Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-77/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Dubrovnik, OIB: 52966791065, Miha Pracata 11, Dubrovnik, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju dipl. iur. RĐ, protiv protustranke RĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., zastupane po punomoćnici Vedrani Belin, odvjetnici u Dubrovniku i protustranke UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trenutno u Njemačkoj na adresi [adresa], uz sudjelovanje mlt. FĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici ČĐ, dipl. pravnici iz Centra za posebno skrbništvo u Splitu te uz sudjelovanje BĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] i CĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], radi odluke o oduzimanju prava na stanovanje roditelja s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, kao i radi odluke o prijedlogu za održavanje osobnih odnosa mlt. FĐ sa sestrom mlt. ŠĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], (sada smještena kod udomiteljice ZĐ na adresi [adresa]), zastupanoj po ČĐ, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo Split, odlučujući povodom žalbe protustranke RĐH, izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku od 31. ožujka 2026. poslovni broj: R1 Ob-356/2024, dana 8. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba protustranke RĐH i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku od 31. ožujka 2026. poslovni broj: R1 Ob-356/2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je pod točkom I. izreke oduzeo roditeljima RĐH i UĐ pravo stanovanja sa sinom mlt. FĐ i svakodnevnu skrb o djetetu povjerio je djedu DĐ i njegovoj supruzi CĐ. Pod točkom II. izreke sud je uredio ostvarivanje osobnih odnosa oca s mlt. djetetom na način da ga otac posjećuje kod BĐ i CĐ, u njihovom domu u [adresa], prilikom dolaska iz Njemačke u Hrvatsku te dva puta tjedno putem video poziva, a sve po prethodnom dogovoru. Sud je nadalje točkom III. izreke uredio i ostvarivanje osobnih odnosa majke s djetetom na način da će se isti ostvarivati u prisutnosti BĐ ili CĐ, jedan vikend mjesečno, subotom i nedjeljom, u trajanju od dva sata i to subotom od 16:00h do 18:00h i nedjeljom od 09:00h do 11:00h, u mjestu smještaja djeteta u [adresa]. Pored toga , određeno je da će majka dva puta tjedno ostvarivati video pozive s FĐ i to ponedjeljkom i petkom, u prisutnosti BĐ ili CĐ, tako što će BĐ prethodno nazvati majku kako bi bila u prigodi razgovarati sa sinom, a termini za razgovor sukladno školskim obvezama djeteta su u vremenu od 16,00 do 17,00 sati kada je dijete u jutarnjoj smjeni i 10,00 do 11,00 sati kada je u popodnevnoj smjeni. Sud je točkom IV. izreke odredio i ostvarivanje osobnih odnosa mlt. FĐ sa sestrom po majci mlt. ŠĐ putem video poziva dva puta tjedno sukladno ritmu života i rutini djece na način da FĐ uputi poziv ŠĐ putem majke kada ona ostvaruje susrete i druženja s kćerkom ili udomiteljice ŠĐ, uz primjereno trajanje ovog poziva najviše 15 minuta, a promjenom okolnosti od važnosti za određivanje načina održavanja osobnih odnosa u narednom razdoblju, određeno je da je moguće uz sudjelovanje posebne skrbnice mlt. djece i stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Dubrovnik, odrediti susrete i druženja FĐ i ŠĐ na adresama stanovanja djece u [adresa] i [adresa] zajedno sa majkom djece RĐH. Nadalje je točkom V. izreke određeno da ova mjera može trajati najdulje do godinu dana računajući od dana njenog donošenja, 31. ožujka 2026. te je konačno točkom VI. izreke određeno da tijek roka za žalbu i eventualno izjavljena žalba ne odgađaju provedbu ovog rješenja.

2. Protiv navedenog rješenja žali se protustranka RĐH i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP), koji Zakon se primjenjuje u ovom postupku na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23., dalje ObZ). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati njenu žalbu i ukine pobijano rješenje, odnosno podredno predlaže da odluku preinači u dijelu ostvarivanja osobnih odnosa na način da majka ostvaruje susrete sa mlt. djetetom svaki drugi vikend bez nadzora, polovicu školskih praznika i dio ljetnih praznika, slobodne telefonske i video kontakte bez posredovanja trećih osoba i da se omoguć i ostvarivanje osobnih odnosa mlt. djeteta s bakom po majci i majčinom sestrom. Ujedno zaključno u svojoj žalbi predlaže ukinuti pobijano rješenje i mlt. FĐ i mlt. ŠĐ vratiti u dom majke RĐH.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba protustranke RĐH neosnovana je.

5. Predmet ovog izvanparničnog postupka je prijedlog predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Dubrovnik (dalje: Zavod), da se protustrankama RĐH i UĐ roditeljima mlt. FĐ, odredi mjera oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i da se svakodnevna skrb nad mlt. FĐ, na vrijeme od godinu dana, povjeri djedu po ocu BĐ i njegovoj supruzi CĐ te da se u tom periodu uredi i način održavanja osobnih odnosa roditelja s djetetom i način održavanja osobnih odnosa sestre po majci ŠĐ s mlt. FĐ.

6. Svoju odluku prvostupanjski sud temelji na utvrđenim činjenicama da je mlt. FĐ rođen **.**.2015. u izvanbračnoj zajednici protustranka UĐH i UĐ i da je nakon prestanka izvanbračne zajednice njegovih roditelja ostao stanovati s majkom, ali je zbog prijave o fizičkom i psihičkom nasilju majke nad mlt. FĐ, dijete žurnom mjerom od 29. travnja 2024. na rok od 30 dana izdvojeno od majke i smješteno u Centar za pružanje usluga u zajednici „Maslina“ koja mjera je produljena za daljnjih 30 dana, nakon čega je dijete od 8. srpnja 2024. privremeno povjereno na svakodnevnu skrb djedu po ocu BĐ i njegovoj supruzi CĐ, gdje još uvijek boravi.

7. Nakon uvida u sudske predmete vođene i koji se još vode na prvostupanjskom sudu vezano uz odnose roditelja i djeteta poslovni broj R1 Ob-248/2024 i Pob 91/24 te R1 Ob 24/2026, a osobito u vještački nalaz proveden u parničnom postupku prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-91/24 od 29. studenog 2025. izrađen po stalnim sudskim vještacima za psihologiju i psihijatriju mr. Danijeli Didić, spec. kliničke psihologije i prof. dr. sc. JĐ, dr. med., kao i nakon osobnog saslušanja roditelja, djeda po ocu i njegove supruge te pribavljanjem mišljenja djeteta danog posebnoj skrbnici, sud je prijedlog Zavoda ocijenio osnovanim i sukladno njegovu prijedlogu je donio odluku o oduzimanju prava roditeljima na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu djedu i njegovoj supruzi.

8. Naime, sud je nakon provedenog postupka utvrdio da majka djeteta zbog značajnih emocionalnih poteškoća nema dostatne kapacitete za preuzimanje brige za odgoj i skrb sina te je uz to dijete žurnom mjerom povjereno najprije ustanovi a potom i drugoj osobi radi dojave da je upravo ona dijete fizički i psihički zlostavljala. Otac istodobno ne iskazuje želju ni zainteresiranost za preuzimanje skrbi o djetetu budući je zasnovao novu obitelj u inozemstvu. Istodobno prvostupanjski je sud utvrdio i postojanje emocionalne povezanosti djeteta sa djedom i njegovom suprugom, socijalnu prilagođenost okolini u kojoj se dijete nalazi (škola, prijatelji, izvanškolske aktivnosti), osjećaj sigurnosti kod djeteta, pozitivne napretke u razvoju i njegovu želju za ostankom u okolini gdje se trenutno nalazi.

9. Imajući u vidu utvrđene činjenice, sud ocjenjuje da je u interesu mlt. djeteta protustranaka izricanje predložene mjere oduzimanja prava roditeljima na stanovanje s mlt. FĐ i povjeravanja djeteta na svakodnevnu skrb djedu i njegovoj supruzi. Prvostupanjski sud smatra da je provedenim dokazima utvrđeno da roditelji nemaju kompetencije za samostalnu i potpunu skrb nad djetetom, tako da dijete ne može stanovati niti sa jednim od njih. Ocjenjuje i kako je za dijete najbolji način da ostane u sadašnjem smještaju gdje se uklopio u okolinu, ima prijatelje i pokazuje uspjeh u školi. Povratak djeteta u obitelj majke, prema ocjeni suda, nije u najboljem interesu djeteta što jasno proizlazi i iz mišljenja stručnih osoba da je dijete emocionalno ranjivo, s pojačanim strahovima vezanim uz majku i odvajanje od sigurnih figura (BĐ i CĐ) i izraženom potrebom za stabilnošću, podrškom i zaštitom. Sud prvog stupnja stoga procjenjuje kako je najbolji interes djeteta da i dalje bude smješten kod djeda i CĐ. Obzirom na sve navedeno, sud je pozivom na odredbe čl. 155., čl.158., čl. 487. i čl. 489. ObZ-a odredio mjeru oduzimanja prava na stanovanje mlt. FĐ s njegovim roditeljima i odlučio kao u izreci rješenja.

10. Sud prvog stupnja je odredio održavanje osobnih odnosa između majke i djeteta, sukladno prijedlogu predlagatelja, ocjenjujući da je najbolji interes djeteta da se isti ostvaruju u prisutnosti BĐ ili CĐ, jedan vikend mjesečno subotom i nedjeljom u trajanju od po dva sata u mjestu smještaja djeteta u [adresa] i da majka dva puta tjedno ostvaruje video pozive s FĐ u prisutnosti BĐ ili CĐ.

11. U svojoj žalbi protustranka RĐH ukazuje kako sud prvog stupnja nije obrazložio zašto je potreban stalni nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa, zašto nije moguć postupni model širenja kontakta i zašto se majci uskraćuju praznici i ljetni boravci, koji su standard u praksi. Pored toga, ukazuje da sud uopće nije uredio odnose mlt. djeteta s bakom po majci i odnose s majčinom sestrom.

12. Odluka prvostupanjskog suda je pravilna i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

13. Razmatrajući pobijano rješenje i stanje prvostupanjskog spisa u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a, ovaj je sud, utvrdio da pobijanom odlukom nije ostvarena niti jedna bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je protivno navodima žalbe prvostupanjski sud utvrdio sve činjenice odlučne za predmet spora i na tako utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo.

15. Odredbom čl. 155. st. 1. ObZ-a propisano je da će sud u izvanparničnom postupku rješenjem roditelju oduzeti pravo na stanovanje s djetetom te će svakodnevnu skrb o djetetu povjeriti drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi na temelju obiteljske procjene Centra za socijalnu skrb da djetetu ostankom ili povratkom u obitelj prijeti opasnost za život, zdravlje i razvoj ili kad se nisu dogodile planirane promjene u obitelji iz prethodno određenih mjera za zaštitu djeteta.

16. Trajanje navedene mjere regulirano je odredbom čl. 158. ObZ-a, kojom je u st. 1. propisano da se mjera oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi određuje u trajanju do godine dana.

17. Iako je djetetu pravo na obiteljski život zajamčeno Konvencijom o pravima djeteta (Narodne novine - Međunarodni ugovori 12/93., 20/97.), ukoliko se ostvarivanje djetetovih prava kosi s djetetovim najboljim interesom, izvjesno je ograničenje istih, jer djetetov najbolji interes predstavlja prvenstveno pravo.

18. Stoga je mjera oduzimanjem prava roditeljima da žive sa svojim djetetom i odgajaju ga, represivna mjera za zaštitu osobnih interesa djeteta, a izriče se kada se ispune zakonom propisane pretpostavke koje na strani djeteta rezultiraju nepovoljnim učincima, a daljnju štetu moguće je spriječiti odvajanjem djeteta od roditelja te je svrha te mjere zaštita osobnosti djeteta.

19. Prilikom donošenja odluke prvostupanjski sud se rukovodio prvenstveno načelom zaštite interesa djeteta, na što obvezuje čl. 3. toč. 2. i čl. 9. Konvencije o pravima djeteta. Pri tome je utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za donošenje pravilne i zakonite odluke. Tako je prvostupanjski, suprotno žalbenim navodima, na temelju zaključka koji je proizašao iz navoda stranaka, uvida u priložene sudske predmete vođene uz sudjelovanje protustranaka vezano uz uređenje roditeljske skrbi protustranaka u odnosu na mlt. FĐ, a osobito temeljem stručnog mišljenja mr. Danijele Didić, spec. kliničke psihologije i prof. dr. sc. JĐ, dr. med., u okviru svih provedenih dokaza uvažavajući i mišljenje djeteta, pravilnom primjenom citiranih odredbi odlučio da je u interesu mlt. FĐ da se na rok od godine dana protustrankama odredi mjera oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i da se svakodnevna skrb o djetetu povjeri BĐ i CĐ, budući bi povratkom mlt. FĐ roditeljima, njegov razvoj i sigurnost bili ugroženi, uvažavajući pri tome okolnosti da doista na strani roditelja u ovom trenutku ne postoje dostatni roditeljski kapaciteti za brigu o djetetu. Izricanjem ranije navedenih mjera kod majke se konkretno za sada nisu dogodile planirane promjene budući nisu otklonjeni rizici koji postoje u slučaju vraćanja FĐ majci, dok otac niti ne pokazuje interes za stanovanje s njim.

20. Prvostupanjski sud je također pravilno, sukladno odredbi čl. 157. st. 1. ObZ-a i čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom od 15. svibnja 2003. (Narodne novine - Međunarodni ugovori 7/08.) donio odluku i o kontaktima roditelja i sestre ŠĐ s mlt. FĐ, jer dijete i njegovi roditelji, kao i sestra, imaju pravo na ostvarivanje i održavanje redovitih osobnih odnosa. Ovdje se posebno naglašava kako je i odluka prvostupanjskog suda vezano uz održavanje osobnih odnosa djeteta sa majkom koje je određeno četiri sata tjedno pod nadzorom i prema ocjeni ovoga suda u ovome trenutku najbolja za dijete. Naime, kraj informacija sadržanih u predmetu o prijavi fizičkog i psihičkog zlostavljanja majke prema FĐ iz kojih proizlazi da je majka prijavljena da je FĐ šamarala smatrajući ga krivim za loše postupanje prema sestri ŠĐ, da ga je potegla za ruku tako da ga je oborila na pod, onda šamarala i stavila mu nogu na glavu i riječima omalovažavala FĐ te kraj utvrđenja suda da FĐ u odnosu na majku jasno izražava zabrinutost i ambivalentnost, da želi kontakt ali ne želi živjeti s njom jer vjeruje da bi ponovno mogao biti fizički kažnjen ako ostanu sami te kraj ocjene da se radi o emocionalno ranjivom djetetu s pojačanim strahovima vezanim uz majku, neosnovanim se i izlišnim čine žalbene tvrdnje majke da nadzor nad održavanjem osobnih odnosa majke i djeteta nije bio nužan i razmjeran okolnostima te da je određen bez obrazloženja.

21. U okviru iznesenih okolnosti upravo je majka ta koja mora promijeniti svoje ponašanje prema djetetu i postupno izgraditi povjerenje koje je očito narušeno , kako bi s vremenom postupnom izgradnjom međusobnog odnosa, opseg njegova ostvarivanja uz njenu inicijativu bio proširivan i kako bi omogućio uspostavu i izgradnju kvalitetnijeg odnosa majke i djeteta. Međutim, da bi uopće taj odnos zaživio najprije dijete mora osjećati sigurnost, koju trenutno sa majkom ne osjeća, a zbog čega je i određeno ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom.

22. Prijedlozi majke koji su izneseni tek u žalbi da joj se mlt. ŠĐ vrati u njen dom i da njeno dijete FĐ ostvaruje osobne odnose sa bakom po majci i sa njenom sestrom neosnovani su. Naime, u ovom postupku sud nije odlučivao o tome s kim će mlt. ŠĐ živjeti niti o bilo kakvim aspektima roditeljske skrbi u odnosu na nju. Istodobno baka po majci i majčina sestra nisu tijekom ovog postupka stavljale zahtjev za ostvarivanjem osobnih odnosa sa FĐ, pa sud o tome nije niti odlučivao.

23. Uzimajući s jedne strane u obzir još uvijek do kraja neistražene tvrdnje o fizičkom i psihičkom zlostavljanju mlt. FĐ od strane majke, činjenicu da se trenutno nalazi u životnom periodu kad iskazuje namjeru promjene prebivališta i selidbe u [adresa], kad je nezaposlena te s druge strane reakciju djeteta u vidu iskazivanja straha prema majci ali i emocionalnu povezanost sa BĐ i CĐ, koji se već dulje vrijeme brinu za njega, što je rezultiralo napretkom u razvoju djeteta, i prema ocjeni ovoga suda u ovome trenutku u najboljem je interesu djeteta da ostane živjeti s djedom i njegovom suprugom, a da se osobni odnosi djeteta s majkom za sada održavaju pod nadzorom djeda ili njegove supruge u ograničenom vremenu. Na taj način najbolje će se realizirati uočeni pozitivni pomaci u ponašanju djeteta i očuvati stabilizacija njegovog stanja, ali i stvoriti podloga za eventualni kvalitetniji odnos majke i djeteta.

24. Stoga je, polazeći od iznesenog, pravilan zaključak suda prvoga stupnja o opravdanosti određenja mjere oduzimanja roditeljima prava da žive s djetetom i povjeravanje djeteta drugoj osobi (čl. 155. st. 1. u vezi čl. 158. st. 1. ObZ-a), kao i određivanju načina održavanja osobnih odnosa djeteta sa roditeljima i sestrom po majci.

25. Budući da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih protustranka pobija prvostupanjsko rješenje, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. točka 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u odnosu na RĐH.

U Varaždinu 8. srpnja 2026.

Sutkinja

Mr. sc. Bojana Skenderović