REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-1462/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice IFP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Maji Topić, odvjetnici u Zagrebu, Kralja Držislava 4, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 , radi prestanka prava na novčanu pomoć, 9. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2751, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 8. siječnja 2024. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/23-014/2424, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-3 od 2. studenog 2023.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2751, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 8. siječnja 2024. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/2424, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-3 od 2. studenog 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem određeno je da tužiteljici s danom 30. rujna 2023. prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja.
2. Tužiteljica tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnome navodeći da je o priznanju prava donesen pravomoćni pojedinačni akt, pa usklađenje ne nastupa po sili općeg akta, već je potrebno donijeti pojedinačni akt. Smatra da su osporavana rješenja donijele službene osobe koje ne ispunjavaju kriterije neovisnosti i nepristranosti, već su se trebale izuzeti jer su postupale po uputama gradonačelnika te se pozivaju na praksu Europskog suda za ljudska prava koju smatraju relevantnom za kriterij nepristranosti, te ističu da gradonačelnik nije donio poseban zaključak o zahtjevu za njegovo izuzeće. Rješenje o prestanku ne može se donijeti prije nego li se provjeri jesu li ispunjenje sve pretpostavke za donošenje toga rješenja, tj. prije nego li se provjeri je li u odnosu na pojedinog korisnika došlo do usklađenja iznosa novčane pomoći. Isto tako potrebno je napomenuti, a obzirom na okolnosti konkretnog predmeta, da se i prvostupanjsko rješenje može početi izvršavati tek nakon što postane izvršno. Ističe da pravomoćni pojedinačni upravni akt na temelju kojeg je tužiteljica stekla pravo i dalje egzistira, a istodobno ne mogu egzistirati dva pojedinačna upravna akta koji isti pravni odnos uređuju na različit način, te se radi o neobrazloženim aktima. Smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nije bilo mjesta neposrednom rješavanju upravne stvari jer na izričiti zahtjev tužiteljice nije proveden ispitni postupak, a na koju okolnost predlaže saslušanje tužiteljice, te da nisu navedeni razlozi za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, nadalje, odluku o pravnom lijeku je donijelo stvarno nenadležno tijelo, a prvostupanjsko rješenje je također donio gradski ured koji nakon 31. prosinca 2022. nije bio ovlašten za donošenje takvog rješenja. Osporavanim rješenjima došlo je do miješanja u pravo na mirno uživanje vlasništva tužiteljice na retroaktivni način, te predlaže da se upravni spor pokrenut zbog rješenja o prestanku prava spoji na upravni spor pokrenut zbog rješenja o usklađivanju prava, čime bi se doprinijelo učinkovitosti i ekonomičnosti postupka. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te naloži tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da je Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba: 10/18, 20/21 i 25/22) bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske koji je dana 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom. Obrazlaže da je u navedenoj presudi, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. sud zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također, sud je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć. Navedena pravna stajališta potvrđena su odlukom i rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023. Iz tužbenih navoda je razvidno da tužiteljica ne navodi niti jednu relevantnu činjenicu niti dokaz za izuzeće, a sukladno članku 24. Zakona o općem upravnom postupku zaključak o izuzeću se donosi samo ako postoje razlozi za izuzeće dok se u suprotnom postupak može nastaviti bez donošenja posebnog akta o izuzeću, a bespredmetno je i raspravljati o izuzeću gradonačelnika koji je jedina osoba nadležna za odlučivanje o pravnom lijeku propisanom meritornim propisom – općim aktom jedinice lokalne samouprave. Osporava tužbene navode o stavljaju u korelaciju i međusobnu ovisnost rješenja o prestanku novčane pomoći sa rješenjem o usklađivanju novčane pomoći tužitelju. Oba navedena rješenja samo deklaratorno utvrđuju ono što je već nastupilo samim donošenjem Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 25/22). Stoga bi do usklađivanja iznosa novčane pomoći tužitelju kao i do prestanka iste došlo neovisno o donošenju rješenja o prestanku odnosno onog o usklađivanju. Osim toga, navodi da su navedena rješenja donesena na temelju različitih pravnih osnova odnosno ista koegzistiraju jedno neovisno o drugome. Ističe da osim podatka o starosti djeteta tužiteljice koju činjenicu tužiteljica ne spori niti tijekom upravnog postupka niti tijekom upravnog spora, prvostupanjskom tijelu nije bio potreban niti jedan drugi podatak za donošenje rješenja, pa su navodi da se radi o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u cijelosti neutemeljeni, stoga tuženik smatra da je bespredmetno održavanje rasprave kao i saslušanje tužiteljice. Rok iz odredbe članka 6. Odluke 25/22 je neobvezujući rok, a u vezi retroaktivnosti odlučivao je i Visoki upravni sud u presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. kao i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-1744-2023 i dr. od 21. studenog 2023., kada je istaknuto da je riječ o primjeni pravnog pravila na situacije koje nisu dovršene odnosno o nepravoj ili kvaziretroaktivnosti kod koje se novo pravilo primjenjuje na odnose kreirane pravnim aktima nastalim prije stupanja na snagu navedenog pravila, ali su ti odnosi još uvijek u tijeku realizacije. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je presudom broj Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023. odbio zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke iz 2022. s obrazloženjem da određivanjem prigovora kao pravnog lijeka protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije, pa je mogućnošću pokretanja upravnog spora osigurana sudska kontrola, a slijedom čega je prigovor definiran Odlukom zakonit. Sudska praksa je zauzela nedvojben stav da nema mjesta spajanju spisa kada se u jednom upravnom sporu odlučuje o zakonitosti jedne pojedinačne odluke, a kako to proizlazi iz presude Upravnog suda u Zagrebu broj Us I-65/2021-6 od 30. ožujka 2022. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS) te je sud održao usmenu i javnu raspravu 10. lipnja 2026.
5. Opunomoćenica tužiteljice je ostala kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Ponovila je da je u konkretnom slučaju nedosljednost i neprimjerenost u postupanju tuženika imala za posljedicu i miješanje u prava tužiteljice na obiteljski i privatni život zajamčeno člankom 35 . Ustava i člankom 8. Konvencije. Smatra da je nedosljednosti u postupanju tuženika kao tijela javne vlasti u konkretnom slučaju imalo za posljedicu povećanje pravne nesigurnosti i neizvjesnosti. Dodatno ističe da su pobijana rješenja nezakonita iz razloga što je u odnosu na tužiteljicu rješenje o usklađenju poništeno. Naime, tužiteljica je pred ovim sudom pokrenula spor koji je pravomoćno okončan presudom broj: UsI-3157/2024. od 12. rujna 2025. kojom je sud poništio rješenje Gradonačelnika i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Postupajući po presudi Gradonačelnik je donio rješenje kojim je poništio rješenje o usklađenju od 30. studenog 2022. Kako je to rješenje poništeno u konkretnom slučaju nije bio uvjeta za donošenje rješenja i prestajanju prava na novčanu pomoć jer u odnosu na tužiteljicu na snazi je isključivo pravomoćno rješenje o kojem je pravo na novčanu pomoć prestaje sa 15. godinom života djeteta , a Odluka 25/22. pa tako i članak 7. ne može proizvoditi izravne učinke. Na navedene okolnosti tužiteljica je ukazivala još u prigovoru i predlagala tuženiku da prekine upravni postupak, a što isti nije učinio. Odluka kao opći akt, a tako i članak koji s odnosi na prestanak prava, ali i na usklađenje u odnosu na svakoga pojedinca pa tako i na tužiteljicu ne može proizvoditi izravne učinke, već je potrebno donošenje pojedinačnoga upravnoga akta. Kada bi se prihvatio stav da Odluka proizvodi izravne učinke i da nije potrebno donošenje pojedinačnoga akta, taka bi isto značilo da je tuženik i kod priznavanja prava na novčanu pomoć mogao i trebao izravno primijeniti opći akt bez podnošenja zahtjeva za ostvarivanje novčane pomoći i bez donošenja bilo kakvog pojedinačnog upravnoga akta. To bi značilo da bi svaka osoba koja ima uvjete propisane općim aktom samo isključivo na temelju tog općega akta ostvarivala pravo na novčanu pomoć bez donošenja bilo kakvoga pojedinačnog upravnog akta. Obzirom na sve navedeno, rješenje o usklađenju kojim se pravomoćni pojedinačni upravni akt po kojem je stranka stekla pravo, usklađuje sa novim općim aktom i mijenja se te se propisuju novi iznosi i razlozi prestanka to isto svakako predstavlja nužan uvjet u pravnu osnovu temeljem koje se procjenjuje jesu li ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o prestanku prava na novčanu pomoć. Kako je u konkretnom slučaju to rješenje poništeno, a poništaj ima ex tunc učinak, to u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta niti pravnih pretpostavki za donošenje pobijanih rješenja.
6. Opunomoćenica tužiteljice je također na raspravi predala podnesak kojim predlaže sudu da se službenim putem od Grada Zagreba zatraži očitovanje tko je odlučivao o prigovorima korisnika novčane pomoći te potpisni karton gradonačelnika, te od Z1 televizije snimka središnjih vijesti od 28. ožujka 2024. i da se obavi uvid i u druge isprave dostavljene u spis koje sadrže potpis gradonačelnika koji se razlikuje od potpisa na drugostupanjskom rješenju, a obzirom da je sukladno članku 10. Odluke 25/22 gradonačelnik jedini ovlašten odlučivati o prigovoru. Ponavlja navode da je u konkretnom slučaju došlo do miješanja u pravo na mirno uživanje vlasništva te predlaže da se od Grada Zagreba zatraže podaci o raspodjeli novčanih sredstava koja su radi cilja koji je od strane Visokog upravnog suda ocijenjen legitimnim uskraćena tužiteljici te je li gradonačelnik svoj politički cilj ostvario, te je li se cilj mogao ostvariti na drugi način, a što se dokazuje i video isječkom objavljenim na internetskoj stranici portala N1 od 26. travnja 2022. Tužiteljica nadalje ističe brojne već ranije navedene argumente koje smatra relevantnim za dokazivanje nezakonitosti osporavanog rješenja te ponovno ističe da prije donošenja meritorne odluke nije donesena odluka povodom postavljenog zahtjeva za izuzeće gradonačelnika, jer činjenica da je neka osoba općim aktom određena kao nadležna za odlučivanje o pravnom lijeku, ne znači da se u odnosu na tu osobu ne može uspješno isticati zahtjev za izuzeće, a na što upućuje stručni članak "Upravni postupak – Izuzeće čelnika drugostupanjskog tijela" i "Abecedari upravnog postupka: Izuzeće službene osobe". Predlaže sudu da se na konkretan predmet neposredno primjeni Zakon odnosno Konvencija te ponovno elaborira svoga ranije iznesena shvaćanja. Predlaže da su u konkretnom slučaju primjeni institut ekscepcije nezakonitosti podzakonskog propisa, odnosno da prekine ovaj upravni spor te uputi Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za ocjenu zakonitosti odredaba općeg akta na koje je ukazano.
7. Službena osoba tuženika ostala je kod odgovora na tužbu i navoda iz obrazloženja osporenog rješenja. Ističe da su se u točki sedam odgovora na tužbu posebno očitovali o međusobnoj ovisnosti, odnosno, neovisnosti rješenja o prestanku novčane pomoći i rješenja o usklađivanju novčane pomoći
8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja i u spisu ovoga upravnog spora.
9. Sud je na raspravi odbio dokazne prijedloge za saslušanjem tužiteljice i za uvidom u snimku Z1 televizije, te da se službenim putem od Grada Zagreba zatraži deponirani potpis gradonačelnika tj. potpisni karton te tko je rješavao i odlučivao o prigovoru, kao nesvrsishodne, o čemu će posebno obrazloženje biti dano u presudi.
10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Iz podataka sudskog spisa i spisa upravnog postupka proizlazi da je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport KLASA: UP/I-551- 06/17-013/568, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 3. travnja 2017. tužiteljici priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja za dijete IF, rođ. **.**.2016.
12. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti na temelju članka 7. stavka 1. Odluke/22 te je u istome utvrđeno da je dijete tužiteljice, za koje je ostvarena navedena pomoć, dana 17. veljače 2023. navršilo 7 godina.
13. Člankom 7. stavkom 1. alinejom 1. Odluke/22., propisano je da novčana pomoć prestaje posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023. Prema stavku 2. istog članka, nadležno gradsko upravno tijelo o prestanku novčane pomoći odlučit će po službenoj dužnosti.
14. S obzirom na to da je u upravnom postupku utvrđeno da je dijete tužiteljice za koje je ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja navršilo 7 godina života, a što tužiteljica nije osporila ni u upravnom postupku, ni u upravnom sporu, pravilno je prvostupanjskim rješenjem od 2. studenog 2023. utvrđeno da je tužiteljici prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023.
15. Prema mišljenju ovoga suda, tužiteljica neosnovano ističe da tuženik ne bi bio ovlašten pokretati postupke po službenoj dužnosti u vezi ranije priznatih isplata novčane pomoći, jer takvo ovlaštenje proizlazi iz članka 42. i članka 49. stavka 1. alineje 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), a obzirom da je Grad Zagreb ovlašten provoditi opće akte koje se na odnose na Grad Zagreb.
16. Svi ranije izneseni prigovori tužiteljice u tužbi i podnesku, te naknadno izneseni na raspravi, nemaju utjecaja na činjenicu da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ocijenio zakonitom, te je ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.
17. Visoki upravni sud RH u točci 124. presude istakao je da Odluka tuženika iz 2022. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, te da se odredbama Odluke iz 2022. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.
18. Naime, kao što je to i tuženik elaborirao u odgovoru na tužbu, a koje navode ovaj sud neće ponavljati, pravilno je tuženik utvrdio činjenicu da je dijete tužiteljice za koje je tužiteljica ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja navršilo 7 godina života, te navedenu činjenicu tužiteljica ne osporava niti u upravnom postupku niti u upravnom sporu, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenim u presudi od 27. veljače 2023.
19. Za napomenuti je također, da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz- 149/22-12 od 13. ožujka 2023.
20. Naime, u konkretnom slučaju, kao što je to već ocijenio Visoki upravni sud Republike Hrvatske nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga i prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave.
21. S obzirom na zauzeta shvaćanja o izravnom učinku Odluke/22, ne može se prihvatiti kao osnovano stajalište tužiteljice da se rješenje o prestanku prava na novčanu pomoć u konkretnom slučaju nije moglo donijeti jer je rješenje o usklađenju poništeno. Imajući u vidu da je Grad Zagreb ovlašten je provoditi opće akte koje se na odnose na Grad Zagreb te da su upravna tijela tuženika bila ovlaštena izravno primijeniti odredbe Odluke/22, pa tako i članak 7. stavak 2. iste, u slučaju kada se utvrdi da su za to ispunjeni uvjeti, upravna tijela tuženika bila su ovlaštena donijeti rješenje o prestanku prava na novčanu pomoć po službenoj dužnosti. Pravo na novčanu pomoć prestaje ako su za to ispunjene pretpostavke predviđene Odlukom/22, prvenstveno je li dijete za koje se ostvaruje isto pravo navršilo 7 godina te stoga prestanak prava ne ovisi o tome je li doneseno rješenje o usklađenju novčane pomoći.
22. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.
23. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22). Ovo stoga što se prema mišljenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske radi o procesnom, a ne materijalnom roku, budući se radi u roku u kojem je upravno tijelo dužno donijeti određenu odluku, te da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice ne postupanja u navedenom roku.
24. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku iz 2022 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27.veljače 2023. Dakle, za vrijeme obustave izvršenja Odluke iz 2022 nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.
25. Tužiteljica ničim nije dovela u sumnju da u opisu poslova i zadataka višeg stručnog suradnika za provedbu mjera pronatalitetne politike, a koja službena osoba je donijela prvostupanjsko rješenje, ne bi bilo rješavanje u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja.
26. Osim toga ovaj sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari sukladno članku 49. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku jer se činjenično stanje u ovoj konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, a posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske.
27. Tužiteljici se napominje da je u konkretnoj upravnoj stvari o prestanku prava na novčanu pomoć u odnosu na sve korisnike novčane pomoći riješeno na jednak način, pa tužiteljica čije dijete je navršilo sedam godina nije u usporedivoj situaciji sa osobama čije dijete još nije navršilo sedam godina, te u konkretnom slučaju nema dokaza o nejednakom postupanju od strane tuženika, a iz kojeg razloga je nesvrsishodan dokazni prijedlog tužiteljice da ju se u vezi njenih osobnih okolnosti sasluša na raspravi i da se priklopi spis o priznanju prava, te nema mjesta niti prigovoru o povredi primjene načela razmjernosti, tim više što solidarna novčana pomoć jedinica lokalne (regionalne) samouprave nije pravo koje bi tužiteljici bilo zajamčeno Europskom Konvencijom o ljudskim pravima, a i inače u odnosu na sva socijalna davanja postoji velika margina diskrecije države, te Grad Zagreb ima legitimni cilj upravljanja svojim financijama na način koji ocjenjuje najoportunijim u odnosu na svoje ovlasti i obveze provođenja politike Gradske skupštine.
28. U odnosu na prigovor izuzeća gradonačelnika, prema mišljenju ovog suda ne postoji zakonska osnova, za izuzeće gradonačelnika, u konkretnom slučaju čelnika drugostupanjskog tijela, budući da niti jednom zakonskom odredbom niti Zakona o općem upravnom postupku, niti Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 36/09., 125/08., 36/09., 150/11., 144/12., 123/17., 98/19., 144/20.) nije propisana niti mogućnost niti obveza izuzeća čelnika drugostupanjskog tijela. Nadalje i razlozi izuzeća koje navodi tužiteljica su prema ocjeni ovog suda paušalni i neosnovani, budući da je predmetni opći akt donesen u skladu s zakonskim ovlastima predstavničkog tijela Grada Zagreba i gradonačelnika Grada Zagreba. Također je u upravnom sporu u dva stupnja suđenja osigurana sudska kontrola zakonitosti postupanja i prvostupanjskog tijela i gradonačelnika kao drugostupanjskog tijela.
29. U nedostatku konkretnih i osnovanih prigovora tužiteljice u predmetnoj upravnoj stvari, osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporenom rješenju je prema ocjeni ovoga suda, samo usmjereno na odugovlačenje upravnih sporova i upravnih postupaka, jer su navedeni prigovori tužiteljice neosnovani i nisu doveli u pitanje zakonitost osporenog rješenja koje je potpisano od za to ovlaštene osobe i to na način koji prihvaća ovaj sud, a iz kojih razloga sud nije prihvatio provoditi dokazne prijedloge radi utvrđivanja okolnosti koja nije sudu nije sporna.
30. U ovom konkretnom slučaju tužiteljici je sukladno načelima europskog prava omogućeno kontradiktorno sudjelovanje u upravnom sporu dostavljanjem podnesaka iz sudskog spisa i održavanjem rasprave, te prema članku 48. Zakona o upravnim sporovima, sud nema obvezu da tužiteljici dostavi spis tuženika, već je opunomoćenica tužiteljice bila ovlaštena izvršiti uvid u e-spis ili zatražiti od suda uvid i u fizički spis tuženika koji prileži sudskom spisu.
31. U konkretnom slučaju nije bilo uvjeta iz članka 107. Zakona o upravnim sporovima za spajanje ovoga spisa na spis, poslovni broj: Us I-3184/2023. te je isti ujedno pravomoćno okončan. Također prijedlog tužiteljice da sud uputi zahtjev za ocjenu zakonitosti podzakonskog akta koji je već ocjenjivan, ovaj sud smatra bespredmetnim.
32. S obzirom na to da tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva te je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
33. Tužiteljici je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a jer je je izgubila spor u cijelosti.
U Zagrebu 9. srpnja 2026.
Sutkinja
Jelena Maltar Benjak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Tužiteljici, po opunomoćenici Maji Topić, [adresa] Zagreb, Kralja Držislava 4
2. Tuženiku, Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1
3. u spis
