Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6258/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog DS, zbog prekršaja iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (»Narodne novine«, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko- goranske, Policijske postaje Krk, KLASA: 211-07/26-3/17, URBROJ: 511-09-30-26-1 od 2. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaćanjem prigovora okrivljenog DS i po službenoj dužnosti preinačuje se prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način da se djelo opisano u izreci tog prekršajnog naloga označava kao prekršaj iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (»Narodne novine«, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23.), te se okrivljenom DS, na temelju tog propisa, a primjenom članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura koju je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljeni DS dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30 (trideset) eura u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljeni DS proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, činjenično opisanog u izreci pobijanog prekršajnog naloga, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura.

2. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je obavezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

3. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene prekršajnopravne sankcije, u kojem u bitnome traži ublažavanje izrečene novčane kazne. Ističe da odmah po utvrđenju prekršaja vozilo je registrirano te su podmirene sve obveze. Kao dokaz o istome priložio je presliku prometne dozvole. Moli sud da prilikom odlučivanja uzme u obzir navedene okolnosti, činjenicu da se radi o nenamjernom propustu bez štetnih posljedica, kao i njegove osobne i imovinske prilike.

4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Sud), utvrdio je da istim nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti .

5. Međutim, budući da je prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret izdavatelj prekršajnog naloga pogrešno pravno označio kao prekršaj iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, ovaj Sud je po službenoj dužnosti, radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, otklonio navedeni propust, koji nije utjecao na valjanost osporavane odluke, te je predmetni prekršaj pravilno pravno označio na način naveden u točki I izreke ove drugostupanjske presude, sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (»Narodne novine«, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23.), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja.

6. Ispitujući dalje pobijani prekršajni nalog, uz ocjenu navoda prigovora kojima okrivljenik predlaže primjenu instituta ublažavanja kazne, te uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu članka 36. stavaka 1. i 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može postići i blažom novčanom kaznom od one koju je izrekao izdavatelj prekršajnog naloga.

7. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni proizlazi da izdavatelj prekršajnog naloga nije naveo nijednu okolnost koju je cijenio bilo kao olakotnu, bilo kao otegotnu prilikom odmjeravanja kazne. Međutim, ovaj Sud je kao olakotne okolnosti prihvatio i cijenio činjenicu da okrivljenik ne osporava počinjenje prekršaja, činjenicu da je nakon utvrđenja prekršaja produžio valjanost prometne dozvole 9. prosinca 2025., kao i činjenicu da u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio prekršajno osuđivan za prometne prekršaje. Budući da okrivljenik navodima prigovora ne osporava počinjenje djela, čime pridonosi brzom i učinkovitom okončanju postupka, te posebno vodeći računa o tome da izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud smatra da je u konkretnom slučaju opravdana primjena instituta ublažavanja kazne pa je novčanu kaznu ublažio na iznos 300,00 eura.

8. U tako odmjerenoj novčanoj kazni ocijenjene su sve utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika, koje s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, gledajući ih u njihovoj ukupnosti, imaju značaj naročito olakotnih okolnosti. Stoga ova novčana kazna, prema ocjeni ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri. Imajući u vidu vrstu počinitelja, iznos propisane novčane kazne i granice ublažavanja, ovaj Sud je kaznu, sukladno članku 37. stavku 3. točki 1. Prekršajnog zakona, odmjerio ispod zakonom propisanog minimuma, držeći da će se ovako odmjerenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja te na okrivljenika djelovati tako da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno da će se postići kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

9. Svakako treba naglasiti da je člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku određenom za plaćanje novčane kazne, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

10. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka po prigovoru temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

11. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 8. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske,

Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, Policijskoj postaji Krk u 3 (tri) otpravka: za spis i okrivljenika.