Poslovni broj: UsI-1736/2025-17
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdije, u upravnom sporu tužitelja VF iz [adresa], 27. aprila A5/17, Republika Srbija, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, Zagreb, Matice hrvatske 4, OIB: 36162371878, radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, 9. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, KLASA: UP/II-224-04/23-01/128, URBROJ: 511-01-203-25-2 od 8. ožujka 2025.
II. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-224-04/22-01/133, URBROJ: 511-19-23-22-2 od 1. veljače 2022. i predmet se vraća na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-224-04/23-01/128, URBROJ: 511-01-203-25- 2 od 8. ožujka 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-224-04/22-01/133, URBROJ: 511-19-23-22-2 od 1. veljače 2022. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.
2. Tužitelj je podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći da je osporeno rješenje nepravedno jer ispunjava uvjete za stjecanje hrvatskog državljanstva prema članku 16. u vezi članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Ističe kako se uvijek smatrao pripadnikom hrvatskog naroda. Naglašava da se prilikom zadnjeg popisa stanovništva izjasnio da je V i katolik te navodi da neće odustati od želje da mu se odobri hrvatsko državljanstvo , jer se osjeća i govori kao V, a u Srbiji se osjeća strancem. Ističe da njegov otac živi u [adresa] i da želi živjeti sa svojim ocem u Vodicama na adresi: [adresa]., a da sebe smatra hrvatskim državljaninom. Predlaže da mu ovaj sud dozvoli primitak u hrvatsko državljanstvo.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže da se tužba odbije kao neosnovana zbog neispunjavanja zakonskih pretpostavki za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana, propisanih člankom 30. stavkom 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, iz razloga što je riječ o osobi rođenoj nakon stupanja na snagu navedenog Zakona, odnosno nakon 8. listopada 1991. , ističući da se po prirodi stvari na tužitelja ne može primijeniti navedena zakonska odredba. Pojašnjava da se na tužitelja nije mogao primijeniti ni članak 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu i spis predmeta proslijediti tijelu nadležnom za upis u evidenciju hrvatskih državljana na temelju podrijetla, jer nijedan od tužiteljevih roditelja nije imao hrvatsko državljanstvo u trenutku njegovog rođenja budući da je tužiteljev otac stekao hrvatsko državljanstvo konstitutivnim aktom 2004., odnosno primljen je u hrvatsko državljanstvo rješenjem navedenog Ministarstva na temelju članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Nadalje navodi da tužitelj u tužbi uglavnom ponavlja iste navode koji su izneseni u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja. S tim u vezi ukazuje na to da je očitovanje na te navode sadržano u obrazloženju osporenog rješenja, zbog čega ih neće ponavljati u odgovoru na tužbu. Navodi da rješenje nije nepravedno. kako tužitelj tvrdi u tužbi, već da je jedino moguće s obzirom na vrstu zahtjeva koju je tužitelj podnio. Naglašava da policijske uprave i policijske postaje ne rješavaju zahtjeve za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem (odredbe članaka 8. do 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu), već samo zahtjeve za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana, te je Policijska uprava zagrebačka odlučila u okviru postavljanog zahtjeva za koji je nadležna. Ukazuje na to da sukladno članku 45. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP), stranka može do donošenja prvostupanjske odluke izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju. Nadalje navodi da ako se tužitelj smatra pripadnikom hrvatskog naroda, da nema zapreke da podnese novi zahtjev, ali ovaj put za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem, putem Veleposlanstva Republike Hrvatske Beograd (napominjući da prema podacima Ministarstva tužitelj nema odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj), na temelju članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, u kojem će moći dokazivati činjenicu osobne pripadnosti hrvatskom narodu, koja nije od značaja za ovaj postupak utvrđivanja hrvatskog državljanstva. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Tijekom spora održana je rasprava 3. srpnja 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju na osnovu koje je doneseno osporeno rješenje. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.- dalje: ZUS), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan iz razloga koji će se navesti u obrazloženju ove presude.
7. Člankom 16. stavkom 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 130/11.,110/15., 102/19. i 138/21. - dalje: ZHD) propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa], može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona. Prema stavku 2. navedenog članka ZHD -a pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu .
8. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 30. ožujka 2021. za primitak u hrvatsko državljanstvo, koji je priložen uz obrazac zahtjeva za utvrđivanje hrvatskog državljanstva i koji je podnesen putem Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu.
9. Tužitelj je u zahtjevu naveo da je hrvatske nacionalnosti, da se oduvijek osjećao kao pripadnik hrvatskog naroda, da je poštivao hrvatski jezik, povijest, kulturu i običaje, a kao dokaz pripadnosti hrvatskom narodu pozvao se na statistički izvještaj o upisu studenta s rubrikom upisane nacionalnosti i na krsni list gdje je upisana njegova nacionalna pripadnost.
10. Predmetni zahtjev koji je podnesen putem Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu, priložen je uz obrazac koji se odnosi na utvrđivanje hrvatskog državljanstva te je prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev tužitelja pozivajući se na članak 30. ZHD-a. Prvostupanjsko tijelo zahtjev tužitelja je razmatralo kao zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, iako je iz priloženog zahtjeva tužitelja razvidno da je on podnio zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju članka 16. ZHD-a, kao pripadnik hrvatskog naroda, s obzirom na ranije deklariranje te pripadnosti u pravnom prometu. Naime, ako je prvostupanjsko tijelo bilo u dvojbi na što se odnosi zahtjev tužitelja, iako je iz njegovog zahtjeva jasno da je utemeljen na članku 16. ZHD-a, bilo je dužno pozvati tužitelja da se o tome izjasni, a što je u skladu i s načelom pomoći neukoj stranci propisanog člankom 7. ZUP-a, na koji način nije postupljeno. Treba reći da je prema ustaljenoj sudskoj praksi izraženo shvaćanje da se postupak za primitak u hrvatsko državljanstvo vodi samo na temelju zahtjeva stranke te je tijelo koje vodi postupak vezano za pravnu i činjeničnu osnovu na kojoj je zahtjev utemeljen, a iz sadržaja predmetnog zahtjeva tužitelja nesporno proizlazi da je podnesen radi primitka u hrvatsko državljanstvo, neovisno o tome na kojem obrascu je taj zahtjev podnesen, a tužitelj se kao dokaz pripadnosti hrvatskom narodu pozvao na ranije deklariranje te pripadnosti u pravnom prometu.
11. Nadalje, treba reći da je tužitelj u žalbi izrijekom naveo da je zahtjev podnio na temelju članka 16. ZHD-a i ponovio je da se oduvijek osjećao kao pripadnik hrvatskog naroda, te je unatoč tome tuženik odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja koje je pogrešno utemeljeno na članku 30. ZHD-a, navodeći u osporenom rješenju da je tužitelj podnio zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, a ne zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo, da je platio konzularnu pristojbu za utvrđivanje hrvatskog državljanstva i pozivajući se na dokaze koji su dostavljeni uz navedeni obrazac, zanemarujući pri tome zahtjev koji je tužitelj podnio.
12. U postupku nakon ove presude prvostupanjsko tijelo dostavit će zahtjev nadležnom tijelu (članak 18. stavak 1. ZUP-a) koje će utvrditi ispunjava li tužitelj uvjete za primitak u hrvatsko državljanstvo kao pripadnik hrvatskog naroda.
13. U izloženom, a budući da osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje nisu zakonita, valjalo je, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak, kako je to odlučeno u izreci presude.
U Splitu 9. srpnja 2026.
S U T K I N J A:
Mirela Valjan-Harambašić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).
DNA:
- tužitelju po opunomoćeniku za prijem pismena u Republici Hrvatskoj
- tuženiku
- u spis
