Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-468/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari tužitelja NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Kuduzu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate , nakon glavne rasprave održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: 09/05, sklopljenog dana 16. svibnja 2005. godine, potvrđen po javnom bilježniku Dinku Đurđeviću, dana 6. lipnja 2005. godine, pod brojem: OU-167/05-1 u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope te ugovorena valutna klauzula.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata stečenog bez osnove isplati ukupni iznos od 2.010,17 eur uvećan za zatezne kamate tekuće na taj iznos od dana 01. listopada 2015. god. obračunatih po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 01. siječnja 2023. god. obračunate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena te od 01. siječnja 2024. god. obračunate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu preko iznosa navedenog pod točkom II. izreke do zatraženog ukupnog iznosa od 6.845,47 eur tužbeni zahtjev se odbija.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu navodeći da je s tuženikom dana 16.5.2005. godine sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj: 09/05 koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Dinku Đurđeviću dana 6.6.2005. godine pod brojem:

OU-167/05-1 . Navedenim je ugovorom ugovoren rok otplate kredita od 30 godina u jednakim mjesečnim anuitetima, s time da su početno ugovoreni mjesečni anuiteti iznosili 326,78 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

2. Pored glavnice od 62.330,00 CHF tužitelj je sukladno čl. 2. Ugovora bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja nije bila izričito ugovorena kao promjenjiva, no ugovoreno je kako će se promjena kamatnih stopa vršiti temeljem Odluke o kamatnim stopama kreditora, a na dan sklapanja ugovora ona je iznosila 4,90 % godišnje. Osim promjenjive kamate čl. 1. Ugovora ugovorena je i valutna klauzula kojom se mjesečni iznos otplate kredita računao prema vrijednosti valute švicarski franak (CHF). Tuženik je u više navrata jednostranom odlukom mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, zbog čega je došlo do velike razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima. Osim toga, ugovaranjem valutne klauzule u valuti CHF došlo je do velike razlike u mjesečnim anuitetima jer je valuta CHF doživjela velike promjene u vrijednosti. Uslijed navedenih promjena tuženik je temeljem razlika u kamatama i valuti po svakom mjesečnom anuitetu neosnovano stekao po mišljenju tužitelja ukupan iznos od preko 20.000,00 kn.

3. Tužitelj i tuženik su dana 11.1.2016. godine sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR broj: 09/05-5. Ističe da je izvršenom konverzijom i Dodatkom Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR nije riješio sporno pitanje kamata i tečajne razlike, jer je konverzija provedena sukladno odredbama ZIDZPK, a odredbom čl. 19.c ZIDZPK propisano je da konverzija podrazumijeva promjenu valute odnosno valutne klauzule u kojoj je kredit podignut, a odredbom čl. 19.b ZIDZPK propisano je da je svrha konverzije da se krediti denominirani u CHF izjednače s položajem kredita denominiranih u EUR. Načinom na koji je tuženik proveo konverziju tužitelj nije obeštećen po pitanju preplaćenih iznosa na ime kamata i tečajnih razlika. Tužitelj je s tuženikom pokušao spor riješiti mirnim putem, tako što mu se obratio zahtjevom za mirno rješenje spora 15.4.2019. godine, no tuženik je 25.4.2019. godine odbio takav zahtjev tužitelja.

4. Tužitelj ističe da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž -7129/13 od 13.6.2014. godine i broj: Pž-6632/17 od 14.6.2018. godine te Vrhovnog suda RH broj:

Revt-249/14 od 9.4.2015. godine pravomoćno utvrđeno da je tuženik kamatne stope mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača – korisnika kredita, što je za posljedicu imalo ništetnost navedene nepoštene ugovorne odredbe. Također je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, time što je ugovorio švicarski franak kao valutu za koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja ugovora nije kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Navedeno je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 138.a).

5. Tužitelj smatra da je tuženik prekršio odredbu čl. 562. Zakona o zaštiti potrošača jer odredbe ugovora kojim se uređuje kamatna stopa i valutna klauzula nisu sastavljeni jasno i razumljivo, pa tužitelj nije mogao pretpostaviti da bi ovakve posljedice za n jega mogle proisteći iz predmetnog ugovora. Da je, tužitelj sasvim sigurno ne bi pristao na takve odredbe niti bi potpisao predmetni ugovor. Tužitelj osim toga nije bio u dovoljnoj mjeri informiran od strane tuženika, da bi bio u stanju predvidjeti sve ekonomske posljedice koje mu naprijed navedena dva promjenjiva ugovora mogu prouzročiti. Ističe da je tuženik iskoristio svoj položaj i protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnuo ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli o kojima tužitelj kao potrošač nije imao priliku pregovarati, s obzirom na to da se radi o tipskom ugovoru tuženika. Navedeno ponašanje tuženika dovelo je do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka Ugovora o kreditu i to na štetu tužitelja, jer su pojedine odredbe ugovora ostavljene na dispoziciju tuženika da ih kasnije izmijeni bez suglasnosti tužitelja, što je u suprotnosti s čl. 26. Zakona o obveznim odnosima.

6. Ističe da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena, pa samim time i ništetna, pa su sve jednokratne primjene kamatne stope, što ih je tuženik podizao bile nezakonite, što znači da je tužiteljeva obveza u cijelom utuženom razdoblju mogla biti jedino plaćanje redovne kamate po stopi od 4,90 % godišnje, što je početna kamatna stopa. Osim toga, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je također nepoštena pa bi tuženik bio eventualno u obvezi platiti anuitete prema tečaju CHF koji je vrijedio na dan sklapanja Ugovora o kreditu. Tuženik je stoga stekao iznos novca koji je tužitelj preplatio zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, pa tužitelj smatra da ima pravo potraživati preplaćeni iznos temeljem odredaba Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje institut stjecanja bez osnove.

7. Kako tužitelj ne raspolaže podacima koji su potrebni da bi se specificirao tužbeni zahtjev, a koje podatke mu tuženik nije na njegov zahtjev dao, to tužitelj nije mogao specificirati tužbeni zahtjev s navođenjem svakog pojedinačnog iznosa razlike preplaćene kamate i tečajne razlike u pojedinom anuitetu na koji potražuje zateznu kamatu. Tužbeni zahtjev je tužitelj stoga postavio okvirno, a tek nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja tužitelj će biti u mogućnosti specificirati tužbeni zahtjev sukladno čl. 186.b st. 3. ZPP-a. Tužitelj je potom nakon provedenog dopunskog vještačenja postavio tužbeni zahtjev kao u izreci.

8. U odgovoru na tužbu tuženik osporava zahtjeve tužitelja kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine, kao i činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik osporava osnovu i tijek zateznih kamata. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 13. lipnja 2014. godine.

9. Tuženik ističe kako odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije niti jednom odlukom proglašena ništetnom, a niti sam tužitelj u historijatu tužbe obrazlaže ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jer se tužitelj osvrće na "modus" promjenjivosti, stoga tuženik predlaže odbiti takav zahtjev utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Isto se odnosi i na valutnu klauzulu kao takvu. Ističe da tužitelj nije dokazao pretpostavku za podnošenje stupnjevite tužbe iz čl. 186 .b st. 3. ZPP-a. Tuženik nadalje ističe da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje: ZIDZPK/15) s obzirom na to da su tužitelj i tuženik 11. siječnja 2016. godine sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom. Ističe da su sve tužiteljeve uplate i s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate kredita kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita u skladu s odredbama ZIDZPK/15. Ističe da je tužitelj slobodnom voljom prihvatio konverziju sklapanjem Dodatka/Aneksa Ugovoru o kredit između tužitelja i tuženika, te da je nastao pravni odnos koji je zakonodavac upravo i imao u vidu kada je tužitelju ponudio mogućnost konverzije koji mu banka nije mogla uskratiti. Sklopljeni pravni posao povodom tužiteljeva prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, jest pravni posao kojim su stranke isključivo po izboru tužitelja riješile sve svoje pravne odnose prije i poslije konverzije na način propisan zakonom.

10. Tuženik nadalje ističe da su tužitelju kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu i da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon toga razdoblja kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite. Tužiteljeve tvrdnje u pogledu naknadnog osporavanja preplate po osnovi promjene CHF tečaja također nisu osnovane, jer je preplata i po toj osnovi uzeta u obzir na način kako je to propisano ZIDZPK/15. Tuženik stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

11. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ističe da tužitelj nije dokazao da je potrošač, jer iz predmetnog Ugovora proizlazi da je sredstva kredita koristio radi kupnje kuće. Ističe da zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati, budući se svrha ne podrazumijeva i na tužitelju je teret dokaza u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača.

12. U daljnjem tijeku postupka tuženik ističe da je tužitelj podneskom od 17.4.2022. godine preinačio tužbeni zahtjev te da se protivi toj preinaci. Ukoliko sud dopusti navedenu preinaku tuženik ističe prigovor zastare na sve preinačene iznose. Ističe kako je tužbeni zahtjev zastario u cijelosti jer je podnesen kao jedinstven i sumaran tužbeni zahtjev za isplatu po dvije različite osnove, po osnovi promjene kamatne stope i primjene CHF valutne klauzule nakon više od pet godina od pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora u odnosu na osnovu koja je ranije postala pravomoćna (način promjene kamatne stope – 13. lipnja 2014.) pa je kao takav nerazumljiv. Neovisno o tome, tuženik ističe kako je tužiteljev zahtjev za isplatu navodne preplate po osnovi promjene kamatne stope svakako zastario.

13. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja (list 236-237) i vještakinju Đurđicu Smrček – Barjaktar dipl. oec. (list 218-219) te je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu od 16.5.2005. godine (list 5-7), u pregled efektivnih kamatnih stopa – realne godišnje kamatne stope (list 8-17), u Dodatak Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015), konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR od 11.1.2016. godine (list 18-23), u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 24), u potvrdu javnog bilježnika Sandre Naumovske od 11.1.2016. godine (list 25), u dopis Zagrebačke banke d.d. od 12.11.2015. godine (list 41), u izračun konverzije (l ist 43- 49), u prijedlog izmjena Ugovora o kreditu (list 53-56), u presudu rješenje Vrhovnog suda RH broj: Rev-2245/17-2 (list 66-71), u presudu Županijskog suda Splitu broj: Gž- 2579/2017-4 (list 72-73), u presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž- 1382/2017-3 (list 74-76), u presudu i rješenje Županijskog suda u Dubrovniku broj: Gž- 681/2017-2 (list 77-78), u potvrdu o primitku zahtjeva (list 79), u odgovor na dopis Zagrebačke banke d.d. od 25.4.2019. godine (list 80), u rješenje Vrhovnog suda RH broj: Rev-2868/2018-2 (list 81-82), u presudu Županijskog suda u Zadru broj: Gž- 781/2016-2 (list 83-84), u presudu Županijskog suda u Zadru broj: Gž-931/2016-2 (list 85-88), u rješenje Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-1562/2017-2 (list 89-91), u rješenje Županijskog suda u Vukovaru broj: Gž-52/2020-2 (list 116-117), u rješenje Županijskog suda u Vukovaru broj: Gž-52/2020-2 (list 124-125), u nalaz i mišljenje sudske vještakinje Đurđice Smrček – Barjaktar dipl. oec. od 4.10.2021. godine (list 150-157), u očitovanje sudske vještakinje Đurđice Smrček – Barjaktar dipl. oec. od 19.11.2021. godine (list 188-191), u pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (list 205), u dopunu nalaza sudske vještakinje Đurđice Smrček – Barjaktar dipl. oec. od 4.4.2022. godine (list 243-245), u dopunski nalaz i mišljenje sudske vještakinje Bernarde Hunjadi dipl. oec. od 31.12.2025. godine (list 360-374).

14. Temeljem uvida u Ugovor o namjenskom kreditu broj ugovora: 09/05, kreditna partija: 7102708422 od 16.5.2005. godine (list 5-7) solemniziranog kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića iz [adresa] 6.6.2005. godine pod brojem: OU- 167/05-1, utvrđeno je da je Zagrebačka banka d.d. s tužiteljem NZ kao korisnikom kredita, zaključila Ugovor o kreditu kojim se je banka obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos od 62.330,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u anuitetima iznos od 62.330,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 4,90 % godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Rok otplate kredita iznosi 30 godina. Rok korištenja kredita iznosi 6 mjeseci od dana sklapanja ugovora, tj. do 6.11.2005. godine. Kredit se koristi isplatom kupoprodajne cijene od 51.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na račun prodavatelja, a ostatak na račun korisnika kredita. Namjena kredita je kupnja kuće. Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 326,77 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora.

15. Nakon podizanja predmetnog kredita pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio se spor radi zaštite kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb, Ljudevita Posavskog 48, protiv tuženika osam banaka, među kojima je 1. tužena bila ovdje tužena Zagrebačka banka d.d.

16. U tome postupku donesena je presuda broj: 26.P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, kojom je pod točkom 1. utvrđeno da je 1. tužena Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1.4.2005. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1. tužena Zagrebačka banka d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time 1. tužena Zagrebačka banka d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 96/03) u razdoblju od 1.4.2005. do 6.8.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.9.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 1. tužene Zagrebačke banke d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 1. tužena Zagrebačka banka d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku 1. tužene Zagrebačke banke d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

17. Donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43 Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine u kolektivnom sporu pravomoćno je odlučeno da je Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

18. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. godine pravomoćno je utvrđeno da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine, gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.

19. Predmet ovoga spora je zahtjev za isplatu s osnova izvršene preplate temeljem ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjive kamate i promjene tečaja CHF po Ugovoru o namjenskom kreditu broj: 09/05, kreditna partija: 7102708422 od 16.5.2005. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, te tužitelj zahtijeva glavnicu izvršene preplate od početka otplate do konverzije kredita i zatezne kamate na navedene glavnice.

20. Kako se tužitelj izričito pozvao na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koje se odnose i na ovdje tuženika Zagrebačku banku d.d., odgovarajućom primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014, 110/2015 i 14/2019 – dalje: ZZP) te čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP) te presude imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjive kamatne stope iz predmetnog ugovora. Tužitelj je u svome iskazu (list 236- 237) naveo da je predmetni kredit podigao za kupovinu kuće u [adresa] u kojoj i sada živi, iskazao da je bio klijent tuženika, da su mu u banci ponudili taj kredit i on im je vjerovao. Prilikom podizanja kredita nije posebno pregovarao o visini kamatnih stopa. Bilo mu je bitno da podigne kredit i da si može kupiti kuću. Prilikom podizanja kredita nije se raspitivao o tečaju CHF. Bio je svjestan da tečaj može rasti i padati jer mu je tako rečeno. U druge banke nije išao, jer je Zagrebačka banka d.d. bila njegova banka. Nije bio svjestan rizika da kamatna stopa može rasti ili padati. Iz razgovora s osobnom bankaricom nije mogao predvidjeti ovakve posljedice koje je pretrpio tijekom otplate kredita. Nije mogao predvidjeti da će doći do ovakvih promjena i povećanja rata tijekom otplate kredita. Kako je odnos između tužitelja i tuženika prema njegovom iskazu bio zasnovan na povjerenju, a tuženik tužitelja nije prema njegovom iskazu upoznao s mogućnostima promjene kamatnih stopa, a niti s mogućnošću znatne promjene tečaja CHF tijekom otplate kredita, tužitelj nije mogao predvidjeti posljedice te je stoga iskazom tužitelja potvrđena ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, a koja je utvrđena u kolektivnom sporu.

21. Stoga je sud sukladno odluci Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž- 7129/13-4 od 13.6.2014. godine, odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 249/14-2 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2018- 10 od 14. lipnja 2018. godine i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine i iskazom tužitelja utvrdio da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovora promjenjiva s jednostranom odlukom banke o kojima se nije pregovaralo, te je donio odluku kao pod točkom I. izreke presude.

22. Kako je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine utvrđena ništetnost odredbe ugovora u dijelu koji se odnosi na promjenjivu stopu redovne kamate, te koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu gdje je utvrđena ništetnost ugovorene valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a tužitelj je tuženiku temeljem tih ništetnih povećanih kamatnih stopa i ništetne valute vezane za švicarski franak otplaćivao kredit, temeljem čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) u slučaju djelomične ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem ništetne odredbe. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

23. U ovome slučaju osnova plaćanja promjenjivih kamata i valute vezane za CHF temeljena na Ugovoru o namjenskom kreditu je otpala utvrđenjem ništetnim tih odredbi ugovora, te je tuženik temeljem čl. 1111. ZOO-a obvezan izvršiti povrat primljenih novčanih sredstava, sukladno čl. 1115. ZOO-a kao nepošten stjecatelj s zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dana stjecanja do isplate. Navedeno je osnovno pravilo ukoliko nije izvršena konverzija kredita.

24. Tijekom postupka je utvrđeno da je po predmetnom kreditu zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama o dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR od 11.1.2016. godine (list 18-23) sukladno čl. 19.c st. 1. toč. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje: ZIDZPK/15) te da je provedena konverzija kredita iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. godine i da je postignut sporazum o raspolaganju preplatom, namirenjem budućih anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

25. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZPK /15, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te se postiže sporazum iz čl. 19.c toč. 6. ZIDZPK/15 na način kako to nalaže zakon.

26. Dakle, tijekom postupka je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF te je tužitelj temeljem tih ništetnih odredbi otplaćivao kredit od početka otplate pa sve do trenutka konverzije 30.9.2015. godine . U takvim okolnostima, da nije izvršena konverzija, tuženik bi bio dužan tužitelju izvršiti povrat isplaćenog iznosa koji je utvrđen ništetnim za cijelo razdoblje otplate do konverzije, a koji prelazi iznos iznad početne kamatne stope i iznos iznad početnog tečaja CHF s zakonskim zateznim kamatama na svaki taj iznos.

27. Prema dopunskom nalazu i mišljenju sudske vještakinje Bernarde Hunjadi dipl. oec. od 13.12.2025. godine (list 360-374) tužitelj je tuženiku za razdoblje otplate kredita do konverzije izvršene dana 30.9.2015. godine po osnovi povećanja kamatne stope koja je bila iznad početne stope isplatio više iznos od 1.687,62 eur, a po osnovi promjene tečaja koji je bio iznad početnog tečaja isplatio više 3.147,68 eur, po obje osnove ukupno 4.835,30 eur. Zatezne kamate na navedene iznose i to na povećane kamatne stope od početka otplate do konverzije 30.9.2015. godine iznosile su 1.140,75 eur, a na više plaćene anuitete zbog promjene tečaja CHF iznosile su 869,42 eur, što ukupno iznosi po obje osnove 2.010,17 eur. Sveukupno je po osnovi glavnice i po osnovi zakonskih zateznih kamata plaćen iznos od 6.845,47 eur. Navedeni nalaz koji je sačinjen od stručne osobe i jasno obrazložen, na koji stranke nisu imale primjedbe, sud prihvatio u cijelosti.

28. Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 6.845,47 eur utvrđen nalazom vještaka.

29. Učinak konverzije prema ZIDZPK/15 djeluje od početka otplate kredita te omogućava uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojoj bi se tužitelj našao i bez postojanja nepoštenih ugovornih odredbi. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, sama po sebi ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana ovdje tuženik stekao od potrošača ovdje tužitelja po osnovi nepoštene ugovorne odredbe i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje. Zaključenjem Aneksa Ugovora o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa ZIDZPK/15 uspostavljena je ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri i u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZIDZPK/15. Interveniranje u takav pravni odnos na način kojim tužitelj zahtijeva unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZIDZPK /15 po ocjeni ovoga suda bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja. U takvim okolnostima tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva glavnicu preplaćenih iznosa na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF u iznosu od 3.147,68 eur i promjenu kamatnih stopa u iznosu od 1.687,62 eur, što ukupno iznosi 4.835,30 eur nije osnovan, te ga je sud odbio i odlučio kao pod točkom III. izreke.

30. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio i zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi za razdoblje od početka otplate kredita do dana konverzije 30.9.2015. godine prema nalazu vještaka u iznosu od 2.010,17 eur. Kako zatezne kamate na preplaćene iznose nisu obuhvaćene obračunom u konverziji niti su uređene odredbama ZIDZPK tužbeni zahtjev je u tome dijelu osnovan temeljem općeg propisa iz čl. 1111. i čl. 1115. ZOO te je sud u tome dijelu usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom II. izreke.

31. Pri donošenju odluke pod točkama II. i III. izreke sud je imao u vidu stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. godine.

32. Podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26.P-1401/2012 dana 4.4.2012. godine temeljem čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara predmetne tražbine i rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tome predmetu, danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine u odnosu na promjenjivu kamatu koja je utvrđena ništetnom, te danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF.

33. Od 13.6.2014. godine u odnosu na kamatu i od 14.6.2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF do dana podnošenja tužbe u ovome predmetu 11.6.2019. godine nije protekao opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a u kojem zastarijevaju tražbine restitucijskog zahtjeva temeljene na odredbama stjecaja bez osnove, pa stoga prigovor zastare nije osnovan.

34. Pri donošenju navedene odluke sud je imao u vidu stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-2245/2017-2 od 20.3.2018. godine.

35. Prema čl. 5. i 6. Ugovora o namjenskom kreditu od 16.5.2005. godine (list 5-7) kredit se koristi isplatom kupoprodajne cijene na račun prodavatelja u iznosu od 51.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a ostatak na račun korisnika kredita. Namjena kredita je kupnja kuće. Kako je tužitelj kao fizička osoba sklopio ovaj pravni posao na tržištu u svrhu kupnje kuće, što je potvrdio i u svome iskazu na raspravi (list 236-237), koji nije namijenjen njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, po ocjeni ovoga suda temeljem čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003) tužitelj ima svojstvo potrošača.

36. Tužitelj je nakon zaključenja prethodnog postupka dostavio podnesak kojim je precizirao tužbeni zahtjev (list 250-252 i 379-380).

37. Odredbi čl. 190. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) temeljem čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19) dodan je novi stavak 2., temeljem kojega tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako je tužitelj o visini svoje tražbine saznao tek nakon provedenih vještačenja, sud je sukladno navedenoj odredbi dopustio preinaku tužbe.

38. Odluku o parničnom trošku u ovom postupku sud temelji na činjenici da je tužitelj zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv trgovca kao jače strane u njihovom međusobnom pravnom odnosu u pravnoj stvari u kojoj domaća sudska praksa nije ustaljena. Nadalje, odluka se temelji i na činjenicama da je ovaj postupak s posebnim okolnostima u kojima obilježje nije stranačka ravnopravnost, te tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh jer sudska praksa o spornom pitanju nije bila ujednačena i tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh. U takvim okolnostima, usprkos činjenici što je tuženik u ovome postupku uspio u većem omjeru i da bi tužitelj tuženiku trebao podmiriti razmjerne parnične troškove, stav je ovoga suda da je primjereno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Pri donošenju odluke sud je imao u vidu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. godine.

39. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 8. srpnja 2026.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćniku Luki Kuduzu, odvjetniku iz Osijeka, Sunčana 18,

2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija j.t.d. iz Zagreba, Iblerov trg 10/VII, Galleria Importanne.