Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-808/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Antunu Šagovcu, odvjetniku u Velikoj Gorici, protiv tuženika MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Domagoju Bučancu, odvjetniku u Velikoj Gorici, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-35/2022-32 od 20. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-35/2022-32 od 20. veljače 2026.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] oznake kč. br. [katastarska čestica] šuma Parasnica u Severiću od 1182 čhv, a što je tuženik MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti upiše kao vlasnik navedenih nekretnina u zemljišnim knjigama, sve u roku 15 dana.''

II. Nalaže se tužitelju ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženik MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 1.250,00€

(slovima: jednutisućudvijestotinepedeseteurainulacenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. veljače 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13,70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev.

3.Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] oznake kč. br. [katastarska čestica] šuma Parasnica u Severiću od 1182 čhv i uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama, temeljem dosjelosti.

6. Prema odredbi članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u daljnjem tekstu: ZV), pravo vlasništva se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, nasljeđivanjem ili na temelju zakona. Pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

7. Prema odredbi članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u daljnjem tekstu: ZV), pravo vlasništva može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, nasljeđivanjem ili na temelju zakona. Pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

8. Odredbom članka 129. stavak 1. ZV-a propisano je da kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka.

9. Prema odredbi članka 159. stavka 1. ZV-a, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Nadalje, prema odredbi članka 160. stavka 1. ZV-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, dok je u stavku 2. propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

10. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno je:

- da je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica], šuma Parasnica u Severiću od 1182 čhv, i to u zemljišnoj knjizi, ali i u posjedovnom listu (list 2 k. o. [katastarska općina])

- da je pred prvostupanjskim sudom vođen pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak u predmetu broj: Z-8795/2019 povodom prijedloga ovdje tuženika u kojem je rješenjem poslovni broj: Z-8795/2019 od 18. prosinca 2019. usvojena prijava predlagatelja, ovdje tuženika, i određen je ispravak na način da je, između ostalog, u točki I. i) besteretno otpisana ovopredmetna čestica [katastarska čestica] u vlasništvu OŽ, [adresa] iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] uz prijenos u novi zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u korist ovdje tuženika

- da je u okviru istog zemljišnoknjižnog postupka tužitelj sudjelovao kao protustranka te iz spisa poslovni broj: Z-8795/2019 proizlazi da je istome uredno uručena odluka Z-1754/19 od 5. ožujka 2019. o otvaranju zemljišnoknjižnog ispravnog postupka, rješenje od 28. svibnja 2019. (očevid na licu mjesta) te rješenje od 18. prosinca 2019. kojom odlukom je usvojena prijava predlagatelja

- da protiv prvostupanjskog rješenja poslovni broj: Z-8795/2019 od 18. prosinca 2019., kao niti tijekom cijelog postupka, protustranka, ovdje tužitelj, nije podnosio prigovor, odnosno pravni lijek

- da je predmetna nekretnina 1913. upisana za korist BŽ, [adresa], a prije toga je ista bila upisana za korist Gvozdanić Zadruge (arhivski izvadak iz zemljišne knjige)

- da je u katastru predmetna katastarska čestica bila upisana od 2001. na ime prednika ovdje tuženika pokojnog RŽ (prijepis posjedovnog lista br. 2 iz 2001. i 2022.

- da je tuženik rješenjem O-559/00 od 27. studenog 2000. proglašen nasljednikom iza svog pokojnog djeda RŽ na predmetnoj katastarskoj čestici

- da je između pokojnog RŽ kao kupca, i ČŽ te SŽ uz prisutnost svjedoka CŽ i Š, **.**.1954. zaključen kupoprodajni ugovor u Gladovcu, a predmet kojeg je šuma zvana Parasnica u Severiću, k. o. [katastarska općina], dok broj zemljišnoknjižnog uloška i broj čestice nisu naznačeni te se u istom navodi da kupac IŽ u posjed i uživanje kupljene nekretnine stupa u posjed od 1. rujna 1953.

11. Očevidom na licu mjesta na kojem su osim suda pristupili i vještak geodetske struke, stranke i svi pozvani svjedoci utvrđeno je da je predmetna nekretnina udaljena cca 500 metara od glavne ceste, a pristupom na istu je vještak svim prisutnima pokazao granice predmetne nekretnine kako su iste upisane na kopiji katastarskog plana te je utvrđeno da je predmetna nekretnina iskolčena.

12. Geodetskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mjerniku EŽ ing. geod. utvrđeno je da je predmetna čestica usklađena površinom kao u katastru tako i zemljišniku. Provedenim očevidom na terenu kojom prilikom su saslušani i svjedoci, utvrđeno je da predmetna čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i susjedne čestice ne prate stanje na terenu. Prema službenom katastarskom planu katastarske granice se pružaju smjerom sjeverozapad-jugoistok, dok je uviđajem na terenu utvrđeno da su međe između svih uživatelja, bez obzira na predmetni spor, pružaju približnim smjerom sjever-jug, paralelno sa Donjohruševačkom cestom. S obzirom na navedeno vještak je mišljenja kako predmetna čestica svojom identifikacijom i pokazivanjem katastarskih granica ne pridonosi rješavanju spora budući tuženik i tužitelj uživaju dijelove šume koji se ne poklapaju sa katastarskom evidencijom sporne čestice.

13. Tužitelj je podneskom od 25. studenog 2024. predložio izvršiti novi očevid na licu mjesta i identificirati nekretnini prema pokazivanju tužitelja i tuženika i ostalih svjedoka.

14. Tužitelj ne prigovara nalazu i mišljenju vještaka u dijelu u kojem je isti sačinjen, odnosno u dijelu u kojem je predmetna nekretnina identificirana prema kopiji katastarskog plana, već dodatno predlaže identificirati nekretninu prema pokazivanju stranaka. Pritom se ukazuje da nije točan navod tužitelja da je vještak učinio grešku na koju su upozorili prije davanja nalaza i mišljenja jer je navedeno ,,upozorenje'' odnosno novi zadatak vještaku dan nakon izvedenog dokaza očevidom.

15. Prema odredbi članka 130. st. 1. ZV-a onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnine temeljem zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Nadalje, prema odredbi članka 5. stavka 1. ZV-a objekt prava vlasništva je pojedinačno određena stvar.

16. Sud u postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku u smislu odredbe članka 2. stavka 1. ZPP-a, a stranke u postupku su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke u smislu odredbe članka 220. stavka 1. ZPP-a, a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice, zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe članka 221.a ZPP-a. Pravila o teretu dokazivanja, sadržana u odredbi članka 221.a ZPP-a, obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, a te je dokaze dužna predložiti sukladno odredbi članka 299. ZPP-a. Prema odredbi članka 299. stavka 1. ZPP-a stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoj zahtjev, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stavkom 2. istog članka ZPP-a propisano je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a stavak 3. istog članka propisuje da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

17. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka, kako personalnih te očevida i vještačenja, utvrđeno je da tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe predmetne nekretnine nije osnovan. Naime, tužitelj tako i svi posjednici susjednih nekretnina uživaju iste drugačije nego što su iste ucrtane u službenim evidencijama. Što se tiče posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i njegovih prednika prvostupanjski sud je pravilno tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan jer i iz provedenog zemljišnoknjižnom ispravnog postupka, u kojem je sudjelovao i tužitelj, tužitelj nije prigovarao utvrđenjima u tom postupku nije je podnosio prigovor.

18. Iz rezultata dokaznog postupka, nadalje, proizlazi da tužitelj predmetnu nekretninu ne koristi samostalno s obzirom svjedoci ĐŽ i ŽŽ u svom iskazu naveli da predmetnu nekretninu upravo oni koriste jer da su nekretninu podijelili prednik ovdje tužitelja i njihov zajednički prednik, njihov otac M pri čemu ne znaju koliki je čiji udio. Isto tako je i drugi svjedok ĐŽ izjavio kako nekretninu kojoj se pristupilo očevidom na licu mjesta on djelomično koristi i to u njenom gornjem dijelu. Radi toga je provedenim postupkom utvrđeno da nekretnina kako ju tužitelj u tužbi opisuje i za koju tužbenim zahtjevom traži utvrđenje svog vlasništva nije nekretnina kako se ista u naravi posjeduje pa time ista nije dovoljno pojedinačno određena kako bi sud o istoj mogao valjano raspravljati i odlučivati. U tom smislu bilo je potrebno prethodno utvrditi očigledno sporne granice (međe) nekretnine koja je predmetom tužbenog zahtjeva, a potom urediti tužbeni zahtjev sukladno takvu utvrđenju. Međutim tužitelj do zaključenja prethodnog postupka takav prijedlog nije stavio. Tek podneskom od 21. svibnja 2024. (nakon izvedenog dokaza uviđajem na licu mjesta, gdje je po prvi puta iznesena ta činjenica) i ponovno podneskom od 25. studenog 2024. ističe da je osnovni zadatak vještaka prilikom očevida na licu mjesta bio identificirati nekretninu prema pokazivanju stranaka, a ne prema kopiji katastarskog plana kao i da je nakon pokazivanja stranaka trebalo identificirati koji su to dijelovi nekretnine prema kopiji katastarskog plana koji stranke uživaju i što je predmet spora.

19. Za napomenuti je da do navedenog očevida između stranaka uopće nije bilo sporno da se nekretnina na terenu drugačije uživa, a tužitelj nije stavljao dokazne prijedloge kojim bi se utvrđivao identitet nekretnine prema uživanju stranaka. Naime, tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik, odnosno da uživa nekretninu kako je ista upisana u zemljišnoj knjizi (a koja je istovjetno upisana i u katastru) i niti u jednom trenutku ne navodi da je potrebno utvrditi u kojim granicama istu stvarno uživa ili da bi granice uživanja predmetne nekretnine bile sporne niti postavlja takav tužbeni zahtjev već je tužbeni zahtjev postavljen određeno na utvrđenje vlasništva cijele predmetne čestice.

20. S obzirom da je tužitelj tek nakon zaključenja prethodnog postupka predložio izvođenje dokaza novim mjerničkim vještačenjem, bez navođenja razloga iz kojeg isto bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, to navedeni prijedlog prvostupanjski sud pravilno, u smislu odredbe čl. 299. st. 3. ZPP, sud nije uzeo u obzir niti ja taj dokaz izveo.

21. Kako tužitelj nije dokazao da je upravo nekretnina za koju traži da se utvrdi vlasnikom temeljem zakona odnosno dosjelošću nekretnina koju je uživao kroz zakonom određeno vrijeme odnosno sudu nije pružio dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava temeljem kojih bi isti utvrdio istinitost navoda o uživanju predmetne nekretnine, to je zahtjev tužitelja da ga se utvrdi vlasnikom predmetne nekretnine odbijen kao neosnovan.

22. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a kao i temeljem odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).

23. Žalbeni razlozi i navodi tužitelja su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a niti odredbu članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud nije povrijedio tužiteljevo pravo na pristup sudu u smislu odredbe članka 29. Ustava Republike Hrvatske niti pravo na pravično suđenje jer je tužitelj u vezi prijedloga za izvođenje dokaza novim očevidom i vještačenjem prekludiran jer je taj prijedlog izvio nakon zaključenja prethodnog postupka, a nije dokazao da ga ranije nije mogao iznijeti bez svoje krivnje. Naime, u konkretnom slučaju osnovni problem tužitelja je to što nije pravilno u tužbi postavio tužbeni zahtjev u pogledu predmeta spora niti je prigovarao utvrđenjima u pojedinačnom ispravnom postupku u pogledu posjedovanja i vlasništva predmetne nekretnine kao cjeline. Naime, sudski vještak mjernik je uredno utvrdio predmetnu nekretninu u njenim katastarskim i zemljišnoknjižnim granicama. To što je tužitelj naknadno tvrdio da bi on posjedovao predmetnu nekretninu u drukčijem dijelu i obliku nego što je ista po svom obliku i površini upisana u katastru i zemljišniku on je to trebao dokazati i u tom smislu postaviti tužbeni zahtjev što tužitelj nije učinio i ne pripada mu pravo na utvrđenje prava vlasništva te je zbog toga tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan.

24. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 8. srpnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić