REPUBLIKA HRVATSKA

P-2231/2023

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Starom Gradu

21 460 Stari Grad

Novo Riva 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Ivanu Striniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Butoroviću, odvjetniku u Hvaru, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 24. lipnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica DČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isključiva vlasnica za cijelo sljedećih nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to:

čest. zem. [katastarska čestica], u naravi vrt, površine 2318 m²,

čest. zem. [katastarska čestica], u naravi vrt, površine 129 m²,

čest. zem. [katastarska čestica], u naravi vrt, površine 881 m²,

čest. zem. [katastarska čestica], u naravi vrt, površine 1090 m².

II. Ovlašćuje se tužiteljica da na temelju ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, za cijelo, na nekretninama iz točke I. izreke ove presude, uz istodobno brisanje dosadašnjeg zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva na ime Opća narodna imovina – Mjesni narodni odbor Hvar, odnosno njezina pravnog sljednika.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 4.194,98 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je izvanknjižna vlasnica i posjednica nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da su navedene nekretnine u zemljišnim knjigama upisane na ime Opće narodne imovine – Mjesni narodni odbor Hvar. Tužiteljica tvrdi da je pravo vlasništva stekla dosjelošću, uračunavanjem posjeda svojih pravnih prednika, a osobito posjeda obitelji DČ koji traje najmanje od revizije katastarskog operata 1952. godine. Tužiteljica ističe da su predmetne nekretnine u katastru od 1952. godine evidentirane u posjedovnom listu broj 404, k. o. [katastarska općina], na ime ĐČ pok. D, iz [adresa], kao njezina pravnog prednika. Nakon smrti ĐČ njegovu su imovinu naslijedili sinovi JČ za 2/3 dijela i ŽČ za 1/3 dijela. Nakon smrti JČ njegovu je imovinu naslijedila supruga DČ ud. JČ, koja je potom ugovorom o darovanju iz 1996. godine nekretnine i prava prenijela na FČ. U odnosu na udio ŽČ, FČ je pravo stekao na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 22. veljače 2008. godine. Naposljetku je FČ ugovorom o darovanju od 10. siječnja 2022. godine predmetne nekretnine darovao tužiteljici, svojoj supruzi.

2. Republika Hrvatska se u odgovoru na tužbu usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu. U odgovoru na tužbu navodi se da tužiteljica nije dokazala pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, osobito ne neprekidni posjed prednika u trajanju od 40 godina. Tuženica ističe da predmetne nekretnine nisu bile navedene u pojedinim ostavinskim rješenjima i ugovorima na koje se tužiteljica poziva, da su nekretnine zapuštene, da ih presijeca makadamski put, te da iskazi svjedoka i dokumentacija ne dokazuju posjed u opsegu i trajanju potrebnom za stjecanje prava vlasništva.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u tužbu, odgovor na tužbu, zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], posjedovni list broj 404 k. o. [katastarska općina], povijest promjena na katastarskim česticama, rješenja o nasljeđivanju iza ĐČ, JČ i DČ ud. JČ, ugovor o darovanju iz 1996. godine, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju iz 2008. godine, ugovor o darovanju iz 2022. godine, uvjerenje o statusu čestica, potvrdu Hrvatskih šuma, spis osiguranja dokaza ovog suda broj R1-401/2022, geodetsko vještačenje stalnog sudskog vještaka Petra Garmaza, dipl. ing. geod., zapisnik o očevidu, te je saslušao svjedoke AČ i OČ.

4. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da su predmetne nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čest. zem. [katastarska čestica], dok je u vlasničkom listu kao vlasnik upisana Opća narodna imovina – Mjesni narodni odbor Hvar. Iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da se radi o starom zemljišnoknjižnom upisu koji nije usklađen sa stvarnim posjedovnim stanjem na terenu.

5. Iz posjedovnog lista broj 404 k. o. [katastarska općina], kao i iz pribavljene povijesti promjena, proizlazi da su predmetne čestice u katastru evidentirane u posjedu obitelji DČ, odnosno ĐČ pok. D iz [adresa], još od revizije katastarskog operata 1952. godine. Sud je taj dokaz ocijenio osobito važnim jer je riječ o službenoj evidenciji koja vremenski potvrđuje da obitelj ĐČ nije počela isticati posjed tek uoči ovog postupka, nego da je posjedovno stanje evidentirano desetljećima prije pokretanja spora.

6. Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. ĐČ proizlazi da su ga naslijedili sinovi JČ i ŽČ, a iz daljnjih isprava proizlazi pravni slijed od JČ, preko njegove supruge DČ ud. JČ, do FČ, kao i pravni slijed od ŽČ do FČ na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Ugovorom o darovanju od **.**.2022. FČ je predmetne nekretnine, zajedno s drugim nekretninama, darovao tužiteljici DČ.

7. Iako predmetne nekretnine nisu u svim ranijim ispravama bile pojedinačno navedene po zemljišnoknjižnim oznakama, sud smatra da ta okolnost sama po sebi ne dovodi u pitanje utvrđeni posjedovni slijed. Naime, u postupku je odlučno pitanje da li su tužiteljica i njezini pravni prednici predmetne nekretnine posjedovali kao svoje, u zakonom potrebnom trajanju i kakvoći posjeda. Kod stjecanja vlasništva dosjelošću odlučan je stvarni, samostalni, pošteni i neprekinuti posjed, a ne isključivo formalno navođenje svake pojedine čestice u ranijim ispravama.

8. Iskazi saslušanih svjedoka potvrđuju navode tužiteljice. Svjedok AČ iskazao je da predmetne nekretnine poznaje od djetinjstva, da se radi o zemljištima na predjelu Trišćeno Borje, da su ih koristili članovi obitelji DČ, najprije ĐČ, a potom njegovi nasljednici, te da su se zemljišta koristila za ispašu, branje kića, ogrjev i povremeno za masline. Svjedok je naveo da nikada nije vidio da bi te nekretnine koristile druge osobe, niti je znao za bilo kakvo ometanje posjeda obitelji ĐČ. Svjedokinja OČ iskazala je da joj je stanje na terenu poznato neposredno više od 60 godina, da su se predmetne nekretnine u mjestu smatrale zemljištima obitelji ĐČ, da su ih koristili prednici tužiteljičina supruga, a potom FČ i tužiteljica. I ona je potvrdila da se zemljište koristilo na način primjeren takvoj vrsti otočkog zemljišta: za ispašu, branje kića, ogrjev i povremeno održavanje maslina, te da joj nije poznato da bi Republika Hrvatska ili neka treća osoba ikada izvršavala posjed na tim nekretninama.

9. Sud je iskaze navedenih svjedoka ocijenio uvjerljivima, životnima i međusobno suglasnima. Njihovi iskazi nisu izolirani, nego su potvrđeni službenim katastarskim podacima, poviješću promjena i nalazom vještaka u postupku osiguranja dokaza. Svjedoci su opisali način korištenja koji odgovara naravi i položaju predmetnih nekretnina. Kod zemljišta koja se nalaze izvan građevinskog područja, u otočkom kršu i niskoj makiji, posjed se ne očituje nužno stalnom intenzivnom obradom, već i povremenom ispašom, branjem ogrjeva, održavanjem maslina, poznavanjem međa i činjenicom da lokalna zajednica zemljište prepoznaje kao zemljište određene obitelji.

10. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Petra Garmaza, izrađenog u postupku R1-401/2022, proizlazi da su predmetne nekretnine identificirane na terenu, da se nalaze u predjelu Trišćeno Borje, da čine povezanu cjelinu, te da se na njima vide ostaci starih maslina i niska makija. Vještak je naveo da su katastarske čestice [katastarska čestica] presječene makadamskim putem, no ta okolnost, po ocjeni suda, ne isključuje posjed obitelji FČ na predmetnim nekretninama, niti sama po sebi dokazuje posjed tuženika. Put se u postupku pojavljuje kao terenska činjenica, ali nije dokazano da bi njegova izgradnja ili uporaba prekinula posjed tužiteljice ili njezinih prednika, niti da bi na temelju puta tuženik ili treća osoba stekla posjed predmetnih čestica.

11. Sud ne prihvaća prigovor tuženika da zapuštenost zemljišta isključuje dosjelost. Zapuštenost u današnjem stanju nije odlučna za ocjenu posjeda kroz proteklih više desetljeća. Iz iskaza svjedoka proizlazi da se zemljište ranije koristilo u skladu sa svojom naravi, a da je smanjenje obrade posljedica promjena načina života, prestanka stočarstva i općenitog napuštanja obrade takvih zemljišta. Time se ne dokazuje prestanak posjeda, osobito kada nije dokazano da je netko drugi stupio u posjed ili da je posjed tužiteljice i njezinih prednika bio osporen.

12. Prema članku 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pravo vlasništva stječe se dosjelošću samostalnim posjedom stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i traje zakonom određeno vrijeme. Prema članku 160. istog Zakona, u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme u kojem su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali stvar kao samostalni posjednici.

13. U ovom predmetu sud je utvrdio da su tužiteljica i njezini pravni prednici predmetne nekretnine posjedovali samostalno, pošteno, mirno i neprekinuto, najmanje od 1952. godine do danas. Posjed je najprije izvršavao ĐČ, potom njegovi nasljednici AČ i ŽČ, zatim FČ, a naposljetku tužiteljica DČ. Posjed je bio vidljiv u lokalnoj zajednici, nije bio tajan, nije bio pribavljen silom ili zlouporabom povjerenja, niti je dokazano da ga je tuženik ili bilo koja treća osoba osporavala.

14. Činjenica da su predmetne nekretnine zemljišnoknjižno upisane kao opća narodna imovina, odnosno da se radi o nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva, nije zapreka usvajanju tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju. Naime, iz izvedenih dokaza proizlazi posjed tužiteljičinih prednika dulji od 40 godina, a u postupku nije utvrđeno da bi usvajanjem tužbenog zahtjeva bila povrijeđena prava trećih osoba koje bi vlasništvo stekle pouzdanjem u zemljišne knjige ili na nekoj drugoj samostalnoj pravnoj osnovi. Naprotiv, zemljišnoknjižni upis je star, neusklađen sa stvarnim stanjem, dok katastarska evidencija i iskazi svjedoka potvrđuju dugotrajan posjed obitelji DČ.

15. Slijedom navedenog, sud zaključuje da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

16. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

17. Kako je tužiteljica izvanknjižna vlasnica koja je pravo vlasništva stekla dosjelošću, ovlaštena je na temelju ove presude, nakon njezine pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime, za cijelo, uz brisanje postojećeg neusklađenog zemljišnoknjižnog upisa. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 1. i članku 155. Zakona o parničnom postupku. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici, tuženica joj je dužna naknaditi potrebne troškove postupka, prema dostavljenom troškovniku i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je odlučeno kao u točki III. izreke.

Stari Grad, 8. srpnja 2026.

SUDAC

Ivan Strinić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna strana ima pravo žalbe, koja se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud. Rok za podnošenje žalbe je 15 dana.

DOSTAVITI:

- punomoćniku tužiteljice, e-oglasna ploča;

- ODO Split, e-oglasna ploča;

- u spis.