REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6360/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Nade Horvatović, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. UR, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv osuđujućeg dijela presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 17. travnja 2026., broj: Pp-5584/2026-5, u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. UR kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. UR je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 17. travnja 2026., broj: Pp-5584/2026-5, proglašen je krivim okr. UR da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora 80 dana, u koju se, na temelju čl. 40. st. 1. Prekršajnog zakona, lišenje slobode od 15. do 26. travnja 2026. uračunava kao 12 dana zatvora pa je okrivljeniku preostala kazna zatvora 68 dana i, na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona, primijenjena uvjetna osuda na način da se preostali dio kazne zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom. Na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena je zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi AR na udaljenost od 100 metara i zabrana uznemiravanja imenovane u trajanju dvije godine. U odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno je da je okrivljenik obvezan naknaditi 40,00 eura.

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, okr UR je oslobođen optužbe da bi, na način činjenično opisan u tom dijelu izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2. Protiv osuđujućeg dijela te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

2.1. Uz žalbu, okrivljenik je dostavio ispis prometa po računu kreditne kartice.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Prije svega, sve žalbene navode i dokaze koje je okrivljenik dostavio uz žalbu kako bi iste potkrijepio, a koji se odnose na radnje ekonomskog nasilja za koje je okrivljenik proglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-3693/2026-7, ovaj sud nije imao ovlasti razmatrati jer se ne odnose na činjenični supstrat koji je predmet odlučivanja u ovom prekršajnom postupku. Ti žalbeni navodi i dokazi ne mogu biti predmet preispitivanja u ovom prekršajnom postupku pa se ovaj sud na njih nije ni očitovao.

6. Pobijajući prvostupanjsku presudu okrivljenik navodi da inkriminiranog dana nije imao namjeru ulaziti u stan, da nije ni došao do vrata stana a kamoli na ista kucao, zvonio i zvao, da je ušao u portun i potražio susjeda koji živi u prizemlju, a kojeg nije želio imenovati u dokaznom postupku, da je tom susjedu ispričao sve što ga je zadesilo te mu rekao da nema kuda i da će prespavati u podrumu zgrade. Navodi da je moguće da ga je majka vidjela ispred zgrade ili dok je razgovarao sa susjedom te ističe da ima 63 godine, da je teški srčani bolesnik i da mu ni u kom slučaju nije ni svojstveno niti ima bilo kakav interes svoju majku na bilo koji način dovoditi u nezavidan položaj.

7. Suprotno tim žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Žalbenim navodima okrivljenik opisuje slijed inkriminiranog događaja drugačije nego u obrani kada je tvrdio da je zamolio prijatelja da pozvoni majci na vrata i pita je za lijekove koji su mu potrebni pa, po ocjeni ovog suda, upravo ta različitost i nedosljednost ukazuju na nevjerodostojnost iskazivanja okrivljenika, kako ju je pravilno ocijenio i prvostupanjski sud. Radnje okrivljenika koje se okrivljeniku stavljaju na teret nedvojbeno su utvrđene iz iskaza svjedokinje GR, koja je posredni svjedok inkriminiranog događaja i iskazivala je vrlo detaljno, bez nedorečenosti ili proturječnosti. Budući da ni po ocjeni ovog suda nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica, žalba okrivljenika nije osnovana.

8. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi jer, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Cijeneći sve okolnosti relevantne za odmjeravanje prekršajnopravne sankcije, a naročito značaj i pogibeljnost počinjenog prekršaja te imajući na umu da je okrivljenik specijalni povratnik, ovaj sud smatra da je sankcija koja čini prijetnju zatvorom i više nego primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Pritom se naglašava da je uvjetna osuda najblaža vrsta prekršajnopravne sankcije koja se može izreći za prekršaj za koji je okr. UR proglašen krivim.

9. Nadalje, ovaj sud je, na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, jer se okrivljenik u tom dijelu žalio samo posredno (kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja), ispitao i zaštitnu mjeru iz čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koja mu je izrečena. Po stanovištu ovog suda, prvostupanjski sud je osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao navedenu zaštitnu mjeru, jer je, u konkretnom slučaju, primjena iste nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene zaštitne mjere dvije godine, dakle u najduljoj mogućoj zakonom propisanoj duljini trajanja, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, a naročito činjenicu da je okrivljenik specijalni povratnik, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog nasilničkog ponašanja.

10. Odluku o troškovima prekršajnog postupka, okrivljenik pobija također posredno, kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa kako, dakle, žalba ne sadrži konkretne navode kojima se obrazlaže ova žalbena osnova, to je ovaj sud nije imao osnove preispitivati.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ni uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati.

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 8. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Nada Horvatović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.