Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-1166/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Federal Ave Apt. 3, 1456 Los Angeles i tužiteljice PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanih po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri u Rijeci protiv tuženika RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tuženika HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanih po punomoćnici Ani Babić, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Poldan i dr. u Rijeci, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-211/2024-23 od 14. svibnja 2025., na sjednici vijeća 9. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P- 211/2024-23 od 14. svibnja 2025. u točki I. izreke u dijelu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci broj Ovr Ob-42/2018 i odbacuje tužba tužitelja od 15. veljače 2024. kao nepravovremena.

II. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P- 211/2024-23 od 14. svibnja 2025. u točki I. izreke u dijelu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci broj Ovr Ob-44/2018 i odbacuje tužba tužitelja od 15. veljače 2024. kao nedopuštena.

III. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-211/2024-23 od 14. svibnja 2025. u točki

II. izreke (odluci o trošku).

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

'' I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je neosnovana ovrha prema rješenju o ovrsi Općinskog suda u Rijeci broj Ovr Ob-42/2018 i Ovr Ob-44/2018 koja se provodi na nekretninama tužitelja, iz razloga jer ona predstavlja neosnovano miješanje u pravo vlasništva tužitelja onako, kako ga štiti ESLJP u svojim sudskim odlukama prilikom primjene čl. 1 Protokola 1 uz EKLJP koji štiti pravo vlasništva. Navedene odredbe Konvencije štite u širem smislu vlasništvo nego naše pozitivno pravo, jer one štite I ono što se u teoriji prava naziva pravno stanje, a ne samo pravni odnos vlasništva.

2. Tuženi dužni su naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od eura……………….u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljima 1. ĆZ, OIB [osobni identifikacijski broj], Federal Ave Apt. 3, 1456 [adresa] i 2. PZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da solidarno naknade tuženima 1. RZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. DZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 51211 Pobri trošak postupka u iznosu od 5.000,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. ''

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija ju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti , podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci broj Ovr Ob-42/2018 i Ovr Ob- 44/2018 koja se provodi na nekretninama tužitelja.

6. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da je uvidom u spis istog suda poslovni broj Ovr Ob-42/2018 utvrđeno:

- da je Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gž Ovr Ob-37/2020-3 od 18. siječnja 2021. odbio žalbu ovršenika PZ i ĆZ i potvrdio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr Ob-42/2018, a kojim je na temelju presude Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-688/2010 od 29. lipnja 2012. potvrđene u točkama I. i III. izreke presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-5116/2012 od 15. listopada 2014. i presude Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-162/2009- 28 od 23. srpnja 2010. potvrđene u točki IV. izreke rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4372/2010. od 10. studenog 2010., odredio ovrhu na nekretnini ovršenika, zaključivši da je neosnovan žalbeni razlog ovršenika prigovora zabrane dvostruke litispendencije, jer određivanje ovrhe između istih stranaka radi naplate iste tražbine i na temelju iste ovršne isprave na više različitih sredstava odnosno različitih predmeta ovrhe, ne predstavlja povredu zabrane dvostruke litispendencije,

- da je Općinski sud u Rijeci zaključkom poslovni broj Ovr Ob-42/18 od 11. siječnja 2023. uputio ovršenike na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50 st. 1. točke 7. i 9. u svezi čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024– dalje: OZ) u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka, a koji zaključak je punomoćnik ovršenika primio 20. siječnja 2023.,

- da je uvidom u spis istog suda poslovni broj Ovr-1055/20 utvrđeno:

- da je 19. veljače 2020. na taj spis spojen spis istog suda poslovni broj Ovr Ob- 44/18, u kojem je na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-688/10 potvrđenoj rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 5116/2012 od 15. listopada 2014. određena ovrha na nekretninama ovršenika JZ i ĆZ (različitim od nekretnina koje su predmetnom ovrhe u spisu poslovni broj Ovr Ob-42/2018), da su rješenjem o dosudi poslovni broj Ovr-1055/2020 od 22. veljače 2024. nekretnine ovršenika dosuđene kupcu Gorica nekretnine Jurković d.o.o., te da je rješenje o dosudi potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-864/24-3 i Gž Ovr-863/24-4 od 28. kolovoza 2024., kojim su odbijene žalbe ovršenika kao neosnovane,

- da je tužba podnesena 15. veljače 2024., ali ne zbog razloga iz čl. 50. toč. 1. st. 7. i 9. OZ-a zbog kojih su ovršenici zaključkom istog suda poslovni broj Ovr Ob-42/2018 od 11. siječnja 2023. upućeni na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

pozivajući se na čl. 1. Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 8. st. 1. i 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", pročišćeni tekst, broj 6-142/99, dalje: Konvencija)

zaključuje da tužitelji nisu dokazali da provođenje ovrhe na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr Ob-42/18 i Ovr Ob-44/18 predstavlja neosnovano miješanje u pravo vlasništva tužitelja prema Protokolu br. 1 uz Konvenciju, jer je miješanje sudbene vlasti bilo opravdano radi zaštite prava ovrhovoditelja, ovdje tuženika, sve radnje u naprijed citiranim ovršnim spisima su poduzete na temelju pozitivnih propisa RH -Ovršnog zakona i radi osiguranja legitimnog cilja tuženika, tamo ovrhovoditelja naplate uzdržavanja određenog na temelju pravomoćnih sudskih odluka, pa kako tužitelji kao nasljednici iza pok. ŠZ (obveznika plaćanja uzdržavanja tuženicima na temelju ovršnih isprava – pravomoćnih presuda na temelju kojih su donijeta citirana rješenja o ovrsi) odgovaraju za njegove dugove do visine naslijeđene imovine, a kako za izvršenje citiranih presuda nije postojao blaži način postupanja, to je miješanje sudbene vlasti u ostvarenje tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika, u navedenim ovršnim postupcima bilo razmjerno potrebi ostvarenja legitimnog cilja tuženika kao ovrhovoditelja koji cilj se ovim ovrhama želio postići i proporcionalno cilju u skladu s načelom razmjernosti u zaštiti prava stranaka, koje je nužno u demokratskoj državi i u javnom interesu, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

6.1. Prvostupanjski sud, nadalje, utvrđuje da su tužitelji prekludirani u podnošenju tužbe, koju su podnijeli 15. veljače 2024., jer su zaključak Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr Ob-42/18-26 od 11. siječnja 2023. primili 20. siječnja 2023., time da parnicu nisu pokrenuli zbog razloga iz čl. 50 st. 1 točke 7. i 9. u svezi čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona, pa je i iz tog razloga valjalo odbiti njihov zahtjev kao neosnovan.

7. Tužitelji u žalbi prvenstveno ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023– dalje u tekstu: ZPP) navodeći da izreka proturječi razlozima presude i da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u obrazloženju presude navodi o sadržaju isprava i samih isprava, jer je iz provedenog dokaznog postupka razvidno da su tuženici kao ovrhovoditelji u odnosu na ovršne predmete sadržane u tužbenom zahtjevu inicirali dva ovršna postupka kojima zahtijevaju naplatu iste tražbine, a u odnosu na koje je prvostupanjski nepravilno odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje negativne činjenice smatrajući neispravnim stav prvostupanjskog suda u odnosu na ne/ispunjenje uvjeta za postojanje dvostruke litispendencije. Nadalje, navode da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice koje su od odlučnog značaja za donošenje zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari jer miješanje sudbene vlasti u ostvarenje tražbina ovrhovoditelja nije proporcionalno cilju koji se imao postići niti je u skladu s institutom načela razmjernosti, pa je time ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelji obrazlažu tvrdnjom da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu čl. 1. Protokola uz Konvenciju u svjetlu konkretnih činjenica utvrđenih u provedenom dokaznom postupku. Tužitelji navode da iz sadržaja zaključka poslovni broj Ovr- 42/2018 proizlazi kako su upućeni na parnicu povodom žalbe čiji sadržaj upućuje na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ-a, slijedom čega su i inicirali ovaj parnični postupak, pa je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 1. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a jer je meritorno odlučio o nepravovremenoj tužbi tužitelja, koju je trebalo odbaciti.

9. Naime, prema stanju spisa tužitelji su zaključkom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr Ob-42/18 od 11. siječnja 2023. upućeni da u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrenu parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem istog suda poslovni broj Ovr Ob-42/2018 od 15. ožujka 2019. zbog razloga iz čl. 50 st. 1. točke 7. i 9. u svezi čl. 52. st. 3. OZ-a, koji zaključak je njihov punomoćnik primio 20. siječnja 2023., a tužbu su podnijeli 15. veljače 2024.

10. Odredbom čl. 52. st. 3. OZ-a propisano je da će sud u povodu žalbe ovršenika koja je izjavljena zbog razloga iz čl. 50. st. 2. toč. 7. i 9. do 11. OZ-a, u slučaju spora između stranaka o kojem ovršni sud ne može odlučiti po odredbama OZ-a (čl. 52. st. 4.) donijeti posebni zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom . Kako odredbama OZ-a nisu regulirane pravne posljedice propuštanja roka za podnošenje tužbe iz čl. 52. st. 3. OZ-a, to na temelju čl. 21. st. 1. OZ-a dolazi do primjene odredbe čl. 282. st. 1. ZPP-a, kojom je propisano da će se tužba odbaciti ako se utvrdi da je podnesena nepravovremeno. Obzirom je rok za pokretanje parnice u povodu žalbe uređene odredbom čl. 52. OZ-a određen u trajanju od 15 dana prekluzivan i dovodi do gubitka prava na traženje parnične pravne zaštite, to je tužba tužitelja od 15. veljače 2024. podnesena izvan roka od 15 dana od dana dostave zaključka kojim su tužitelji upućeni na parnicu. Navedeno pravno shvaćanje ovog suda sukladno je praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-186/2020 od 18. svibnja 2022.), te pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-173/2024-2 od 14. siječnja 2025.

11. Obzirom da iz sadržaja odredbe čl. 52. st. 1. i st. 3. OZ-a proizlazi da upućivanje ovršenika od strane ovršnog suda na pokretanje parnice radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe predstavlja procesnu pretpostavku za pokretanje takve parnice (tako i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. ožujka 2018. broj Su-IV-4/18-7), te imajući u vidu da prema rezultatima provedenog dokaznog postupka tužitelji kao ovršenici iz ovršnog postupka koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr Ob -44/2018 prethodno rješenjem ovršnog suda nisu upućeni na pokretanje takve parnice, to u ovom konkretnom postupku nije ostvarena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr Ob-44/2018 od 15. ožujka 2019.

12. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 369. st. 2. ZPP -a ukinuti presudu u točki I. izreke i odbaciti tužbu u odnosu na zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr Ob-42/2018 od 15. ožujka 2019. zbog prekluzije podnošenja tužbe, a u odnosu na zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr Ob-44/2018 od 15- ožujka 2019. zbog neispunjenja procesne pretpostavke za podnošenje tužbe iz čl. 52. st. 3. OZ-a.

13. Kako je ovaj sud ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka. Imajući u vidu da su tuženici zbog ukidanja prvostupanjske presude i odbačaja tužbe u cijelosti uspjeli u postupku, to je o troškovima postupka valjalo odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Kako je parnični trošak pravilno određen po vrsti i visini već u prvostupanjskoj presudi u ukupnom iznosu od 5.000,00 EUR-a, to je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrđena točka II. izreke (odluka o trošku).

14. Tužiteljima nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nisu uspjeli sa svojom žalbom.

U Varaždinu 9. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun