Poslovni broj: Pn-1797/2023-31

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista HR, u pravnoj stvari tužiteljice LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik ĐR, dipl. iur., zaposlenik tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 08. lipnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 08. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.200,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 07. lipnja 2023. godine do isplate, te isplatiti tužiteljici zakonsku zateznu kamatu na iznos od 2.200,00 EUR, tekućom za period od 07. lipnja 2023. godine do 29. lipnja 2023. godine, kao i naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.973,18 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. srpnja 2026. godine do isplate, i to od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 EUR sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate .

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 10.07.2023.g. podnijela tužbu pred ovim sudom radi naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 2.000,00 eura. Iz navoda u tužbi proizlazi da je dana 05.12.2022.g. tužiteljica stradala kao putnica u ZET-ovom autobusu. Navodi da je tužiteljica uslijed štetnog događaja pretrpjela neimovinsku i imovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, slijedom čega imenovana smatra da ostvaruje pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje te imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege. Kako joj je tuženik u mirnom postupku isplatio nesporni dio naknade štete u iznosu od 2.200,00 eura, čime nije podmirio svoju obvezu u cijelosti jer isti iznos ne smatra pravičnom naknadom štete, to tužiteljica potražuje ovom tužbom naknadu štete od 2.000,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 07.06.2023.g. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, te platež zatezne kamate na iznos nesporno isplaćene naknade štete od 2.200,00 eura za period od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana isplate, odnosno 29.06.2023.g., uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da se dana 05.12.2022. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužiteljica stradala kao putnica u ZET - ovom autobusu reg. oznake [registarska oznaka]. Obzirom je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 017002635980, tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i odgovornost. Tuženik osporava utuženu visinu štete kako u ukupnom iznosu, tako i po pojedinim zatraženim vidovima štete, kao i zatraženi tijek zakonske zatezne kamate. Kako se tužiteljica se sa zahtjevom za naknadu štete obratila tuženiku tijekom mirnog postupka, te joj je tuženik po osnovi neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe njege i pomoći dana 29.06.2023.g. isplatio ukupni iznos od 2.200,00 EUR / 16.575,90 kn, isti smatra kako je navedenom isplatom tužiteljici u cijelosti i pravično naknađena šteta, a s obzirom na postojeću dokumentaciju te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima, posebno ako se uzme u obzir da je iz medicinske dokumentaciju dostavljene uz tužbu razvidno da je tužiteljica zadobila kontuzije lijevog ramena i leđa te prijelom tri rebra bez pomaka, dakle lakše tjelesne ozljede, uz preporuku liječenja poštedom od napora i dizanja težih tereta te analgeticima po potrebi, dok na snimkama torakalnih organa nisu nađene akutne zastojne promjene niti pleuralni izljev, stoga je evidentno da je liječenje tužiteljice bilo urednog tijeka te se ista u potpunosti oporavila od zadobivenih ozljeda. Tuženik smatra kako iznos od 2.200,00 EUR / 16.575,90 kuna koji je isplatio tužiteljici na ime neimovinske i imovinske štete predstavlja primjerenu i pravičnu naknadu te je u skladu sa kriterijima koji su bili u primjeni u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva. Ističe da za sve one posljedice koje su danas prisutne kod tužiteljice, a nisu u svezi sa štetnim događajem, tuženik ne može odgovarati . Tuženik također osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku te imovinsku štetu koju tužiteljica potražuje na ime tuđe pomoći i njege štetu, a iz razloga što je tuženik isplatom u mirnom postupku u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužiteljici te u skladu s navedenim nije niti pao u zakašnjenje. Stoga, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. Tužiteljica podneskom od 21.01.2026.g. precizira tužbeni zahtjev sukladno rezultatima medicinskog vještačenja na način na način da potražuje od tuženika platež iznosa od 2.200,00 eura sa naslova neimovinske štete i imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege sa pripadajućom kamatom tekućom od 07.06.2023.g., te platež zatezne kamate na iznos nesporno isplaćene naknade štete od 2.200,00 eura za period od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana isplate, odnosno 29.06.2023.g., uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate. Naime, tužiteljica smatra da joj sa naslova neimovinske štete po kriteriju fizičkih bolova pripada naknada u iznosu od 1.600,00 eura, iznos od 1.400,00 eura s naslova straha, iznos od 1.000,00 eura sa naslova duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti, te s naslova imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege iznos od 400,00 eura, što ukupno iznosi 4.400,00 eura, što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos naknade štete od 2.200,00 eura, ukupno iznosi 2.200,00 eura.

4. Povodom podneska tužiteljice od 21.01.2026.g. tuženik u daljnjem tijeku postupka nije iskazao protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva koji je tužiteljica izvršila podneskom od 21.01.2026.g.

5. Kako preciziranje tužbenog zahtjeva izvršenog podneskom od 21.01.2026.g. predstavlja povećanje tužbenog zahtjeva, odnosno preinaku istog u smislu čl. 191 st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP) u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, sud je u odnosu na navedeno primijenio odredbu čl. 190 st. 2 ZPP-a koja je u primjeni u odnosu na sve prvostupanjske postupke koji su u tijeku nakon stupanja izmjena i dopuna ZPP-a od 01.09.2019.g. (NN broj 70/19), koja je u međuvremenu stupila na snagu, a koja odredba propisuje da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

6. Naime, specifičnost je brojnih sporova za naknadu štete zbog neimovinske štete uslijed zadobivenih ozljeda to što u trenutku zaključenja prethodnog postupka, po prirodi stvari (jer nije proveden dokaz medicinskim vještačenjem), tužiteljica ne može istaknuti potpuno određeni tužbeni zahtjev u pogledu visine štete u odnosu na zadobivene ozljede, već je to moguće učiniti tek tijekom postupka i to u pravilu nakon provedenog medicinskog vještačenja budući u trenutku podnošenja tužbe i kao prilikom zaključenja prethodnog postupka tužiteljica ne može sa sigurnošću znati opseg i visinu štete, radi čega je tužiteljica na pripremnom ročištu i predložila provođenje medicinskog vještačenja u smislu čl. 250 ZPP-a. U protivnome, provedeno vještačenje ne bi imalo smisao jer ako je sudu potrebno stručno znanje kako bi mogao utvrditi opseg i visinu štete (čl. 250 ZPP-a), isto to je potrebno i tužiteljici da bi mogla urediti tužbeni zahtjev, sukladno rezultatima provedenog vještačenja. Stoga u ovom slučaju se ne radi o nikakvom propustu na strani tužiteljice u smislu čl. 299 st. 3 ZPP-a, već okolnostima koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka, okolnostima koje su rezultat provođenja dokaza koji je na temelju prijedloga tužitelja na pripremnom ročištu proveden pa u takvim situacijama nedopuštenost tužbe može teško ugroziti pravozaštitnu funkciju sudskog parničnog postupka, a takav stav je zauzela i druga sudska praksa (primjerice odluka Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1407/15 od 26.09.2016.g.).

7. Isti stav zauzeo je i VSRH u odluci Rev-145/2025 u kojoj je iznijeto shvaćanje da tužitelj može preinačiti tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima VSRH nakon zaključenja prethodnog postupka primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP, iako je prethodni postupak zaključen prije druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj je zauzeto predmetno pravno shvaćanje o takvoj izmjeni, uzevši u obzir izrijekom navedenu primjenjivost tih izmjena i na parnične postupke koji su u tijeku

8. Slijedom iznijetoga, sud smatra i nalazi da je tužiteljica opravdano izvršila preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva izvršenog podneskom od 21.01.2026.g., a kojem se povišenju tuženik nije niti usprotivio u daljnjem tijeku postupka, slijedom čega je riješio dopustiti preinaku tužbe, smatrajući isto svrhovitim za konačno rješenje odnosa među strankama.

9. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u presliku odštetnog zahtjeva i odgovor na isti (list 6-14 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (list 15-21, 24-28 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, dr. Jakši Filipoviću-Čuguri koji je dana 13.01.2026.g. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 ZPP-a.

10. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

11. Kako je među parničnim strankama sporna visina tužbenog zahtjeva u odnosu na sve vidove štete, budući da tuženik smatra da je isplatom nespornog dijela štete od 2.200,00 eura u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužiteljici, to je na prijedlog tužiteljice provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Jakši Filipoviću-Čuguri.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka Jakše Filipovića proizlazi utvrđenje da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom V-VIII lijevog rebra, natučenje lijeve šake i ramena i natučenje grdnog dijela leđa. Ozljedu koju je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju mogle su se dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelj ice je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice u značajnog gubitak grube motorne snage lijeve ruke i zaostalog bolnog sindroma lijevog lakta. To jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Liječenje završeno 25.01.2023.g. Zdravstveni karton od 08.12.2022. do 28.12.2023. bez osobitosti za štetni događaj. Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 5% Oštećenik je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 45 dana - kumulativno. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 40 dana - kumulativno. Tuđa pomoć i njega joj je bila potrebna 2h dnevno kroz 40 dana - kumulativno. Naruženje ne postoji.

13. Nalaz i mišljenje imenovanog vještaka, sud je ocijenio stručno danim na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju od strane specijalista koji je obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke, a koju činjenicu potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

14. Odredbom članka 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sukladno odredbi članka 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

15. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, a u svezi čl. 1089 istog zakona, stav je ovog suda da tužiteljica ima pravo od tuženika potraživati naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti, u skladu sa objektivnom koncepcijom neimovinske štete prema kojoj istu predstavlja svaka povreda prava osobnosti u smislu čl. 19 ZOO-a, odnosno povreda prava osobnosti predstavlja osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete budući da ranije postojeći vidovi nematerijalne štete po novoj koncepciji predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje su na temelju izričite zakonske odredbe sadržane u čl. 1100 ZOO-a od utjecaja na odlučivanje o visini pravične novčane naknade.

16. Obzirom na intenzitet bolova i njihovo trajanje te neugodnosti koje je tužiteljica pretrpjela tijekom liječenja, RTG obrade, potrebe za mirovanjem i izbjegavanje opterećenja, uzimanja analgetika po potrebi, uzimanja antireumatika, kontrolnim pregledima po kirurgu i fizijatru (a koje okolnosti proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka), sud je u smislu zakonske odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO -a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.600,00 eura, koliko je imenovana i tražila, uzevši u obzir pritom pravno shvaćanje svih sudaca na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g. kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%., a koja se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadom neimovinske štete u tijeku, odnosno od 05.03.2020.g. i 15.06.2020.g.

17. S obzirom na jačinu i trajanje straha koje je ocijenio vještak, a posebno uzevši u obzir da je tužiteljica pretrpjela primarni i sekundarni strah, te cijeneći sve okolnosti nastanka štetnog događaja, ovaj sud je ocijenio da navedene okolnosti predstavljaju podlogu za dosuđenje pravične novčane naknade u visini od 1.500,00 eura po kriteriju pretrpljenog straha, uzevši pritom u obzir izmijenjene Orijentacijske kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

18. Imajući u vidu trajni intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti u ukupnom omjeru od 5% trajno, u kojem će omjeru tužiteljica morati ulagati pojačane napore u svakodnevnim životnim aktivnostima te obzirom na njezinu životnu dob (rođena 1960.g.) na osnovi odredbe čl. 1100 ZOO-a, mišljenje je suda da bi tužiteljici po ovom kriteriju bila primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 1.000,00 eura, koliko je imenovana i tražila, uzevši pri tome u obzir izmijenjene Orijentacijskim kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

19. Nadalje, sud ističe i činjenicu da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade te prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, kako je i sud prvog stupnja postupio. Osim toga, za istaknuti je da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude u veljači 2025 .g. (Takav je stav zauzela i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda ŽS u Zagrebu, broj: Gž - 3137/2024 od 25.07.2024.g.).

20. Kako je tužiteljici zbog pretrpljene ozljede bila potrebna pomoć druge osobe u ukupnom trajanju od 80 sati (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Jakše Filipovića), sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 400,00 eura, smatrajući pritom da iznos od 5,00 eura za jedan sat tuđe pomoći i njege predstavlja primjerenu cijenu iste u gradu Zagrebu, u vrijeme kada je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila pružana. Sud je stoga utvrdio da imenovanoj pripada pravična novčana naknada u iznosu od 400,00 eura, odnosno 5,00 eura po satu u smislu odredbe čl. 1095 ZOO-a, a takav je stav o cijeni sata tuđe pomoći i njege zauzela je i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda ŽS u Zagrebu, broj: Gž - 589/21 od 08.03.2021.g. Također valja napomenuti da je u presudi broj Gž-3805/23 od 19.12.2023., drugostupanjski sud izrazio mišljenje glede kriterija za određivanje naknade za pružanje pomoći i njege te je po stavu tog suda potrebno uzeti u obzir prosječnu cijenu rada koja se postiže u djelatnosti u kojoj se pruža usluga nemedicinske tuđe pomoći, a ne prosječnu cijenu rada nekvalificiranog radnika, budući da treba uzeti u obzir oštećenikovu stvarnu životnu sredinu i činjenicu da on mora platiti troškove kakvi su stvarno u tom životnom okruženju.

21. Temeljem svega naprijed navedenog, a temeljem čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a sud je ocijenio kao osnovano potraživanje tužiteljice u iznosu od 4.500,00 eura s naslova neimovinske i imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege, što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos naknade štete od 2.200,00 eura iznosi 2.300,00 eura. Međutim, kako je sud vezan tužbenim zahtjevom tužiteljice u smislu čl. 2 ZPP-a a kojim je potraživala iznos od 2.200,00 eura s naslova neimovinske i imovinske štete, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev za iznos od 2.200,00 eura i odlučiti kao u točci I izreke presude sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22., dalje: Zakon).

22. Tužiteljica ostvaruje pravo na zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete s naslova naknade za tuđu pomoć i njegu počev od 07.06.2023.g., odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u smislu čl. 12 st. 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/2005, 36/20019, 75/2009, 76/2013, 152/2014 – dalje: ZOOP/05).

23. Naime, za štete nastale u prometu vezano uz dospijeće iste i tijek zatezne kamate treba odlučivati primjenom odredbe ZOOP/05) kao lex specialis. Za ukazati je na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1056/2017-3, a koje shvaćanje prihvaća i ovaj sud, koje upućuje na zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Građanski odjel) s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su IV-155/16 od 12. travnja 2016. u kojem je izraženo shvaćanje da kamata teče od podnošenja odštetnog zahtjeva. Također se ukazuje na pravno shvaćanje VSRH izraženom u odlukama broj Rev -550/14 od 18. studenog 2015. i Rev-934/14 od 5. travnja 2017., a prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu članka 12. stavka 4. ZOOP/05, kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

24. Nadalje, imajući u vidu da je tuženik dana 29. lipnja 2023.g. isplatio tužiteljici iznos od 2.200,00 eura na ime nespornog dijela štete, to je sud utvrdio da je tuženik izvršio uplatu naknade nespornog dijela štete u iznosu od 2.200,00 eura sa zakašnjenjem, slijedom čega tužitelj sukladno odredbi čl. 29 st. 1 ZOO -a, ujedno ostvaruje pravo na platež zatezne kamate za razdoblje u kojem tuženik nije izvršio svoju obvezu nadoknade štete obzirom da se neplaćena zatezna kamata, tek nakon prestanka glavne tražbine (u konkretnom slučaju naknade štete), osamostaljuje i obračunava kao glavna tražbina. Slijedom iznijetoga, sud je ujedno ocijenio kao osnovan zahtjev tužiteljice na platež zakonske zatezne kamate na iznos od 2.200,00 eura koje je tuženik platio sa zakašnjenjem za razdoblje od dana dospijeća obveze do dana plaćanja, odnosno od 07.06.2023.g. do 29.06.2023.g., po stopi određenoj čl. 29 ZOO-a te je odlučeno kao u točci I izreke presude.

25. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 28, Tbr 7 toč. 1, Tbr 9 toč. 1 i Tbr 8 toč. 3, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova temeljem Tbr 28, trošak sastava tužbe temeljem Tbr 7 toč. 1 Tarife u visini od 100 bodova, trošak pristupa na ročišta na dane 05.12.2023.g. i 08.06.2026.g. temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u visini od 100 bodova, na trošak pristupa na ročište za objavu presude temeljem Tbr 9 toč. 3 u visini od 50 bodova, na trošak sastava podneska od 21.01.2026.g. u visini od 100 bodova temeljem Tbr 8 toč. 1, na trošak sastava podnesaka od 15.09.2023.g. i od 02.09.2025.g., svaki u visini od 25 bodova, što ukupno iznosi 600 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.200,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a od 300,00 eura iznosi 1.500,00 eura. Tužiteljici je također priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, obzirom da je isti bio nužan za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura i na presudu u iznosu od 140,00 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 1.973,18 eura. Na tako određeni trošak tužiteljici je temeljem čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO -a te je stoga odlučeno kao u točci I izreke presude.

26. Sud je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav podnesaka od 11.12.2023.g., od 23.06.2025.g. i od 13.02.2026.g., svaki u iznosu od 62,50 eura, budući da isti nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a (obzirom da za dostavu uplatnice nije potreban podnesak). Stoga je odlučeno kao u točci II izreke presude.

27. Iako je tuženik izgubio spor, nije odlučeno o njegovom trošku jer ga tuženik nije niti tražio na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava.

U Zagrebu, 08. srpnja 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Dna:

1. tužiteljici po pun. uz rješenje na pristojbu na presudu u iznosu od 140,00 eura

2. tuženiku

U Zagrebu, 08. srpnja 2026. godine