Poslovni broj Povrv-47/2025.-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Frana Kurelca 3, Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Mirjani Branjušić, u pravnoj stvari tužitelja Libukom Jurdani d.o.o., Jurdani, Jurdani 50/b, OIB:77671806963 kojeg zastupa punomoćnik Milorad Stanić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o., protiv tuženika Matijević Marka iz Bakra, Nautička 13, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika tužitelja, javno objavivši 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Srđana Markiša iz Opatije poslovni broj Ovrv-23706/2024, UPP/OS-Ovrv-847/2024 od 14. siječnja 2025. godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 437,04 EUR (slovima: četiristo trideset sedam eura i četiri centa) uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče

- na iznos od 3,50 EUR od 13.08.2023.,

- na iznos od 31,76 EUR od 13.08.2023.,

- na iznos od 44,01 EUR od 13.09.2023.,

- na iznos od 34,46 EUR od 13.10.2023.,

- na iznos od 47,82 EUR od 13.10.2023.,

- na iznos od 20,01 EUR od 01.11.2023.,

- na iznos od 30,08 EUR od 01.11.2023.,

- na iznos od 27,40 EUR od 14.11.2023.,

- na iznos od 43,62 EUR od 14.11.2023.,

- na iznos od 10,93 EUR od 13.12.2023.,

- na iznos od 22,45 EUR od 13.12.2023.,

- na iznos od 46,23 EUR od 13.01.2024.,

- na iznos od 74,77 EUR od 13.01.2024., pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

dok se u preostalom dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti iznos od 155,72 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 17. veljače 2024. kao i trošak ovršnog postupka od 150,00 EUR platni nalog ukida te se tužbeni zahtjev u tom dijelu o d b i j a kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 237,64 EUR (dvjesto trideset sedam eura i šezdeset četiri centa) sa zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška tuženika odbija kao neosnovan .

Obrazloženje

1. Prijedlogom podnesenim javnom bilježniku 27. prosinca 2024., tužitelj tada kao ovrhovoditelj, predložio je donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim će se tuženiku, tada ovršeniku, naložiti isplata iznosa od 592,76 EUR sa zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose kako je to navedeno u prijedlogu za ovrhu.

2. Nakon što je javni bilježnik prihvatio prijedlog za ovrhu, rješenje o ovrsi dostavljeno je tuženiku koji je protiv istog podnio prigovor temeljem kojeg je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno izvan snage, ukinute provedene ovršne radnje i određeno da će se postupak nastaviti voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prilog tužbenom zahtjevu tužitelj navodi da se njegovo potraživanje sastoji od dospjelih neplaćenih tražbina za vodne i komunalne usluge za razdoblje od srpnja 2023. do prosinca 2023. i to za fiksni i tzv. varijabilni dio naknade za vodne usluge na temelju dva priključka kao i za naknadu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio komunalnih usluga). Za siječanj 2024. izdan je i račun za pražnjenje septičke jame. Računi da su izdani za nekretnine, posebne dijelove na adresi [adresa]. U srpnju 2023. da je izdan račun i za treći priključak-korisničko mjesto 1053234 za fiksni dio vodne usluge. Od kolovoza 2023. za taj stan da se tereti PH. Zahtijeva i naknadu troškova stanovanja za razdoblje od siječnja do prosinca 2024. za stan na adresi [adresa] koji uključuju troškove toplinske energije, naknade za vodnu uslugu, javne usluge prikupljanja komunalnog otpada te komunalne i vodne naknade.

3.1. Tijekom postupka očitujući se na prigovor pasivne legitimacije tužitelj je naveo da je tuženik zaveden kao korisnik javne usluge kao vlasnik nekretnina odnosno tri stana sa posebnim priključcima, odnosno adresama potrošnje i brojevima vodomjera. S time da čim je kod tužitelja izvršena promjena korisnika, odnosno vlasnika, računi su izdavani na nove vlasnike stanova odnosno korisnike-potrošače. Tako je samo za srpanj izdan račun za priključak odnosno adresu potrošnje 1053234 na ime tuženika. Već sljedeći mjesec izvršena je izmjena podataka na PH te joj se počev od kolovoza 2023. izdaju računi. Nakon prijave promjene, odnosno upisa novih vlasnika izvršene su promjene i za priključak 1053563 od računa za siječanj 2024. na ime PHC i ZH, te za priključak odnosno adresu potrošnje 1953233 na ime EH počevši od računa za siječanj 2024. Smatra da ne može mijenjati svoje podatke unatrag, već tek od dana kada je korisnik usluge obavijestio davatelja usluge o promjeni podataka. Prema tome na tuženiku je, a ne na tužitelju da eventualno potražuje regresno ovu tražbinu od ljudi koji su koristili njegove nekretnine.

3.2. Ističe da su vodne usluge sukladno odredbi čl. 3. st. 1. t. 20. i t. 6. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine" broj: 153/2009., 90/2011., 56/2013., 154/2014., 119/2015., 120/2016., 127/2017. i 66/2019.: dalje: ZFVG) usluge javne vodoopskrbe i javne odvodnje, a korisnik vodnih usluga je vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju, odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; a ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje.

3.3. Navodi da se radi o nekretnini koja nije bila spojena na javnu odvodnju, već ima individualni sustav odvodnje, konkretno, septičku jamu, stoga da je nastala obveza plaćanja pražnjenja septičke jame kada se usluga naruči, odnosno kada se ista izvrši po nalogu korisnika. Tako da je u siječnju 2024. izvršena usluga pražnjena septičke jame na temelju radnog naloga br. 3/12-24. Po zaprimljenom nalogu izvršena je usluga pražnjenja septičke jame na adresi [adresa] dana 2. siječnja 2024. te je za navedenu uslugu tuženiku izdan račun br. 25-101-8 od 31. siječnja 2024. kojeg tuženik nije podmirio.

3.4. Što se tiče obveze tuženika na korištenje i plaćanje naknade komunalnih usluga ona da proizlazi iz odredaba čl. 70. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj: 84/2021. i 142/2023.; dalje: ZGO) kojima je propisano da je Korisnik javne usluge vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Sukladno odredbi čl. 75. ZGO-a i čl. 17. Odluke Liburnijskih voda o cijeni usluga, strukturu cijene predmetne javne usluge čini: 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge.

3.5. Predlaže održavanje na snazi platnog naloga budući je tuženik kao vlasnik posebnih dijelova nekretnina zaveden kao korisnik javne usluge sve do kolovoza 2023. odnosno siječnja 2024.

4. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave navodi da su se stanovi 1. i 2. vodili na njegovo ime, ali da od 1. lipnja 2023. iste koriste njegovi vlasnici i to stan 1 ZHC i ŠH, a stan broj 2 EH koja da ga počinje koristiti od 1. srpnja 2023. Stan broj 1 (ZHC i ŠH) da je formalno prodan kad su se stekli uvjeti za dobivanje kredita i to u prosincu (ne navodi se godina ali pretpostavlja se 2023.), a za stan broj 2 (Sušanj Petra) da je kupoprodajni ugovor sročen 13. listopada 2023. Sa uslugom pražnjenja septičke jame od 17. veljače 2024. nema nikakve veze jer da odavno nije vlasnik te zgrade odnosno ta tri stana.

5. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je na glavnoj raspravi, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, prije svega izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja (list 14), komunalnog otpada (list 55- 63), Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga (list 64-71), račune (list 72-85), povijesni vlasnički list (list 86-92), ispis o korisnicima utuženih usluga od dana promjena (list 93-95), cjenik za vodne usluge (list 96-98), cjenik za uslugu prijevoza (list 99), radni nalog (list 100), cjenike za miješani komunalni otpad (list 101 -106), nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj: 53/1991., 91/1992., 12/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. – dalje ZPP) jer stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a i prema ocjeni ovoga suda predmet je raspravljen tako da se može donijeti odluka.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj za prije navedene nekretnine isporučio usluge (vodne i komunalne) i pražnjenje septičke jame, ali je sporno tko je u obvezi plaćanja računa za prije navedene usluge.

8. Uvidom u povijesni vlasnički list utvrđeno je da su stanovi koju su predmet ovog postupka sa tuženika uknjiženi na EHC i ĐH temeljem kupoprodajnog ugovora **.**.2023., EH **.**.2023. i PH **.**.2023., a kada su isti i upisani kao vlasnici.

9. Odredbom čl. 3. Zakona o vodnim uslugama (“Narodne novine” broj: 66/2019; dalje; ZVU) propisano je da je korisnik vodnih usluga vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje, a ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje. Vodne usluge su usluge javne vodoopskrbe i javne odvodnje. Člankom 37 istog propisano je da se ugovor o isporuci vodnih usluga između isporučitelja vodnih usluga i korisnika vodnih usluga smatra sklopljenim na dan početka korištenja vodne usluge i traje do isteka dana prestanka korištenja vodne usluge. Nadalje čl. 39. istog je propisana obveza prethodnog korisnika vodne usluge da u roku do 15 dana od dana promjene korisnika prijavi promjenu isporučitelju vodnih usluga, s vjerodostojnim dokazom. U istom roku promjenu korisnika može prijaviti i novi korisnik vodne usluge, a dužan je istu prijaviti u roku od idućih 15 dana, ako promjenu korisnika nije prijavio prethodni korisnik.

10. Odredbom čl. 70. Zakona o gospodarenju otpadom (“Narodne novine” broj: 84/2021. I 142/2023; dalje ZGO) propisano je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge vlasnik nekretnine.

11. Člankom 84. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012. i 152/2014.: dalje ZV) propisano je da u slučaju kada dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga.

12. Slijedom navedenog sud zaključuje da je tuženik kao registrirani korisnik u obvezi podmirivanja računa za komunalne usluge za srpanj 2023. (adresa potrošnje 1053234), za razdoblje od srpnja do prosinca 2023. (adresa potrošnje 1053563), te od srpnja do prosinca 2023. (adresa potrošnje 1053233).

13. Međutim neosnovano je potraživanje tužitelja na ime pražnjenja septičke jame u iznosu od 155,72 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu budući je usluga isporučena odnosno izvršena 2. siječnja 2024. Kada je tužitelju već bilo poznato da tuženik nije korisnik navedene usluge i račune za komunalne usluge već je prenio na nove korisnike.

13.1. Pri tome nije relevantno da je tužitelju AH dao uputu da za isto terete tuženika kao investitora budući je u vrijeme davanja sporne usluge tužitelj znao da tuženik nije vlasnik sporne nekretnine pa tako ni korisnik, jer bi u suprotnome ispostavio tuženiku račune (za vodnu i komunalnu uslugu) za siječanj 2024. a ne novim korisnicima TH, ŠHC, IH i EH.

14. Slijedom navedenog temeljem čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 221 .a. ZPP-a odlučeno je kao u toč. I. izreke.

15. Sukladno članku 154. stavku 2. ZPP ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotak one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici.

16. U konkretnom slučaju tužitelj je sa zahtjevom za isplatu uspio sa 73,73 % (dosuđenih 437,04 EUR u odnosu na početno utuženih 592,76 EUR). Tuženik je, što se tiče visine uspio sa 26,27 %. S druge strane, sud je cijenio i da je tuženik osporavao i osnov potraživanja, sa čime je također djelomično uspio i to u istom postotku kao i sa visinom kao i tužitelj. Prema tome, vodeći računa o uspjehu tužitelja i tuženika u pogledu osove i visine, cjelokupni uspjeh tužitelja u parnici procjenjuje se omjerom od 73,73 %, dok je uspjeh tuženika 26,27 %. Sukladno gore citiranom članku 154. stavku 2. u vezi članka 155. ZPP, od postotka uspjeha tužitelja u ovom postupku od 73,73 %, obzirom da je tužitelj u većoj mjeri uspio u sporu, valjalo je oduzeti postotak uspjeha tuženika od 26,27 %. Dakle, uspjeh tužitelja u parnici relevantan za obračun troškova postupka je 47,46 %.

16.1. Sukladno Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, 107/25, u daljnjem tekstu: Tarifa), tužitelj bi u slučaju potpunog uspjeha u sporu ostvario naknadu troškova od zatraženih 150,00 EUR za sastav prijedloga za ovrhu (Tbr. 11/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife), a sukladno Tbr. 8/1 Tarife pripadalo bi mu po traženih 100,00 EUR za sastav podneska od 25. lipnja 2025. kojim se očituje na prigovor tuženika, a jednaki iznos pripada mu za zastupanje profesionalnog punomoćnika na ročištu održanom 28. svibnja 2026. (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife).

16.2. Tužitelj bi tako za odvjetničko zastupanje u slučaju potpunog uspjeha ostvario parnični trošak od 350,00 EUR, uvećano za 87,50 EUR poreza na dodanu vrijednost, odnosno sveukupno 437,50 EUR, s time što mu zatezne kamate pripadaju od dana donošenja presude pa do isplate. Uz to pripada mu i trošak sudske pristojbe u iznosu od 30,00 EUR (sustav e-Komunikacija).

16.3. Kako tužitelj ostvaruje naknadu parničnog troška sukladno uspjehu u sporu od 47,46% to mu pripada upravo taj postotak od 437,50 EUR koliko bi ostvario u slučaju potpunog uspjeha, odnosno pripada mu 207,64 EUR. Troškovi sudske pristojbe na presudu pripadaju mu u iznosu od 30,00 EUR.

16.4. Zatezne kamate na dosuđeni trošak ovršnog dijela postupka tužitelju pripadaju ne od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja obzirom da je i trošak nastao u ovršnoj fazi postupka dio parničnog troška, što je stav sudske prakse.

17. Iz iznesenih je razloga presuđeno kao u izreci.

Rijeka, 9. lipnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Branjušić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u 3 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.