali da će, ukoliko se napajanje strujom ne uspostavi putem postojećeg priključka, putem HEP -a zatražiti vlastite priključke struje o trošku tuženika. Međutim, kako tuženik nije reagirao i uspostavio napajanje strujom, tužitelji su radi otklanjanja daljnjih štetnih posljedica i mogućnosti korištenja svojih garaža, ishodili priključenje struje svojih garaža putem HEP-a tako da su time riješili opskrbu garaža električnom energijom i stekli mogućnost korištenja istih. Za navedeno su HEP-u platili trošak priključka struje/naknadu za priključenje, svaki po 7.662,50 kn ili ukupno 15.325,00 kn, a ostali troškovi (dobava i montaža ormara, dobave glavnog napojnog kabela, ugradnja glavnog voda, dobava, montaža i spajanje razdjelnice, komplet s instalacionim materijalom, ugradnja 4 automatska osigurača, FID sklopka i dr.) za svakog iznose po 4.795,00 kn, ili ukupno 9.590,00 kn, sveukupno 24.915,00 kn, odnosno za svakog tužitelja po 12.457,50 kn. Prije navedenog priključenja, da su angažirali stručnu osobu, TD Frigo-mar d.o.o. Rijeka, za pregled instalacije i brojila, defektažu kvarova, koji je pregledom utvrdio da na objektima na adresi [adresa].NR, kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nema dovodnog napajanja strujom na brojilima br. 3096946 - vl. 1.tužitelja i br.3096945 - vl. 2.tužitelja, o čemu im je izdao i pisano izvješće od 20. lipnja 2020. Zbog nemogućnosti korištenja garaže i priključka u navedenom periodu tužitelji od tuženika potražuju iznos od po 1.800,00 kn svaki.
1.4. Uz tužbu prilažu potvrde o uplati HEP-u (list 3-4), ponudu Kvarner graditeljstvo d.o.o. (list 5-6), prepiska stranaka (list 7-10), izvješće Frigo-mar.d.o.o. (list 11), presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1236/2013 od 25. svibnja 2016 (list 12-20), rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-8004/2016 od 8. prosinca 2016 (list 21-22), a u dokazne svrhe predlaže izvršiti uvid u ovosudne predmete P-2342/2011 i Ovr-8004/2016, saslušanje tužitelja, svjedoka DR i uviđaj na licu mjesta.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev smatrajući ga neosnovanim. Navodi da su garaže tužitelja sukladno sudskoj odluci spojene 2. veljače 2017. a ne kako se to navodi u tužbi. Smatra da iz navoda iznesenih u tužbi ne proizlazi njegova odgovornost za eventualno nastalu štetu budući su mu se tužitelji obratili prije podnošenja tužbe a na što je on njima odgovorio da negira bilo kakvu odgovornost za prekid u opskrbi struje budući je prekid u opskrbi strujom uzrokovao g. KR **.**.2019. koji da je u garaži prvotužitelja izvodio radove preuređenja. Iz dokumentacije priložene tužbi da je jasno da su tužitelji vršili izmjenu cjelokupne instalacije u svojim garažama budući je ista dotrajala i stara i nije u skladu sa zahtjevima struje, a na što su tužitelje upozorili djelatnici HEP-a, a posebno iz razloga jer nije bilo fidove sklopke, osigurača i sl.. Smatra da nije odgovoran za instalacije i razvod u garažama tužitelja pa s time ni odštetnim zahtjevom budući je prije navedenom odlukom samo bio prisiljen spojiti garaže na način da spoji-priključi električne vodove koji vode do garaže tužitelja na električne vodove u svojoj garaži ili izvan iste na priključnom mjestu koje je ranije odspojio - isključio, a što da je učinio.
2.1. Uz odgovor na tužbu prilaže potvrde potpisane od tužitelja (list 34 -35), a u dokazne svrhe predlaže saslušanje prvotuženika, svjedoka KR, djelatnika obrta " P" i ĐR, te vještačenje radi utvrđivanja načina spajanja garaža na elektromrežu.
3. Predmet spora je isplata na ime troškova koji su tužiteljima nastali radi izvođenja vlastitih priključaka za električnu energiju u svojim garažama, a koje su imali jer im tuženik nije uspostavio napajanje strujom iz postojećeg priključka koji se nalazi u njegovoj garaži.
4. Među strankama nije sporno da su vlasnici garaža u nizu, garaže tužitelja da su imale napajanje električnom energijom iz priključka za struju koji se nalazi u garaži tuženika, da je do prekida napajanja strujom došlo zbog radova koji su se izvršavali u garaži prvotužitelja, te da su tužitelji putem treće osobe napravili priključke za električnu energiju u svojim garažama.
5. Među strankama je sporno da li je tuženik dužan tužiteljima naknaditi troškove koje su imali radi izvođenja radova vlastitih priključaka kao i naknaditi trošak na ime nemogućnosti korištenja garaža u periodu dok nisu imali električnu energiju.
6. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokaze čitanjem isprava priloženih spisu, saslušanjem drugotužitelja VR, saslušanjem svjedoka ĐR i DR, uviđajem na licu mjesta te je provedeno građevinsko vještačenje po vještaku Ivanu Vučemilu. Kako vještak u svom nalazu i mišljenju nije odgovorio na pitanje koji su to bili nužni troškovi za ponovnu uspostavu električne energije u garažama na način da garaže imaju po jedno rasvjetno tijelo i jednu utičnicu isti je svoj nalaz nadopunio na ročištu 28. travnja 2026., a nakon čega je sud na istom zaključio glavnu raspravu sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025; u daljnjem tekstu: ZPP) ocijenivši da je predmet dovoljno razjašnjen za donošenje odluke.
7. Sud je proveo dokazni postupak pregledom i čitanjem dokumentacije koja je priložena spisu utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno, te svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl. 8. ZPP-a utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
8. Uvidom u presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1236/1013 od 25. svibnja 2016. utvrđeno je da je istom odlučeno da je tuženik dužan trpjeti da tužitelji koriste električni vod-električnu instalaciju koja od glavnog elektromjernog uređaja koji se nalazi u garaži tuženika prolazi kroz garažu tuženika do garaža tužitelja.
9. Drugotužitelj VR u svom iskazu naveo je da je vlasnik jedne od garaža u ulici Vladimira Nazora koje su sagrađene negdje 1968. U jednoj garaži da je postojalo glavno brojilo, dok su druge garaže, sukladno tadašnjim propisima imala kontrolna brojila koja su služila za očitanje potrošnje struje, U jednom trenutku da je došlo do promjene vlasnika garaže gdje se nalazilo glavno brojilo. ĐR da je tužiteljima rekao da on ne želi da na taj način budu spojeni, a njemu da su pristupili jer su i dalje željeli plaćati struju i vodu prema očitanjima na kontrolnim brojilima kao i do tada. Tada da još nisu znali da je pravi vlasnik garaže JR koji živi u [adresa], a kada su to saznali uputili su tužbu prema JR kojem je odlukom Županijskog suda naloženo da ih ponovno ukopča. Kako isti po presudi nije postupio da su pokrenuli ovrhu te im je u konačnosti struja ukopčana. Nakon toga 2020. on i prvotužitelj da su opet ostali bez struje iz jer je prvotužitelj PR u svojoj garaži izvodio radove zbog kojih da je došlo do kratkog spoja na glavnom brojilu. Potom da je DR, zet prvotužitelja PR, od ĐR zatražio da otvori garažu sina kako bi se kratki spoj mogao otkloniti, što da je isti odbio jer nije vlasnik garaže. Stoga da su tužitelji tuženika dopisom obavijestili da su opet bez struje, da je nastao kratki spoj zbog čega da vjerojatno treba vratiti osigurač i zatražili da ih u primjerenom roku ukopča da mogu ponovno koristiti struju. Budući da ih tuženik nije spojio da su zatražili od Elektroprimorja da im izradi vlastiti priključak, odnosno vlastito brojilo, s time da su o tome prethodno obavijestili tuženika kao i da će trošak radova potraživati od njega. Da su 26. veljače 2020. dobili potvrdu ovlaštene osobe da u garažama nema struje, a u lipnju 2020. izvršili uplatu HEP -u za potrebne radove na spajanju novih brojila koja su i spojena te je struja ukopčana u listopadu ili studenom 2020. Za cijelo to vrijeme da su garaže korištene, osim kada su neposredno izvođeni radovi na garažama. Garaže da nisu koristili noću. Radovi da su trajali oko mjesec i pol dana.
10. Svjedok ĐR u svom iskazu je naveo da je njegov sin, ovdje tuženik spornu garažu kupio 1998. kao jednu od devet garaža u nizu. U trenutku kupnje da nije znao da su sve garaže, njihova el. struja, spojena preko njegovog brojila pa je tako dvije - tri godine ne znajući plaćao struju za svih. Po saznanju da su i druge garaže priključene na tuženikovo brojilo da je osobno razgovarao sa vlasnicima garaža, i pitao ih jesu li suglasni da plaćaju el. energiju koju potroše odnosno da sudjeluju u plaćanju računa. Neki od njih su to prihvatili, a tužitelji npr. nisu. Pod prijetnjom ovrhe da su on i sin (tuženik) bili prisiljeni ponovno ukopčati tužitelje. Prije toga da je od HEP-a tražio da učine izvid u garažama tužitelja i provjere ispravnosti električnih instalacija što je HEP učinio 30. siječnja 2017. Tužitelji su radnicima HEP otvorili garaže i HEP je utvrdio da su instalacije u garažama neispravne što da je i pretpostavio jer su instalacije bile stare i tada su za priključenje vrijedili drugi tehnički uvjeti. Kako instalacije nisu udovoljavale tehničkim zahtjevima da je pitao tužitelje žele li instalacije popraviti prije uključenja, odnosno žele li da ih se uključi sa takvim instalacijama te su tužitelji rekli da oni instalacije u svojim garažama neće popravljati i da ih se priključi. Nastavno da su spojene garaže tužitelja ali sa novim električnim vodom koji je ukopan s južne strane garaže, u zid , te vodi do garaže tužitelja. To da je izvršeno 2. veljače 2017. nakon čega su tužitelji izdali jednu izjavu o tome da su uredno spojeni. Prema tome instalacija koja vodi do garaža tužitelja sada je bila spojena na drugi način, ona više nije išla kroz garaže nego s južne strane, suprotno od ulaza garaže, po zidu. Da mu je poznato da su tužitelji nakon ponovnog uključenja struje adaptirali svoje garaže. Njegov sin odnosno tuženik da garažu ne koristi niti iznajmljuje, jer živi u [adresa], u toj garaži bio je parkiran jedan neregistriran auto, a sada da se u garaži nalazi neki stari namještaj, dakle on se tom garažom uopće ne služi. O problemima s električnom energijom u garažama tužitelja koji bi eventualno nastali naknadno da zna iz kazivanja sina, da je dobio pismo od tužitelja gdje oni traže da ih on ponovno ukopča te da im je odgovorio da ih on niti nije isključio. Dana 9. srpnja 2018. da je zatekao KR u [adresa] koji da mu je rekao da je napravio kratki spoj u garaži gosp. PR te da moli da mu se otvori garaža tuženika. On da je na to odgovorio da ne može jer nije vlasnik garaže.
11. Svjedok DR, zet prvotužitelja, iskazao je da se garaže koriste isključivo za parkiranje, da u njima nema velike potrošnje struje jer se u njima ne obavlja nikakva djelatnost. U garaži prvotužitelja da ima jamu koja na rubu ima čelični rub koji je bio istrunuo stoga da je pozvao gosp. KR da mu dođe zavariti taj rub, te pretpostavlja da je aparat za zavarivanje bio prevelike snage i da je osigurač iskočio . O tome da ga je gosp. KR telefonski obavijestio a on da ga je uputio na ĐR jer da se glavni osigurač nalazi u njegovoj garaži. Međutim da je došlo do neke prepirke između gosp. KR i ĐR, te ga je KR obavijestio da ĐR ne želi da on uđe u njegovu garažu i podigne osigurač, a da to ne želi napraviti niti ĐR. Nakon toga da je nazvao drugog susjeda koji je imao svoje brojilo i instalaciju i koji je dozvolio da se koristi utičnicu u njegovoj garaži te je preko produžnog kabela KR završio posao. Nakon par mjeseci da je sreo ĐR i ga u čemu je problem i zbog čega nije želio da radnik podigne osigurač, odnosno zašto ga on nije podignuo i zašto još uvijek nema ju struje, na što da je isti počeo govoriti kako se struja nije plaćala, što da nije točno. Budući su cijelo to vrijeme bili bez struje da su on i drugotužitelj odlučili sami dovesti struju u garaže. HEP da je tražio da brojila budu vani, na zidu kako bi se mogla nesmetano očitavati, uključivati i isključivati, s time što im je susjed V omogućio da glavni dovod ide preko njegovog kabela. Prilikom radova da je u garažu stavio više novih šuko utičnica, novu instalaciju kao i rasvjetu. U staroj instalaciji da je postojala jedna žarulja i jedan utikač. Radi smanjenja troškova nova instalacija je napravljena kao nadžbukna s time da je napravio i pripremu za električna garažna vrata. U vremenu dok u garaži nije bilo struje da je istu i dalje koristio za parkiranje vozila. Prvotužitelj da je priključak HEP-u platio negdje oko 2.000,00 EUR, a da je i susjedu V nadoknadio dio troškova koje je on platio za iskop svog kabla preko kojeg su se spojili do električnog stupa.
12. Iskaze svjedoka sud je cijenio pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti te u vezi s ostalim provedenim dokazima, ocijenivši ih vjerodostojnima u dijelu u kojem su međusobno suglasni i potkrijepljeni drugim dokazima u spisu.
13. Sud je proveo dokaz uviđajem na licu mjesta uz prisutnost vještaka građevinske struke koji je potom podnio pisani nalaz i mišljenje (list 109-115), te je svoj nalaz nadopunio na ročištu za glavnu raspravu 28. travnja 2026. Zaključak vještaka na temelju provedene analize je da nije u mogućnosti utvrditi razloge zbog kojih na starim brojilima tužitelja u njihovim garažama biše nije bilo struje od srpnja 2019. ali da je do nestanaka električne energije moglo doći zbog radnje varenja u garažama, odnosno zbog iste radnje da je moglo doći do pada osigurača, odnosno do prekida električne struje na osiguraču, budući da su aparati za električno varenje u pravilu veće snage, od one predviđene isključivo za rasvjetu garaža. Za ponovnu uspostavu električne energije u garažama da je bilo nužno isključivo zamijeniti pregoreni osigurač. Da je za postavljanje novog priključka bilo potrebno 95% utuženog iznosa.
14. Temeljem prije navedenog sud utvrđuje da je postojala služnost iz čl. 225. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/1996., 68/1998., 137/999., 22/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012 i 152/2014; u nastavku ZV) odnosno da su tuž itelji imali služnost vodova (električnih) na tuženikovoj nekretnini.
14.1. Do prekida dovoda struje odnosno nestanka električne energije u garažama tužitelja došlo je zbog radnje varenja u garaži prvotužitelja što je izazvalo pad osigurača.
14.2. Tužitelji su se obraćali tuženiku sa molbom da im otvori garažu i omogući pristup istoj a kako bi se ponovno uspostavio dovod električne energije u garaže, a što tuženik nije napravio.
14.3. Utvrđeno je da su tužitelji preko treće osobe ishodili priključenje svojih garaža i sada imaju svoje priključke za električnu energiju.
14.4. U periodu u kojem tužitelji u garažama nisu imali električnu energiju iste su koristili.
15. U tužbi tužitelji navode da su radove radi ishodovanja priključenja električne energije u svojim garažama izveli radi otklanjanja daljnjih štetnih posljedica i mogućnosti korištenja svojih garaža jer tuženik nije reagirao i uspostavio napajanje strujom. Međutim ne navode koje bi to bile štetne posljedice niti iste proizlaze iz provedenog dokaznog postupka.
16. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a posebno iskaza drugotužitelja i svjedoka DR, koji zapravo koristi garažu prvotužitelja, nedvojbeno je utvrđeno da se garaže ne koriste noću kao i da su se koristile za vrijeme dok u istima nije bilo električne energije.
16.1. Radovima na priključcima za električnu energiju tužiteljima nije nastala nikakva šteta. Naime oni su investirali u svoju nekretninu, a upravo tim radovima na priključenju garaža na električnu energiju sukladno čl. 239. st. 1. ZV-a odrekli su se prava služnosti koje su do tada imali. Stoga sud utvrđuje da tužitelji neosnovano potražuju isplatu od tuženika na ime troškova izrade vlastitih priključaka za električnu energiju i na ime nemogućnosti korištenja garaža u razdoblju kada u istima nisu imali električnu energiju.
17. Temeljem čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP tužitelje je valjalo obvezati na plaćanje troškova tuženika koji se sastoje od nagrade za zastupanje po punomoćniku na ročištima 27. lipnja 2022., 27. listopada 2022., 30. siječnja 2023., 9. studenog 20223. i 25. svibnja 2026. (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ br. 138/2023. i 107/2025, dalje: Tarifa), u iznosu od 1.000,00 EUR (5X200,00 EUR), za sastav podnesaka od 7. prosinca 2022. i 29. siječnja 2024. iznos od 400,00 EUR (2X200,00 EUR), sve uvećano za PDV, odnosno ukupni iznos od 1750,00 EUR.
17.1. Zahtjev tuženika za naknadom troškova sudskih pristojbi za odgovor na tužbu odbijen je kao neosnovan jer tuženiku isti nije niti nastao. Tuženiku nije priznat niti trošak sastava odgovora na tužbu budući je odgovor na tužbu podnio tuženik osobno, a nije priznat niti trošak sastava podnesaka od 10. studenog 2022. i 16. studenog 2023. budući oni nisu bili potrebni za ovaj postupak.
18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Rijeka, 9. rujna 2026.
Sutkinja
Mirjana Branjušić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
