Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Pn-16/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, zastupanog po punomoćnici ŠM, protiv tuženika TEGRA d.o.o. Čakovec, OIB: 52347609859, Mihovljanska 70, zastupanog po punomoćniku GM, radi naknade štete, nakon 25. svibnja 2026. održane glavne javne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka, 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Tegra d.o.o. iz Čakovca, Mihovljanska 70, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, iznos od 1.776,70 EUR (slovima: tisućusedamstosedamdesetšesteura i sedamdesetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. veljače 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev preko iznosa od 1.776,70 EUR do iznosa od 4.464,06 EUR sa zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete odnosno isplate iznosa od 4.464,06 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 18.2.2018. do isplate, a osnovom štetnog događaja od 30.5.2012. kada je osiguranik tužitelja NM stradao na radu kao zaposlenik tuženika. Do ozljeđivanja da je došlo na privremenom gradilištu rekonstrukcije ŽC 2018 u Pribislavcu, kada je radnik pokušao zakrenuti betonsku cijev mase 680 kilograma koja je bila vertikalno ovješena za kran kako bi je namjestio i koja je u jednom trenutku iskliznula iz omče za terete, prevrnula se u rovu i radniku prignječila noge. Povodom tog događaja da je izvršen očevid na mjestu nesreće od strane Državnog inspektorata, Područne jedinice Varaždin pri čemu je utvrđeno da tuženik nije imao detaljne upute za vezivanje i vertikalno spuštanje betonskih cijevi u rov iskopa prilikom izrade slivnika, a utvrđeno je da je radnik LM bez osposobljavanja bio raspoređen na poslove s posebnim uvjetima rada koji su bili u neposrednoj vezi s ozljeđivanjem ZM. Kod potonjeg da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je zbog bolesti od 30% i ozljede na radu od 70% nastupio djelomični gubitak radne sposobnosti i tjelesna oštećenja od 80%, a koje se u cijelosti odnosi na oštećenje funkcije donjih ekstremiteta. Rješenjem tužitelja od 11.6.2015. osiguraniku tužitelja da je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti i pravo na novčanu naknadu zbog utvrđenog tjelesnog oštećenja. Tužitelj da je svome osiguraniku u razdoblju od 26.10.2015. do 31.12.2017. isplatio invalidsku mirovinu i naknadu zbog tjelesnog oštećenja u iznosu od 33.634,46 HRK, pa temeljem čl. 161. i 162. ZOMO te je odštetnim zahtjevom od 29.1.2018. tražio od tuženika da mu naknadi štetu u navedenom iznosu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi i osnovi i visini tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare tražbine. Ističe da je Presudom Prekršajnog suda u Čakovcu broj Pp1.G-1936/12-8 od 9. svibnja 2013., tuženik oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz čl. 27. st.1. i 2. kažnjivo po čl. 108. st. 1. podstavak 12. i 13. Zakona o zaštiti na radu i prekršaj iz čl. 34. st.2. Zakona o zaštiti na radu u svezi s čl. 3. toč.6. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada kažnjivo po čl. 108. st.1. podstavak 20 istog zakona, a također da je i predsjednik uprave Š G kao odgovorna osoba oslobođen optužbe za iste prekršaje. Navedena presuda da je i potvrđena Presudom Visokog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3297/2013 od 18. studenog 2014.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 4. lipnja 2012., fotoelaborat ozljede na radu, zapisnike od 1.6.2012. i 31.5.2012., prijavu o ozljedi na radu, Rješenja tužitelja od 11.6.2015., 12.11.2015., 28.2.2017., Nalaz i mišljenje višeg vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 22.4.2015., Nalaz istog Zavoda od 29.4.2015., Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka od 8.5.2015., odštetni zahtjev, potvrdu o isplaćenim mirovinskim primanjima, Presudu Visokog prekršajnog suda RH broj Gž - 3297/2013 od 18. studenog 2014., Presudu Prekršajnog suda u Čakovcu Pp1.G- 1936/12-8 od 9. svibnja 2013., pročitan je Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za tjelesnu i tehničku zaštitu osoba i imovine, za zaštitu na radu i zaštitu od požara Daria Vucković, dopuna nalaza istog vještaka te je vještak saslušan na upućene primjedbe na nalaz, a saslušani su i svjedoci KM, MM, VM i LM.

4. Temeljem navoda tužbe i odgovora na tužbu, te izjašnjenja stranaka tijekom postupka proizlazi činjenično nespornim da je osiguranik tužitelja NM stradao na radu 30.5.2012., da je imenovani bio zaposlenik tuženika, da je do ozljeđivanja došlo na gradilištu rekonstrukcije Županijske ceste u Pribislavcu kada je radnik pokušao namjestiti betonsku cijev mase 680 kg u smjeru kanalizacijske cijevi, a koja betonska cijev je bila ovješena za kran vertikalno i u takvom položaju je iskliznula iz omče kojom je bila vezana, prevrnula se u rovu i imenovanom prignječila noge. Nadalje, da je izvršen očevid na mjestu nesreće od strane Državnog inspektorata, Područne jedinice Varaždin, kojom prilikom je utvrđeno pregledom uputa za rad na siguran način i plana provođenja radova za gradilište da tuženik nije imao detaljne upute za vezivanje i vertikalno spuštanje betonskih cijevi u rov iskopa prilikom izrade slivnika, a i to da je radnik LM bez osposobljavanja bio raspoređen na poslove s posebnim uvjetima rada koji su bili u neposrednoj vezi s ozljeđivanjem ZM. Nije sporno ni to da je u postupku medicinskog vještačenja zbog pretrpljene ozljede, utvrđeno nastup djelomičnog gubitka radne sposobnosti i tjelesno oštećenje od 80% koje se odnosi na oštećenje funkcije donjih ekstremiteta. Rješenjem tužitelja od 11.6.2015. da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti i pravo na novčanu naknadu zbog utvrđenog tjelesnog oštećenja. Konačno, nije sporna ni visina isplaćenog iznosa u utuženom razdoblju od 26.10.2015. do 31.12.2017. (invalidska mirovina i naknada zbog tjelesnog oštećenja) u iznosu od 33.634,46 HRK.

5. Sporna je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja te da li je nastupila zastara predmetne tražbine.

6. Iz Nalaza vještaka Daria Vucković proizlazi da je poslodavac bio dužan imati detaljne upute za vezivanje i vertikalno spuštanje betonskih cijevi u rov iskopa , dok u uputama za rad na siguran način i u planu izvođenja radova za gradilište, takve upute nisu navedene. Navodi i to da radnik NM u vrijeme štetnog događaja nije bio osposobljen za rad na siguran način, za obavljanje poslova vezivanja i vertikalnog spuštanja betonskih cijevi u rov, a da tuženik iz područja zaštite na radu vezano uz ove radove nije poduzeo nikakve mjere koje bi spriječile nastanak štetnog događaja. U dopuni nalaza, uzimajući u obzir iskaze saslušanih svjedoka, ističe da je osoba koja je vezivala teret istovremeno sudjelovala u drugim radnim operacijama i nije kontinuirano davala signale rukovatelju stroja pa time nije bio osiguran siguran način komunikacije tijekom izvođenja radne operacije. U odnosu na boravak oštećenog u rovu, ističe da se prema pravilima zaštite na radu, radnik ne smije nalaziti unutar zone opasnosti za vrijeme manipulacije visećim teretom sve dok teret nije potpuno spušten, stabiliziran i rasterećen, a ulazak u rov radi usmjeravanja cijevi predstavlja povećani rizik nastanka ozljede. U odnosu na gurtnu odnosno traku za vezivanje tereta, da je prema dostupnim podacima ona bila proizvedena 2004. godine i da ne postoje valjani dokazi o periodičkim pregledima i ispitivanjima iste sukladno pravilima zaštite na radu i pravilima za uporabu sredstva za dizanje tereta. Pri tome sama činjenica da su prethodne radne operacije izvedene bez incidenata ne isključuje mogućnost iznenadnog proklizavanja, popuštanja ili nepravilnog vezivanja tereta tijekom predmetne radne operacije. Također da iz iskaza svjedoka proizlazi da na gradilištu nije bio osiguran dovoljan broj osposobljenih radnika za izvođenje konkretne radne operacije, osobito u dijelu signalizacije i sigurnog usmjeravanja tereta. Svjedok LM da je tek naknadno prošao obuku od Društva Međimurje Zaing d.o.o. o pravilnom vezivanju gurtne. Zaključuje da su s aspekta zaštite na radu postojali propusti u organizaciji rada, osiguranju dovoljnog broja radnika, provedbi signalizacije i komunikacije, kontroli zone opasnosti, provedbi mjera zaštite pri radu s visećim teretom i kontroli i evidenciji sredstva za dizanje tereta. Konačno, da su utvrđeni propusti mogli biti u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom predmetne ozljede na radu. U usmenom očitovanju na upućene primjedbe na nalaz od strane tuženika, ističe da je vještačenje proveo temeljem Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme koji je bio na snazi 2012. godine u vrijeme štetnog događaja. Također da je LM bio povjerenik zaštite na radu, da su se na gradilištu u isto vrijeme morali nalaziti temeljem tadašnje organizacije rada, spomenuti LM, oštećenik i AM, time da se AM u tom momentu nalazio na drugom dijelu gradilišta, a koji je sa oštećenikom trebao raditi na spuštanju sporne cijevi, dok je VM upravljao kombiniranim strojem. Naveo je da je iz stanja predmeta upoznat sa dimenzijom rova u koji se spuštala cijev, dakle da je bio dimenzija 2x2 metra i dubine 1,5 metra sa instalacijama, da se cijev spuštala sa kombiniranim strojem pri čemu se gurtna prikopčala za tzv. škopac i spuštala u rov, da je gurtna bila proizvedena 2004. godine, dakle u vrijeme štetnog događaja stara 8 godina, a njezin rok trajanja je do 5 godina i da bi se za istu trebao raditi certifikat svakih 6 mjeseci. Inspektor rada da nije utvrdio oštećenja na gurtni niti se u nalazu referirao na nju. U pogledu preglednosti situacije ispred sebe s pozicije rukovatelja strojem, ističe da nije imao kompletni pregled već je pri tome bila važna uloga signaliste, time da je te prilike taj zadatak trebao obavljati LM, međutim, on je te prilike vezivao cijev i nije bilo signaliste na radilištu, dakle rukovatelju stroja nitko nije davao upute o eventualnim zaprekama za spuštanje cijevi. Smatra da je za konkretni slučaj bio nužan signalista kako bi se pokrili svi kutevi koji su mu nevidljivi. Također da je radnik LM nakon što je vezao gurtnu oko cijevi, napustio to mjesto pa je u rovu ili blizini rova ostao isključivo gospodin NM koji se te prilike spustio u rov. Ponavlja da oštećeni nije bio osposobljen za rad na siguran način, za posao koji je tog trenutka radio, a to je utvrdio i inspektor rada. Oštećeni da je bio osposobljen za rad na siguran način u okviru svoje kvalifikacije zidara, ali ne i za konkretni posao rukovanja i vezivanja cijevi težine preko 600 kilograma. U pogledu rukovanja konkretnom cijevi, da se ona spušta uz pomoć alta u vidu šipke koja se postavi ispod cijevi i sa kojom šipkom se usmjerava spuštanje cijevi, a definitivno radnik nije smio biti u samome rovu slivnika. Također da ni jedan od spomenuta tri radnika nije bio osposobljen za poslove signalista.

7. Iskazi saslušanih svjedoka u bitnome su podudarni i to svjedoka ŽM u pogledu načina spuštanja betonske cijevi i njezinog postavljanja u slivnik. Ističu da na radilištu ni tada niti ranijih dana na postavi prijašnjih slivnika nisu u ovim radovima sudjelovali posebni radnici zaduženi za signalizaciju. U bitnome navode da tzv. gurtna u štetnom događaju nije pukla nego se cijev poskliznula iz iste. Također da su LM i oštećeni NM na dan štetnog događaja kao i ranijih dana oboje vezivali betonske cijevi i pomagali postaviti u prethodno iskopani rov te su i jedan i drugi naizmjenično ulazili u te rovove kako bi cijev zarotirali prema rupi kanalizacije jer rukovatelj stroja to ne može napraviti i ne vidi, a radnik u rovu to može nap raviti isključivo kad se cijev nalazi na 10-15 centimetara od dna. Svjedok LM potvrđuje da ni on ni oštećeni nisu bili obučavani kako vezati gurtne, ali da su oboje to znali raditi jer su na tome imali dugogodišnje iskustvo kao zaposlenici tuženika, a tek nakon štetnog događaja prošli su obuku o pravilnom vezivanju istih.

8. Utvrđeno je dakle na temelju provedenih i djelomično interpretiranih dokaza , da je ozljeda na radu osiguranika tužitelja nastala prilikom iskliznuća betonske cijevi iz tzv. gurtne, pri čemu nije bilo moguće utvrditi da li je gurtna bila pogrešno vezana, odnosno nedovoljno čvrsto i slično, te da ovaj slučaj doista predstavlja izolirani slučaj iskliznuća takve teške cijevi jer su na isti način svi spomenuti radnici u procesu izgradnje slivnika i postave takvih cijevi postupali na jednaki način, pri čemu su osiguranik tužitelja i LM zajedno vezali gurtne i potom usmjeravali cijev u rov, odnosno, naizmjenično su ulazili na stepenicu rova. Utvrđeno je nadalje da tuženik kao poslodavac osiguranika tužitelja nije poduzeo potrebne mjere zaštite na radu i to prvenstveno u vidu osposobljavanja radnika koji su radili na vezivanju i učvršćivanju tzv. gurtni oko cijevi, što je potvrdio i svjedok LM, a proizlazi to i iz Zapisnika inspektora rada. U tom smislu nije točna tvrdnja svjedoka KM da su i radnici zidari osposobljeni za vezivanje tereta kakav je bio u konkretnom slučaju jer da su bili osposobljeni za rad na siguran način, a da se to odnosi i na pomoćna sredstva kao što su gurtne za prijenos tereta. Nadalje, za postavu betonske cijevi na posteljicu rova previđeno je da taj proces rada obavljaju dva radnika, kao što navodi i vještak u očitovanju, dakle uz osiguranika tužitelja, na tim poslovima je trebao raditi i AM. U Zapisniku Državnog inspektorata od 4. lipnja 2012. navedeno je doista da je NM osposobljen prema evidencijskom kartonu EK-1 za rad na siguran način za poslove zidara izdanog od strane ovlaštenog društva Međimurje Zaing d.o.o. Čakovec (jednako kao i radnik LM). Također je konstatirano da za radnika koji je izvršio vezivanje betonske cijevi nije predočena dokumentacija da je osposobljen za rad na siguran način za poslove signaliste, a posao signaliste podrazumijeva vezivanje tereta, davanje upozorenja pri radu s dizalicom, usmjeravanje prometa, davanje upozorenja na opasnost i dr. sukladno odredbama čl. 27. Zakona o zaštiti na radu. U Zapisniku su utvrđeni konkretni propusti u primjeni mjera zaštite na radu pa je naređeno poslodavcu da radnika BM udalji s poslova signaliste (vezivanje tereta) koje samostalno obavlja, a za koje ne posjeduje dokaz da je osposobljen za rad na siguran način dok ne pribavi dokaze da isti ispunjava uvjete utvrđene pravilima zaštite na radu. Također je naređeno poslodavcu da dopuni radne upute vodeći računa o zaštiti na radu prilikom vertikalnog spuštanja cijevi u rov.

9. Slijedom iznijetog, uz okolnost da tuženik nije dokazao da je osiguranik tužitelja prouzročio vlastitu ozljedu na radu, naprotiv, tužitelj je dokazao da se njegova ozljeda na radu može pripisati isključivo odgovornosti tuženika kao poslodavca jer je do iskliznuća betonske cijevi u slivnik došlo neovisno o bilo kakvom postupanju osiguranika tužitelja, kraj činjenice da ni on niti LM nisu bili osposobljeni za vezivanje gurtni na siguran i pravilan način, koji nedostatak je otklonjen tek nakon štetnog događaja. U tom smislu sud prihvaća i nalaz vještaka kao stručan i objektivan, slijedom čega nije bilo potrebe za provođenjem novog vještačenja.

10. U odnosu na Presudu Prekršajnog suda u Čakovcu, kratko je za navesti da sud nije vezan odlukom prekršajnog suda jer je sud isključivo u pogledu postojanja kaznenog dijela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim sukladno čl. 12. st.3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 94/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – nastavno: ZPP), pa se navedena presuda posebno ne analizira.

11. Odredbom čl. 162. st.3. Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme utuženih isplata od 2015. -2017. godine (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16), propisano je da za štetu iz stavka 1. ovoga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu odnosno mjere za zaštitu građana. Prema st.1. čl. 162., Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. U konkretnom slučaju upravo je tuženik prouzročio osiguraniku tužitelja gubitak radne sposobnosti i tjelesno oštećenje, slijedom čega je i odgovoran za naknadu štete. Prema daljnjoj odredbi čl. 161. st.1. ZOMO, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a prema daljnjem st.2. istog članka, naknada stvarne štete, koju zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, a između ostalih, kao u konkretnom slučaju novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu i novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Sami isplaćeni iznosi invalidske mirovine i naknade zbog tjelesnog oštećenja između stranaka nisu sporni. Kako je utvrđeno vještačenjem, a i konstatirano u Zapisniku Državnog inspektorata, tuženik je propustio provesti sve mjere zaštite na radu, a to su upravo spomenute mjere koje su i dovele od štetnog događaja uslijed iskliznuća cijevi zbog neadekvatnog vezivanja cijevi, jer niti sam inspektor rada nije utvrdio da bi tzv. gurtna pukla. U pogledu potrebe atestiranja gurtni periodično i njihove eventualne dotrajalosti kako to navodi vještak u iskazu na ročištu, a temeljem Pravilnika o gurtnama, takav Pravilnik ne postoji, pa je u pravu tuženik kada tvrdi da je takve gurtne za vezivanje potrebno samo vizualno pregledati bez potrebe izdavanja certifikata ili a-testova.

12. Tuženik kao poslodavac osiguranika tužitelja, koji je stradao obavljajući redovne radne zadatke po nalogu tuženika i kojom prilikom je doživio predmetnu ozljedu na radu, za tu ozljedu odgovara po načelu objektivne odgovornosti, uz primjenu odredaba čl. 25. i 36. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018; dalje: ZZR)). Odredbom čl. 25. ZZR-a, propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pri tome poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Prema odredbi čl. 36. citiranog zakona, poslodavac ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku koji se ispunjava uvjete propisane posebnim propisom iz st.6. ovoga članka, odnosno posebnim propisom za te osobe. S obzirom da usmjeravanje betonske cijevi od cca. 700,00 kg, koja visi na kranu, predstavlja opasnu djelatnost, a tuženik nije dokazao da je šteta nastala zbog više sile, namjernom ili krajnjom nepažnjom treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti izbjeći njihove posljedice. Naprotiv, tuženik je dozvolio osiguraniku tužitelja rad na predmetnoj betonskoj cijevi što je uključivalo i vezivanje tog tereta, ne provodeći sve mjere zaštite na radu jer nije bio obučen za obavljanje vezivanja gurtne za siguran način , a uz navedeno pri obavljanju ovih poslova spuštanja cijevi, poslodavac nije osigurao još jednog radnika koji bi obavljao poslove signalista, kako to navodi i vještak u svom nalazu.

13. U odnosu na prigovor zastare tražbine, takav je prigovor djelomično osnovan. Prema odredbi čl. 230. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) , tražbina naknade štete zastarijeva u roku od 3 godine od kada je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. U konkretnom slučaju radi se o stvarnoj štetni koja nastaje tužitelju svako mjesečnom isplatom invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje i tim isplatama dolazi do umanjena imovine tužitelja i tada počinje teći i zastara naknade štete za pojedina davanja (tako i praksa Vrhovnog suda RH u odlukama Rev-3078/14- 2 od 28. veljače 2018., Rev-110/10 od 16. veljače 2011. i Revd-716/2021-2 od 24. veljače 2021). Prema tome, kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 23.12.2019., za sve mjesečne isplate invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje nastale prije 23.12.2016. nastupila je zastara jer je proteklo više od tri godine od dospijeća svake mjesečne isplate. Stoga je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 1.776,70 EUR / 13.385,54 HRK (s osnova invalidske mirovine 9.195,00 HRK a s osnova novčane naknade za tjelesno oštećenje 4.191,54 HRK). Pri tome tužitelj nije dokazao da je invalidska mirovina i novčana naknada za tjelesno oštećenje isplaćena osiguraniku nakon 23.12.2016. godine, u kojem slučaju bi imao pravo na isplatu i tog iznosa. Teret tog dokaza je isključivo na tužitelju, a na listu 51 spisa nalazi se potvrda o isplaćenim mirovinskim primanjima u ukupnosti za cijele godine, bez mjesečnih razgraničenja.

14. Na dosuđeni iznos dosuđena je i zatezna kamata temeljem odredbe čl. 29. st.2. ZOO-a, a u svezi s odredbom čl. 165. st.3. ZOMO-a, kojom je propisano da na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Za štete nastale u navedenom razdoblju tužitelj u skladu sa citiranom odredbom zateznu kamatu i potražuje od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Kako tuženik ne osporava da je odštetni zahtjev primio 2.2.2018., a što proizlazi i iz pismena na listu 48-50 spisa pa tužitelj pravilno traži zateznu kamatu istekom 15 dana od primitka odštetnog zahtjeva, dakle od 18.2.2018. godine.

15. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom članka 154. stavka 2. u svezi s člankom 155. ZPP-a i stanjem spisa. Tužitelj je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, a u odnosu na visinu od cca. 40%, odnosno ukupno 70% (140:2=70). Tuženik je pak uspio u omjeru od 30%. Od postotka uspjeha tužitelja koji je u većoj mjeri uspio, oduzimanjem postotka tužen ika koji je u manjoj mjeri uspio, proizlazi uspjeh tužitelja u parnici od 40%. Slijedom navedenog tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu, a ni trošak vještačenja obzirom da taj trošak tuženik nije niti snosio.

Varaždin, 9. srpnja 2026.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1) Tužitelj – Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3 2) Tuženik – TEGRA d.o.o. Čakovec, Mihovljanska 70