REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: USTANOVA ZA ZDRAVSTVENU SKRB ZA DJELATNOSTI OPĆE DENTALNE MEDICINE GOMED – pravna osoba i ČS – odgovorna osoba, zbog prekršaja iz čl.92.st.1.t.1. i st.2. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti (NN br. 141/13, 39/15, 130/17, 118/18, 21/22, 114/22), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo civilne zaštite, Sektor za inspekcijske poslove, broj: KLASA: 242-02/25-03/18 URBROJ: 511-01-210-25-2, koji su ovom Sudu dostavljeni dana 22.10.2025.g., nakon provedene glavne javne rasprave, održane kod ovog Suda dana 08.07.2026.g., u nazočnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, a bez nazočnosti predstavnice okrivljene pravne osobe i odgovorne osobe te njihovog branitelja, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
I/
I okrivljena pravna osoba: USTANOVA ZA ZDRAVSTVENU SKRB ZA DJELATNOST OPĆE DENTALNE MEDICINE GOMED, OIB: 28563931909, sa sjedištem u mjestu [adresa], prekršajno neosuđivana,
i
II okrivljena odgovorna osoba: ČS rođena Č, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1949. u mjestu Plavno, kći M, s prijavljenim prebivalištem u [adresa], prekršajno neosuđivana,
k r i v i s u
što je obavljenim inspekcijskim nadzorom dana 28. travnja 2025. godine u prostoru pravne osobe USTANOVA ZA ZDRAVSTVENU SKRB ZA DJELATNOST OPĆE DENTALNE MEDICINE GOME, na lokaciji [adresa] i uvidom u rendgenske snimke zubi (inicijali pacijenata: A. B. od 27. veljače 2025., E. P. od 31. ožujka 2025. i Z. S. od 18. travnja 2025. utvrđeno da su u dane 27. veljače 2025., 31. ožujka 2025. i 18. travnja 2025., koristili izvod ionizirajućeg zračenja, rendgenski uređaj koji je u središnjem registru Ministarstva unutarnjih poslova prijavljen pod evidencijskim brojem 5976, bez važećeg odobrenja za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja koje izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova,
čime su pravna i odgovorna osoba počinili prekršajno djelo iz čl.9.st.1. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, a kažnjivo po čl.92.st.1. i t.1. i st.2. istog Zakona,
pa im se temeljem navedenih propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona
i z r i č e
PRAVNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tri tisuće) EURA,
a
ODGOVORNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 1.500,00 (tisuću petsto) EURA.
II/
Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenici su obvezni platiti novčane kazne u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.
Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona, upozoravaju se I. i II. okrivljenici, ako u roku koji im je određen za plaćanje novčanih kazni uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni smatrat će se da su novčane kazne u cjelini uplaćene.
Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčane kazne ne budu naplaćene u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
III/
Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenici dužni su platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 75,00 (sedamdeset pet) EURA, svaki posebno, u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
I/
1.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo civilne zaštite, Sektor za inspekcijske poslove, temeljem čl.238.st.10. Prekršajnog zakona, pod navedenim brojem, dana 22.10.2025.g., kao ovlašteni tužitelj, dostavio je ovom Sudu prigovor okrivljenih, imenovane pravne i odgovorne osobe, protiv Prekršajnog naloga koji im je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2.
Ovlašteni tužitelj je dana 04.09.2025.g. izdao Prekršajni nalog broj: KLASA: 242-02/25-03/18 URBROJ: 511-01-210-25-2, kojim je okrivljenu pravnu i odgovornu osobu za navedeni prekršaj oglasio krivima i kaznio ih novčanim kaznama u iznosu od 6.630,00 eura, odnosno 2.650,00 eura, te ih obvezao na plaćanje troška u iznosu od 33,18 eura, svakog, ali su I. i II. okrivljeni pravodobno podnijeli prigovor zbog terećenog prekršaja, povodom čega je Prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredaba Prekršajnog zakona proveo glavnu raspravu.
3.
U zajedničkoj pisanoj obrani I. i II. okrivljenici navode, između ostalog i u bitnom, kako smatraju da svojim postupanjem nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, kao i da su izrečene kazne utvrđene u suviše visokom iznosu.
Navode kako iz sadržaja prekršajnog naloga proizlazi da bi I. i II. okrivljenik bili krivi jer su dana 27. veljače 2025.g., 31. ožujka 2025. i 18. travnja 2025.g. koristili izvor ionizirajućeg zračenja, rendgenski uređaj koji je u središnjem registru Ministarstva unutarnjih poslova prijavljen pod evidencijskim brojem 5976, bez važećeg odobrenja za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja koje izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova, što je utvrđeno obavljenim inspekcijskim nadzorom dana 28. travnja 2025.g. Nadalje u obrazloženju predmetnog prekršajnog naloga stoji da je dana 9. lipnja 2025.g. I. okrivljenik podnio uredan zahtjev za odobravanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja, te je Ministarstvo unutarnjih poslova dana 23. lipnja 2025.g. izdalo rješenje Klasa: UP/l-961-02/25-02/77, Urbroj: 51 1-01-326-25-7) kojim se pravnoj osobi USTANOVA ZA ZDRAVSTVENU SKRB ZA DJELATNOST OPĆE DENTALNE MEDICINE GOMED odobrava obavljanje djelatnosti radiološke dijagnostike u dentalnoj medicini uporabom pokretnih rendgenskih uređaja za pojedinačno snimanje zubi, a koje je važeće do 23. lipnja 2035.g. Temeljem navedenog je utvrđeno da I. okrivljenik u periodu od 27. veljače do 22. Iipnja 2025.g. nije imao važeće odobrenje za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja, te kako je prethodno navedenih datuma korišten izvor ionizirajućeg zračenja rendgenski uređaj u središnjem registru Ministarstva unutarnjih poslova prijavljen pod evidencijskim brojem 5976, bez važećeg odobrenja za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja koje izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova.
Međutim, u postupku izdavanja prekršajnog naloga nisu uzete u obzir sve relevantne okolnosti događaja, a osobito one koje idu u korist okrivljenicima, a koje postupanje dovodi do pogrešnog zaključka o postojanju prekršaja i krivnji.
Naime, I. okrivljenik je dana 28. veljače 2025.g. podnio Ministarstvu unutarnjih poslova, Ravnateljstvo civilne zaštite, Sektor za radiološku i nuklearnu sigurnost zahtjev za izdavanje rješenja za uporabu rtg uređaja zajedno sa pripadajućim prilozima. Potom je Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo civilne zaštite, donijelo potvrdu_Klasa: 961-02/25-12/85, Urbroj: 51 1-01-326-25-2 od 18. ožujka. o upisu rendgenskog uređaja u službeni očevidnik pod evidencijskim brojem 5976, a iz koje potvrde proizlazi daje ista donesena u skladu sa zahtjevom od 28. veljače 2025.g. Nakon provedene inspekcijske kontrole i primjedbe inspektorice kako I. okrivljenik ne posjeduje odobrenje za korištenje rtg uređaja, odgovorne osobe odmah su kontaktirale MUP, Ravnateljstvo civilne zaštite, te su od strane nadležnog tijela obaviješteni daje izdavanje rješenja u tijeku.
Nije točno da je zahtjev za odobravanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja predan nadležnom tijelu tek 9. lipnja 2025.g., a navedeno je razvidno iz zahtjeva koji je predan dana 28. veljače 2025.g. u kojemu se jasno navodi da je predmet istoga izdavanje rješenja za uporabu rtg uređaja. U prilog navedenim tvrdnjama ide i činjenica da je MUP, Ravnateljstvo civilne zaštite, na upit I. okrivljenika nakon izvršene inspekcije obavijestio istog da je izdavanje rješenja u tijeku, što znači da je u tom trenutku uredan zahtjev bio predan, o čemu je dostavljena dokumentacija u privitku prigovora protiv prekršajnog naloga. Nadalje snimanje od 27. veljače 2025.g. provedeno je isključivo radi provjere funkcionalnosti predmetno rtg uređaja. Naknadna snimanja od 31. ožujka 18. travnja 2025.g. izvršena su polazeći od uvjerenja da iz raspoložive dokumentacije proizlazi da je uređaj ispravan i da se može koristiti. Naime, I. okrivljenik je smatrao da potvrda od 18. ožujka 2025.g. predstavlja odgovor na zahtjev podnesen 28. veljače 2025.g., odnosno da imaju ishodovane sve potrebne isprave u pogledu izvora ionizirajućeg zračenja te kako provode sve zakonom propisane mjere i u potpunosti udovoljavaju zakonom propisanim uvjetima za korištenje predmetnog rtg uredaja. U prilog navedenim tvrdnjama ide činjenica da su okrivljenici odmah nakon obavljene inspekcijske kontrole kontaktirali nadležno tijelo kako bi razjasnili sve okolnosti konkretnog slučaja i postupili u skladu sa zakonom. Iz svega navedenog proizlazi da nisu ostvarena obilježja prekršaja opisanog u izreci prekršajnog naloga obzirom na to da se postupilo na način propisan zakonom i udovoljilo propisanim obvezama. Osim toga, okrivljeni su u cijelosti ispunili propisanu obvezu zbog čijeg navodnog neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak i to prije pokretanja prekršajnog postupka od strane ovlaštenog tužitelja. Također eventualno počinjenim prekršajem nisu prouzročene nikakve štetne posljedice za pacijente, radnike ili nadležna tijela, te I. okrivljenik savjesno posluje poštujući sve propise u vezi sa registriranom djelatnošću. Okrivljenici smatraju da se izrečenim sankcijama ne postiže svrha kažnjavanja iz čl. 32 Prekršajnog zakona, posebno imajući u vidu obilježja prekršaja i način na koji se tvrdi daje počinjen. Također se ističe da visina izrečenih kazni premašuje cijenu predmetnog rtg uređaja. I. okrivljenik je osnovan prije dvije godine, uredno posluje i ranije nije bio prekršajno kažnjavan, a isto tako niti Il. okrivljenik nije prekršajno kažnjavan.
Ukoliko sud smatra da navedene okolnosti ne ekskulpiraju okrivljenike, utoliko se moli sud uzeti u obzir sve navedene okolnosti i cijeniti ih kao olakotne te slijedom toga sukladno odredbama Prekršajnog zakona ublažiti prekršajnu sankciju.
4.
Nakon upoznavanja s pisanom obranom I. i II. okrivljenih predstavnica ovlaštenog tužitelja iskazala je slijedeće:
1. okrivljenik negira da je zahtjev za rješenje o registraciji podnesen tek 9. lipnja 2025. Prigovor nije točan. Ako se pogleda dokument ''Rješenje o registraciji'' u njegovom obrazloženju piše da je uredan zahtjev podnesen tek 9. lipnja 2025. Naime, okrivljenik je isti dan tj. 28. veljače 2025. podnio MUP-u dva zahtjeva: zahtjev za rješenje o registraciji i zahtjev za prijavu RDG uređaja (to su dva odvojena zahtjeva). Dana 18. ožujka 2025. okrivljenik dobiva potvrdu o prijavi RDG uređaja čime je prvi zahtjev uspješno riješen dok se zahtjev za rješenje o registraciji i dalje rješava i regulator traži nadopunu dokumentacije/zaključke. Okrivljenik napominje da je MUP nakon inspekcijskog nadzora izjavio da je ''izdavanje rješenja o registraciji u tijeku'' što podrazumijeva da je zahtjev uredno predan. Prigovor nije točan. Izjava da je izdavanje rješenja o registraciji u tijeku znači da se stvar rješava slanjem zaključava o nedostajućoj dokumentaciji, a to znači da u trenutku neposredno nakon nadzora, zahtjev za izdavanje rješenja o registraciji nije bio uredno predan.
2. Okrivljenik tvrdi da je snimka SRDG uređajem evidencijskog broja 5976 od 27. veljače 2025. provedena isključivo radi provjere funkcionalnosti tog uređaja. To nije točno. Prvo, snimka od 27.02.2025. prikazuje zub MS, pacijentice. Nije radiološki opravdano i zakonom je zabranjeno snimanje stanovništva bez jasne medicinske indikacije. Ako se MS slikalo samo zbog provjere funkcionalnosti uređaja učinjen je i dodatni prekršaj korištenjem izvora ionizirajućeg zračenja protivno načelima radiološke sigurnosti (čl.93.st.1.t.6. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti). Ako je MS ipak slikana zbog medicinske indikacije, što je puno vjerojatnije, onda znači da se navedeni RDG uređaj koristio u medicinske svrhe bez da vlasnik uređaja posjeduje Rješenje o registraciji odnosno odobrenje za djelatnost, a to tužitelj i tvrdi. Također navedeni RDG uređaj pregledan je od strane ovlaštenog stručnog tehničkog servisa EKOTEH DOZIMETRIJA d.o.o. dana 14.02.2025. tj. 13 dana prije snimke i nisu ustanovljeni nikakvi problemi u funkcionalnosti uređaja koji bi opravdali snimanje stanovništva kako bi se provjerila njegova funkcionalnost.
3. Okrivljenik navodi da su snimke od 31.03.2025. i 18.04.2025. učinjene jer se mislilo da je postojeća dokumentacija dokaz da je uređaj ispravan i da se može koristiti. Kao postojeću dokumentaciju navode potvrdu od MUP-a od 18.03.2025. Ta potvrda predstavlja pozitivno riješen jedan od dva zahtjeva koji su predani MUP-u 28.02.2025. (vidjeti točku 1.) Ta potvrda kaže da je RDG uređaj prijavljen u MUP-ovu bazu podataka i da mu je dodijeljen evidencijski broj 5976. Drugi zahtjev, onaj za rješenje o registraciji, tada još nije bio pozitivno riješen jer uz njega nije bila priložena potpuna dokumentacija. Tumačiti da papir kojim je izvršena prijava RDG uređaja ima značenje odobrenja za djelatnost ukazuje na okrivljenikovo namjerno krivo iščitavane i tumačenje dokumentacije kako bi se sud dovelo u zabludu. Zaključno, okrivljenikovi navodi u prigovoru nemaju težinu, netočni su i dovde sud u zabludu i tužitelj u cijelosti ostaje kod svog prekršajnog naloga.
5.
Naknadno su I. i II. okrivljeni u sudski spis dostavili Dopunu pisane obrane u kojoj navode, uz ostalo i u bitnom, kako priznaju prethodno navedene navode iz Prekršajnog naloga Klasa: 242-02/25-03/18, Urbroj: 511-01-210-25-2 od 4. rujna 2025.g.
Okrivljeni navode da u konkretnom slučaju nisu prouzročili nikakve štetne posljedice za pacijente, radnike ili nadležna tijela, kao i da I. okrivljenik savjesno posluje poštujući sve propise u vezi sa svojom registriranom djelatnošću. Izrečenim sankcijama ne postiže se svrha kažnjavanja iz čl. 32 Prekršajnog zakona, a sama visina izrečenih kazni premašuje cijenu predmetnog rtg uređaja. I. okrivljenik osnovan prije blizu tri godine, uredno posluje i ranije nije bio prekršajno kažnjavan, a isto tako niti II. okrivljenik nije prekršajno kažnjavan, pa se moli Naslovni sud navedeno uzeti u obzir i ublažiti kaznu u skladu sa zakonskim ovlaštenjima.
6.
U dokaznom postupku sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Sektora za inspekcijske poslove, KLASA: 242-02/25-03/18, URBROJ: 511-01-210-25-2 od 4. rujna 2025., prigovor I. i II. okrivljenika podnesen protiv prekršajnog naloga sa prilozima, rješenje o registraciji Ministarstva unutarnjih poslova, ravnateljstva civilne zaštite KLASA UP/I-961-02/25-02/77, URBROJ 511-01-326-25-7 od 23. lipnja 2025., zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Sektora za inspekcijske poslove, Inspekcije za radiološku i nuklearnu sigurnost KLASA 242-02/25-01/47, URBROJ 511-01-210-25-2 od 12. svibnja 2025., rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Sektora za inspekcijske poslove, Inspekcija za radiološku i nuklearnu sigurnost KLASA UP/I-242-02/25-02/14, URBROJ 511-01-210-25-2 od 3. srpnja 2025. i potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za USTANOVU ZA ZDRAVSTVENU SKRB ZA DJELATNOST OPĆE DENTALNE MEDICINE GOMED i za ČS od 13. ožujka 2026.
7.
U završnom govoru predstavnica ovlaštenog tužitelja iskazala je kako odluku prepušta Sudu.
II/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesene jedinstvene zajedničke obrane, odnosno naknadnog izravnog priznanja I. i II. okrivljenih, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode postupili suprotno odredbi navedenoj u čl.9.st.1. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, na način opisan u izreci presude, pa su tako počinili prekršaj kažnjiv po čl.92.st.1.t.1. i st.2. istog Zakona.
2.
Sudac je cijenio jedinstvenu zajedničku obranu, odnosno naknadno priznanje počinjenja prekršaja, izraženo od strane I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, te je takvu obranu u cijelosti prihvatio, jer je zaključio da je iznesena obrana jasna, razumljiva, uvjerljiva i životna, a temeljem izvedenih dokaza sudac je utvrdio da su I. i II. okrivljeni počinili prekršaj koji im se Prekršajnim nalogom kao optužnim aktom stavlja na teret.
3.
Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku optužnog akta, kao i usporedbom tih dokaza, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji sadržane činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja naveden u Prekršajnom nalogu, a povodom kojih ga je ovlašteni tužitelj izdao i pokrenuo prekršajni postupak protiv I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe kao počinitelja prekršaja, a koje su u iznesenoj jedinstvenoj obrani naknadno potvrdili I. i II. okrivljenici.
4.
Sudac je uvidom u Potvrde izdane od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za USTANOVU ZA ZDRAVSTVENU SKRB ZA DJELATNOSTI OPĆE DENTALNE MEDICINE GOMED i za ČS, izvršenim dana 13.03.2026.g., utvrdio da I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba do tada nisu bili prekršajno osuđivani.
5.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
6.
Sudac nije izvodio druge postojeće i moguće dokaze, jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv I. i II. okrivljenih, osim o njihovoj odgovornosti i krivnji za počinjeni prekršaj.
Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.
Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.
III/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste sa iznesenom jedinstvenom obranom, odnosno naknadnim priznanjem I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se terete Prekršajnim nalogom kao optužnim aktom.
2.
Zakon o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti u čl.9. propisuje, uz ostalo, da se djelatnost s izvorima ionizirajućeg zračenja ne smije započeti obavljati prije nego što Ministarstvo izda odobrenje ili rješenje o registraciji.
Isti Zakon u čl.92. propisuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom u iznosu od 6630,00 do 66.360,00 eura kaznit za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom u iznosu od 2650,00 do 6630,00 eura i odgovorna osoba u pravnoj osobi, ako obavlja djelatnost bez odobrenja ili rješenja Ministarstva o registraciji.
3.
Sudac je zaključio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba postupili suprotno navedenim zakonskim odredbama, pa su time I. i II. okrivljeni počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, jer je predmetne zgode utvrđeno kako su okrivljena pravna i odgovorna osoba u označenim vremenskim terminima koristili izvor ionizirajućeg zračenja, rendgenski uređaj bez važećeg odobrenja za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja.
4.
Stoga je sudac nakon provedene glavne rasprave, povodom jedinstvene obrane I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, odnosno njihovog naknadnog izravnog priznanja, a temeljem izvedenih dokaza, donio odluku o terećenom prekršaju kao u izreci presude, pa je I. i II. okrivljene proglasio krivima, te ih kaznio za počinjeni prekršaj novčanim kaznama, i to u visini ispod propisanog posebnog minimuma novčanih kazni koje su Zakonom propisane u utvrđenom rasponu, a za koje sudac smatra da su primjerene i opravdane te da odgovaraju stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljene pravne i odgovorne osobe.
5.
Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
6.
Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe postoje posebno izražene olakotne okolnosti i to njihovo naknadno izravno priznanje počinjenja terećenog prekršaja, dosadašnja prekršajna neosuđivanost te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice.
Stoga je sudac za počinjeni prekršaj koji se I. okrivljenoj pravnoj osobi i II. okrivljenoj odgovornoj osobi stavlja na teret, umjesto kazni u propisanim iznosima, izrekao kazne ispod propisanog posebnog minimuma kazni, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažim kaznama od najmanje propisanih.
7.
Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da su u predmetnom slučaju kazne izrečene u iznosima manjim od najmanjih zakonski propisanih, primjerene svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti I. i II. okrivljenih, odnosno da nisu preniske ni previsoke, već da su dostatne svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčanih kazni ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.
8.
Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba, da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčanih kazni uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, smatrat će se da su novčane kazne u cjelini uplaćene.
9.
Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu, razmjerno duljini trajanja i složenosti postupka.
Velika Gorica, 8. srpnja 2026.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti, v.r.
Damir Tepeš,v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, Trg kralja Tomislava 36, Velika Gorica.
