Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5661/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Nade Horvatović, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ŠB, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 30. ožujka 2026., broj: Pp-133/2026, u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. ŠB kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. ŠB je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 30. ožujka 2026., broj: Pp-133/2026, okr. ŠB je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 3. t. 1. (ispravno: čl. 22. st. 3.) Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena kazna zatvora 10 dana i, na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona, primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenica u roku jedne godine ne počini isti ili sličan prekršaj.
1.1. Istom presudom, izrečena je zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtvi nasilja OB na udaljenosti manjoj od 50 metara na teritoriju Republike Hrvatske, u trajanju šest mjeseci, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da je okrivljenica obvezna naknaditi 50,00 eura.
2. Protiv te presude, žalbu je podnijela okr. ŠB putem branitelja odvjetnika Mate Beusa, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenicu oslobodi optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenica navodi da „su u proturječju zakonski opis prekršaja iz čl. 10. st. 1. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji i činjenični opis u dijelu koji se odnosi na povredu dostojanstva i uznemirenost, budući da okrivljena nije niti optužena po osnovu čl. 10. st. 3. koji se odnosi na nasilje u obitelji primjenom psihičkog nasilja koje je kod žrtve prouzrokovalo povredu dostojanstva ili uznemirenost.“ Time, iako to u žalbi nije izrijekom navedeno, okrivljenica očigledno smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.
6. Suprotno tim žalbenim navodima, iz činjeničnog i zakonskog opisa optužnog prijedloga, jasno proizlazi da se okrivljenica teretila za počinjenje prekršaja i tjelesnog i psihičkog nasilja u obitelji te da činjenični opis optužbe, koncipiran kao prividni realni stjecaj, sadrži sve konstitutivne elemente protupravnog ponašanja opisanog u čl. 10. t. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sve navedeno vrijedi i za izreku pobijane presude s obzirom da je činjenični opis izreke pobijane presude identičan optužbi pa, dakle, ne postoji nikakvo proturječje ni unutar izreke pobijane presude niti između izreke pobijane presude i optužnog prijedloga. Činjenica da je prvostupanjski sud naveo da je okrivljenica počinila prekršaj iz čl. 22. st. 3. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kako je to navedeno i u optužbi, a koja zakonska odredba ne postoji jer čl. 22. st. 3. tog Zakona nema točke ne čini izreku nerazumljivom ili proturječnom. Također, ni izostanak zakonskog opisa prekršaja u izreci pobijane presude ne dovodi do počinjenja bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, jer izreka pobijane presude sadrži sve sastojke propisane čl. 183. Prekršajnog zakona, ista nije nerazumljiva, niti proturječna sama sebi ili razlozima presude.
7. Neosnovano se u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodi da je prvostupanjski sud zanemario da FB i ZB nisu potvrdili navode OB da ju je inkriminiranog dana okrivljenica udarala rukama i nogama. Prije svega, svjedokinja ZB nije ni mogla potvrditi te navode jer uopće nije bila nazočna tom dijelu događaja, nego je došla naknadno pa su u tom smislu žalbeni navodi promašeni. Neosnovano se ističe da svjedokinja OB, žrtva nasilja, ni prilikom suočenja nije potvrdila da ju je okrivljenica udarala, jer iz zapisnika o provedenoj dokaznoj radnji suočenja svjedokinje OB i svjedoka FB jasno proizlazi da je žrtva nasilja navela kako ju je okrivljenica odgurnula, a u svom slobodnom iskazu je detaljno objasnila što je to odgurivanje obuhvaćalo. Osim toga, iz navedenog zapisnika proizlazi da je svjedok FB samo poricao da je vidio kada je žrtva nasilja nazvala svoje roditelje a nije se uopće očitovao o radnjama koje su predmet optužbe. Ocjenu prvostupanjskog suda u odnosu na iskaz svjedoka FB u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Bezuspješan je pokušaj okrivljenice da iskaz žrtve nasilja OB prikaže neuvjerljivim i kontradiktornim. Činjenica da neko protupravno djelo nije prijavljeno odmah nije i ne može biti kriterij za ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka pa tako ni u ovom konkretnom prekršajnom postupku ne može biti kriterij za ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedokinje žrtve nasilja OB, koja je i u PP Velika Gorica i na prvostupanjskom sudu iskazivala identično te bez ikakvih dvojbi i proturječnosti.
8. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe da se prvostupanjski sud nije očitovao u odnosu na obavijest koju je Policijska postaja Velika Gorica podnijela 22. veljače 2026. Hrvatskom zavodu za socijalni rad treba navesti da se predmetna obavijest ne može upotrijebiti kao dokaz u prekršajnom postupku jer sadrži saznanja o neformalnom iskazivanju pred policijskim službenikom. Saznanja ovlaštene osobe tijela državne uprave, kada postupa u okviru svoje nadležnosti, dobivena od okrivljenika ili svjedoka mogu se koristiti kao dokazi u prekršajnom postupku samo ako su te osobe ispitane sukladno odredbama o ispitivanju okrivljenika odnosno svjedoka u prekršajnom postupku, a u obavijesti na koju se poziva žaliteljica se ne radi o postupanju u skladu s tom zakonskom odredbom pa takva saznanja ovlaštenih osoba tijela državne uprave imaju značenje neformalnih obavijesti koje smiju biti temelj samo za utvrđivanje osnovane sumnje na počinjenje prekršaja i odluke hoće li ovlašteni tužitelj podnijeti optužni akt, ali ne mogu biti dokaz u prekršajnom postupku i ne mogu ni na koji način biti unesena u dokazni materijal.
9. Slijedom navedenog, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
10. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, okrivljenica navodi da je ista izrečena previsoko i nepravilno iz razloga što je prvostupanjski sud kao otegotno cijenio njeno poricanje prekršajnopravne odgovornosti. U pravu je okrivljenica da se način obrane ne može cijeniti otegotnim, no taj pogrešan stav prvostupanjskog suda nije imao za posljedicu izricanje neadekvatne prekršajnopravne sankcije jer je prema okrivljenici primijenjena uvjetna osuda, dakle najblaža prekršajnopravna sankcija koja se za inkriminirani prekršaj uopće može primijeniti. Pritom je kazna zatvora, kao sastavni dio uvjetne osude, izrečena uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne i to daleko ispod zakonom propisanom posebnog minimuma koji je 45 dana. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi ni u tom dijelu.
11. Ovaj sud je, na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, ispitao izrečenu zaštitnu mjeru jer se okrivljenica u tom dijelu nije žalila. Po stanovištu ovog suda, prvostupanjski sud je osnovao i u skladu sa zakonom okrivljenici izrekao navedenu zaštitnu mjeru, jer je, u konkretnom slučaju, primjena iste nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Duljina trajanja izrečene zaštitne mjere šest mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja, pri čemu se naročito misli na činjenicu da su počinjene dvije vrste nasilja, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog nasilničkog ponašanja.
12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice. Iz podataka u spisu proizlazi da je okrivljenica zaposlena i da ima redovna primanja 6.000,00 kuna te ne proizlazi da bi bila lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje, kao ni uzdržavanje osoba koje je ona eventualno dužna uzdržavati.
13. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 8. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Nada Horvatović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenicu, branitelja, žrtvu nasilja, HZSR i tužitelja.
