Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Nade Horvatović, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. UŽ i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okr. AŽ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu od 19. prosinca 2024., broj: Pp-741/2024-22, u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. AŽ kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda u odnosu na ovu okrivljenicu.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. AŽ je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu od 19. prosinca 2024., broj: Pp-741/2024-22, okr. UŽ i okr. AŽ su proglašeni krivima da su, na način činjenično opisan u izreci, počinili prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji im je, svakome, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 300,00 eura, koju su dužni platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka 70,00 eura, svaki okrivljenik.
2. Protiv te presude, žalbu je podnijela okr. AŽ osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnim sankcijama te troškovima prekršajnog postupka. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da je se oslobodi optužbe, a podredno da joj se dosudi kazna prekršaja koji isključuje nasilje u obitelji, još i pred djetetom jer nije počinila djelo za koje ju se tereti.
2.1. Uz žalbu, okrivljenica je dostavila medicinsku i drugu dokumentaciju.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Suština žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju da okrivljenica nije bila fizički nasilna prema bivšem partneru te da je njeno postupanje inkriminirane prilike bilo isključivo u nužnoj obrani. Okrivljenica doista vrlo detaljnim i iscrpnim navodima opisuje dugogodišnji kontekst svog odnosa s okr. UŽ te svoje zdravstveno stanje.
6. Suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je svoju odluku pravilno i osnovano temeljio na obrani okr. UŽ, koji je jasno i bez ikakvih dvojbi opisao inkriminirani događaj upravo onako kako je to navedeno u činjeničnom opisu pobijane presude, ne dovodeći u sumnju ni jednu okolnost čak ni glede svog protupravnog ponašanja, dapače inkriminirao je sam sebe i više nego što mu je optužbom stavljeno na teret (npr. da je ošamario okr. AŽ). Upravo činjenica da je okr. UŽ svoje brojno inkriminirano postupanje priznao u cijelosti (i više nego što ga se tereti) i to kako prilikom ispitivanja u PP Rovinj neposredno nakon inkriminiranog događaja, tako i prilikom ispitivanja na prvostupanjskom sudu te činjenica da su njegove obrane međusobno potpuno suglasne i neproturječne ukazuje na vjerodostojnost njegova iskazivanja, kako je to osnovano zaključio i prvostupanjski sud. Okrivljenica sada u žalbi inkriminirani događaj opisuje drugačije nego u obrani koju je dala pred prvostupanjskim sudom i to opravdava svojim lošim zdravstvenim stanjem, u vezi čega je dostavila dodatnu medicinsku dokumentaciju (uz onu koju je dostavila s pisanom obranom). S obzirom da je pisanu obranu podnijela gotovo mjesec dana nakon inkriminiranog događaja, za koji period nema medicinske dokumentacije da bi nastalo neko jako akutno pogoršanje njenih kroničnih bolesti, uz činjenicu da je imala stručnu pomoć branitelja, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi da je okrivljenica u tom periodu još uvijek bila pod takvim utjecajem šoka da se nije mogla sjetiti svih detalja inkriminiranog događaja, pri čemu se naglašava da se izmjena obrane koju sada navodi u žalbi ne odnosi na neke sitnice nego na krucijalne stvari dinamike inkriminiranog događaja.
7. U odnosu na žalbene navode da mlt. sin okrivljenih nije svjedočio prvom dijelu događaja, nego samo drugom dijelu u kojem je okr. UŽ bio nasilan prema njoj, treba navesti da iz obrane okr. UŽ, koju je prvostupanjski sud osnovano prihvatio vjerodostojnom, jasno proizlazi da je, između prvog i drugog dijela događaja, mlt. sin bio uplakan u dnevnom boravku, a činjenica je li dijete vidjelo odnosno čulo baš sve detalje inkriminiranog događaja nije odlučna za ispunjenje kvalifikatorne okolnosti da se događaj odvio u njegovoj nazočnosti.
8. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
9. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljenica navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir olakotnu okolnost njenog zdravstvenog stanja prije i za vrijeme prekršaja zbog njene pojačane ranjivosti izazvane kroničnim i akutnim bolestima u trenutku događaja, činjenicu da je fizički znatno slabija, činjenicu da je prijavila nasilje i surađivala s institucijama pravodobno i u dobroj vjeri te značajne posljedice koje je inkriminirani događaj ostavio na nju i njenog sina. Također, navodi da je njeno radno mjesto, osim alimentacije, jedini izvor njenih prihoda kojim uzdržava sebe i sina te da je otkad je zaposlena u dječjem vrtiću (od 1996.) profesionalno pristupala skrbi za djecu kroz odgoj, obrazovanje i zaštitu njihovih prava.
10. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, čak i precijenjene. Uz puno uvažavanje narušenog zdravstvenog stanja okrivljenice potrebno je istaknuti da joj je, prije svega, izrečena blaža vrsta kazne (zakonom je za inkriminirani prekršaj, osim novčane kazne, propisana i kazna zatvora), a osim toga je primijenjena i odredba o ublažavanju kazne pri čemu je prvostupanjski sud novčanu kaznu izrekao u visini daleko ispod zakonom propisanog posebnog minimuma (izrečena je novčana kazna 300,00 eura, a posebni minimum je 1.100,00 eura), zbog čega, po ocjeni ovog suda, nema osnove za izricanje još blaže novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići još blažim kažnjavanjem.
11. Pobijajući odluku o troškovima prekršajnog postupka, okrivljenica navodi da je prvostupanjski sud propustio primijeniti čl. 139. st. 1. Prekršajnog zakona te da je okr. UŽ dužan podmiriti troškove svog dovođenja i odgode glavne rasprave. U odnosu na ove žalbene navode treba, prije svega, navesti da se okrivljenica nema pravo žaliti na štetu okr. UŽ, zbog čega ovaj sud nije razmatrao prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o troškovima prekršajnog postupka na koje je obvezan okr. UŽ, a osim toga prvostupanjski sud je okrivljenicu obvezao na naknadu paušalne svote a ne dovođenja okr. UŽ ili odgode ročišta.
12. Odlukom o troškovima prekršajnog postupka, prvostupanjski sud je okr. AŽ obvezao na naknadu paušalne svote 70,00 eura. Radi se o iznosu koji je vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) i primjeren je s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice. Okrivljenica ni na koji način nije dokazala da je lošeg imovnog stanja (nije dostavila dokaze o nemogućnosti plaćanja navedenog troška zbog imovnog stanja) pa ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka u izrečenoj visini neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje, kao ni uzdržavanje osoba koje je ona dužna uzdržavati.
13. Iz gore navedenih razloga, ovaj sud je okrivljenicu obvezao i na plaćanje troškova žalbenog postupka 50,00 eura. Navedena odluka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka. S obzirom da u spisu nema podataka da bi okrivljenica bila lošeg imovnog stanja, niti da bi bila nesposobna za rad, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje, kao ni uzdržavanje osoba koje je ona dužna uzdržavati.
14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 8. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Nada Horvatović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenicu, žrtvu nasilja, HZSR i tužitelja.
