REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3750/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
D O P U N S K A P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednika vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice, i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o., Zagreb, Pere Badmanija 1, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 8.588,63 eura / 64.711,00 kn, odlučujući o tužiteljevom zahtjevu za dopunom presude ovog suda poslovni broj Pž-3750/2025-2 od 8. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj P-38/2020-56 od 28. srpnja 2025., u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 1.123,11 eura i sudi:
Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.123,11 eura sa zateznim kamatama od 8. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj P-38/2020-56 od 28. srpnja 2025. u točki IV. Izreke.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove sastavljanja žalbe u iznosu od 314,02 eura sa zateznim kamatama od 8. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj P-38/2020-56 od 28. srpnja 2025. u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.646,33 eura sa zateznim kamatama od 7. prosinca 2017. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.942,36 eura sa zateznim kamatama. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.471,44 eura sa zateznim kamatama od 28. srpnja 2025. do isplate. Točkom IV. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 311,50 eura sa zateznim kamatama.
2. Presuda je na prijedlog tuženika ispravljena u točki I. izreke, tako da umjesto od 7. prosinca 2017. zatezne kamate teku od 7. prosinca 2018.
3. Tuženik je podnio žalbu kojom presudu pobija u točkama I. i III. izreke. Žalba je odbijena kao neosnovana presudom ovog suda poslovni broj Pž-3750/2025-2 od 8. listopada 2025.
4. Trgovački sud u Zadru, dopisom od 2. travnja 2026. obavijestio je ovaj sud o podnesku tužitelja od 12. prosinca 2025., kojim on ukazuje na propust suda da odluči o njegovoj žalbi podnesenoj protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj P-38/2020-56 od 28. srpnja 2025. Prvostupanjski sud ukazuje na to da je tužitelj podnio prijedlog radi ispravka presude, naznačivši da se podredno radi o žalbi, te da je njegov prijedlog za ispravak odbijen rješenjem poslovni broj P-38/2020-63 od 22. kolovoza 2025.
5. Ako je drugostupanjski sud propustio odlučiti u pogledu jedne ili više žalbi, žalitelj može u roku od petnaest dana od dostave drugostupanjske odluke predložiti drugostupanjskom sudu da svoju odluku dopuni, sve sukladno odredbi članka 377.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP).
6. Iz spisa proizlazi da je tužitelj 1. kolovoza 2025. podnio prijedlog za ispravak prvostupanjske presude koju je primio na dan objave 28. srpnja 2025. te da u prijedlogu navodi da se podredno ima smatrati žalbom protiv presude.
7. U tom prijedlogu, podredno žalbi, tužitelj navodi da je sud u obrazloženju presude naveo da tužitelj ima pravo s osnove regresa potraživati od tuženika iznos od 7.769,44 eura, koliko iznosi trošak popravka bez PDV-a. Međutim umjesto iznosa od 7.769,44 eura tuženiku je u točki I. izreke presude naloženo platiti tužitelju iznos od 6.649,33 eura, a u preostalom iznosu od 1.942,36 eura tužiteljev zahtjev je odbijen kao neosnovan u točki II. izreke presude. Ovu odluku u dijelu točke II. izreke za iznos od 1.123,11 eura i u točki IV. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška tužitelj pobija zbog žalbenih razloga bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Iz već navedenih razloga ukazuje na proturječje presude i nedostatke zbog kojih se ona ne može ispitati te predlaže odluku u pobijanom dijelu preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
8. Tužitelj je presudu ovog suda poslovni broj Pž-3750/2025-2 od 8. listopada 2025. primio 1. prosinca 2025. Budući da je podnesak kojim ukazuje na propust suda odlučiti o njegovoj žalbi dostavljen 12. prosinca 2025., radi se o pravovremenom prijedlogu sukladno odredbi članka 377.a ZPP-a.
9. Presuda je ispitana u dijelu u kojem ju pobija tužitelj na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.
10. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.588,63 eura koji je kao osiguratelj naknadio svom osiguraniku štetu zbog oštećenja vozila.
11. Iz obrazloženja pobijane odluke i spisa predmeta proizlazi da među strankama nije bilo sporno da su u prometnoj nesreći sudjelovali teretno vozilo osigurano kod tužitelja i osobno vozilo osigurano kod tuženika te da je tužitelj svom osiguraniku isplatio osigurninu. Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran tuženikov osiguranik.
12. Zahtjev tužitelja sud je ocijenio osnovanim u dijelu kojim on traži isplatu iznosa štete u visini koju je utvrdio sudski vještak u nalazu i mišljenju, za koji u obrazloženju odluke navodi da iznosi 7.769,45 eura, a u izreci 6.646,33 eura. Nadalje, sud u obrazloženju navodi da tužiteljev zahtjev nije osnovan u dijelu kojim traži isplatu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 1.942,36 eura.
13. S obzirom na ovakav sadržaj izreke i obrazloženja, osnovano tužitelj ukazuje na proturječje presude i počinjenu povredu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
14. Koristeći ovlasti iz odredbe članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP -a, uz okolnost da je o osnovi zahtjeva tužitelja pravomoćno odlučeno, ovaj sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan u ukupnom iznosu od 7.769,45 eura, zbog čega je trebalo uvažiti tužiteljevu žalbu i preinačiti točki II. pobijane presude i naložiti tuženiku isplatu daljnjeg iznosa od 1.123,12 eura.
15. Naime, iz spisa proizlazi da je na tužiteljev prijedlog radi utvrđenja visine nastale štete provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet Danielu Sikiriću. U svom nalazu i mišljenju (str. 94. – 112. spisa) vještak navodi da visina štete na vozilu iznosi 58.538,83 kn / 7.769,44 eura bez PDV -a, odnosno, 73,173,54 kn / 9.711,80 eura s PDV-om. Tužitelj u žalbi ne osporava zaključak suda da nema pravo tražiti isplatu iznosa koji se odnosi na porez na dodanu vrijednost.
16. Slijedom navedenog, trebalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
17. Žalba protiv odluke o troškovima postupka nije osnovana. Suprotno žalbenim navodima sud je u izreci pobijane presude, i to u točki III., naložio tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u omjeru od 100%, u iznosu od 1.471,44 eura za koji u obrazloženju da odgovara iznosu troškova potrebnih za vođenje parnice.
18. U točki IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova koji nisu bili potrebni za vođenje parnice i koji su zatraženi u previsokom iznosu, što tužitelj u žalbi ne osporava.
19. Slijedom navedeno, trebalo je odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.
20. Tužitelj je s podnesenom žalbom uspio, osim u odnosu na sporedni zahtjev o troškovima, stoga prema vrijednosti predmeta spora na koji se odnosi žalba ima pravo na naknadu troška sastavljanja žalbe po punomoćniku u iznosu od 187,50 eura s PDV-om od 25% prema Tbr. 10.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, 107/25) i sudske pristojbe na žalbu u zatraženom iznosu od 79,64 eura prema Tar.br 3.1. uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 50/26). Zbog navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.
Zagreb, 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Dubravka Matas
