Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-214/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Stjepku Medvedu, odvjetniku u Valpovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti/stjecanja bez osnove/naknade štete/isplate , nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 28. svibnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 9. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 514003029 - 60010476197/2008 od 03. siječnja 2008. godine zaključenog između tužitelja BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i Slavonske banke d.d. Osijek, kao pravnog prednika tuženika, Addiko Bank d.d. Zagreb Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, iz čl. 6. st. 1. predmetnog ugovora o kreditu koja glasi:

„Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,00 % jednokratno, unaprijed.“

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da isplati tužitelju BR, OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 685,92 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 14. veljače 2008. godine pa do isplate, po stopi koja za period do 31. 7. 2008. god. iznosi 15% godišnje, od 1. 8. 2008. god. do 31. 7. 2015. godine po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. 8. 2015. god. pa do 31. 12. 2022. godine po stopi koja se određuje primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena, od 1. 1. 2023. godine pa do 31. 12. 2023. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 490,58 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku navodi da je dana 3. siječnja 2008. godine s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 514003029-60010476197/2008, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 71.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Navedenim Ugovorom tipa " uzmi ili ostavi " u čl. 6. stavak 1. ugovorena je i naknada za obavljanje bankarskih usluga i to u iznosu od 1,00 % jednokratno, unaprijed od ukupnog iznosa kredita. Tužitelj drži da je predmetna naknada ništetna jer tuženik u vrijeme isplate kredita nije imao zakonski osnov za naplatiti ovu naknadu osim toga da je sporna naknada neodređena i neodrediva, te da se radilo o tipskom (adhezijskom) potrošačkom ugovoru jer je naknada kao takva proizvoljno nametnuta tužitelju ponudom ugovora, te on na njih nije mogao utjecati niti pregovarati o istima, a osim toga osporavana naknada ne odgovara nikakvim pruženim uslugama od strane tuženika, niti bilo kakvim troškovima koje je imao tuženik i iste je na strani tužitelja izazvala samo dodatne nepotrebne troškove. Tužitelj predlaže slijedom izloženog donijeti presudu kao u izreci uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu istoj u cijelosti usprotivio navodeći da je visina naknade za odobrenje kredita bila propisana ugovorom o kreditu, osporava tužitelju status potrošača pa predlaže stoga odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška. Tuženik ističe prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju u ovome spisu, te je saslušao tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

4.1. Sud je materijalne dokaze prihvatio kao vjerodostojne, a time i istinite jer njihovu vjerodostojnost nije osporila niti jedna stranka, a na taj način drži utvrđenim činjenično stanje.

5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži ovome spisu, a to među strankama nije niti sporno, sud utvrđuje da su parnične stranke dana 3. siječnja 2008. godine sklopile ugovor o kreditu broj 514003029-60010476197/2008, te da je tužitelj po sklopljenom ugovoru dana 13. veljače 2008. platio tuženiku na ime naknade za obradu kredita iznos od 5.168,09 kn / 685,92 eura.

5.1. Daljnjim uvidom u predmetni ugovor sud utvrđuje da je isti sklopljen između tužitelja kao fizičke osobe i tuženika kao banke, tužitelj je kredit iskoristio u privatne svrhe za vlastite stambene potrebe a što je razvidno i iz same namjene kredita pa je stoga po stavu ovoga suda u smislu odredbe članka 4. stavak 1. toč. 21. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22., 59/23. – dalje: ZZP/03) tužitelj potrošač jer je evidentno iz prednje utvrđenog da je tužitelj kao fizička osoba sklopila pravni posao na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti a i samim saslušanjem tužitelja jasno je utvrđeno da u trenutku sklapanja ugovora nije postupao kao poduzetnik niti je kredit korišten u poslovne svrhe.

6. Člankom 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.), propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

7. Člankom 322. spomenutog zakona propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

8. Člankom 323. st. 1. istog zakona propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

9. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22., 59/23.), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

10. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

11. Člankom 102. istog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

12. Saslušanjem tužitelja, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj kod tuženika realizirao stambeni kredit za kupnju nekretnine, da je sve uvjete kreditiranja s tuženikom dogovaralo Sveučilište kojega je on djelatnik, da nije mogao utjecati na ugovorne odredbe pa tako niti na odredbu o naknadi za obradu kredita, da se nekretnina koja je kupljena sredstvima kredita koristi samo za osobne potrebe i ne iznajmljuje na tržištu, da ga nitko od djelatnika banke nije upozorio na predmetnu ugovornu odredbu niti je išta objasnio vezano uz istu, da u slučaju da nije želio platiti spornu naknadu tada tužitelj ne bi mogao niti realizirati kredit dakle ista je bila uvjet za realizaciju kredita. Tužitelj dalje iskazuje kako mu javni bilježnik nije ništa pojašnjavao ugovorne odredbe, ugovor o kreditu da je pročitao i pogledao samo ono što je najbitnije a to je predmet i cijena te da mu prije potpisivanja ugovora od strane tuženika nije predočen iznos naknade u nominalnom iznosu.

13. Ocjenom provedenih dokaza, sud utvrđuje da tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarao o ugovornim odredbama iz čl. 6. stavak 1. Ugovora o kreditu broj 514003029-60010476197/2008 sklopljenog dana 3. siječnja 2008. godine, te je navedena odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika a tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja na njihov sadržaj što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Naknada koju je banka ovlaštena zaračunati korisniku kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika u slučaju prijevremene, konačne ili djelomične otplate kredita nije bila određena te je po navedenoj ugovornoj odredbi tuženik bio ovlašten sam donijeti odluku o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, pa je ista nepoštena jer se o istoj nije posebno unaprijed pregovaralo, a tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj tih ugovornih odredbi što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa su kao takve ništetne u smislu odredbi čl. 102. u svezi s čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača, stoga odluka kao pod I/ izreke presude.

14. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

15. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa stoga ovaj prigovor tuženika iz gore obrazloženih razloga sud odbija kao neosnovan.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 100,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav obrazloženog podneska od 30. travnja 2026. 100,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT -a), zastupanje na ročištu od 28. svibnja 2026. 100,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT -a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25% te trošak pristojbe na tužbu 26,54 eura i pristojbe na presudu 26,54 eura daje konačni iznos troška od 490,58 eura.

Osijek, 9. srpnja 2026.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika