REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3442/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja, i dr. sc. Jelene Čuveljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Beloša, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ĐE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Heidi Santini, odvjetnica u Zagrebu, radi diobe bračne stečevine, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-958/2022-49 od 8. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-958/2022-49 od 8. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-958/2022-49 od 8. srpnja 2025. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužiteljica PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici svaki u ½ poslovnih udjela i to:

- jednog poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 6.800,00 kn/902,52 eura uplaćen u cijelosti u novcu, koji se u Knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem 2 (dva),

- jednog poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 3.400,00 kn/ 451,26 eura uplaćen u cijelosti u novcu, koji se u Knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem 4 (četiri)

u društvu LIBRA TEHNIČAR d.o.o. za proizvodnju i servis proizvoda precizne mehanike i elektronike, unutarnju i vanjsku trgovinu, Zagreb, II Praćanska 6A, OIB: [osobni identifikacijski broj], upisan u sudskom registru trgovačkih društava pri Trgovačkom sudu u Zagrebu pod brojem upisa MBS: [matični broj subjekta] , upisanog kao samovlasništvo tuženika FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

Temeljem ove Presude tužiteljica je ovlaštena od sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu i uprave trgovačkog društva LIBRA TEHNIČAR d.o.o. za proizvodnju i servis proizvoda precizne mehanike i elektronike, unutarnju i vanjsku trgovinu, Zagreb, II Praćanska 6A, OIB: [osobni identifikacijski broj], zatražiti upis u knjizi poslovnih udjela kao imatelj 1/2 (jedne polovine) 1 (jednog) poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 6.800,00 kn/902,52 eura, uplaćen u cijelosti u novcu, koji se u Knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem 2 (dva) te 1 (jednog) poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 3.400,00 kn/451,26 eura, uplaćen u cijelosti u novcu koji se u Knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem 4 (četiri) u društvu LIBRA TEHNIČAR d.o.o. za proizvodnju i servis proizvoda precizne mehanike i elektronike, unutarnju i vanjsku trgovinu, Zagreb, II Praćanska 6A, OIB: [osobni identifikacijski broj], upisanih na tuženika FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao imatelj 1/2 (jedne polovine) 1 (jednog) poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 6.800,00 kn/902,52 eura, uplaćen u cijelosti u novcu, koji se u Knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem 2 (dva) te 1 (jednog) poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 3.400,00 kn/451,26 eura, uplaćen u cijelosti u novcu koji se u Knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem 4 (četiri) u društvu LIBRA TEHNIČAR d.o.o. za proizvodnju i servis proizvoda precizne mehanike i elektronike, unutarnju i vanjsku trgovinu, Zagreb, II Praćanska 6A, OIB: [osobni identifikacijski broj], upisanih na tuženika FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, do isplate po stopi na stanja koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana (točka I.1., I.2., I.3. izreke)“.

Naloženo je tužiteljici tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.481,11 eura (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U obrazloženju žalbe navodi da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev zato što pogrešno smatra da se u postupku diobe bračne stečevine ne može utvrditi suvlasništvo na poslovnim udjelima ako su oni preneseni na treću osobu, već da je moguće samo utvrditi da li isti predstavljaju bračnu stečevinu, pri čemu sud nije utvrdio niti ocijenio predstavljaju li konkretni poslovni udjeli zajedničku imovinu stranaka niti je ocijenio iskaze stranaka dane tijekom postupka. Dalje žaliteljica ističe da joj je takav pristup suda nanio izravnu štetu, jer nije samo odbijen njezin zahtjev za utvrđenje suvlasništva, nego su joj prouzročeni i troškovi postupka. Napominje da iako sud navodi da su uzeti u obzir dokazi koje je dostavila, iz sadržaja presude proizlazi da ti dokazi nisu ispitani. Posebno ističe da je tužbeni zahtjev odbijen zbog navodnog nedostatka pasivne legitimacije, iako je tužba podnesena 17. svibnja 2022., kada je u sudskom registru kao imatelj poslovnih udjela bio upisan upravo tuženik, dok je prijenos na FE proveden isti dan, a objavljen tek 18. svibnja 2022., što upućuje na svjesno izbjegavanje diobe bračne stečevine. Nadalje ističe da je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbenog zahtjeva na ročištu održanom 18. prosinca 2023., ali u obrazloženju presude nije naveo razloge dopuštanja niti je razjasnio radi li se o objektivnoj ili subjektivnoj preinaci, čime je tužiteljica dovedena u pravnu nesigurnost. Ukazuje i da je sud odbio zahtjev pozivom na promjenu imatelja udjela i nedostatak pasivne legitimacije, iako je sam dopustio preinaku, a zatim nije proveo ocjenu dokaza niti ocijenio sve okolnosti slučaja. Posebno je tužiteljica naglasila da je podnijela tužbu u trenutku kada je tuženik bio upisan kao imatelj udjela, te da se ne može naknadnim prijenosom udjela na treću osobu izbjeći odlučivanje o osnovanosti zahtjeva. Navodi i da su stranke nakon neuspjelih pregovora o podjeli imovine ušle u spor, te da je prijenos udjela izvršen upravo u tom razdoblju i bez vidljivosti u sudskom registru u trenutku podnošenja tužbe, što potvrđuje namjeru izbjegavanja prava tužiteljice. U prilog tvrdnji da je tuženik priznao poslovne udjele u društvu Libra tehničar d.o.o., kao bračnu stečevinu tužiteljice, upire na dopis od 28. veljače 2022. kojim joj je predloženo odustajanje od potraživanja udjela uz određene ustupke, što prema žalbi potvrđuje svijest tuženika o pravima tužiteljice na udjele u društvu. Također ističe da prvostupanjski sud nije utvrdio ni obrazložio odlučne činjenice, već je odbio tužbeni zahtjev bez ocjene dokaza, iako je bio dužan, ako je smatrao da tužba nije potpuna, pozvati tužiteljicu na ispravak, a ne dopustiti preinaku tužbenog zahtjeva.

2.1. Nadalje žaliteljica navodi da prvostupanjski sud uopće nije ocijenio doprinos stranaka u stjecanju zajedničke imovine. Naglašava da se udio bračnih drugova u zajedničkoj imovini određuje prema njihovom doprinosu, uključujući ne samo prihode već i rad u kućanstvu, brigu o obitelji i druge oblike doprinosa, što sud uopće nije razmatrao. Nadalje navodi da iz provedenih dokaza proizlazi da su poslovni udjeli stečeni za vrijeme trajanja braka i da predstavljaju bračnu stečevinu i da tuženik nije dokazao suprotno. Tužiteljica također ističe da je dostavila dokaze o zajedničkim primanjima, postojanju zajedničkog računa i financiranju ulaganja iz zajedničkih sredstava, uključujući i isplatu naknade za prijenos udjela trećeg partnera, čime je dokazala da su sredstva korištena za stjecanje poslovnih udjela bila zajednička. Također ističe da je u svom iskazu detaljno opisala financijske okolnosti i zajedničku imovinu, dok sud te iskaze i dokaze nije ocijenio. Navodi i da je tuženik tijekom postupka nastojao degradirati njen doprinos i prikazati svu imovinu kao svoju, unatoč dugotrajnom braku od 42 godine i zajedničkom stvaranju imovine. Dakle tužiteljica smatra da su stranke ugovorom riješile samo nesporni dio imovine, dok su poslovni udjeli ostali sporni, te da je sud morao provesti cjelovitu ocjenu dokaza i donijeti odluku, što nije učinio. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj : 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

5. Nije sporno da su stranke sklopile brak 30. prosinca 1999., da je isti razveden 7. veljače 2022., kao ni da je društvo LIBRA TEHNIČAR d.o.o. osnovano 1993. godine, pri čemu su osnivači bili FE, VE, KE, LE, CE i ĆE.

6. Nije sporno ni da je tuženik stekao poslovni udio nominalnog iznosa 6.800,00 kn, koji predstavlja 33,33% temeljnog kapitala i glasačkih prava društva, te da je isti upisan u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 3 na temelju Ugovora o kupoprodaji i prijenosu poslovnog udjela od 23. srpnja 2018., za koji je isplatio iznos od 500.000,00 kn.

7. Među strankama je sporno predstavlja li predmetni poslovni udio u navedenom društvu bračnu stečevinu stranaka, odnosno ima li tužiteljica pravo zahtijevati utvrđenje prava u odnosu na predmetni poslovni udio za koji tvrdi da je stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, sukladno odredbi čl. 365. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, ali iz razloga različitih od onih koje je naveo prvostupanjski sud.

9. Međutim, neosnovano prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari samo zbog činjenice što je tijekom postupka prenio predmetni poslovni udio na treću osobu, FE, te što u trenutku donošenja pobijane presude više nije bio upisan kao imatelj poslovnog udjela u sudskom registru. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je tužiteljica predmetnu tužbu podnijela 17. svibnja 2022., u trenutku kada je kao imatelj poslovnog udjela u sudskom registru bio upisan upravo tuženik, dok je prijenos poslovnog udjela na FE uslijedio nakon podnošenja tužbe. Sukladno odredbi čl. 195. st. 1. ZPP-a, otuđenje stvari ili prava o kojem teče parnica ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši. Stoga sama činjenica naknadnog prijenosa poslovnog udjela tijekom trajanja parnice nije predstavljala zapreku vođenju i dovršetku ovog postupka među postojećim strankama.

10. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužiteljica zahtijeva utvrđenje da su ona i tuženik suvlasnici, svaki u jednoj polovini, poslovnog udjela u društvu LIBRA TEHNIČAR d.o.o., kao i da se na temelju presude izvrši odgovarajući upis u knjizi poslovnih udjela odnosno sudskom registru.

11. Takav tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Naime, sukladno odredbi čl. 417. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99 i 52/00; dalje: ZTD), ako na poslovnom udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno i solidarno odgovaraju za obveze koje otpadaju na taj udio. Iz navedene odredbe proizlazi da Zakon o trgovačkim društvima ne uređuje poslovni udio kao stvar na kojoj bi postojalo pravo vlasništva ili suvlasništva u stvarnopravnom smislu, nego govori o više ovlaštenika na poslovnom udjelu. Stoga se ne može zahtijevati utvrđenje da su stranke suvlasnici poslovnog udjela, svaki u jednoj polovini, jer poslovni udio nije predmet prava suvlasništva u smislu odredaba stvarnog prava.

13. Okolnost da tužiteljica tijekom postupka tvrdi da je predmetni poslovni udio stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice te da predstavlja bračnu stečevinu stranaka sama po sebi ne dovodi do osnovanosti ovako postavljenog tužbenog zahtjeva. Naime, čak i kada bi se prihvatilo da je predmetni poslovni udio stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice sredstvima koja predstavljaju bračnu stečevinu, navedeno samo po sebi ne opravdava zahtjev za utvrđenje suvlasništva na poslovnom udjelu.

14. Slijedom navedenog, za odluku o predmetnom tužbenom zahtjevu nije odlučno je li predmetni poslovni udio tijekom postupka prenesen na FE niti bi sama činjenica prijenosa poslovnog udjela sprječavala dovršetak postupka među postojećim strankama u smislu odredbe čl. 195. ZPP-a.

15. Dakle, žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava zaključak prvostupanjskog suda o pasivnoj legitimaciji te ističe da prvostupanjski sud nije utvrdio predstavljaju li predmetni poslovni udjeli bračnu stečevinu stranaka, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, jer tužbeni zahtjev kako je postavljen nije osnovan.

16. Budući da je pobijanom presudom pravilno odbijen tužbeni zahtjev, iako iz razloga različitih od onih koje je naveo prvostupanjski sud, žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 8. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Branka Šabarić Zovko