REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-124/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i dr. sc. Jelene Čuveljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3153/2023 od 29. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3153/2023 od 29. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3153/2023 od 29. listopada 2025. odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan u iznosu od 6.642,33 € s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 530,89 € (točka II. izreke).

2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je primijenio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu umjesto pravilno Zakon o mirovinskom osiguranju. Navodi da odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ne predviđaju obračun razmjernog dijela mirovine zbog čega nije ni moguće utvrditi stvarnu štetu sukladno odredbama navedenog Zakona. Navodi da s obzirom na to da prvostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, to onda sud nepravilno zaključuje na kome je teret dokazivanja visine kako to određuje odredba čl. 27. tog Zakona. Naime, teret dokaza glede visine tužbenog zahtjeva ne može biti na tužitelju nego na tuženiku, jer tuženik tvrdi da je iznos štete drugačiji od onog kako to proizlazi iz odredbe čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju. Prigovarajući visini, tuženik je na sebe preuzeo taj dokaz, jer je i njegova dužnost da dokazuje istinitost svojih navoda. Tužitelj napominje da je visinu svog zahtjeva dokazao obračunom koji ima svojstvo javne isprave.

3. Nakon što je ispitao presudu na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 6.642,33 € s osnove isplaćene obiteljske mirovine u razdoblju od 1. svibnja 2016. do 31. ožujka 2019. oštećenici – udovici pokojnog tužiteljevog osiguranika smrtno nastradalog u prometnoj nezgodi koju je skrivio tuženikov osiguranik.

5. Među strankama je prvenstveno sporna primjena materijalnog prava – odnosno koji zakon je mjerodavan za pitanje visine štete čiju naknadu je tužitelj ovlašten zahtijevati od tuženika.

6. Neosnovani su tužiteljevi žalbeni navodi kojima tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na predmetni odnos primijenio odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23; dalje: ZOOP), a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 i 96/25; dalje: ZOMO), niti su osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o teretu dokazivanja postojanja i visine štete.

7. Naime, u odluci Suda Europske unije poslovni broj C-371/12 od 23. siječnja 2014. izraženo je pravno shvaćanje da se na odnose između osiguratelja i oštećenih osoba, u pogledu postojanja i opsega obveze osiguratelja iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti za štete nastale uporabom motornog vozila, primjenjuju odredbe zakona kojima je uređeno obvezno osiguranje u prometu. Pritom Sud Europske unije razlikuje građanskopravnu odgovornost za štetu uzrokovanu uporabom motornih vozila, koju uređuje pravo Unije, od pitanja naknade štete oštećenicima po osnovi odgovornosti osiguranika, koje je prepušteno nacionalnom zakonodavstvu (presuda poslovni broj C-484/09 od **.**.2011., TRU).

8. Tuženik je društvo koje obavlja poslove obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a predmetni spor proizlazi upravo iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zaključenog između tuženika i vlasnika motornog vozila kojim je prouzročena predmetna prometna nesreća. Stoga se glede opsega i granica obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuju odredbe ZOOP-a, kao propisa kojim su uređeni opseg osigurateljnog pokrića i pretpostavke odgovornosti društva za osiguranje prema trećim osobama i nositeljima socijalnog osiguranja. Tuženik kao osiguratelj ne nalazi se u istom pravnom položaju kao štetnik, već njegova obveza proizlazi iz ugovora o osiguranju sklopljenog sukladno odredbama ZOOP-a i postoji samo u granicama obveza koje proizlaze iz toga Zakona i zaključenog ugovora o osiguranju.

9. Na navedeno upućuje i odredba čl. 8. st. 1. ZOOP-a prema kojoj je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama toga Zakona i uvjetima osiguranja. Upravo su odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu uređeni rizici koje osiguratelj preuzima u pokriće, opseg njegove obveze te granice odgovornosti društva za osiguranje. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju osnovanost i visina tražbine tužitelja ne mogu ocjenjivati isključivo prema odredbama Zakona o obaveznom mirovinskom osiguranju kojima su uređena prava osiguranika iz mirovinskog osiguranja, već prema odredbi čl. 27. ZOOP-a koja uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja prema društvu za osiguranje.

10. U ovoj vrsti sporova odlučno nije samo pitanje je li HZMO isplatio obiteljsku mirovinu korisnici mirovine, nego predstavlja li ta isplata stvarnu štetu koju je tuženik kao osiguratelj dužan naknaditi tužitelju u smislu čl. 27. ZOOP -a. Naime, u sporovima HZMO-a protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koje uređuju pravo zavoda na naknadu štete od društva za osiguranje, a ne odredbe Zakona o obaveznom mirovinskom osiguranju na način kako to pogrešno smatra tužitelj, odnosno kao da sama činjenica isplate mirovine istodobno predstavlja i dokaz postojanja stvarne štete u punom isplaćenom iznosu.

11. Prema odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a društvo za osiguranje zavodu naknađuje stvarnu štetu, pri čemu se stvarnom štetom smatra razmjerni iznos mirovine. Taj razmjerni iznos nije nužno jednak ukupno isplaćenoj obiteljskoj mirovini, već se mora utvrditi prema kriterijima propisanim navedenom zakonskom odredbom. U konkretnom slučaju, s obzirom na tuženikov prigovor da je pokojni tužiteljev osiguranik stekao uvjete za starosnu mirovinu, odlučno je bilo utvrditi bi li tužitelj i neovisno o predmetnoj prometnoj nesreći bio obvezan isplaćivati mirovinsko davanje po osnovi starosne mirovine te postoji li razlika između obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje i mirovinskog davanja koje bi teretilo tužitelja i bez predmetnog štetnog događaja.

12. Stoga nije pravno odlučno samo to što je tužitelj isplatio obiteljsku mirovinu udovici pokojnog osiguranika. Odlučno je je li zbog te isplate tužitelju nastala stvarna imovinska šteta u smislu navedene odredbe čl. 27. ZOOP-a. Ako bi tužitelj i bez predmetne prometne nezgode bio obvezan isplaćivati starosnu mirovinu zbog činjenice da je osiguranik ostvario uvjete za takvu mirovinu, tada se stvarnom štetom ne može smatrati cjelokupan iznos isplaćene obiteljske mirovine, već eventualno samo razlika između obiteljske mirovine i iznosa mirovinskog davanja koje bi tužitelj bio obvezan isplaćivati i neovisno o štetnom događaju. Upravo je postojanje te razlike odlučna činjenica za ocjenu osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva prema odredbi čl. 27. ZOOP-a.

13. Stoga, tužitelj, kao stranka koja zahtijeva isplatu, mora dokazati činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev. To proizlazi iz odredaba čl. 7., 219. i 221.a ZPP -a. Drugim riječima, tužitelj mora dokazati ne samo da je obiteljsku mirovinu isplatio, nego i da ta isplata predstavlja naknadivu stvarnu štetu prema odredbi čl. 27. ZOOP-a, u vezi s odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) o naknadi štete. Ako nakon izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi da je tužitelju nastala stvarna šteta u određenoj visini, o toj činjenici odlučuje primjenom pravila o teretu dokazivanja. Budući da je riječ o činjenici na kojoj tužitelj temelji zahtjev za isplatu, posljedice nedokazanosti te činjenice snosi tužitelj.

14. Neosnovan je tužiteljev žalbeni navod da je tuženik, samim time što je osporio visinu tražbine i predložio provođenje financijskog vještačenja, na sebe preuzeo teret dokazivanja visine štete. Tuženik ima pravo osporavati osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te predlagati dokaze radi potkrepljenja svojih prigovora, uključujući i provođenje financijskog vještačenja radi utvrđenja postoji li razlika između obiteljske mirovine i starosne mirovine koju bi tužitelj bio obvezan isplaćivati da je osiguranik ostvario uvjete za starosnu mirovinu.

15. U konkretnom slučaju tužitelj je trebao dokazati da je isplatom obiteljske mirovine korisnici mirovine pretrpio stvarnu štetu u smislu odredbe čl. 27. ZOOP -a te visinu te štete, osobito uzimajući u obzir tuženikov prigovor da je pokojni osiguranik stekao uvjete za starosnu mirovinu. S druge strane, tuženik je mogao dokazivati činjenice na kojima temelji svoje prigovore, pa tako i tvrdnju da zbog ostvarenih uvjeta za starosnu mirovinu tužitelj ne trpi štetu ili da je šteta manja od utuženog iznosa. Međutim, ako tužitelj ne dokaže postojanje i visinu stvarne štete, sud ne može prihvatiti tužbeni zahtjev samo zato što je tuženik predložio dokaze radi osporavanja tužiteljevih navoda. Teret dokazivanja osnovanosti tražbine ostaje na tužitelju.

16. Pritom okolnost da je tuženik predložio financijsko vještačenje ne znači da je sud bio dužan provesti taj dokaz radi utvrđivanja činjenica koje je, prema pravilima o teretu dokazivanja, bio dužan dokazati tužitelj. Vještačenje koje je predložio tuženik bilo je usmjereno na provjeru njegova prigovora da tužitelj ne trpi štetu jer bi pokojni osiguranik ostvario pravo na starosnu mirovinu. Međutim, nakon što je prvostupanjski sud, omogućio tužitelju da iznese odlučne činjenice i predloži dokaze u skladu s odredbom čl. 27. ZOOP-a, tužitelj je ostao kod ranijih navoda i izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga. Pritom sam obračun isplaćene obiteljske mirovine, iako predstavlja dokaz o izvršenim isplatama, nije dostatan dokaz postojanja stvarne štete u smislu navedene odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, jer iz njega ne proizlazi postoji li i u kojem opsegu razlika između isplaćene obiteljske mirovine i mirovinskog davanja koje bi tužitelj bio obvezan isplaćivati i bez predmetnog štetnog događaja.

17. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti te je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

18. Odluku o troškovima prvostupanjski je sud donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

Zagreb, 8. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Branka Šabarić Zovko