Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4968/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe PLODINE d.d. i II-okr. odgovorne osobe GĐ, zastupane po braniteljici Ines Mandekić, odvjetnici iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani (NN 56/13,14/14,56/16,32/19), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Pločama, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 11. travnja 2023., broj: Pp-111/2023, na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Pločama, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenici su oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio kako ima osnova za oslobađanje okrivljenika od optužbe, jer djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret po propisu nije prekršaj.

6. Naime, odredbom članka 10. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani, propisano je kažnjavanje pravne i odgovorne osobe ako navedene informacije o hrani nisu u skladu s praksom poštenog informiranja, što je protivno članku 7. Uredbe (EU) br. 1169/2011.

7. Prvostupanjski sud je, na temelju odredbe čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona, okrivljenike oslobodio optužbe s obrazloženjem da u činjeničnom opisu djela prekršaja trebaju biti navedeni propusti, odnosno radnje počinitelja koje moraju biti konkretizirane, a što u činjeničnom opisu djela koje se okrivljenicima stavlja na teret nedostaje jer nije određeno u pogledu koje je karakteristike hrane, proizvoda paprike babure, navedena obmanjujuća informacija, odnosno nije naznačeno koji je podatak netočno naveden na deklaraciji proizvoda. Radi se o bitnom obilježju prekršaja koji mora biti precizno naveden u činjeničnom opisu djela bez da se o istom pretpostavlja na temelju fotografije ili tabličnog prikaza koji su u konkretnom slučaju umetnuti unutar teksta optužnog akta. U činjeničnom opisu djela u predmetnom optužnom aktu, za koji opis je Sud vezan, nedostaju bitna obilježja prekršajnog djela iz članka 10. stavka 1. drugom podstavku i stavku 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani (Narodne novine, broj 56/13., 14/14., 56/16., 32/19.) u vezi sa člankom 7. stavkom 1. točkom a) i stavkom 2. Uredbe (EU) broj 1169/2011 od 25. listopada 2011., zbog čega djelo na način kako se okrivljenicima optužnim aktom stavlja na teret nije prekršaj.

8. Međutim, ovaj sud smatra kako okrivljenike treba osloboditi optužbe za djelo kako im se to činjenično stavlja na teret iz razloga što djelo po propisu nije prekršaj, jer iz činjeničnog opisa navedenog u optužnom aktu ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja jer nije navedena Uredba (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, te njene mjerodavne odredbe na temelju koje su propisana pravila koja se odnose na poštenu praksu informiranja potrošača o hrani.

9. Naime, u konkretnom slučaju radi se o prekršaju blanketne naravi, jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme (propisa), budući je sadržaj obveze okrivljenika da informacije na ambalaži ne smiju biti obmanjujuće posebne oznake zemlje ili mjesta podrijetla, već informacije o hrani moraju biti točne, propisan naprijed cit. Uredbom, pa je ista s mjerodavnim odredbama trebala biti navedena u okviru činjeničnog opisa prekršaja u optužnom prijedlogu, jer se Uredbom dopunjuje biće prekršajnog djela.

10. Nadalje, u optužnom aktu Uredba je navedena samo u pravnoj oznaci djela, iako bi trebala biti navedena u činjeničnom opisu izreke optužnog akta.

11. Kako je pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja optužnog akta, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj, o čemu se radi u konkretnom slučaju.

12. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo žalbu ovlaštenog tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 8. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić, v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.