Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3305/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Nade Horvatović, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. MF i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 14/22. i 36/24.), odlučujući o žalbama okr. MF i okr. BF, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču - Parenzo od 19. veljače 2025., broj: Pp-2039/2024, u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe okr. MF i okr. BF kao neosnovane i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. HF i okr. BF su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura), svaki, u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču - Parenzo od 19. veljače 2025., broj: Pp-2039/2024, proglašeni su krivima okr. HF i okr. BF da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji im je, svakome, izrečena novčana kazna 1.100,00 eura, koju su dužni platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine tog iznosa. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da su okrivljenici obvezni naknaditi 30,00 eura, svaki.

2. Protiv te presude, okr. HF je podnijela žalbu putem branitelja odvjetnika Vedrana Petrića, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalbu je podnio i okr. BF putem braniteljice odvjetnice Mie Mihelčić, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe odnosno optužba odbije, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno da mu se izrekne blaža sankcija.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

6. Neosnovano okr. HF u žalbi navodi da se pobijana prvostupanjska temelji isključivo na navodima osoba koje su s njom u lošim odnosima i kojima je u interesu iskazivati u korist okr. BF, da je osuđena bez ikakvog stvarnog / materijalnog dokaza, da se presuda temelji isključivo na iskazima neobjektivnih i nevjerodostojnih osoba te da je trebalo primijeniti načelo in dubio pro reo.

7. Suprotno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, u vezi dinamike događaja, prihvatio obranu okr. MF, koja je priznala objektivni učin djela koji joj se stavlja na teret (zadala šamar okr. BF), a što proizlazi i iz svih ostalih izvedenih dokaza, nije osporavala odlučnu činjenicu nazočnosti maloljetne djece inkriminiranom događaju te je tvrdila da je okr. BF šamar zadala nakon što ju je on vukao za majicu pa je i u dijelu optužbe koji se odnosi na okr. BF prvostupanjski sud prihvatio njenu obranu. Stoga su žalbeni navodi da se pobijana prvostupanjska temelji isključivo na navodima osoba koje su s njom u lošim odnosima i kojima je u interesu iskazivati u korist okr. BF potpuno neosnovani jer je prvostupanjski sud prihvatio njen opis dinamike inkriminiranog događaja, ovo tim više što je prvostupanjski sud prihvatio i tvrdnju obrane okr. MF da je postupala u nužnoj obrani.

8. Također, neosnovano se u žalbi ističe da je odluku trebalo donijeti primjenom pravila in dubio pro reo, jer ovo načelo podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva, o čemu se u ovom prekršajnom predmetu ne radi, jer je očigledno da prvostupanjski sud nije ostao ni u kakvoj dvojbi o pravno relevantnim činjenicama koje tvore obilježje inkriminiranog prekršaja. I po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa i nije bilo potrebe da prvostupanjski sud primjeni navedeno pravilo o teretu dokazivanja.

9. Nije u pravu okr. HF ni kada u žalbi tvrdi da se iz njene obrane ne može utvrditi da bi svojim ponašanjem ostvarila biće inkriminiranog prekršaja, pozivajući se na institut nužne obrane. Prije svega, netočno se u žalbi tvrdi da je okrivljenica bila izložena dvostrukom neposrednom napadu, jer ni ona sama u obrani nije tvrdila da bi VF nastavila mahati podignutom metlom prema njoj i nakon što je okr. BF stao između njih, a niti to proizlazi iz bilo kojeg drugog dokaza pa je očigledno da je taj napad bio prestao. Prvostupanjski sud je prihvatio tvrdnju obrane okr. MF da je postupala u nužnoj obrani te je utvrdio da je okrivljenica prekoračila granice nužne obrane. Ovaj sud, s obzirom da ovlašteni tužitelj nije podnio žalbu, nema ovlasti razmatrati osnovanost zaključka prvostupanjskog suda da je okr. HF postupala u nužnoj obrani. Što se tiče zaključka prvostupanjskog suda da je okrivljenica prekoračila granice nužne obrane, isti je po stanovištu ovog suda osnovan i pravilan. Pritom se ovaj sud rukovodio pravilom da se od napadnutog (u ovom slučaju to je okr. HF) traži da što je moguće više štedi napadača tj. da u slučaju kada može birati između više raznih, jednako djelotvornih načina obrane, izabere onaj koji je za napadača blaži. S obzirom da je okr. HF, u situaciji kada je okr. BF povlači za majicu, istog ošamarila, koja radnja je zapravo čisto ofenzivnog a ne obrambenog karaktera, a imala je na raspolaganju više djelotvornih blažih načina (npr. odgurivanje, udaranje po ruci kojom je povlači za majicu i sl.), to je za ovaj sud nesporno da je okrivljenica prekoračila granice nužne obrane.

10. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okr. BF prigovara zaključku prvostupanjskog suda glede njegove krivnje ističući da prvostupanjski sud nije povjerovao njegovoj obrani koja je potvrđena iskazima svjedokinja VF i UF, nego je povjerovao obrani okr. MF, dok u žalbi zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava navodi da se, čak i da jest povukao okr. HF za majicu, takva radnja ne može okarakterizirati kao fizička sila jer je preniskog intenziteta.

11. Osnovano je prvostupanjski sud zaključio da nije uvjerljivo ni životno da bi okr. BF, u situaciji kada staje između okr. MF i VF kako bi spriječio njihov fizički sukob, držao ruke u džepovima. Doista nije za očekivati da bilo koji razuman čovjek koji želi spriječiti mogući fizički sukob dvije osobe stane između njih s rukama u džepovima. Osim toga, ni okr. BF niti svjedokinja VF, u svojim iskazima koje su dali u PP Poreč-Parenzo neposredno nakon inkriminiranog događaja, nisu navodili da bi okr. BF držao ruke u džepovima, nego to iskazuju tek pred prvostupanjskim sudom, dakle nakon što su saznali za što se okr. BF tereti pa je i to razlog više da je ocjena prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti izvedenih dokaza osnovana. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud analizirao dinamiku cijelog inkriminiranog događaja i utvrdio kako okr. HF tom prilikom nije bila ni u kakvom sukobu s okr. BF, nego s VF pa „da je željela primijeniti fizičku silu istu bi primijenila na osobu s kojom se verbalno sukobila“. Također, nije osnovana žalba okr. BF ni u dijelu u kojem ističe da se povlačenje za majicu ne može okarakterizirati kao fizička sila jer je preniskog intenziteta. Tjelesno nasilje, u smislu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, obuhvaća svaki oblik tjelesnog nasrtaja na žrtvu uslijed kojeg nije nastala posljedica u vidu tjelesne ozljede u sudskomedicinskom smislu. Razmotrivši radnju povlačenja za majicu, u kontekstu aktualnog sukoba između okr. MF i VF, znači u situaciji postojećih povišenih tenzija, i po stanovištu ovog suda nema nikakve dvojbe da se tom radnjom ispunjavaju sva bitna obilježja prekršaja tjelesnog nasilja.

12. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud te je na tako utvrđeno činjenično stanje osnovano zaključio da ponašanje oboje okrivljenika u potpunosti odgovara bitnim obilježjima prekršaja za koji su i proglašeni krivima. Iz navedenih razloga nisu osnovane žalbe okr. MF i okr. BF zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.

13. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji okr. HF smatra da je generalnu i specijalnu prevenciju bilo moguće postići primjenom opomene, ističe da je prvostupanjski sud zanemario olakotnu okolnost korektnog držanja tijekom postupka, priznanja i kajanja te činjenicu da je majka osmero djece od kojih je čak šestoro maloljetno. Također, ukazuje da prvostupanjski sud nije dostatno cijenio doprinos svakog okrivljenika, smatra nespornim da je ona manje doprinijela počinjenju prekršaja a da je prvostupanjski sud unatoč tome izrekao identičnu kaznu oboma okrivljenima. U žalbi zbog ove žalbene osnove, okr. BF također ističe činjenicu da su oboje okrivljenih kažnjeni identičnom kaznom a njihova ponašanja nisu bila istog intenziteta te ističe nepotrebnost novčanog sankcioniranja za počinjeni prekršaj.

14. U odnosu na žalbeni navod okr. MF da je generalnu i specijalnu prevenciju bilo moguće postići primjenom opomene, treba navesti da se, sukladno odredbi čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona, uz ostale uvjete, opomena može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna i to u iznosu do 663,61 euro. Budući da je za prekršaj za koji je okrivljenica proglašena krivom propisana, osim novčane kazne, i kazna zatvora, to u konkretnom slučaju nema zakonskih uvjeta za primjenu mjere upozorenja opomene, zbog čega su ti žalbeni navodi neosnovani. U odnosu na žalbene navode oboje okrivljenih kojima odluku o prekršajnopravnoj sankciji pobijaju sa stajališta doprinosa svakog od njih inkriminiranom događaju i u tom smislu neosnovanosti da oboje budu kažnjeni istom kaznom treba navesti da je ovaj sud, s obzirom da protiv prvostupanjske presude tužitelj nije podnio žalbu, vezan zabranom reformatio in peius, iz kojeg razloga odluka o prekršajnopravnoj sankciji nije mogla biti razmatrana u pravcu je li nekom od okrivljenih, iz bilo kojeg razloga pa i iz razloga doprinosa inkriminiranom događaju, trebala biti izrečena veća kazna od zakonom propisanog posebnog minimuma, koju im je izrekao prvostupanjski sud.

15. Za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od najmanje 1.100,00 eura ili kazna zatvora od najmanje 45 dana pa novčana kazna koju je prvostupanjski sud izrekao okrivljenicima predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za taj prekršaj. Okolnost korektnog držanja tijekom postupka, koju ističe okr. HF, je, po ocjeni ovog suda, očekivana okolnost kod svakog građanina i ne može biti cijenjena ni kao olakotna okolnost, a pogotovo ne kao naročito izražena olakotna okolnost zbog koje bi bilo osnovano ublažiti kaznu ispod zakonom propisanog posebnog minimuma. Neosnovano okr. HF ističe okolnosti priznanja prekršaja jer je ona priznala samo objektivni učin djela, a koji jasno proizlazi i iz ostalih izvedenih dokaza, dok nije priznala svoju krivnju, iz kojeg razloga joj priznanje prekršaja nije moglo biti cijenjeno kao olakotna okolnost. Činjenica da su okrivljenici roditelji osmero djece je olakotna okolnost, ali po ocjeni ovog suda, u korelaciji sa stupnjem ugrožavanja zaštićenog dobra, pri čemu se naročito misli da su okrivljenici počinili težu vrstu nasilju, ne može se cijeniti naročito olakotnom koja bi pružila osnovu za ublažavanje kazne.

16. Stoga, cijeneći da u konkretnom predmetu nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugeriraju oboje žalitelja.

17. Odluku o troškovima prekršajnog postupka, okr. HF pobija posredno, kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa kako, dakle, žalba ne sadrži konkretne navode kojima se obrazlaže ova žalbena osnova, to je ovaj sud nije imao osnove preispitivati.

18. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenih. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenici bili lošeg imovnog stanja ili nesposobni za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njihovo uzdržavanje ni uzdržavanje osoba koje su dužni uzdržavati.

19. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 8. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Nada Horvatović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.