Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-19/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom po sutkinji Amaliji Švegović kao predsjednici vijeća, sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao izvjestiteljici i članici vijeća i sutkinji Bojani Skenderović kao članici vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Spomenki Subašić, odvjetnici iz Zagreba, uz sudjelovanje mlt. ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici BRD iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, te po tužbi tuženika ER protiv tužiteljice BR, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, povodom žalbi tuženika i posebne skrbnice podnesene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-29/2025-25 od 28. studenog 2025., dana 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba posebne skrbnice mlt. ĐR djelomično se usvaja, dok se žalba tuženika djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-29/2025-25 od 28. studenog 2025.:

- potvrđuje u točki l. izreke kojom je promijenjen plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sklopljen između tužiteljice i tuženika od 24. studenog 2022. a odobren rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj R1 Ob-1325/2022 od 9. veljače 2023. na način da će mit. ĐR stanovati s tužiteljicom na adresi [adresa], i u točki III. i V. izreke,

- preinačuje u točki IV. izreke na način da se nalaže i tužiteljici i tuženiku kao roditeljima mlt. B predaju osobnih dokumenta i to zdravstvenu i osobnu iskaznicu prilikom dolaska i boravka mlt. djeteta kod jednog od roditelja. r i j e š i o  j e

I. Prihvaćaju se žalbe posebne skrbnice mlt. ĐR i tuženika te se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-29/2025-25 od 28. studenog 2025.:

- ukida u točki l. izreke kojom su određeni osobni odnosi mlt. ĐR s tuženikom, te u točki Il. i VI. izreke te se u odnosu na navedeni dio točke l. izreke i u odnosu na točku Il. izreke predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Il. Prihvaća se žalba tuženika te se ukida točka II. izreke rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-29/2025-25 od 28. studenog 2025. i predmet u tom dijelu vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

III. U nepobijanom dijelu pod točkom l. izreke rješenja navedena odluka ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. promijenjen je plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sklopljen između tužiteljice i tuženika 24. studenog 2022., a odobren rješenjem prvostupanjskog suda broj R1 Ob-1325/2022 od 9. veljače 2023. na način da će mlt. ĐR stanovati s majkom na adresi [adresa], da će se osobni odnosi mlt. ĐR s ocem ER odvijati na način kako je to precizirano u izreci, dok je pod točkom II. izreke presuđeno da je tuženik dužan mjesečno za uzdržavanje mlt. ĐR doprinositi iznos od 240,00 EUR, počevši od 28. studenog 2025. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom pobliže opisanom u izreci. Ujedno je pod točkom III. izreke određeno da će tužiteljica ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u pogledu mlt. ĐR u svezi prava na odgoj i obrazovanje, a pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici preda osobnu dokumentaciju mlt. ĐR i to zdravstvenu i osobnu iskaznicu. Osim toga pod točkom V. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu zahtijeva za ostvarivanjem samostalne roditeljske skrbi u odnosu na mlt. ĐR a u svezi prava vezanih uz zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu djeteta te u pogledu izrade i preuzimanja djetetovih osobnih dokumenata, dok je pod točkom VI. odbijen protutužbeni zahtjev tuženika kao neosnovan. Rješenjem istog suda pod točkom I. izreke utvrđeno je da se tužba tužiteljice kojom traži da joj se omogući samostalna roditeljska skrb u pogledu zastupanja djeteta kod upisa u osnovnu školu u Gradu Varaždinu smatra povučenom, dok je pod točkom II. izreke prvostupanjski sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu u cijelosti pobija posebna skrbnica mlt. ĐR iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Osim toga pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu i rješenje pobija i tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud istu uvaži i pobijanu presudu i rješenje pod točkom II. izreke preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, te usvoji protutužbeni zahtjev uz naknadu cjelokupnog troška tuženiku, odnosno podredno da se ista presuda i rješenje pod točkom II. izreke ukinu i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Nitko nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba posebne skrbnice djelomično je osnovana i djelomično neosnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Odlučujući o osnovanosti tužbenih zahtijeva sud je u skladu s čl. 357. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23 - dalje: ObZ) zatražio od Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Varaždin (dalje: Zavod) mišljenje u svezi s promjenom mjesta stanovanja djeteta, samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi te održavanju osobnih odnosa s drugim roditeljem, u kojem se navodi kako je obitelj stranaka bila u tretmanu Zavoda od 2022. pa do 2024. te je od početka rada s obitelji uočen konfliktan i nedobronamjeran odnos roditelja te izostanak dogovora o osnovnim sadržajima roditeljske skrbi. Sud utvrđuje na osnovi navedenog mišljenja da je pohađanje vrtića bila jedno od spornim pitanja između roditelja, time da su isti još za vrijeme trajanja braka zajednički i suglasno dijete upisali u dječji vrtić Zečić Varaždin, ali se tuženik nakon razvoda braka počeo protiviti navedenom, inzistirajući da se dijete upiše u vrtić u njegovu mjestu stanovanja, a od listopada 2024. odbijao je mlt. dijete odvoditi u predškolu, iako je taj program obavezan, a također je majci odbijao predati i osobne dokumente djeteta kada se dijete nalazilo kod iste. Osim toga u razgovoru s mlt. djetetom u izvješću se navodi da je ista privržena i majci i ocu te obiteljima s obje strane, no da je opterećena konfliktnom obiteljskom dinamikom između roditelja te da nema razvijenu preferenciju u pogledu života i stanovan ja bilo s majkom, bilo s ocem, slijedom čega Zavod smatra kako se prijedlog majke naveden u tužbi može prihvatiti.

6. Iz dopunskog mišljenja Zavoda od 30. lipnja 2025. sud utvrđuje, a što se tiče zahtjeva majke za ostvarivanjem samostalne roditeljske skrbi u pogledu prava na odgoj i obrazovanje iz čl. 94. ObZ-a, kako Zavod predmetni prijedlog podržava, smatrajući da roditeljska skrb vezana uz ostvarivanje prava na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu iz čl. 93. ObZ-a treba ostati zajednička. Navode da se u pogledu izrade osobnih dokumenata prijedlog majke ne može podržati, budući da su osobna iskaznica i zdravstvena iskaznica djeteta već izrađene, a što se tiče predavanja dokumenata roditelju s kojim dijete boravi, Zavod ističe kako je roditelj dužan predati dokumente s djetetom, a da se to može urediti na način da se naloži strankama da to čine prilikom preuzimanja djeteta, što stranke nisu tražile.

7. Osim toga sud navodi da su roditelji podjednako vremena provodili s djetetom pa je upisano mjesto stanovanja djeteta predstavljalo formalizam koji je morao biti ispunjen, iako tako određeno mjesto stanovanja nije za dijete imalo nikakvu funkciju, budući da nije niti pohađalo vrtić prema mjestu stanovanja, niti je upisalo školu prema mjestu stanovanja već je dijete pohađalo vrtić u Varaždinu kao i sada osnovnu školu.

8. Isto tako u svezi zahtijeva tužiteljice za smanjenjem opsega održavanja osobnih odnosa mlt. djeteta i oca sud navodi da je o istom zahtjevu Zavod dao mišljenje kojim podržava prijedlog majke da se osobni odnosi odvijaju svaki drugi vikend počevši od petka nakon škole pa do nedjelje u 10,00 sati kada otac vraća mlt. dijete majci , s time da dijete s ocem provodi u onom tjednu kada je kroz vikend kod majke svaki utorak i četvrtak i to nakon škole pa do 20,00 sati, kada ju otac vraća majci, a u onom tjednu kada je kroz vikend kod oca ponedjeljkom i srijedom nakon škole pa do 20,00 sati kada ju vraća majci, da blagdane i rođendane provodi naizmjenično kod roditelja te da dva tjedna ljetnih i tjedan dana zimskim praznika mlt. dijete provodi s ocem, smatrajući kako dijete opterećuje konfliktan odnos između roditelja a isto tako i iz razloga jer je otac smatrao kako ima pravo onemogućiti djetetu pohađanje predškole u tjednu kada je dijete kod njega.

9. Stoga sud ukazuje da je tuženik zanemario činjenicu da pohađanje predškole ne predstavlja samo pravo djeteta na obrazovanje već i obvezu roditelja koja je propisana Pravilnikom o sadržaju i trajanju programa predškole („Narodne novine“ broj:10/97, 107/07 i 94/13), otklanjajući pri tom tvrdnje tuženika da mlt. dijete nije vodio u predškolu zbog straha za njezino zdravlje i sigurnost, iako to ničim ne dokazuje, pa takvo postupanje oca, kao i odbijanje istog da majci preda dokumentaciju djeteta sud ocjenjuje štetnim zbog prava i interesa mlt. djeteta, slijedom čega smatra tuženika ocem čije su roditeljske kompetencije kompromitirane netrpeljivosti prema tužiteljici kao bivšoj partnerici te želji da se istu predstavi kao lošijeg roditelja , pri čemu zanemaruje svoje neprihvatljivo ponašanje u roditeljskoj skrbi, pa je prihvatio mišljenje i zaključak Zavoda prema kojem se treba izmijeniti način ostvarivanja osobnih odnosa oca i djeteta, ocjenjujući takav prijedlog u njezinom najboljem interesu, a sukladno tome i zaključak Zavoda prema kojem dijete treba stanovati s majkom, obzirom da mlt. dijete ne iskazuje posebne preferencije niti prema jednom roditelju već ima dobar odnos s oba roditelja, pri čemu navodi da određivanje drugačijeg, smanjenog opsega ostvarivanja osobnih odnosa oca i mlt. djeteta iz razloga zaštite najboljeg interesa mlt. B povlači za sobom i potrebu promjene mjesta stanovanja mlt. djeteta, a iz identičnih razloga koji su navedeni za ostvarivanje osobnih odnosa oca i djeteta .

10. Što se tiče zahtjeva tužiteljice da joj se omogući samostalna roditeljska skrb u pogledu prava djeteta iz čl. 93. i 94. ObZ-a kao i u pogledu ishođenja i podizanja osobnih dokumenata prvostupanjski sud pozivajući se na odredbe čl. 92., 104. st. 1., 105. st. 1. i čl. 106. ObZ-a navodi kako je Zavod dao mišljenje da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb u pogledu prava na odgoj i obrazovanje, a obzirom na odbijanje tuženika da dijete vodi u predškolu koja je obvezna, no ne i u pogledu prava na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu u kojem dijelu smatraju da roditeljska skrb treba biti zajednička, pa kako nije utvrđeno da bi tuženik za vrijeme boravka djeteta kod njega ugrožavao zdravlje djeteta ili njegovu sigurnost, niti to tužiteljica tvrdi tijekom postupka, to i sud uvažavajući navedeno mišljenje smatra kako ne postoje razlozi da se tuženika ograniči u ostvarivanju roditeljske skrbi u pogledu prava djeteta iz čl. 93. ObZ-a te je u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbijen.

11. Međutim, kako sud smatra da je tuženik evidentno naštetio pravu djeteta na obrazovanje, onemogućivši istom da pohađa obvezni program predškole, tvrdeći kako i on sam ima dostatne kompetencije da djetetu prenese sadržaj tog programa kod kuće, da to čini osnovanim zahtjev tužiteljice za ostvarivanjem samostalne roditeljske skrbi u svezi prava djeteta na odgoj i obrazovanje, a u svjetlu činjenice da se isti tek nakon podnošenja tužbe usuglasio s upisom djeteta u osnovnu školu u Varaždinu te obzirom na konfliktan odnos roditelja te u tom smislu otežano postizanje dogovora u pogledu bitnih pitanja za dijete koje je krenulo u osnovnu školu, obzirom da je i Zavod podržao prijedlog majke da joj se omogući samostalna roditeljska skrb u pogledu prava djeteta iz čl. 94. ObZ-a.

12. U odnosu na zahtjev tužiteljice da joj se omogući samostalna roditeljska skrb kod zastupanja djeteta prilikom izrade i preuzimanja svih djetetovih osobnih dokumenata, sud navedi kako se Zavod u svom mišljenju tome usprotivio, a obzirom da dijete već ima potrebne dokumente smatra da taj dio zahtjeva nije osnovan. Što se pak tiče zahtjeva tužiteljice da joj se preda osobna i zdravstvena iskaznica djeteta, a koja se nalazi kod tuženika te koje isti odbija predati tužiteljici, sud navodi kako su to dokument i djeteta, a ne roditelja, te se mlt. djetetu treba omogućiti pristup istima u svakom trenutku, pa su oba roditelja dužna djetetove osobne dokumente predati drugom roditelju za vrijeme kada se dijete nalazi kod tog roditelja, uz obrazloženje da te dokumente može koristiti jedino dijete na kojeg se i t i dokumenti odnose, pa je prihvaćen zahtjev tužiteljice kao roditelja s kojim je određeno da dijete stanuje da joj tuženik preda osobne dokumente djeteta i to osobnu i zdravstvenu iskaznicu , s time da sud upućuje i da je tužiteljica dužna prilikom odlaska djeteta kod oca s istom poslati i njene osobne dokumente.

13. Što se tiče zahtjeva za određivanjem uzdržavanja sud navodi kako su se stranke Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 24. studenog 2022., koji Plan je odobren rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj R1 Ob-1325/2022 od 9. veljače 2023. sporazumjele da uzdržavanje bude zajedničko sukladno čl. 310 . ObZ-a, odnosno da je svaki roditelj snosio troškove uzdržavanja djeteta kada je isto bilo kod njega, a obzirom na podjednako provođenje vremena djeteta sa svakim roditeljem.

14. Pozivajući se na odredbu čl. 281. ObZ-a, a cijeneći da je mlt. E u dobi od sedam godina te ide u prvi razred osnovne škole, dok su mjesečni prihodi tuženika oko 1.500,00 EUR-a, pa kako je majka na ime uzdržavanja mlt. B zatražila mjesečno 240,00 EUR-a to je sud stava da tuženik u mogućnosti doprinijeti navedeni iznos na ime uzdržavanja mlt. B, slijedom čega je o tome dijelu zahtjeva odlučeno primjenom odredbe čl. 307. st. 3. u svezi s čl. 310. st. 1. i. 2. ObZ-a te odredbe čl. 306 u svezi s čl. 311. istog Zakona te čl. 27. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 12/93).

15. Na kraju sud pojašnjava kako je predmetni parnični postupak pokrenut po tužbi tužiteljice te su u istom obuhvaćena i prava koja zahtjeva tuženik u svojoj protutužbi, pa smatra da nije od odlučne važnosti za pravilnost i zakonitost presude odlučiti o odbijanju protutužbenog zahtjeva tuženika, ali da je radi jasnoće i cjelovitog rješenja spora navedeni zahtjev odbio kao neosnovan.

16. U žalbi posebna skrbnica mlt. djeteta ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) smatrajući da ista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da nema razloga o odlučnim činjenicama, a da su navedeni u proturječju sa provedenim dokazima. Tvrdi da u pobijanoj odluci sud ne navodi kakvo je bilo mišljenje djeteta koja je navela da se ne slaže s mišljenjem Zavoda da živi kod majke, a oca viđa svaki drugi vikend, već da želi da ostane kako je do sada bilo, po tjedan dana kod svakoga, pa da je došlo i do povrede odredbe čl. 86. st. 2. ObZ-a u svezi s čl. 5. istog Zakona te odredbe čl. 6. Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava. Isto tako smatra da su nejasni razlozi zbog čega se u točki III. izreke omogućuje majci ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi u svezi prava na odgoj i obrazovanje budući su roditelji nakon početnih neslaganja tijekom postupka sporazumnu upisali dijete u osnovnu školu u Varaždinu, koja ne pripada prebivalištu niti jednog roditelja. Vezano za točku IV. izreke posebna skrbnica navodi kako ista uopće ne bi trebala biti predmet zahtjeva jer se radi o dokumentima djeteta koje roditelj jedan drugome predaju zajedno s djetetom, te bi eventualno trebalo naložiti roditeljima predaju dokumenata prilikom dolaska djeteta, a ne na način da otac preda majci dokumente, iz čega proizlazi da bi samo majka trebala imati te dokumente u posjedu.

17. U žalbi tuženik navodi da je sud kod donošenja pobijane presude isključivo vodio računa o pravima tužiteljice dok da je potpuno zanemario interes mlt. B je obrazložio zbog čega smatra da je u interesu mlt. B da se dosadašnji Plan o zajedničkog skrbi nakon skoro tri godine promijeni u odluku o samostalnoj roditeljskoj skrbi koju će izvršavati tužiteljica, potpuno pri tom zanemarujući izjavu djeteta s kojim roditeljem bi željelo živjeti. Osim toga navodi da je i tužiteljica na zapisnik Zavoda od 9. travnja 2025. izjavila da ostaje kod svog prijedloga da dijete živi s njom i da ona samostalno donosi odluke vezane uz sadržaj roditeljske skrbi, ali da obzirom da mlt . Lani odgovora da može ostati raspored boravka jedan tjedan kod majke a jedan tjedan kod oca, a da je i na raspravi 22. listopada 2025. izjavila da nema ništa protiv da dijete tjedan dana boravi kod svakog roditelja, navodeći da to znači da je i ona svjesna činjenice da bi mijenjanje rasporeda osobnih odnosa djeteta s ocem moglo biti štetno za dijete. Brani tezu da nije vodio dijete u vrtić zbog neadekvatnog postupanja i zdravstvenog zanemarivanja mlt. B od strane vrtića kojeg je u to vrijeme pohađala. Ukazuje da mu je od strane djelatnika navedenog Zavoda sugerirano da ne trebao dati tužiteljici osobnu i zdravstvenu iskaznicu kad je mlt. ĐR kod majke već da joj može dati fotokopije što je i učinio. Tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP-a jer nije dao nikakvo obrazloženje zbog čega je odbio protutužbeni zahtjev tuženika. Napominje da je u Republici Hrvatskoj snažno zaživio koncept zajedničkog skrbništva nakon razvoda te da djeca kod zajedničkog skrbništva pokazuju veću emocionalnu stabilnost budući oba roditelja izravno doprinose njihovom uzdržavanju što može uključivati bolje obrazovanje djeteta, izvanškolske aktivnosti i općenito viši standard roditelja.

18. Ispitujući stoga pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima ovaj sud smatra da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koje ukazuju obje žalbe obzirom da ista nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, obzirom da su razlozi o odlučnim činjenicama jasni te bez proturječja sa stanjem spisa. Isto tako primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a ovaj sud nije našao da bi navedena odluka bila opterećena ijednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

19. Ovaj sud osim navedenog smatra, suprotno žalbenim navodima posebne skrbnice i tuženika, da je prvostupanjski sud pravilno odlučio da će mlt. ĐR stanovati s tužiteljicom sukladno odredbi čl. 96. st. 2. ObZ-a s obzirom da tužiteljica i tuženik kao roditelji iste nisu sporazumno odredili mjesto djetetova stanovanja, a ne stanuju zajedno, pa mlt. ĐR može imati mjesto stanovan ja samo kod jednog roditelja.

20. Naime, sud smatra da je u najboljem interesu djeteta da ima mjesto stanovanja kod tužiteljice kao majke obzirom da su odnosi roditelja iste konfliktni te izostaje dogovor o osnovnim sadržajima roditeljske skrbi unatoč postignutom Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je odobren rješenjem prvostupanjskog suda broj R1 Ob-135/2022 od 9. veljače 2023.

21. Osim toga, ovaj sud smatra da je kod donošenja navedene odluke sud pravilno vrednovao i ponašanje tuženika u svezi nepostupanja sukladno navedenom Pravilniku i činjenici da je tuženik inzistirao da se mit. ĐR unatoč dogovoru roditelja upiše u vrtić u mjestu njegovog prebivališta, što bi bilo otežavajuće za tužiteljicu u svezi odvoženja mlt. B u vrtić kada ista boravi na njenoj adresi, da se isti tek po tužbi suglasio da se mlt. ĐR upiše u osnovnu školu u Varaždinu koja bi bila na pola puta od mjesta prebivališta majke do njegovog mjesta prebivališta, što je protivno dobrobiti mlt. B a da iz stanja spisa proizlazi da je isti pravomoćno osuđen u kaznenom postupku na štetu tužiteljice.

22. Stoga i ovaj sud smatra da je tužiteljičino ponašanje u svezi ostvarivanja roditeljske skrbi u odnosu na mlt. ĐR i u odnosu na rješavanje problema u komunikaciji s tuženikom prihvatljivije i daleko odgovornije u odnosu na neprihvatljivo i neprimjereno ponašanje tuženika, pa da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je odlučio da će mlt. ĐR imati mjesto stanovanja kod tužiteljice na njenoj adresi.

23. Nadalje, zbog naprijed navedenog ponašanja tuženika te neprihvaćanja bilo kakvih kompromisnih rješenja oko pohađanja mIt. B u predškolu te u odabiru osnovne škole, koja bi zadovoljila sve stranke ovog postupka, a bila u najboljem interesu mlt. B, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, obzirom da je mlt. ĐR krenula u prvi razred osnovne škole te da će u njenom školovanju biti još mnogo odluka koje valjaju odobriti roditelji, da će te odluke donositi samo tužiteljica sukladno odredbi čl. 94. ObZ-a, pa su u tom dijelu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a odbijanjem žalbi posebne skrbnice i tuženika potvrđene točke l. u odnosu na odluku s kim će stanovati mlt. ĐR i točka III. izreke presude, dok je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio kao neosnovan dio zahtjeva za ostvarivanjem samostalne roditeljske skrbi tužiteljice u odnosu na mlt. ĐR a tiče se prava vezanih uz zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu djeteta iz čl. 93. ObZ-a te u pogledu izrade i preuzimanja djetetovih osobnih dokumenata, jer iz stanja spisa proizlazi da su dokumenti mlt. B već izrađeni a sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da tijekom postupka nije utvrđeno da bi tuženik za vrijeme boravka djeteta kod njega ugrožavao njegovo zdravlje ili sigurnost niti to tužiteljica tvrdi tijekom postupka slijedom čega i ovaj sud smatra da ne postoje razlozi da se oca ograniči u ostvarivanju roditeljske skrbi u pogledu prava djeteta iz čl. 93. ObZ-a pa je u tom dijelu žalba posebne skrbnice mlt. B odbijena kao neosnovana primjenom gore navedenih zakonskih odredbi.

24. Međutim opravdano ukazuju posebna skrbnica i tuženik da nije bilo zakonskih pretpostavki da se naloži tuženiku da tužiteljici preda osobnu dokumentaciju mlt. B i to zdravstvenu i osobnu iskaznicu, obzirom da je tužiteljica tijekom postupka potvrdila da tuženik uredno predaje osobne dokumente majci kad je mlt. ĐR kod nje, a kako je tijekom postupka nesporno da su postojali određeni nesporazumi u pogledu predaje zdravstvene i osobne iskaznice između roditelja kad je mlt. ĐR boravila kod jednog od njih, ovaj sud je uvažavajući da nije vezan zahtjevima stranaka sukladno odredbi čl. 409. st. 2. ObZ-a, a radi izbjegavanja mogućih novih konflikata u vezi navedene okolnosti, koja je važna za dobrobit mlt. B, preinačio točku IV. izreke prihvaćanjem žalbe posebne skrbnice i tuženika na način da je naložio roditeljima predaju osobnih dokumenta i to zdravstvenu i osobnu iskaznicu prilikom dolaska i boravka mlt. djeteta kod jednog od roditelja.

25. Stoga je prihvaćanjem žalbi navedenih a primjenom odredbe čl. 373. toč. 2. i 3. ZPP-a valjalo preinačiti taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice i odlučiti kao u izreci.

26. Nadalje, bez obzira na činjenicu što ovaj sud prihvaća kao zakonitu odluku prvostupanjskog suda da mlt. ĐR stanuje s majkom na njenoj adresi prebivališta, smatra da su osnovani žalbeni navodi da sud nije adekvatno raspravio i utvrdio kod odluke o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. B s tuženikom kao ocem je li u najboljem interesu iste ostvarivanje osobnih odnosa kako je to presuđeno pod točkom I. izreke presude samo zbog činjenice kako mlt. ĐR opterećuje konfliktan odnos između roditelja i jer je tuženik smatrao kako ima pravo onemogućiti istoj pohađanje predškole u tjednu kad je dijete bilo kod njega, kako to tvrdi prvostupanjski sud, obzirom na izraženo mišljenje mlt. B dato tijekom postupka da želi da se u ostvarivanju osobnih odnosa s roditeljima ništa ne mijenja, nego da jedan tjedan bude kod mame, a jedan tjedan kod tate, čemu se nije protivila ni tužiteljica, a koju okolnost sud nije uopće cijenio smatrajući da je u najboljem interesu da mlt. ĐR viđa oca svaki drugi vikend te tjedno dva puta, te određeno vrijeme školskih praznika i državnih blagdana.

27. Stoga kako je cilj pribavljanja mišljenja mlt. B bez obzira na njenu dob da sud i stručne osobe dobiju stvaran uvid u djetetove želje, osjećaje i potrebe uz zaštitu djeteta i uvažavanje njegove zrelosti, pa kako je mlt. ĐR u dva navrata istakla da ne bi željela ništa mijenjati kod ostvarivanja osobnih odnosa s ocem i majkom kako je bilo i do sada, a s tim prijedlogom se suglasila i tužiteljica, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud propustio tijekom postupka utvrditi je li takvo mišljenje mlt. B, s kojim se slaže i tužiteljica, u skladu s njenom dobrobiti i u njenom najboljem interesu, slijedom čega su nepotpuno raspravljene sve okolnosti od kojih ovisi odluka o ostvarivanju osobnih odnosa mit. Lane s tuženikom, pa je ovaj sud prihvaćanjem žalbi posebne skrbnice i tuženika primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a ukinuo dio točke l. izreke presude u svezi osobnih odnosa mlt. B s tuženikom, a posljedično i u odnosu na točku Il. izreke i u tom dijelu vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, slijedom čega je primjenom odredbe 380. točka 3. ZPP-a prihvaćanjem žalbe tuženika ukinuta i odluka o troškovima postupka.

28. Nadalje, stekli su se povodom žalbi posebne skrbnice mlt. B i tuženika uvjeti i za ukidanje točke VI. izreke kojom prvostupanjski sud odbija protutužbeni zahtjev jer valja istači kako prvostupanjski sud i sam tvrdi u obrazloženju da je svojom odlukom o tužbenom zahtjevu tužiteljice ujedno odlučio i o osnovanosti protutužbenog zahtjeva tuženika te da nije odlučno za važnost i zakonitost pobijane presude odlučiti posebnom odlukom o protutužbenom zahtjevu tuženika, ali da je sud to ipak odlučio radi jasnoće postupanja, što nije bilo potrebno.

29. U ponovnom postupku sud će zatražiti dopunu mišljenja Zavoda i po potrebi provesti druge dokaze radi utvrđenja je li u najboljem interesu i za dobrobit mlt. B ostvarivanje osobnih odnosa iste s ocem kako je to mlt. dijete predložilo u dva navrata tijekom postupka, te s kojim mišljenjem se suglasila i tužiteljica, pa će nakon detaljno utvrđenih i raspravljenih činjenica o navedenom ponovno odlučiti o tom dijelu zahtjeva i posljedično o uzdržavanju mlt. B, a novom odlukom odlučit će se i o troškovima postupka.

U Varaždinu 8. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Amalija Švegović