REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-127/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A
P R E S U D A i R J E Š E NJ E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zlatka Pirca, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Draženu Pandurević, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, od 27. siječnja 2025., poslovni broj: Pn-152/2022-20, u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika ... [adresa] kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, od 27. siječnja 2025., poslovni broj: Pn-152/2022-20., u pobijanom dijelu (točka I i III izreke).
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe, a tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 2.714,19 EUR i to na ime imovinske štete na vozilu iznos od 1.645,77 EUR, i na ime izmakle koristi iznos od 1.068,42 EUR, kao i naknadi trošak postupka u iznosu od 2.138,93 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka I i III izreke); tužbeni zahtjev preko dosuđenog je odbijen (točka II izreke).
2. Protiv presude u točkama I i III izreke žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu potvrdi. Traži trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 2.823,18 EUR (na ime štete na vozilu iznos od 1.754,76 EUR, te na ime izmakle koristi iznos od 1.068,42 EUR), koja mu je nastala u prometnoj nezgodi 19. veljače 2022., krivnjom vozača osiguranika tuženika.
6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži jasne i razumljive razloge za prihvaćanje nalaza i mišljenja vještaka Dražena Budimir, kao i zahtjeva za naknadu štete zbog izmakle koristi u iznosu od 1.068,42 EUR, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
7. Neosnovani su i žalbeni navodi da je prvostupanjski sud odluku o visini štete na vozilu tužitelja nepravilno utemeljio na nalazu vještaka Dražena Budimir, koji je vještak sačinio u postupku osiguranja dokaza, jer se tuženik protivio korištenju tog nalaza, a tužitelj nije predložio provođenje novog vještačenja na te okolnosti, čime je u prvostupanjskom postupku počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 221. ZPP-a.
8. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi da je prije pokretanja predmetne parnice proveden postupak osiguranja dokaza u kojem je vještak Dražen Budimir utvrdio visinu štete na vozilu tužitelja, a u tom postupku je sudjelovao i tuženik kao protustranka.
9. Tuženik je u ovom postupku u odgovoru na tužbu iznio prigovore na nalaz i mišljenje vještaka Dražena Budimir, koje je prvostupanjski sud dostavio vještaku, pozvao vještaka na ročište za glavnu raspravu, te saslušao vještaka na raspravi u pogledu izjavljenih prigovora tuženika.
10. Kako su na taj način raspravljene činjenice koje je vještak osiguravajući dokaze utvrdio, prvostupanjski sud je pravilno presudu utemeljio na nalazu vještaka Dražena Budimir, pa su neosnovani žalbeni navodi da nalaz i mišljenje tog vještaka nemaju značaj nalaza i mišljenja u ovoj parnici, i da tužitelj nije dokazao visinu štete jer nije predložio provođenje vještačenja na tu okolnost.
11. Stoga u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. i članka 354. stavak 2. u vezi sa člankom 221. ZPP-a, kako se neosnovano iznosi u žalbi, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP -a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.
12. Među strankama je nesporno da je u prometnoj nezgodi, koja se dogodila 19. veljače 2022. krivnjom vozača osiguranika tuženika, oštećeno motorno vozilo, vlasništvo tužitelja, marke Renault reg. oznake [registarska oznaka] te da je, po prijedlogu tužitelja kao predlagatelja od 9. svibnja 2022., kod prvostupanjskog suda proveden postupak osiguranja dokaza poslovni broj: R1-46/2022, u kojem je provedeno vještačenje po vještaku Draženu Budimir na okolnost prometno tržišne vrijednosti vozila vlasništvo tužitelja, odnosno visine štete na vozilu tužitelja.
13. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz vještaka Dražena Budimir, iz kojeg proizlazi da je tržišna vrijednost vozila tužitelja na dan osiguranja dokaza, u svibnju 2022., iznosila 14.254,43 EUR, da je tu cijenu utvrdio prema internet prodaji, uzimajući u obzir oglase modela vozila sličnih ili istih karakteristika kao vozilo tužitelja (starost, prijeđeni kilometri), te negativni tržni koeficijent i izračunao prosjek, kao i da vrijednost vozila prema Internet prodaji i Tabličnom prikazu nije ista, odnosno da je na tržištu veća vrijednost, što je i realnija vrijednost, zbog čega je vrijednost vozila utvrdio prema Internet prodaji, jer je to realno stanje.
14. Kako je tuženik isplatio tužitelju mirnim putem na ime vrijednosti vozila iznos od 70.000,00 kn, te iznos od 25.000,00 kn, na ime ostatka vozila, odnosno ukupno iznos od 95.000,00 kn/12.608,66 EUR, pobijanom presudom je naložio tuženiku da tužitelju naknadi štetu na vozilu u iznosu od 1.645,77 EUR (14.254,43 EUR – 12.608,66 EUR).
15. Također je, temeljem utvrđenja da je tužitelj predmetno vozilo iznajmljivao za mjesečni najam od 700,00 kn/92,91 EUR-a, da je ugovor o najmu sklopljen na neodređeno vrijeme s početkom od 15. veljače 2022., da tužitelj nije odmah nakon štetnog događaja mogao kupiti novo vozilo, jer mu je tuženik isplatio dio štete u lipnju 2022, a ne i cjelokupnu vrijednost vozila, te da je nakon toga tužitelju trebalo određeno vrijeme da nađe novo vozilo, kao i najmoprimca, utvrdio da tužitelju pripada izmakla korist u iznosu od 8.400,00kn/1.114,87 EUR-a, koji predstavlja dvanaest mjesečnih iznosa najma.
16. Kako je tuženik isplatio tužitelju mirnim putem na ime izmakle koristi iznos od 350,00kn/46,45 EUR-a, pobijanom presudom je, sukladno članku 1046. u vezi člankom 1085. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), naložio tuženiku da tužitelju naknadi štetu na ime izmakle koristi od 1.068,42 EUR- a.
17. Tuženik u žalbi osporava navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, ističe da je nalaz vještaka Dražena Budimir suprotan pravilima struke, nejasan i proturječan, da je kao tržišnu vrijednost vozila, trebalo prihvatiti iznos od 11.355,88 EUR, kako ju je utvrdio tuženik, jer je to kataloška vrijednost rabljenog vozila, a ne iznos od 14.254,43 EUR, kako je utvrdio vještak prema internet prodaji, a ističe i da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelju pripada izmakla korist za 12 mjeseci, odnosno da je tužitelju bio potreban rok od 1 godine da nabavi novo vozilo, jer se ne radi o razumnom roku.
18. Suprotno tim žalbenim navodima, navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
19. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz vještaka Dražena Budimir kao stručan i objektivan, obzirom da je vještak nalaz usmeno objasnio i odgovorio je na sva pitanja i primjedbe tuženika. U usmenom iskazu vještak je objasnio da je tržišna vrijednost vozila na dan osiguranja prema Internet prodaji 14.254,43 EUR, da je tu vrijednost utvrdio na način da je uzeo u obzir oglase modela vozila istih ili sličnih karakteristika kao vozilo tužitelja, te uz primjenu negativnog tržnog koeficijenta (prosječni odnos ponude i realizacije) izračunao prosjek, a da je prihvatio tržišnu vrijednost vozila prema Internet prodaji, koja je veća od vrijednosti vozila prema Tabličnom prikazu, jer je realno stanje tržišta prema Internet ponudi.
19.1. Također se očitovao i na primjedbu tuženika da je vrijednost vozila trebalo izračunati na dan štetnog događaja, te objasnio da bi na dan štetnog događaja, 19. veljače 2022., vrijednost vozila bila veća u odnosu na dan vještačenja, svibanj 2022., jer bi vozilo bilo mlađe 3 mjeseca.
20. Tuženik nije pristupio na raspravno ročište kod prvostupanjskog suda 10. prosinca 2024., na kojem je saslušan vještak Dražen Budimir, niti je predložio provođenje još jednog vještačenja, pa su paušalni i ničim dokazani žalbeni navodi da je nalaz vještaka nestručan i proturječan.
21. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio i visinu izmakle koristi tužitelja.
22. Ovaj sud prihvaća kao pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je realno vrijeme za kupovinu novog vozila i pronalaženje novog najmoprimca 12 mjeseci, a cijeneći da je tuženik po proteku 4 mjeseca od štetnog događaja mirnim putem isplatio tužitelju samo dio štete na vozilu, i da je tužitelj u narednih 8 mjeseci trebao realizirati kupovinu novog vozila i zaključenje Ugovora o najmu tog vozila.
23. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavka 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23).
24. Suprotno žalbenim navodima, tužitelju je pravilno priznat trošak osiguranja dokaza, jer u situaciji kao što je ovdje, kada je prihvaćen prijedlog tužitelja i proveden je postupak osiguranja, a pobijanom presudom prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja (predlagatelja osiguranja), tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove osiguranja dokaza, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.
25. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu (točka I i III izreke), sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.
26. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe jer sa istom nije uspio, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a, a tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška odgovora na žalbu, jer ta radnja nije bila potrebna, sukladno članku 155. stavak 1. ZPP-a.
27. U nepobijanom dijelu (točka II izreke), prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
28. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
mr.sc. Zlatko Pirc