REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3212/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i dr. sc. Jelene Čuveljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Zagreb, Lonjička ulica 2A, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović, d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1452/2024-14 od 12. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1452/2024-14 od 12. lipnja 2025. u točkama I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1452/2024-14 od 12. lipnja 2025. utvrđena je ništetnom odredba čl. 5. Ugovora o kreditu broj 312724 od 3. listopada 2008., sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljenog između prednika tuženika Volksbank d.d. kao kreditora i EV kao korisnice kredita, a koja nosi naziv „NAKNADE“ u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita se obvezuje Kreditoru platiti temeljem ovog Ugovora sve naknade i troškove sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora, a naročito sljedeće naknade: 5.1. Naknada za odobrenje kredita: 1,25% jednokratno na iznos odobrenog kredita.“ (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 842,39 € sa zateznim kamatama koje teku od 16. listopada 2008. do isplate (točka II. izreke). Odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 842,39 € preko stope dosuđene točkom II. izreke kao neosnovan (točka III. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 977,23 € sa zateznim kamatama koje teku od 12. lipnja 2025. do isplate (točka IV. izreke). Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 348,91 € sa zateznim kamatama, kao neosnovan (točka V. izreke).

2. Protiv točaka I., II. i IV. izreke presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu presudu u pobijanom dijelu preinačiti podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju žalbe navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio nepoštenom odredbu čl. 5.1. Ugovora koji se odnosi na naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita. Napominje da nema uporišta u sudskoj praksi ni u zakonima da nije dopuštena ugovorna odredba prema kojoj tuženik ima pravo na naknadu za obradu ugovora o kreditu, pa su tvrdnje tužitelja da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu neosnovane i neutemeljene. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je pogrešno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o formularnom (tipskom) ugovoru te da se o odredbama Ugovora nije pojedinačno pregovaralo. Osporava trošak i traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 €.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Tuženikova žalba nije osnovana.

5. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je presuda u pobijanom dijelu pravilna i na zakonu osnovana.

6. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a pobijana odluka nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi.

7. Cijeneći utvrđene činjenice i izvedene dokaze, ovaj sud u potpunosti prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu, na ime jednokratne naknade za obradu kredita, sklopljenog 3. listopada 2008. između EV kao korisnice kredita i tuženika, te zahtjev za isplatom stečenog bez osnove iznosa od 842,39 € s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Iz podataka u spisu proizlazi da među strankama nije sporno da je EV kao korisnica kredita s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 312724 od 3. listopada 2008. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, da joj je na temelju tog Ugovora isplaćen kredit u iznosu od 137.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, na temelju kojeg je platio i jednokratne troškove obrade. Također između stranaka nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

10. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude nije nerazumljiva ni proturječna sama sebi i razlozima presude. Presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima zastupnika po zakonu stranaka i samih tih isprava i zapisnika. Presuda sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, o ocjeni istaknutih prigovora te o sadržaju materijalnog prava koje je prvostupanjski sud primijenio.

11. Prvostupanjski je sud utvrdio da je Ugovor o ustupu tražbine (s naslova dijelom ništetne odredbe Ugovora o kreditu) između tužitelja i korisnice kredita sklopljen sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) prema kojoj odredbi vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Prvostupanjski je sud ocijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o tražbini čiji bi ustup bio zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi. Radi se o novčanoj tražbini, čiji je ustupitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07; dalje: ZZP/7) prema primatelju koji je pravna osoba (tužitelju), odnosno osobi koja nije potrošač. Dakle, novčane tražbine potrošača nisu strogo osobne naravi te se njihova narav ne protivi ustupanju.

12. S tim u vezi prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da predmetnim ustupanjem tražbine nije promijenjen identitet tražbine i da tužitelj kao primatelj tražbine, u skladu s odredbom čl. 84. st. 1. ZOO-a, ima prema tuženiku kao dužniku ista prava koja je ustupitelj tražbine imao prema dužniku (tuženiku) do ustupanja.

13. Također, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da predmetni Ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor jer korisnica kredita nije obrtnik, ni trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost zbog čega se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. ZZP/7. Sud je utvrdio da je korisnica kredita ugovorom o ustupu tražbine ustupila tužitelju svoju novčanu tražbinu prema tuženiku nastalu po osnovi ništetne odredbe Ugovora o kreditu na povrat plaćenog iznosa naknade. Takvim naznačivanjem predmeta cesije tražbina odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina te je vidljivo koja tražbina je ustupljena, dok se njena visina također može utvrditi.

14. Dakle, u ovom slučaju radi se o ustupanju tražbine po osnovi ništetne odredbe Ugovora o kreditu jer je korisnik kredita isplatio banci iznos na temelju ništetne odredbe Ugovora o kreditu. Tražbina povrata tako plaćenog iznosa sadržajno predstavlja i tražbinu po osnovi stjecanja bez osnove jer se ništetna odredba ugovora smatra nevaljanom osnovom. Stoga je prvostupanjski sud, prilikom donošenja pobijane presude, pravilno primijenio, a kako je već naprijed navedeno, odredbu čl. 80. ZOO-a.

15. Također ovaj sud je suglasan sa zaključkom prvostupanjskog suda da potrošač nije imao objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita ni oko njenog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a utvrđeno je i da informacije s ovom naknadom u vezi, izvan navedenog u predmetnom Ugovoru o kreditu, korisnik kredita prilikom zaključivanja predmetnog Ugovora o kreditu nije dobio.

16. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 100. ZZP/7 podrazumijeva da je ugovor sklopljen u pisanom obliku da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega. Pritom se zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi ne može svesti samo na razumljivost tih odredbi na formalnoj i gramatičkoj razini nego ga, u cilju zaštite koju predviđaju odredbe Zakona o zaštiti potrošača treba shvatiti šire, posebno imajući na umu da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca i to osobito u pogledu razine obaviještenosti.

17. U konkretnom slučaju, uzimajući u obzir da je tuženik u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio unaprijed pripremljenu standardnu, tipsku ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, pri čemu nije korisniku kredita prezentirao u čemu se taj trošak sastoji, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik, koji je takvu odredbu nametnuo korisniku kredita kao potrošaču, uzrokovao znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-502/2024 od 15. svibnja 2024. i Rev-266/2024-2 od 9. listopada 2024.). Sukladno čl. 96. ZZP/7, teret dokazivanja da se o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, odnosno da se ne radi o nepoštenoj odredbi, snosi trgovac, a tuženik tijekom postupka nije dokazao da je korisnica kredita imala stvaran utjecaj na sadržaj sporne ugovorne odredbe.

18. Neosnovani su i žalbeni navodi u pogledu ocjene istaknutog prigovora zastare jer i u tom dijelu ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu od 3. listopada 2008.

19. Također, odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stoga, ništetnost odredbe o naknadi ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez te odredbe.

20. Pravilna je i zakonita i odluka o troškovima postupka (čl. 154. i 155. ZPP-a) koju je prvostupanjski sud valjano i detaljno obrazložio, navođenjem parničnih radnji za koje tužitelju priznaje troškove, u kojem iznosu i po kojoj osnovi.

21. Slijedom svega navedenog, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje te odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva te je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu te potvrditi presudu u pobijanim točkama I., II. i IV. izreke.

Zagreb, 8. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Branka Šabarić Zovko