Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-726/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, Zadar, Braće Vranjanin 8, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 13. svibnja 2026., u nazočnosti tužitelja i zamjenice punomoćnika tužitelja Antonije Banić, odvjetnice u Zadru, te nakon objave presude dana 08. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ispravlja se pogrešan upis određen rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, sadržan u zapisniku broj Z-10211/2015/1943, na način da se tužitelj TR, OIB: [osobni identifikacijski broj] uknjiži kao vlasnik nekretnine katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica], zv. Rajski gaj, u naravi pašnjak, ukupne površine 16487 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeno brisanje istog prava s imena Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, naknaditi tužitelju pričinjeni trošak parničnog postupka od 1.800,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Dana 05. travnja 2024. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja TR protiv tužene Republike Hrvatske u kojoj tužitelj navodi da je stvarni vlasnik i posjednik za cijelo nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], zv. Rajski gaj, u naravi pašnjak površine 16487 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , a na kojoj je upisano pravo vlasništva Republike Hrvatske, za cijelo, a ujedno je u C listu uknjižena stvarna služnost u korist Vodovod d.o.o. Tužitelj tvrdi da je vlasništvo opisane nekretnine stekao dosjelošću, poštenim posjedovanjem osobno i putem pravnih prednika, naime, u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu predmetne nekretnine nalazio se još djed tužitelja, zatim otac tužitelja, pok. DR, a danas i sam tužitelj, s tim da se ovdje se ističe kako je predmetna nekretnina pripala u odvojen posjed i vlasništvo upravo TR, slijedom čega njegov brat CR ne polaže nikakva vlasnička prava na istu. Na predmetnoj nekretnini nalazi se, po tužitelju, pašnjak koji se nalazio u vlasništvu prednika tužitelja, a danas i samog tužitelja te koji je obrađivan i uređivan od strane istih. Tužitelj ističe da se osobno i putem svojih prednika nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine više od sto godina i u tome ih nitko nikad nije uznemiravao. Tužitelj je uz osnovni tužbeni zahtjev usmjeren na ispravak pogrešnog upisa u tužbi još postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine.

2. U odgovoru na tužbu tužene Republike Hrvatske koji je zaprimljen u spis 07. svibnja 2024. ista se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, pritom ističući da u prilog svojih tvrdnji tužitelj ne dostavlja sudu niti jedan relevantan dokaz osim prijedloga za uviđaj uz sudjelovanje vještaka mjernika. Tužena smatra da tužitelj ničim nije dokazao svoje pravo vlasništva, dakle sudu nije dostavljen niti jedan relevantan dokaz na okolnost stjecanja prava vlasništva istoga dosjelošću odnosno nije dostavljen niti jedan dokaz iz kojeg proizlazi da bi upravo tužitelj nasl ijedio predmetnu nekretninu od svog pok. oca DR. Slijedom svega navedenog predlaže se naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao nesluženu kopiju izvatka iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 04. travnja 2024. (ls 5), zapisnik povodom preoblikovanja zemljišne knjige pred Općinskim sudom u Zadru poslovni broj Z-10211/2015/1943 od 12. listopada 2018. (ls 19-21), na licu mjesta saslušani su svjedoci GR (ls 27) i HR (ls 28), izvršen je uvid u skicu sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića s prilogom (ls 32 - 33), saslušani su svjedoci ZR (ls 40), ER (ls 41) i FR (ls 50), te je proveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja TR (ls 51).

4. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221 a ZPP -a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj ona j koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost navoda iz povjesnice tužbe te tijekom postupka.

5. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

6. Prema odredbi čl. 115. st. 1. ZV proizlazi da na temelju valjanoga pravnog posla kojem mu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.

7. Prema odredbi čl. 120. st. 1. ZV proizlazi da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

8. Prema odredbi čl. 128. st. 1. ZV proizlazi da nasljednik stječe vlasništvo nasljeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određenog.

9. Prema odredbi čl. 129. st. 1. ZV proizlazi da kada je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka.

10. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz st. 4. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba steći će dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga i stavaka 2. i 3. ovoga članka.

11. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2. te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjedni sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5 te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

12. Obzirom se u predmetnoj pravnoj stvari radi o postupku koji je pokrenut nakon provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], sud će također ukazati i na odgovarajuće odredbe zemljišnoknjižnog prava primjenjive na konkretni slučaj, s tim da sud obzirom na čl. 241. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19 i dr., koji je stupio na snagu 28. lipnja 2019., dalje ZZK/19) smatra da na konkretnu situaciju treba primijeniti odredbe "starog" Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96 i dr., dalje ZZK/96) i to iz razloga jer je predmetni postupak obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] započeo prije stupanja na snagu ZZK/19.

13. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZZK/96 proizlazi da zemljišne knjige i izvadci uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

14. Prema odredbi čl. 195. st. 5. ZZK/96 proizlazi da će zemljišnoknjižni sud uputiti osobe čije prijave ili prigovore (misli se u postupku preoblikovanja zemljišne knjige) nije usvojio u cijelosti ili djelomično, da svoje navodno pravo ostvaruju u parnici tužbom za ispravak.

15. Prema odredbi čl. 197. st. 1. ZZK/96 proizlazi da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo, između ostalih, osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku, dok iz stavka 3. te odredbe proizlazi da se na tužbu za ispravak na odgovarajući način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.

16. Ne bi se trebalo ukazivati spornim među strankama sljedeće:

16.1. Da je od strane Općinskog suda u Zadru proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i za koji postupak se ima smatrati nespornim, pače notornim, da je isti započeo u smislu izlaganja pred sudskom komisijom 2015. godine i to pod skupnim poslovnim brojem Z-10211/2015/,

16.2. Da na ls 19-21 u preslici prileži zapisnik poslovni broj Z- 10211/2015/1943 sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Zadru na ročištu održanom dana 12. listopada 2018., a koji zapisnik da se odnosi na novoformiranu čest. zem. [katastarska čestica], Rajski gaj, pašnjak površine 16487 m2, koja da je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz daljnju napomenu da je na zapisnik konstatirano da su pristupili CR i TR, potom da je konstatirano na zapisnik da novoformirana čest. zem. [katastarska čestica] odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] površine 508502 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog prava vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo, nakon čega je na sudski zapisnik konstatirano da evidentirani posjednik (napomena suda: za zaključiti je da se misli na CR) navodi da je predmetna nekretnina prvobitno bilo vlasništvo njegova oca pok. DR koji je istu darovao bratu TR te da on (napomena suda: za zaključiti je da se misli na CR) ne polaže nikakva prava u odnosu na predmetnu nekretninu , slijedom čega je spomenuti sudski zapisnik doneseno rješenje po kojem će se prije navedena čestica nove oznake upisati u novi zk. ul. [broj ZK uloška] preoblikovane zemljišne knjige kao vlasništvo Republike Hrvatske za cijelo,

16.3. Da u predmetnom parničnom spisu nije priložen prigovor koji bi bio podnesen protiv upisa prava vlasništva Republike Hrvatske na koji se sud osvrnuo pod točkom 16.2. obrazloženja niti je priložen sudski zapisnik koji bi eventualno bio sačinjen povodom izjavljenog prigovora, s tim da prije navedenu činjenicu tijekom ovog postupka tužena Republika Hrvatska nije dovodila u pitanje, odnosno nije ju učinila spornom.

17. Prije samog osvrta na meritum tužbenog zahtjeva, a obzirom se tužitelj TR u povjesnici njegove tužbe poziva na činjenicu da njega niti njegove prednike nikada nitko nije uznemiravao u posjedu predmetne nekretnine, da je isti u biti ukazivao na dosjelost kao temelj stjecanja vlasništva na predmetu spora, ovaj sud želi ukazati na shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u predmetu broj Rev291/14-2 od 17. travnja 2018. koje glasi:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona.

Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“ 18. Nastavno na prethodni odlomak obrazloženja ove presude, a vezano za dio gdje se spominje "zakonska odredba koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo", ovdje se želi pojasniti da kada je 1. siječnja 1997. stupio na snagu ZV, da je isti u svojoj odredbi čl. 388. st. 4. propisivao da se u računanje dosjelosti na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije toga datuma. Međutim, kako je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci donesenoj 17. studenog 1999. ukinuo prije navedenu odredbu čl. 388. st. 4. ZV te kako su naknadno pred Europskim sudom za ljudska prava vođeni postupci u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. i u kojim predmetima su donesene odluke Europskog suda sukus kojih je taj da ukoliko tužitelj uspije dokazati kontinuirani i samostalni posjed na nekoj konkretnoj nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u režimu društvenog vlasništva, a da pritom tužitelj dokaže da je taj posjed po svojoj kvaliteti u najmanju ruku bio pošten (misli se na poštenje kako ga definira ranije citirana odredba iz čl. 18. st. 3. ZV), da se tužitelj može pozivati na institut dosjelosti kao način stjecanja vlasništva na konkretnoj nekretnini, ali isti pritom mora dokazati da je to posjedovanje u svom kontinuitetu trajalo barem četrdeset godina prije onog prethodno spomenutog datuma 17. studenog 1999., kao što tužitelj, obzirom na ranije ukazano pravno shvaćanje iz revizijske odluke broj Rev - 291/14-2 od 17. travnja 2018., ujedno mora dokazati da na predmetu spora "ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba".

19. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, uključujući činjenice na koje je sud ukazao ranije u obrazloženju ove presude i koje ne bi trebale biti sporne među strankama, ovaj sud zaključuje da je tužitelj TR uspio dokazati po svojim pravnim prednicima, i to preko oca danas pok. DR (umrlog 2010.), a prije njega preko očeva strica, UR (umrlog 60-ih godina prošlog stoljeća), slijed kontinuiranog i samostalnog posjedovanja nekretnine koja je predmet ovog postupka, u najmanju ruku negdje od sredine prošlog stoljeća pa na dalje, slijedom čega da se isti prema tuženoj Republici Hrvatskoj može pozivati na to da je stečeno pravo vlasništva na utuženoj nekretnini temeljem dosjelosti , a da su u konkretnom slučaju uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću već nastupili prije onog datuma 17. studenog 1999., dakle, u svakom slučaju prije nego što je 2015. počeo postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i u kojem postupku je kao vlasnik utužene nekretnine upisana upravo tužena. Naime, ponavlja se od strane ovog suda da je dana 17. studenog 1999. Ustavni sud ukinuo čl. 388. st. 4. ZV koji je propisivao da se u računanje dosjelosti na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije toga dana. Da su se tužitelj, odnosno njegovi prije navedeni prednici nalazili u faktičnom i kontinuiranom posjedu predmeta spora u najmanju ruku od sredine prošlog stoljeća ovaj sud zaključuje iz dokaza provedenih tijekom ovog postupka, a prije svega se tu misli na iskaze saslušanih svjedoka GR pok. T (rođenog 1950.), HR pok. D (rođenog 1954.), IR (rođenog 1950.), ER pok. C (rođenog 1954.) i FR pok. G (rođenog 1962.), a iz čijih iskaza u bitnome ovome sudu proizlaze slijedeća utvrđenja:

- da je RR, stric tužiteljeva oca DR, došao u mjesto [adresa] iz mjesta Zelengrad početkom 20-og stoljeća, a isti da je ovu česticu koristio tako da je na nju dovodio i čuvao ovce, krave, a isti da je preminuo 60 -ih godina prošlog stoljeća (napomena suda: tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi 1962. godinu),

- da je nakon smrti Frane Mitrovića 60-ih godina prošlog stoljeća, obzirom isti u trenutku smrti nije imao žive vlastite djece, da je predmetnu česticu nastavio koristiti njegov sinovac, a tužiteljev otac DR, također na način da je na istoj držao ovce, ujedno je na tu česticu dolazio i sjeći smreke, a tužiteljev otac da je česticu malo po malo i ograđivao, dijelom suhozidom, a dijelom dračom,

- da je tužiteljev otac DR preminuo 2010., a na predmetnoj čestici da ga je naslijedio sin, ovdje tužitelj TR, a to obzirom su se Milina preostala djeca, i to sin CR i tri kćeri, odrekli svojih prava u korist svoga brata – ovdje tužitelja,

- da kroz vremenski period koji je relevantan za presuđenje, tj. gledajući barem od sredine prošlog stoljeća pa na dalje, prednicima tužitelja, a to su njegov otac DR, a prije njega stricu tužiteljeva oca RR, nitko nije smetao u korištenju predmetne čestice.

20. Za istaći je da je sud iskazima gore navedenih svjedoka odlučio pokloniti vjeru jer s jedne strane nije našao razloga da bi ti svjedoci neosnovano svjedočili u korist tužitelja, odnosno na štetu tužene, posebice jer se radi o svjedocima koji su svi ili rođeni ili imaju prebivališta u mjestu [adresa] gdje se nalazi predmetna nekretnina, a neki od njih imaju u vlasništvu u blizini svoje čestice, a pritom se prvenstveno misli na svjedoke GR pok. T i HR pok. D , radi čega je razumno za pretpostaviti da ovi svjedoci imaju relevantna saznanja o nekretnini koja je predmet spora.

21. Nastavno na zaključivanje suda iz nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude, ovaj sud potom želi ukazati da je Republika Hrvatska potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako i od 2013. članica Europske unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te konvencije, pa je tako dužna primjenjivati Protokol br. 1 uz Konvenciju, a isto tako je dužna primjenjivati odluke ELJSP. Sud ukazuje na potonji detalj jer je ELJSP već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u ranije spomenutim predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske iz 2009. te u predmetima H i dr. protiv [adresa] i Z protiv Republike Hrvatske iz 2016., a radi se o odlukama koje su po ocjeni ovog suda donesene u gotovo identičnom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu, tj. tužitelji su se pozivali na institut dosjelosti na nekretnini koja je u društvenom vlasništvu kao pravni temelj stjecanja njihova vlasništva. Također se ovdje od strane suda želi ukazati, a obzirom na navode u odlukama ELJSP, da je nevažno za određivanje da li je tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini temeljem dosjelosti podignut prije ili kasnije u odnosu na dan kada je od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta odredba iz čl. 388 st. 4 ZV, a ponavlja se da se to dogodilo 17. studenog 1999.

22. Dakle, obzirom na sve prije navedeno glede primjenjivosti odluka ELJSP donesenim u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr., ovaj sud zaključuje da je tužitelj uspio dokazati da su njegovi prednici (njegov otac DR, a prije njega stric tužiteljeva oca RR) bili samostalni posjednici ovdje predmetne nekretnine u kontinuitetu gledajući vremenski barem sredine prošlog stoljeća, a pritom smatrajući da je posjed prednika tužitelja kroz taj period na utuženoj čestici u najmanju ruku bio pošten (iz čl. 18. st. 5. ZV proizlazi da se posjed smatra pošten im osim ako se dokaže suprotno), odnosno da su dvojica prije navedenih prednika tužitelja bili samostalni i pošteni posjednici svakako kroz period od najmanje četrdeset godina gledajući prije datuma 17. studenog 1999. (ponavlja se da je toga datuma Ustavni sud ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV), pa da se temeljem izvorne verzije odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV u svezi čl. 159. st. 4. i 3. ZV može smatrati oca tužitelja DR vlasnikom ex lege utužene nekretnine upravo na dan 17. studenog 1999. (ponavlja se da iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljev otac preminuo 2010.). Prije navedeno je od daljnjeg značaja obzirom na narav osnovnog tužbenog zahtjeva tužitelja, tj. isti je koncipiran kao tužba za ispravak, i to iz razloga jer bi se doista slijedom toga moglo smatrati da kada je 2015. godine započeo postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], da je u tome postupku kao vlasnik novoformirane čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pogrešno upisana ovdje tužena Republika Hrvatska, odnosno da je u tom postupku bilo prostora kao vlasnika za cijelo te čestice upisati tužitelja TR, a to kraj činjenice da ovaj sud temeljem provedenih dokaza zaključuje da je upravo tužitelj nakon smrti njegova oca 2010. godine jedini nasljednik istoga na predmetnoj čestici, a to sve temeljem odredbe čl. 197. ZZK/96 u svezi odredbi čl. 388. st. 4., čl. 159. st. 3. i 4., čl. 18. st. 3. i čl. 128. st. 1. ZV.

23. Razvidno je iz svega prije navedenog da ovaj sud zaključuje da u konkretnoj pravnoj stvari nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV bilo tko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta ili da bi neka druga stranka osim više puta spominjanih prednika tužitelja ikada potraživala kakva prava nad zemljištem koje je predmet ovog spora, slijedom čega, barem po stajalištu ovog suda, u konkretnom slučaju ne egzistiraju razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi odredbu čl. 388. st. 4. ZV izvan snage, pa su kraj takvog stanja stvari temeljem važećih zakonskih propisa prednici tužitelja mogli steći vlasništvo na predmetnoj nekretnini dosjelošću , i to ponavlja se prije pokretanja postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Naime, prije navedeno također proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka kao i sadržaja sudskog zapisnika na koji se sud osvrnuo pod točkom 16.2. obrazloženja u dijelu istoga gdje je tužiteljev brat CR naveo da je predmetna nekretnina prvobitno bila vlasništvo njihova oca pok. DR koji ju je darovao svome sinu TR, a iz kojih dokaza u bitnome proizlazi postojanje sljedništva unutar bliže obitelji tužitelja gledajući barem od sredine prošlog stoljeća, a koji slijed ide od strica tužiteljeva oca UR, potom preko tužiteljeva oca DR te u konačnici do samog tužitelja.

24. Stoga je slijedom iznijetog sud odlučio usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja TR te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude. Podredno se ističe od strane ovog suda da vezano za situacije koje su identične ili slične ovdje predmetnoj već postoji veći broj odluka iz recentne sudske prakse, pa se tako ukazuje na odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž Zk-414/17-2 od 12. listopada 2017., a sukus svih tih odluka je taj da činjenica što je Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV u odnosu na koju ovaj prvostupanjski sud smatra da je tužitelj osobno i preko svojih pravnih prednika pozivom na istu stekao vlasništvo predmeta spora dosjelošću, ne može za tužitelja proizvesti gubitak prava vlasništva koje je već stečeno temeljem tada važećeg zakona. Nadalje, ovaj sud u tome pravcu želi ukazati i na presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1744/2022-3 od 21. svibnja 2025., a u kojem postupku je predmet spora također bio zahtjev tužitelja za ispravkom upisa prava vlasništva do kojeg je došlo u preoblikovanju zemljišne knjige (u tome predmetu za k. o. [katastarska općina]) i u kojem konkretnom slučaju se također izvodi zaključak da je tužitelj temeljem zakona, dosjelošću, stekao pravo vlasništva prije pokretanja konkretnog postupka preoblikovanja zemljišne knjige.

25. Obzirom je sud ovoj pravnoj stvari usvojio osnovni tužbeni zahtjev tužitelja, samim time je izostala potreba da se sud određuje glede osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, ovo sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP.

26. Odluka o parničnom trošku popisanom od strane tužitelja prema tuženoj temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Stoga je sud tužitelju prema njegovom popisu troška sa ls 53, pri tome imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora u tužbi označena u iznosu od 1.500,00 EUR, a zbog činjenice da je isti u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, najprije priznao 100 bodova za sastav tužbe i to sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa). U odnosu na popisane stavke za pristup njegovog punomoćnika iz reda odvjetnika na ročišta sud je tužitelju sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife priznao 100 bodova za svako od četiri ročišta održana 16. srpnja 2025., 16. siječnja 2026., 08. travnja 2026. i 13. svibnja 2026. Zbrajajući sve stavke priznate tužitelju dođe se do ukupno 500 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 1.000,00 EUR, koji potom valja uvećati za popisani porez na dodanu vrijednost od 25% nakon čega se dođe do iznosa od 1.250,00 EUR. Potonji iznos od 1.250,00 EUR valjalo je uvećati za daljnji iznos od 550,00 EUR na ime troška predujma kojeg je tužitelj platio na ime provođenja dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta i za koji trošak ovaj sud drži da je bio potreban radi vođenja parnice, nakon čega se dođe do iznosa od 1.800,00 EUR kojeg sud priznaje tužitelju kao parnični trošak koji će mu morati podmiriti tužena, radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom I I. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 08. srpnja 2026.

S u d a c

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru,

2. Tuženoj po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu,

Građansko-upravnom odjelu, Zadar (na broj P-DO-56/2024).