P-1502/2024-22
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru po sutkinji Meliti Lisici, u pravnoj stvari tužiteljice HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Paromlinska 2, Zagreb, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave održane 13. svibnja 2026. u prisutnosti zam. pun. tužiteljice Antonije Maras Jurline, odvjetnice u Zadru i punomoćnika tuženika Filipa Fuština, odvjetnika u Zagrebu, po objavi dana 8. srpnja 2026., radi utvrđenja ništetnosti i isplate,
p r e s u d i o j e
1. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je Ugovor o namjenskom kreditu broj 3209461831, koji su stranke zaključile dana 31.svibnja 2007.godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 91.995,18 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
iznos od 565,61 EUR EUR sa kamatom od 15.08.2007. godine
iznos od 565,56 EUR EUR sa kamatom od 15.09.2007. godine
iznos od 554,55 EUR EUR sa kamatom od 15.10.2007. godine
iznos od 590,23 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2007. godine
iznos od 580,10 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2007. godine
iznos od 564,61 EUR EUR sa kamatom od 16.01.2008. godine
iznos od 594,84 EUR EUR sa kamatom od 15.02.2008. godine
iznos od 628,17 EUR EUR sa kamatom od 15.04.2008. godine
iznos od 633,37 EUR EUR sa kamatom od 16.04.2008. godine
iznos od 607,71 EUR EUR sa kamatom od 13.05.2008. godine
iznos od 617,25 EUR EUR sa kamatom od 16.06.2008. godine
iznos od 614,33 EUR EUR sa kamatom od 18.07.2008. godine
iznos od 610,15 EUR EUR sa kamatom od 18.08.2008. godine
iznos od 611,85 EUR EUR sa kamatom od 20.09.2008. godine
iznos od 643,76 EUR EUR sa kamatom od 18.10.2008. godine
iznos od 652,82 EUR EUR sa kamatom od 12.11.2008. godine
iznos od 625,14 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2008. godine
iznos od 679,48 EUR EUR sa kamatom od 15.01.2009. godine
iznos od 680,05 EUR EUR sa kamatom od 16.02.2009. godine
iznos od 661,79 EUR EUR sa kamatom od 15.03.2009. godine
iznos od 673,59 EUR EUR sa kamatom od 16.04.2009. godine
iznos od 44,92 EUR EUR sa kamatom od 18.05.2009. godine
iznos od 623,61 EUR EUR sa kamatom od 20.05.2009. godine
iznos od 659,61 EUR EUR sa kamatom od 15.06.2009. godine
iznos od 12,01 EUR EUR sa kamatom od 15.07.2009. godine
iznos od 648,42 EUR EUR sa kamatom od 16.07.2009. godine
iznos od 678,02 EUR EUR sa kamatom od 20.08.2009. godine
iznos od 680,74 EUR EUR sa kamatom od 15.09.2009. godine
iznos od 61,03 EUR EUR sa kamatom od 15.10.2009. godine
iznos od 610,53 EUR EUR sa kamatom od 16.10.2009. godine
iznos od 1,90 EUR EUR sa kamatom od 16.10.2009. godine
iznos od 677,65 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2009. godine
iznos od 676,89 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2009. godine
iznos od 0,55 EUR EUR sa kamatom od 15.01.2010. godine
iznos od 691,49 EUR EUR sa kamatom od 15.01.2010. godine
iznos od 701,57 EUR EUR sa kamatom od 15.02.2010. godine
iznos od 10,62 EUR EUR sa kamatom od 01.03.2010. godine
iznos od 689,10 EUR EUR sa kamatom od 15.03.2010. godine
iznos od 716,30 EUR EUR sa kamatom od 19.04.2010. godine
iznos od 13,21 EUR EUR sa kamatom od 15.05.2010. godine
iznos od 713,82 EUR EUR sa kamatom od 17.05.2010. godine
iznos od 728,92 EUR EUR sa kamatom od 16.06.2010. godine
iznos od 751,87 EUR EUR sa kamatom od 15.07.2010. godine
iznos od 7,83 EUR EUR sa kamatom od 15.08.2010. godine
iznos od 743,51 EUR EUR sa kamatom od 16.08.2010. godine
iznos od 794,51 EUR EUR sa kamatom od 15.09.2010. godine
iznos od 769,26 EUR EUR sa kamatom od 15.10.2010. godine
iznos od 775,10 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2010. godine
iznos od 800,45 EUR EUR sa kamatom od 14.12.2010. godine
iznos od 813,65 EUR EUR sa kamatom od 14.01.2011. godine
iznos od 795,22 EUR EUR sa kamatom od 15.02.2011. godine
iznos od 803,85 EUR EUR sa kamatom od 15.03.2011. godine
iznos od 801,44 EUR EUR sa kamatom od 15.04.2011. godine
iznos od 822,28 EUR EUR sa kamatom od 16.05.2011. godine
iznos od 857,78 EUR EUR sa kamatom od 15.06.2011. godine
iznos od 10,17 EUR EUR sa kamatom od 15.07.2011. godine
iznos od 891,21 EUR EUR sa kamatom od 15.07.2011. godine
iznos od 940,23 EUR EUR sa kamatom od 16.08.2011. godine
iznos od 2,86 EUR EUR sa kamatom od 16.08.2011. godine
iznos od 865,79 EUR EUR sa kamatom od 15.09.2011. godine
iznos od 840,74 EUR EUR sa kamatom od 15.10.2011. godine
iznos od 39,51 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2011. godine
iznos od 802,97 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2011. godine
iznos od 845,80 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2011. godine
iznos od 6,53 EUR EUR sa kamatom od 15.01.2012. godine
iznos od 861,23 EUR EUR sa kamatom od 16.01.2012. godine
iznos od 7,97 EUR EUR sa kamatom od 15.02.2012. godine
iznos od 866,36 EUR EUR sa kamatom od 16.02.2012. godine
iznos od 866,95 EUR EUR sa kamatom od 15.03.2012. godine
iznos od 5,31 EUR EUR sa kamatom od 15.03.2012. godine
iznos od 860,48 EUR EUR sa kamatom od 15.04.2012. godine
iznos od 7,48 EUR EUR sa kamatom od 15.05.2012. godine
iznos od 862,01 EUR EUR sa kamatom od 16.05.2012. godine
iznos od 875,66 EUR EUR sa kamatom od 15.06.2012. godine
iznos od 18,90 EUR EUR sa kamatom od 15.07.2012. godine
iznos od 848,23 EUR EUR sa kamatom od 17.07.2012. godine
iznos od 22,44 EUR EUR sa kamatom od 15.08.2012. godine
iznos od 843,85 EUR EUR sa kamatom od 16.08.2012. godine
iznos od 846,64 EUR EUR sa kamatom od 15.09.2012. godine
iznos od 5,26 EUR EUR sa kamatom od 15.10.2012. godine
iznos od 859,48 EUR EUR sa kamatom od 16.10.2012. godine
iznos od 870,76 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2012. godine
iznos od 865,67 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2012. godine
iznos od 5,25 EUR EUR sa kamatom od 15.01.2013. godine
iznos od 846,24 EUR EUR sa kamatom od 16.01.2013. godine
iznos od 857,42 EUR EUR sa kamatom od 15.02.2013. godine
iznos od 16,43 EUR EUR sa kamatom od 15.03.2013. godine
iznos od 838,85 EUR EUR sa kamatom od 15.03.2013. godine
iznos od 870,53 EUR EUR sa kamatom od 15.04.2013. godine
iznos od 848,08 EUR EUR sa kamatom od 15.05.2013. godine
iznos od 844,47 EUR EUR sa kamatom od 15.06.2013. godine
iznos od 75,24 EUR EUR sa kamatom od 15.07.2013. godine
iznos od 771,50 EUR EUR sa kamatom od 16.07.2013. godine
iznos od 847,45 EUR EUR sa kamatom od 14.08.2013. godine
iznos od 852,54 EUR EUR sa kamatom od 14.09.2013. godine
iznos od 54,05 EUR EUR sa kamatom od 15.10.2013. godine
iznos od 803,78 EUR EUR sa kamatom od 15.10.2013. godine
iznos od 860,70 EUR EUR sa kamatom od 14.11.2013. godine
iznos od 870,36 EUR EUR sa kamatom od 13.12.2013. godine
iznos od 15,94 EUR EUR sa kamatom od 15.01.2014. godine
iznos od 844,39 EUR EUR sa kamatom od 15.01.2014. godine
iznos od 809,08 EUR EUR sa kamatom od 14.02.2014. godine
iznos od 813,33 EUR EUR sa kamatom od 14.03.2014. godine
iznos od 2,57 EUR EUR sa kamatom od 15.04.2014. godine
iznos od 806,73 EUR EUR sa kamatom od 15.04.2014. godine
iznos od 802,64 EUR EUR sa kamatom od 15.05.2014. godine
iznos od 800,66 EUR EUR sa kamatom od 16.06.2014. godine
iznos od 6,78 EUR EUR sa kamatom od 26.06.2014. godine
iznos od 558,89 EUR EUR sa kamatom od 15.07.2014. godine
iznos od 249,94 EUR EUR sa kamatom od 15.07.2014. godine
iznos od 812,23 EUR EUR sa kamatom od 14.08.2014. godine
iznos od 520,23 EUR EUR sa kamatom od 15.09.2014. godine
iznos od 293,37 EUR EUR sa kamatom od 15.09.2014. godine
iznos od 817,67 EUR EUR sa kamatom od 15.10.2014. godine
iznos od 823,51 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2014. godine
iznos od 631,83 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2014. godine
iznos od 192,78 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2014. godine
iznos od 825,46 EUR EUR sa kamatom od 15.01.2015. godine
iznos od 825,02 EUR EUR sa kamatom od 15.02.2015. godine
iznos od 294,51 EUR EUR sa kamatom od 15.03.2015. godine
iznos od 530,51 EUR EUR sa kamatom od 16.03.2015. godine
iznos od 295,13 EUR EUR sa kamatom od 15.04.2015. godine
iznos od 529,89 EUR EUR sa kamatom od 15.04.2015. godine
iznos od 298,30 EUR EUR sa kamatom od 15.05.2015. godine
iznos od 526,72 EUR EUR sa kamatom od 15.05.2015. godine
iznos od 301,47 EUR EUR sa kamatom od 15.06.2015. godine
iznos od 523,55 EUR EUR sa kamatom od 15.06.2015. godine
iznos od 233,78 EUR EUR sa kamatom od 15.07.2015. godine
iznos od 591,24 EUR EUR sa kamatom od 15.07.2015. godine
iznos od 825,02 EUR EUR sa kamatom od 15.08.2015. godine
iznos od 200,03 EUR EUR sa kamatom od 15.09.2015. godine
iznos od 624,99 EUR EUR sa kamatom od 15.09.2015. godine
iznos od 825,02 EUR EUR sa kamatom od 15.10.2015. godine
iznos od 224,25 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2015. godine
iznos od 600,77 EUR EUR sa kamatom od 16.11.2015. godine
iznos od 227,43 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2015. godine
iznos od 597,60 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2015. godine
iznos od 827,03 EUR EUR sa kamatom od 15.01.2016. godine
iznos od 11,22 EUR EUR sa kamatom od 15.02.2016. godine
iznos od 885,03 EUR EUR sa kamatom od 15.02.2016. godine
iznos od 322,22 EUR EUR sa kamatom od 15.03.2016. godine
iznos od 318,06 EUR EUR sa kamatom od 15.04.2016. godine
iznos od 319,62 EUR EUR sa kamatom od 15.05.2016. godine
iznos od 320,65 EUR EUR sa kamatom od 15.06.2016. godine
iznos od 58,39 EUR EUR sa kamatom od 15.07.2016. godine
iznos od 260,27 EUR EUR sa kamatom od 15.07.2016. godine
iznos od 317,18 EUR EUR sa kamatom od 15.08.2016. godine
iznos od 24,03 EUR EUR sa kamatom od 15.09.2016. godine
iznos od 293,05 EUR EUR sa kamatom od 15.09.2016. godine
iznos od 318,15 EUR EUR sa kamatom od 15.10.2016. godine
iznos od 18,97 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2016. godine
iznos od 299,14 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2016. godine
iznos od 11,43 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2016. godine
iznos od 307,47 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2016. godine
iznos od 34,96 EUR EUR sa kamatom od 15.01.2017. godine
iznos od 284,74 EUR EUR sa kamatom od 16.01.2017. godine
iznos od 9,99 EUR EUR sa kamatom od 22.01.2017. godine
iznos od 274,74 EUR EUR sa kamatom od 22.01.2017. godine
iznos od 4,13 EUR EUR sa kamatom od 15.02.2017. godine
iznos od 310,22 EUR EUR sa kamatom od 15.02.2017. godine
iznos od 20,26 EUR EUR sa kamatom od 15.03.2017. godine
iznos od 293,10 EUR EUR sa kamatom od 15.03.2017. godine
iznos od 313,57 EUR EUR sa kamatom od 15.04.2017. godine
iznos od 99,15 EUR EUR sa kamatom od 15.05.2017. godine
iznos od 214,02 EUR EUR sa kamatom od 15.05.2017. godine
iznos od 312,48 EUR EUR sa kamatom od 15.06.2017. godine
iznos od 312,31 EUR EUR sa kamatom od 15.07.2017. godine
iznos od 19,11 EUR EUR sa kamatom od 15.08.2017. godine
iznos od 291,75 EUR EUR sa kamatom od 16.08.2017. godine
iznos od 64,77 EUR EUR sa kamatom od 15.09.2017. godine
iznos od 248,90 EUR EUR sa kamatom od 15.09.2017. godine
iznos od 316,50 EUR EUR sa kamatom od 15.10.2017. godine
iznos od 317,20 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2017. godine
iznos od 317,50 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2017. godine
iznos od 1,83 EUR EUR sa kamatom od 15.01.2018. godine
iznos od 311,45 EUR EUR sa kamatom od 15.01.2018. godine
iznos od 5,76 EUR EUR sa kamatom od 15.02.2018. godine
iznos od 306,56 EUR EUR sa kamatom od 15.02.2018. godine
iznos od 30,56 EUR EUR sa kamatom od 15.03.2018. godine
iznos od 281,43 EUR EUR sa kamatom od 15.03.2018. godine
iznos od 311,17 EUR EUR sa kamatom od 15.04.2018. godine
iznos od 49,36 EUR EUR sa kamatom od 15.05.2018. godine
iznos od 260,49 EUR EUR sa kamatom od 15.05.2018. godine
iznos od 309,40 EUR EUR sa kamatom od 15.06.2018. godine
iznos od 310,04 EUR EUR sa kamatom od 15.07.2018. godine
iznos od 71,70 EUR EUR sa kamatom od 15.08.2018. godine
iznos od 238,95 EUR EUR sa kamatom od 15.08.2018. godine
iznos od 311,20 EUR EUR sa kamatom od 15.09.2018. godine
iznos od 311,11 EUR EUR sa kamatom od 15.10.2018. godine
iznos od 310,79 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2018. godine
iznos od 273,22 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2018. godine
iznos od 36,44 EUR EUR sa kamatom od 17.12.2018. godine
iznos od 15,35 EUR EUR sa kamatom od 15.01.2019. godine
iznos od 295,90 EUR EUR sa kamatom od 15.01.2019. godine
iznos od 21,31 EUR EUR sa kamatom od 15.02.2019. godine
iznos od 288,73 EUR EUR sa kamatom od 15.02.2019. godine
iznos od 28,21 EUR EUR sa kamatom od 15.03.2019. godine
iznos od 282,36 EUR EUR sa kamatom od 15.03.2019. godine
iznos od 21,57 EUR EUR sa kamatom od 15.04.2019. godine
iznos od 289,63 EUR EUR sa kamatom od 15.04.2019. godine
iznos od 133,49 EUR EUR sa kamatom od 15.05.2019. godine
iznos od 176,61 EUR EUR sa kamatom od 16.05.2019. godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2002. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe“.
2. Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 2 Ugovora o namjenskom kreditu broj 3209461831, koji su stranke zaključile dana 31.svibnja 2007.godine, te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je i ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 31.svibnja 2007.godine, kao i promjenjivom tečaju CHF od 31.svibnja 2007.godine pa nadalje.
II. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 5.079,76 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
- iznos od 22,85 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2007 godine
- iznos od 22,45 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2007 godine
- iznos od 23,19 EUR EUR sa kamatom od 16.1.2008 godine
- iznos od 23,02 EUR EUR sa kamatom od 15.2.2008 godine
- iznos od 44,19 EUR EUR sa kamatom od 15.4.2008 godine
- iznos od 44,18 EUR EUR sa kamatom od 16.4.2008 godine
- iznos od 43,10 EUR EUR sa kamatom od 13.5.2008 godine
- iznos od 43,29 EUR EUR sa kamatom od 16.6.2008 godine
- iznos od 43,06 EUR EUR sa kamatom od 18.7.2008 godine
- iznos od 42,77 EUR EUR sa kamatom od 18.8.2008 godine
- iznos od 42,86 EUR EUR sa kamatom od 20.9.2008 godine
- iznos od 45,13 EUR EUR sa kamatom od 18.10.2008 godine
- iznos od 45,92 EUR EUR sa kamatom od 12.11.2008 godine
- iznos od 43,97 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2008 godine
- iznos od 47,80 EUR EUR sa kamatom od 15.1.2009 godine
- iznos od 47,84 EUR EUR sa kamatom od 16.2.2009 godine
- iznos od 46,55 EUR EUR sa kamatom od 15.3.2009 godine
- iznos od 46,93 EUR EUR sa kamatom od 16.4.2009 godine
- iznos od 46,82 EUR EUR sa kamatom od 20.5.2009 godine
- iznos od 46,40 EUR EUR sa kamatom od 15.6.2009 godine
- iznos od 46,45 EUR EUR sa kamatom od 16.7.2009 godine
- iznos od 64,32 EUR EUR sa kamatom od 20.8.2009 godine
- iznos od 64,83 EUR EUR sa kamatom od 15.9.2009 godine
- iznos od 64,13 EUR EUR sa kamatom od 16.10.2009 godine
- iznos od 64,54 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2009 godine
- iznos od 64,45 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2009 godine
- iznos od 65,90 EUR EUR sa kamatom od 15.1.2010 godine
- iznos od 66,83 EUR EUR sa kamatom od 15.2.2010 godine
- iznos od 66,63 EUR EUR sa kamatom od 15.3.2010 godine
- iznos od 67,71 EUR EUR sa kamatom od 19.4.2010 godine
- iznos od 69,25 EUR EUR sa kamatom od 17.5.2010 godine
- iznos od 69,16 EUR EUR sa kamatom od 16.6.2010 godine
- iznos od 71,60 EUR EUR sa kamatom od 15.7.2010 godine
- iznos od 71,53 EUR EUR sa kamatom od 16.8.2010 godine
- iznos od 75,66 EUR EUR sa kamatom od 15.9.2010 godine
- iznos od 73,26 EUR EUR sa kamatom od 15.10.2010 godine
- iznos od 73,82 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2010 godine
- iznos od 76,23 EUR EUR sa kamatom od 14.12.2010 godine
- iznos od 77,49 EUR EUR sa kamatom od 14.1.2011 godine
- iznos od 75,73 EUR EUR sa kamatom od 15.2.2011 godine
- iznos od 76,29 EUR EUR sa kamatom od 15.3.2011 godine
- iznos od 76,32 EUR EUR sa kamatom od 15.4.2011 godine
- iznos od 78,04 EUR EUR sa kamatom od 16.5.2011 godine
- iznos od 81,69 EUR EUR sa kamatom od 15.6.2011 godine
- iznos od 85,84 EUR EUR sa kamatom od 15.7.2011 godine
- iznos od 81,64 EUR EUR sa kamatom od 16.8.2011 godine
- iznos od 75,18 EUR EUR sa kamatom od 15.9.2011 godine
- iznos od 73,00 EUR EUR sa kamatom od 15.10.2011 godine
- iznos od 73,15 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2011 godine
- iznos od 73,45 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2011 godine
- iznos od 75,32 EUR EUR sa kamatom od 16.1.2012 godine
- iznos od 75,93 EUR EUR sa kamatom od 16.2.2012 godine
- iznos od 75,27 EUR EUR sa kamatom od 15.3.2012 godine
- iznos od 75,18 EUR EUR sa kamatom od 15.4.2012 godine
- iznos od 75,48 EUR EUR sa kamatom od 16.5.2012 godine
- iznos od 76,03 EUR EUR sa kamatom od 15.6.2012 godine
- iznos od 75,29 EUR EUR sa kamatom od 17.7.2012 godine
- iznos od 75,17 EUR EUR sa kamatom od 16.8.2012 godine
- iznos od 73,51 EUR EUR sa kamatom od 15.9.2012 godine
- iznos od 75,07 EUR EUR sa kamatom od 16.10.2012 godine
- iznos od 75,61 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2012 godine
- iznos od 75,17 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2012 godine
- iznos od 73,91 EUR EUR sa kamatom od 16.1.2013 godine
- iznos od 74,45 EUR EUR sa kamatom od 15.2.2013 godine
- iznos od 74,26 EUR EUR sa kamatom od 15.3.2013 godine
- iznos od 75,58 EUR EUR sa kamatom od 15.4.2013 godine
- iznos od 73,64 EUR EUR sa kamatom od 15.5.2013 godine
- iznos od 73,33 EUR EUR sa kamatom od 15.6.2013 godine
- iznos od 73,52 EUR EUR sa kamatom od 16.7.2013 godine
- iznos od 73,57 EUR EUR sa kamatom od 14.8.2013 godine
- iznos od 74,03 EUR EUR sa kamatom od 14.9.2013 godine
- iznos od 74,49 EUR EUR sa kamatom od 15.10.2013 godine
- iznos od 74,73 EUR EUR sa kamatom od 14.11.2013 godine
- iznos od 75,57 EUR EUR sa kamatom od 13.12.2013 godine
- iznos od 74,70 EUR EUR sa kamatom od 15.1.2014 godine
- iznos od 12,58 EUR EUR sa kamatom od 14.2.2014 godine
- iznos od 12,65 EUR EUR sa kamatom od 14.3.2014 godine
- iznos od 12,59 EUR EUR sa kamatom od 15.4.2014 godine
- iznos od 12,48 EUR EUR sa kamatom od 15.5.2014 godine
- iznos od 12,51 EUR EUR sa kamatom od 16.6.2014 godine
- iznos od 12,58 EUR EUR sa kamatom od 15.7.2014 godine
- iznos od 12,63 EUR EUR sa kamatom od 14.8.2014 godine
- iznos od 12,65 EUR EUR sa kamatom od 15.9.2014 godine
- iznos od 12,72 EUR EUR sa kamatom od 15.10.2014 godine
- iznos od 12,81 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2014 godine
- iznos od 12,83 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2014 godine
- iznos od 12,84 EUR EUR sa kamatom od 15.1.2015 godine
- iznos od 12,83 EUR EUR sa kamatom od 15.2.2015 godine
- iznos od 12,83 EUR EUR sa kamatom od 16.3.2015 godine
- iznos od 12,83 EUR EUR sa kamatom od 15.4.2015 godine
- iznos od 12,83 EUR EUR sa kamatom od 15.5.2015 godine
- iznos od 12,83 EUR EUR sa kamatom od 15.6.2015 godine
- iznos od 12,83 EUR EUR sa kamatom od 15.7.2015 godine
- iznos od 12,83 EUR EUR sa kamatom od 15.8.2015 godine
- iznos od 12,83 EUR EUR sa kamatom od 15.9.2015 godine
te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 15.031,80 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na:
- iznos od 2,79 EUR EUR sa kamatom od 15.8.2007 godine
- iznos od 2,74 EUR EUR sa kamatom od 15.9.2007 godine
- iznos od 4,57 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2007 godine
- iznos od 13,24 EUR EUR sa kamatom od 16.1.2008 godine
- iznos od 9,00 EUR EUR sa kamatom od 15.2.2008 godine
- iznos od 21,16 EUR EUR sa kamatom od 15.4.2008 godine
- iznos od 21,09 EUR EUR sa kamatom od 16.4.2008 godine
- iznos od 6,87 EUR EUR sa kamatom od 13.5.2008 godine
- iznos od 9,28 EUR EUR sa kamatom od 16.6.2008 godine
- iznos od 6,32 EUR EUR sa kamatom od 18.7.2008 godine
- iznos od 2,44 EUR EUR sa kamatom od 18.8.2008 godine
- iznos od 3,66 EUR EUR sa kamatom od 20.9.2008 godine
- iznos od 33,69 EUR EUR sa kamatom od 18.10.2008 godine
- iznos od 44,08 EUR EUR sa kamatom od 12.11.2008 godine
- iznos od 18,35 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2008 godine
- iznos od 68,87 EUR EUR sa kamatom od 15.1.2009 godine
- iznos od 69,39 EUR EUR sa kamatom od 16.2.2009 godine
- iznos od 52,42 EUR EUR sa kamatom od 15.3.2009 godine
- iznos od 57,48 EUR EUR sa kamatom od 16.4.2009 godine
- iznos od 56,00 EUR EUR sa kamatom od 20.5.2009 godine
- iznos od 50,39 EUR EUR sa kamatom od 15.6.2009 godine
- iznos od 51,02 EUR EUR sa kamatom od 16.7.2009 godine
- iznos od 48,26 EUR EUR sa kamatom od 20.8.2009 godine
- iznos od 53,09 EUR EUR sa kamatom od 15.9.2009 godine
- iznos od 46,49 EUR EUR sa kamatom od 16.10.2009 godine
- iznos od 50,30 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2009 godine
- iznos od 49,49 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2009 godine
- iznos od 63,26 EUR EUR sa kamatom od 15.1.2010 godine
- iznos od 72,10 EUR EUR sa kamatom od 15.2.2010 godine
- iznos od 70,19 EUR EUR sa kamatom od 15.3.2010 godine
- iznos od 80,43 EUR EUR sa kamatom od 19.4.2010 godine
- iznos od 95,07 EUR EUR sa kamatom od 17.5.2010 godine
- iznos od 94,28 EUR EUR sa kamatom od 16.6.2010 godine
- iznos od 117,45 EUR EUR sa kamatom od 15.7.2010 godine
- iznos od 116,81 EUR EUR sa kamatom od 16.8.2010 godine
- iznos od 156,04 EUR EUR sa kamatom od 15.9.2010 godine
- iznos od 133,19 EUR EUR sa kamatom od 15.10.2010 godine
- iznos od 138,47 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2010 godine
- iznos od 161,40 EUR EUR sa kamatom od 14.12.2010 godine
- iznos od 173,34 EUR EUR sa kamatom od 14.1.2011 godine
- iznos od 156,67 EUR EUR sa kamatom od 15.2.2011 godine
- iznos od 162,02 EUR EUR sa kamatom od 15.3.2011 godine
- iznos od 162,30 EUR EUR sa kamatom od 15.4.2011 godine
- iznos od 178,61 EUR EUR sa kamatom od 16.5.2011 godine
- iznos od 213,27 EUR EUR sa kamatom od 15.6.2011 godine
- iznos od 252,72 EUR EUR sa kamatom od 15.7.2011 godine
- iznos od 295,77 EUR EUR sa kamatom od 16.8.2011 godine
- iznos od 227,79 EUR EUR sa kamatom od 15.9.2011 godine
- iznos od 204,92 EUR EUR sa kamatom od 15.10.2011 godine
- iznos od 206,45 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2011 godine
- iznos od 209,60 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2011 godine
- iznos od 229,34 EUR EUR sa kamatom od 16.1.2012 godine
- iznos od 235,69 EUR EUR sa kamatom od 16.2.2012 godine
- iznos od 228,81 EUR EUR sa kamatom od 15.3.2012 godine
- iznos od 227,83 EUR EUR sa kamatom od 15.4.2012 godine
- iznos od 231,00 EUR EUR sa kamatom od 16.5.2012 godine
- iznos od 236,80 EUR EUR sa kamatom od 15.6.2012 godine
- iznos od 229,00 EUR EUR sa kamatom od 17.7.2012 godine
- iznos od 227,74 EUR EUR sa kamatom od 16.8.2012 godine
- iznos od 210,31 EUR EUR sa kamatom od 15.9.2012 godine
- iznos od 226,67 EUR EUR sa kamatom od 16.10.2012 godine
- iznos od 232,33 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2012 godine
- iznos od 227,68 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2012 godine
- iznos od 214,48 EUR EUR sa kamatom od 16.1.2013 godine
- iznos od 220,19 EUR EUR sa kamatom od 15.2.2013 godine
- iznos od 218,20 EUR EUR sa kamatom od 15.3.2013 godine
- iznos od 232,08 EUR EUR sa kamatom od 15.4.2013 godine
- iznos od 211,67 EUR EUR sa kamatom od 15.5.2013 godine
- iznos od 208,33 EUR EUR sa kamatom od 15.6.2013 godine
- iznos od 210,41 EUR EUR sa kamatom od 16.7.2013 godine
- iznos od 210,87 EUR EUR sa kamatom od 14.8.2013 godine
- iznos od 215,69 EUR EUR sa kamatom od 14.9.2013 godine
- iznos od 220,53 EUR EUR sa kamatom od 15.10.2013 godine
- iznos od 223,15 EUR EUR sa kamatom od 14.11.2013 godine
- iznos od 231,97 EUR EUR sa kamatom od 13.12.2013 godine
- iznos od 222,81 EUR EUR sa kamatom od 15.1.2014 godine
- iznos od 233,65 EUR EUR sa kamatom od 14.2.2014 godine
- iznos od 237,89 EUR EUR sa kamatom od 14.3.2014 godine
- iznos od 233,89 EUR EUR sa kamatom od 15.4.2014 godine
- iznos od 227,34 EUR EUR sa kamatom od 15.5.2014 godine
- iznos od 228,75 EUR EUR sa kamatom od 16.6.2014 godine
- iznos od 233,43 EUR EUR sa kamatom od 15.7.2014 godine
- iznos od 236,78 EUR EUR sa kamatom od 14.8.2014 godine
- iznos od 238,12 EUR EUR sa kamatom od 15.9.2014 godine
- iznos od 242,13 EUR EUR sa kamatom od 15.10.2014 godine
- iznos od 247,88 EUR EUR sa kamatom od 15.11.2014 godine
- iznos od 248,96 EUR EUR sa kamatom od 15.12.2014 godine
- iznos od 249,81 EUR EUR sa kamatom od 15.1.2015 godine
- iznos od 249,37 EUR EUR sa kamatom od 15.2.2015 godine
- iznos od 249,37 EUR EUR sa kamatom od 16.3.2015 godine
- iznos od 249,37 EUR EUR sa kamatom od 15.4.2015 godine
- iznos od 249,37 EUR EUR sa kamatom od 15.5.2015 godine
- iznos od 249,37 EUR EUR sa kamatom od 15.6.2015 godine
- iznos od 249,37 EUR EUR sa kamatom od 15.7.2015 godine
- iznos od 249,37 EUR EUR sa kamatom od 15.8.2015 godine
- iznos od 249,37 EUR EUR sa kamatom od 15.9.2015 godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2002. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.816,12 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
O b r a z l o ž e nj e
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom, dana 1. lipnja 2007. zaključila Ugovor o namjenskom kreditu broj 3209461831, kojim je tuženik odobrio tužiteljici kreditni iznos od 107.500,00 CHF. Spomenutim ugovorom da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,40% (čl. 2.). Mjesečna otplatna rata s tom kamatnom stopom iznosila je 959,40 CHF. Tuženik da je, s obzirom na odredbe cit. Ugovora, jednom obavijestio tužiteljicu o promjeni kamatne stope, na što je tužiteljica usmeno prigovorila, dok je kasnije promjene vršio bez da o tome obavijesti tužiteljicu kao ugovornu stranku na bilo koji način, tako da tužiteljica nije ni imala mogućnosti za prigovor. Tužiteljica da je, istina, kroz mjesečne rate osjetio da je došlo do promjene, tako da joj je mjesečni anuitet u odnosu na prvotno znatno porastao, međutim, kao i u odnosu na prvi prigovor, i daljnji prigovori tužiteljice da su ostali bez ikakva rezultata. Dakle, ni s jednom promjenom tužiteljica da se nije usuglasila. Promjene tuženika u pogledu kamatne stope da su nezakonite, što je, uostalom i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, iste da nisu opravdane ni s jednog stajališta, tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tuženik kamatnu stopu nije promijenio na niže, odnosno u korist tužiteljice.
Ni stanje na međunarodnom tržištu da ne ide tuženiku u prilog budući da su tamo prilike takve da kamatne stope dramatično padaju.
Naime, na međunarodnom tržištu kamata na švicarske franke se određuje u skladu s kretanjima kamate koje banke međusobno određuju jedna prema drugoj prilikom pozajmljivanja (popularno nazvano Libora na CHF). Od početka 2009. godine Libor da neprestano pada, tako da je tada kamatna stopa na CHF bila 0,53% pa je, dakle, jasno da stanje na tom tržištu nije ono što je utjecalo na povećanje sporne kamate. Upravo prateći stanje na tom međunarodnom tržištu, tuženik da je tužitelju trebao spustiti kamatu. Svakako, sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tome da nisu zakoniti ni zbog sljedećih razloga:
- Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj nije mogao pregovarati. Nju je tužitelj, kao slabija ekonomska strana, morao prihvatiti i povinuti se sili jačega. Sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača.
- Sporna odredba ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa. Nenavođenjem tih razloga ona stavlja tužitelja u neravnopravan položaj. Njemu prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope. Bez tih podataka tužitelj kao potrošač nije mogao provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženiku, kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe, što je protivno čl. 97. st. 1. alineja 10. i 11. Zakona o zaštiti potrošača.
Ugovorne odredbe koje su protivne čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača su prema čl. 102. tog Zakona ništetne.
Dakle, tuženik je mijenjao kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužitelja iako je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogao činiti i u korist tužitelja. Kako to tuženik nije činio, to da je njegovo postupanje suprotno čl. 296. ZOO-a.
Odredba tuženika je pored prednjega, suprotna i čl. 82. st. 1. alineja 11. Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom.
Odredba tuženika je protivna čl. 110. st. 1. i 2. alineja 8. te čl. 11. st. 1. i 2. alineja 1. Zakona o zaštiti potrošača.
Konačno, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi su u suprotnosti i sa odredbom članka 4. stavak 2. Direktive 93/13 EEZ.
Pored promjenjive kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli ugovorena u spornom Ugovoru o kreditu je, kao nepoštena odredba, ništetna. Naime, kolektivnom presudom po tužbi Potrošača pa i protiv tuženika pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koja presuda obvezuje i ovaj sud, utvrđeno je da je valutna klauzula ništetna. Naime, s obzirom da je tužitelj zaduživan po tečaju CHF, koji da, kao takav nikada nije primio te mu je mjesečni anuitet obračunavan po tečaju tuženika na dan isplate to je tužitelj i na taj način izvršio povrat iznosa, koji da kao takav nije morao.
Ni o ovoj odredbi Ugovora o kreditu, kao ni o ostalim odredbama, nažalost, tužitelj kao slabija ugovorna strana da nije mogao pregovarati.
Osim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, za koje odredbe je od strane Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno da su ništetne, ništetne su i ostale odredbe, što da, svakako, čini Ugovor o kreditu ništetnim u cijelosti. Naime, bez tih odredbi Ugovor o kreditu da ne može opstati na bilo koji način, što da ga opet, u konačnici čini ništetnim. Upravo stoga, a polazeći od odredbi Zakona o obveznim odnosima i to konkretno čl. 1111, svaka od ugovornih strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem takvog ništetnog pravnog posla primila. Međutim, za razliku od tužitelja, tužena strana je nepoštena, pa je ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos tužitelju, dok s druge strane, tužitelj ima pravo na povrat zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose. Kada se učini prijeboj međusobnih uplata i to na strani tuženika iznosa glavnice bez kamata dok na strani tužitelja imamo mjesečne anuitete sa zakonskim zateznim kamatama ispada da je tužitelj, u toj slučaju, isplatio i pretplatio pozamašan iznos koji da, nažalost, u ovom trenutku ne može odrediti budući da mu nedostaje određena dokumentacija koja se, kao takva, nalazi u posjedu tužene strane, koja mu to odbija predati. Stoga, dakle, konačan iznos da će se odrediti nakon što sud naloži tuženiku dostaviti sudu potrebnu dokumentaciju i nakon što se provede financijsko vještačenje, odnosno vještačenje po vještaku financijsko-ekonomske struke.
U svakom slučaju, tužiteljica da ima pravo na povrat iznosa koji je preplatila s osnove nezakonitog povećanja po promjenjivoj kamatnoj stopi te po ništenoj valutnoj klauzuli odnosno tečajnoj razlici.
Tužiteljica napominje i da je nepoštena praksa prema čl. 108. Zakona o zaštiti potrošača zabranjena.
Tužiteljica da je, dakle, nažalost, zbog nepoštenog mijenjanja kamatne stope od strane tuženika te ništetne valutne klauzule tuženiku, isplatila veći iznos od onoga što bi morala da su te odredbe bile valjane, međutim da točan iznos, kao i u slučaju ništetnosti cjelokupnog Ugovora o kreditu, zbog nepostojanja dokumentacije koja se nalazi u posjedu tužene strane, ne može u ovom trenutku odrediti.
Tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev, koji je uređen nakon provedenog financijskog vještačenja, podneskom od 30. travnja 2026. (l.s. 202-214).
2. U odgovoru na tužbu od 21. kolovoza 2019. (l.s. 14-47), tužena Zagrebačka banka d.d. ističe da, kako je vidljivo iz tužbe, tužiteljica kao glavne tužbene zahtjeve postavlja:
(i) deklaratorni tužbeni zahtjev kojim traži od suda da utvrdi ništetnim cijeli Ugovora o namjenskom kreditu broj 3209461831,
(ii) kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim traži od suda da naloži banci platiti iznos od " koji će tužitelj odrediti kada tuženik preda svu dokumentaciju vezanu uz Ugovor o namjenskom kreditu broj 3209461831", te podredno tužitelj postavlja
(iii) deklaratorni tužbeni zahtjev kojim traži od suda da utvrdi ništetnom odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi iz čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3209461831, da utvrdi da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je i ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio kao i promjenjivom tečaju CHF, a koje promjene su nastale nakon 1. lipnja 2007.;
(iv) kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim traži od suda da naloži banci platiti iznos od „koji će tužitelj konačno precizirati po provedenom vještačenju“.
Tuženik u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine (izračuna), vrijednosti predmeta spora, kao i činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik osporava osnovu i tijek zateznih kamata.
Tuženik se protivi tužiteljevom dokaznom prijedlogu za provođenje financijskog vještačenja, s obzirom da se u konkretnom slučaju spor vodi u vezi s pravnim pitanjem, o čemu tuženik detaljnije izlaže u nastavku.
U odnosu na posljednju presudu VSRH br. Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. (dostupnu na mrežnim stranicama VSRH), tužena banka ukazuje na dio obrazloženja te presude u kojem VSRH, ocjenjujući pitanje o postojanju pravnog interesa za traženje deklaratorne pravne zaštite radi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi u ugovorima o CHF kreditima, takav pravni interes isključuje u odnosu na korisnike konvertiranih kredita (str. 22. presude br. Rev 2221/2018). Utoliko se i tužbeni zahtjev za isplate pokazuje neosnovanim.
2.1. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 7. lipnja 2014. godine. Tuženik se protivi naknadnom određivanju („uređenju“) tužbenog zahtjeva (nakon provedenog vještačenja), jer bi takvo postupanje tužitelja značilo zloporabu procesnih ovlaštenja s njegove strane. Određeni tužbeni zahtjev postavlja tužitelj u tužbi, osim u slučaju opravdane stupnjevite tužbe, o čemu ovdje nije riječ, jer tužitelj nije postavio manifestacijski zahtjev te nije dokazao ni jednu pretpostavku iz odredbe 186.b ZPP-a, niti je namjera tužitelja bila podnošenje stupnjevite tužbe. „Pridržaj prava na uređivanje tužbenog zahtjeva“ ne proizlazi iz odredbi ZPP-a.
Deklaratorni tužbeni zahtjev neodređen je i neuredan. Tužitelj prepričava, vrlo općenito, sadržaj ugovornih odredbi pa tuženik predlaže da sud ovaj zahtjev odbaci, podredno odbije.
2.2. Predmetni kredit konvertiran je sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/2015 – u nastavku: ZID ZPK/15), s obzirom na to da su tužitelj i tuženik 15. veljače 2016. sklopili dodatak Ugovoru o kredita kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom.
Sve tužiteljeve uplate (i s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate) uzete su u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita, u skladu s odredbama ZID ZPK/15.
Tužena banka ukazuje na to da je sukladno članku 19.d. ZID ZPK/ 15 prije objave kalkulatora konverzije bila dužna pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c ZID ZPK/15, te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama. Prema tome, na strani banke postoji zakonska presumpcija da je izračun izvršen u skladu sa zakonom, s obzirom na to da je to upravo i potvrdio neovisni revizor.
2.3. Konverzija kredita, nastupila je:
(i) na temelju očitovanja volje tužitelja, koji se kreditno zadužio uz valutnu klauzulu u CHF, da se njegov kredit konvertira u kredit u kunskoj protuvrijednosti EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, i to:
(ii) nakon što je tužitelj, u skladu s odredbama ZID ZPK/15 dobio od banke zakonom propisane, iscrpne podatke za donošenje informirane odluke o tome hoće li ili neće prihvatiti konverziju, uključujući podatak o pretplatama iz razdoblja primjene valutne klauzule u CHF i promjenjive kamate, u brojčanom iznosu, pri čemu je:
(iii) sam način izračuna konverzije zakonodavac izričito propisao u članku 19.c ZID ZPK/15 na način da je banka bila dužna (i) početno odobrenu CHF glavnicu kredita pretvoriti u EUR glavnicu po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (ii) početno ugovorenu kamatnu stopu CHF kredita zamijeniti EUR kamatnom stopom koju je tužena banka primjenjivala na EUR kredite na datum sklapanja CHF ugovora o kreditu (iii) iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih CHF anuiteta, pretvoriti u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, pri čemu su takvi iznosi pretvoreni u EUR predstavljali osnovu za namirenje EUR anuiteta utvrđenih po novom EUR otplatnom planu (iv) ukupno uplaćene iznose (preračunate u EUR), a koji su veći od iznosa potrebnih uplata po usporednom EUR kreditu rasporediti kao preplatu te iskoristiti za namirenje budućih EUR anuiteta ili isplatiti korisniku kredita, ovisno koji je od dva moguća, zakonom propisana slučaja, nastupio (v) pri čemu na iznos preplate tužena banka nije bila dužna obračunati ni kamatu niti tečajnu razliku, već je njih, sukladno izričitoj zakonskoj odredbi, snosio potrošač.
(iv) Takvo zakonsko rješenje iz ZID ZPK/15 bilo je naročito propagirano u javnosti, kako od strane zakonodavca, tako i od strane interesnih skupina potrošača, između ostaloga, radi „trajnog eliminiranja neravnopravnog položaja dužnika u CHF s ciljem otklanjanja posljedica velikih tečajnih neravnoteža u odnosu nacionalne hrvatske valute i CHF“ i rasterećenja općinskih sudova smanjenjem broja tužbi, a
(v) tužena banka bila je u zakonskoj obvezi sklopiti pravni posao kojim se u pravnom smislu implementirala volja tužitelja da konvertira svoj kredit, što je ona i učinila pod prijetnjom strogih prekršajnih sankcija iz ZID ZPK/15; pa je time naposljetku, sukladno intenciji zakonodavca
(vi) tužitelj stavljen u položaj kao da je otpočetka, cijelo vrijeme koristio kredit denominiran u EUR, čime je isključivo po svojem slobodnom izboru, izjednačen s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u EUR, sve na način koji je bio utemeljen na valjano, od strane banke primijenjenim, a iscrpno propisanim procedurama i svim uvjetima koje je zakonodavac normirao u ZID ZPK/15, uključujući svako povišenje CHF kamatne stope i povišenje CHF tečaja tijekom otplate.
Konkretni tužitelj je, dakle, svojom slobodnom voljom, prihvatio konverziju. Sklapanjem dodatka/aneksa ugovoru o kreditu između tužitelja i tuženika nastao je pravni odnos koji je zakonodavac upravo i imao u vidu kada je tužitelju ponudio mogućnost konverzije koju mu banka nije mogla uskratiti.
Tužitelj, međutim, u ovom sporu tvrdi da ga tako iskazana volja u pravnom poslu sklopljenom radi prihvata konverzije, ne obvezuje, te i dalje unatoč prihvatu konverzije, traži povrat uvodno naznačenih iznosa na temelju stjecanja bez osnove, pozivajući se i dalje na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz izvornog ugovora sklopljenog u CHF.
Za takvo stajalište nema uporišta u primjeni materijalnog prava, kao što se to obrazlaže u nastavku.
Sklopljeni pravni posao povodom tužiteljeva prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, jest pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužitelja, riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom.
Pravni posao (dodatak) kojim je izvršena konverzija odnosi se na konvertiranje ugovora o kredite ab initio i to u oba bitna sastojka: i u dijelu valutne klauzule i u dijelu kamatne stope. Njime su ugovorne strane suglasnošću volja stvorile posve novu pravnu osnovu (različitu od ugovora o kreditu u švicarskim francima koji je bio predmetom konverzije) temeljem koje su se tužitelj (dobrovoljno) i tuženik (po sili zakona) sporazumjeli pod kojim će kreditnim uvjetima (uz koju valutna klauzulu i uz koje kamatne stope) iskoristiti do tada uplaćene svote. Taj pravni posao bio je, kao što je to opće poznato, ujedno ekonomski nepovoljan za tuženu banku, ali je ona po svemu postupila u skladu sa zakonom.
Banka je pritom po ZID ZPK/15 bila dužna napraviti „novi otplatni plan” i njime zamijeniti „početno utvrđeni otplatni plan” (čl. 19.c, stavak (1) točka 3. ZID ZPK/15) s „novim anuitetima u EUR”, te svim „izmjenama ugovornih uvjeta” koji uključuju „iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i anuiteta”.
Naposljetku, banka je klijentu (ovdje tužitelju) bila dužna dostaviti propisani „izračun konverzije s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kredite” (čl. 19.e ZID ZPK/ 15), a potrošač je bio slobodan prihvatiti ili ne prihvatiti tu ponudu. Ako tužitelju ponuda nije odgovarala, nije trebao prihvatiti konverziju.
Kad je tužitelj razmatrao mogućnost konverzije, najprije je prihvaćao „izračun konverzije” utemeljen na „novom otplatnom planu”, te predviđen pravilima iz članka 19.c ZID ZPK/15, a u kojem su, između ostaloga, točnom brojkom bile navedene sve kamatne stope koje su se morale primijeniti kroz cijelo već proteklo razdoblje otplate.
Nakon toga, sklapao se spomenuti pravni posao koji je po sili zakonskog uređenja, uključivao:
1. promjenu valute kredita iz CHF u EUR,
2. promjenu kamatne stope od datuma sklapanja ugovora do sklapanja dodatka ugovora, te i ubuduće, na način da se umjesto svih onih promjenjivih kamatnih stopa koje su bile primjenjivane u otplati kredita u CHF primjenjuje sve one promjenjive kamatne stope – prikazane u apsolutnom iznosu – koje je vjerovnik primjenjivao kod kredita u EUR,
3. utvrđenja preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR, te
4. sporazuma o raspolaganju preplatom, odnosno podmirenju manje uplaćenog iznosa.
Dakle, sklapanjem dodatka, tužitelj i tužena banka su u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji, te su stoga konverzijom posljedice nepoštene, ništetne odredbe CHF ugovora o kreditu uređene voljom stranaka, što smisleno isključuje pravo tužitelja da uz provedenu konverziju istodobno traži i povrat stečenoga bez osnove, pozivom na uvjete ugovora o kredite u CHF-u, koji je konverzijom ab initio otpao i nadomješten je novom, nesporno zakonitom osnovom (EUR ugovor), temeljem koje je tužitelj stekao na zakonu utemeljeno potraživanje preplate.
Kako su, međutim, voljom ugovornih strana sva plaćanja u otplati CHF kredita ugovorena kao plaćanja s osnove EUR kredita (i to s učinkom ab initio), pa je obračun svih uplata po ranijoj pravnoj osnovi plaćanja (konvertirani CHF ugovor) izvršen u odnosu na novu pravnu osnovu (postojeći EUR ugovor), tužitelj više ne može imati zahtjev zbog stjecanja bez osnove pozivom na uvjete CHF kredita.
U potvrdu ovog stajališta, govori i shvaćanje VSRH iz odluke Rev 1172/2018 od 19. ožujka 2019. koje eliminira zahtjeve po osnovi razlike kamata ili tečajnih razlika u slučaju konverzije kredita:
„U odnosu na pitanje tako se mogu nadomjestiti odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju, koje su utvrđene ništetnim: Načelno promatrano, izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjestiti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora“.
Ta je praksa nadalje potvrđena i u praksi brojnih županijskih sudova u zemlji. Iz navedenoga proizlazi i daljnji zaključak: ako je tužitelj iz bilo kojeg razloga smatrao da mu zakonom propisani uvjeti konverzije nisu prihvatljivi, jer su po njegovu mišljenju trebali biti u bilo kojem pogledu drukčiji, tada nije trebao prihvatiti konverziju, koja je bila pravno moguća samo pod uvjetima koji su bili striktno propisani u ZID ZPK/15. Tužitelj je, za razliku od tužene banke, imao punu slobodu izbora, kojom se i koristio.
Stoga su i razlozi na koje se tužitelj konkretno poziva u tužbi, načelno u pravnom smislu pravno nerelevantni, jer je tužitelj prethodno prihvatio ponudu na konverziju takvu kakvom ju je zakonodavac definirao. U takvim okolnostima tuženik predlaže da sud primijeni načelo pacta sunt servanda, u skladu s važećim propisima.
2.4. U odnosu na praksu ECJ, treba istaknuti kako okolnosti svih dosadašnjih postupaka pred tim sudom, nisu istovjetne okolnostima u ovom i drugim sličnim parničnim postupcima u Hrvatskoj. Naime, konverzija ugovora o kredite sklopljenom uz valutnu klauzulu u CHF-u u ugovor o kredite uz valutnu klauzulu u EUR, u Republici Hrvatskoj nije bila posljedica intervencije državnog suda u sadržaj ugovora o kredite, kao što nije niti posljedica intervencije zakonodavca u sadržaj ugovora između tužitelja i tužene banke, na način da bi potrošač bio prisiljen prihvatiti konverziju. U Hrvatskoj nijednom potrošaču, pa tako ni tužitelju nitko nije nametnuo da prihvati konverziju, dakle ni sud ni zakonodavac, a ponajmanje tužena banka.
U vezi s time, tek podredno valja istaknuti da tužiteljeve tvrdnje također nemaju uporišta u pravu, kako se to obrazlaže u nastavku.
Tužitelju su povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon toga razdoblja, kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite.
Tužitelj se, što izravno, što neizravno, poziva na pravomoćnu presudu VTSRH iz kolektivnog spora (Pž-7129/13), presudu VSRH (Revt 249/14) i ocjenu Ustavnog suda RH (U-III- 2521/15), koje su potvrdile da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u konkretnim ugovorima svih banaka u RH u CHF kreditima bile nejasne, nerazumljive odnosno nepoštene, jer nisu omogućivale potrošaču da predvidi buduće posljedice njihove primjene tijekom razdoblja trajanja ugovora o kredite.
Tužena banka nema mogućnosti dovoditi u pitanje sadržaj tih odluka pred redovnim sudovima, ali ukazuje na to da one ne potvrđuju osnovanost tužiteljevih tužbenih razloga u ovom sporu, nego ih te odluke, štoviše, izravno demantiraju.
Naime, u pravnom poslu koji je bio sklopljen medu strankama u povodu konverzije, povijesne kamatne stope bile su izražene konkretnom brojkom u novom otplatnom planu za cijelo prethodno minulo razdoblje. Prihvatom takvog ugovora o konverziji, sukladnog ZID ZPK/15, potrošač naprosto više nije bio u poziciji da „ne može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze”, odnosno da ne može provjeriti opravdanost budućih promjena kamatnih stopa. Pristajući, u takvim okolnostima, na izračun koji je sadržavao tako iskazane kamatne stope u EUR kreditima, pristao je na čvrsto definiranu prošlost, jer su povijesne kamatne stope bile iskazane konkretnom brojkom (pa su u tom smislu sadržajno bile fiksne), ali i na budućnost u pogledu visine kamatne stope nakon konverzije, za koje je razdoblje naposljetku ugovorio primjenu točno određenog parametra i fiksnog dijela kamatne stope.
Tužiteljeve tvrdnje u pogledu naknadnog osporavanja preplate po osnovi promjena CHF tečaja također nisu osnovane, jer je preplata i po toj osnovi, uzeta u obzir na način kako je to propisao ZID ZPK/15.
ZID ZPK/15 je propisao osnovno načelo konverzije podrazumijevajući konverziju kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom, radi promjene valutne klauzule na način da se položaj potrošača s kreditom s CHF valutnom klauzulom izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR.
Prihvatom konverzije, CHF valutna klauzula nadomještena je EUR valutnom klauzulom. Sklapanjem dodatka, tužitelj i tužena banka su u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji, uključujući i po osnovi promjena CHF tečaja.
„Novi otplatni plan” iz čl. 19.c, stavak (1) točka 3.) ZID ZPK/15, a koji je zamijenio „početno utvrđeni otplatni plan” uključivao je „iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa” ali i „sve ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i anuiteta".
Sve tužiteljeve uplate uvrštene u izračun konverzije iskorištene su za namirenje duga po kreditu s EUR valutnom klauzulom.
Nadalje, svi uplaćeni iznosi su, sukladno odredbi članka 19.c st. 1. t. 4. ZID ZPK/15 preračunati u EUR prema tečaju na dan uplate, i to točno, zakonom određenom „tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR”.
Upravo ti iznosi pretvoreni u EUR predstavljali su osnovu za namirenje EUR anuiteta utvrđenih novim otplatnim planom, koji je uključivao sve promjene, pa tako i promjene tečaja, koje su uvjetovale izmjenu početnog plana i početnih anuiteta.
Stoga, i u odnosu na ovo pitanje tuženik upućuje na razmatranja pod A), a podredno ukazuje na odredbe čl. 19.c ZID ZPK/15, iz koje proizlazi opisani način na koji je zakonodavac uredio, a tužitelj prihvatio, obračun takve preplate, a čime su, stranke, posljedice eventualno ništetne CHF valutne klauzule, također sporazumno, trajno i konačno uredile ab inifio i nadomjestile EUR valutnom klauzulom. Na temelju svega navedenog, tuženik predlaže da sud, nakon provedenog postupka, odbije tužbene zahtjeve u cijelosti i naloži tužitelju da tuženiku podmiri parnične troškove.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem dokumentacije priložene spisu i to: Ugovor o namjenskom kreditu broj 3209461831 (l.s. 5-10), Dodatak Ugovora o kreditu od 15.veljače 2016. (l.s. 25-30), izračun konverzije za tužiteljicu od 12. studenog 2015. (l.s. 31-38), informativni sažetak konverzije na dan 30. rujan 2015. (l.s. 39-40), pregled otvorenih stavki po kreditu na dan 30. rujna 2015. (l.s. 41), prijedlog izmjene Ugovora o kreditu s prilozima (l.s. 43-46), izvršeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Martini Maté, te je izvršen uvid u pisani Nalaz i mišljenje ovog vještaka, dostavljen sudu 5. siječnja 2026. (l.s. 144-160), kao i dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 6. veljače 2026. (l.s. 173-179) te dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 25. travnja 2026. prema podnesku tuženika od 25. veljače 2026. (l.s. 185-192), te je saslušana tužiteljica kao stranka (l.s. 215-217).
4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka sud je utvrdio da glavni tužbeni zahtjev nije osnovan kako je navedeno u toč. 1. – I. i II. izreke ove presude, dok je našao eventualni tužbeni zahtjev tužitelja naveden u toč. 2. – I. i III. izreke presude osnovanim.
5. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije, bankarstvo i računovodstvo, mr.sc. Martine Mate, od 5. siječnja 2026. (l.s. 144-160) proizlazi da su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita sklopili Ugovor o namjenskom kreditu sa kojim je tuženik tužiteljici odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 107.500,00 CHF Ugovoreni rok otplate kredita je 12 godina, s ugovorenom kamatnom stopom koja iznosi 4,40% godišnje, zatim korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po prodajnom tečaju za CHF tečajne liste kreditora, važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici, koja je sastavni dio Ugovora. Prema otplatnoj tablici ugovoreni mjesečni iznos anuiteta iznosi 957,66 CHF.
5.1. Prema zadatku postavljenom vještaku je mišljenja da je:
1) po prijedlogu tužitelja:
a) Tužiteljica je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita, od početka otplate u kolovozu 2007. godine do konačne otplate kredita u svibnju 2019. godine, po predmetnom ugovoru o kreditu ukupno uplatila iznos od 693.137,71 kn, odnosno 91.995,18 EUR (iznos izračunat primjenom fiksnog tečaja konverzije kn u EUR, 1 EUR = 7,53450 kn). Pojedinačni mjesečni iznosi uplata prikazani su u Tablici 1.
b) PREPLATA tužiteljice uslijed primjene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pri otplati kredita br. 7103683508, do konverzije kredita u valutu EUR iznosi 5.079,76 EUR. Pojedinačni mjesečni iznosi razlike prikazani su u Tablici 2.
c) PREPLATA tužiteljice (samo pozitivni iznosi razlike) uslijed promjene tečaja CHF za kn tijekom otplate kredita br. 7103683508, odnosno primjene odredbe o valutnoj klauzuli, od početka otplate do konverzije kredita u valutu EUR, iznosi 15.031,80 EUR. Pojedinačni mjesečni iznosi razlike prikazani su u Tablici 3.
2) po prijedlogu tuženika: - Prilikom provođenja konverzije kredita u valutu EUR tužiteljici je, prema dostupnoj dokumentaciji, priznata preplata u iznosu od 92.076,29 kn, odnosno 12.064,38 EUR. Predmetni je iznos rezultat zakonskog mehanizma konverzije, koji predstavlja jedinstveni obračun bez razdvajanja učinaka promjene kamatne stope i učinaka valutne klauzule, dok su pretplate utvrđene ovim nalazom izračunate zasebno po svakoj od navedenih osnova, sukladno zadatku suda. Iz tog se razloga navedeni iznos u ovom nalazu ne uračunava niti umanjuje od pojedinačno utvrđenih pretplata, već je prikazan radi cjelovitosti činjeničnog stanja.
U izračunu preplate nastale uslijed promjene kamatne stope u odnosu na ugovorenu nije bilo negativnih iznosa razlike.
U odnosu na preplatu nastalu uslijed primjene valutne klauzule, negativni iznosi razlike prikazani su u tablici 3, kolona G.
6.Tužiteljica je podneskom od 19. siječnja 2026. godine (l.s. 164-170) predložila od vještaka zatražiti dopunu nalaza i mišljenja na način da se uplate tužiteljice prikažu u valuti EUR kako bi tužiteljica uredila svoj osnovni tužbeni zahtjev te je financijski vještak Marina Maté podneskom od 6. veljače 2026. (l.s. 173-179) postupila po prijedlogu tužiteljice.
6.1. Tuženik je imao prigovore na pisani nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, koji su sadržani u podnesku od 25. veljače 2026. (l.s. 180-182), pa je radi otklona prigovora zatraženo očitovanje vještakinje financijske struke, koji je ista dostavila sudu 25. travnja 2026. (l.s. 187-192).
6.2. U Očitovanju vještaka financijske struke na prigovore tuženika odnosno u zaključnom Mišljenju (l.s. 172) ista navodi da nakon provedenog obračuna i uključenja iznosa preplate utvrđene konverzijom kredita, vještak dopunjava svoje mišljenje iz inicijalnog nalaza i mišljenja, iskazano pod 2), te ono sada glasi:
2) po prijedlogu tuženika: - Prilikom provođenja konverzije kredita u valutu EUR tužiteljici je, prema dostupnoj dokumentaciji, priznata preplata u iznosu od 92.076,29 kn, odnosno 12.064,38 EUR. Predmetni iznos rezultat je zakonskog mehanizma konverzije, koji predstavlja jedinstveni obračun bez razdvajanja učinaka promjene kamatne stope i učinaka valutne klauzule, dok su preplate utvrđene ovim nalazom izračunate zasebno po svakoj od navedenih osnova, sukladno zadatku suda. - U ovoj dopuni nalaza izvršeno je umanjenje ukupno utvrđenog iznosa preplate za iznos preplate priznate u postupku konverzije kredita, primjenom metode kumulativnog prijeboja. Utvrđeno je da ukupan iznos potraživanja tužiteljice, nakon provedenog umanjenja za preplatu utvrđenu u konverziji iznosi 8.047,18 EUR, te se sastoji od potraživanja od 997,68 EUR koje se odnosi na promjenu kamatne stope, te potraživanja u iznosu od 7.049,58 EUR koje se odnosi na promjenu tečaja CHF/HRK. - Do prijeboja je došlo dana 15. ožujka 2013. godine, kada je kumulativni iznos preplate po obje osnove dosegnuo iznos konverzijske preplate, slijedom čega od tog datuma nastaje preostalo potraživanje tužiteljice. - Pojedinačni mjesečni iznosi tog potraživanja prikazani su u tablici 1 ove dopune, u kolonama A i B, retci 1–31.
- U izračunu preplate nastale uslijed promjene kamatne stope u odnosu na ugovorenu nije bilo negativnih iznosa razlike.
- U odnosu na preplatu nastalu uslijed primjene valutne klauzule, utvrđene su negativne razlike u ukupnom iznosu od -13,44 EUR (i to -8,27 EUR na dan 15.10.2007. te - 5,17 EUR na dan 15.12.2007.), koje se odnose isključivo na promjenu tečaja, međutim iste nisu uključene u ovaj izračun, budući da ne predstavljaju preplatu, već razdoblja u kojima je obveza tužiteljice bila manja u odnosu na referentni model otplate.
7. Tužiteljica je upravo uredila tužbeni zahtjev i to podneskom od 30. travnja 2026. godine (l.s. 202-214), sukladno naprijed citiranom pisanom nalazu i mišljenju vještaka financijske struke od 5. siječnja 2026. (l.s. 144-161) te prvoj dopuni nalaza i mišljenja vještaka od 6. veljače 2026. (l.s. 173-178).
7.1. Ovaj sud prihvaća osnovni pisani nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, kao i 1. dopunu nalaza i mišljenja vještaka financijske struke od 6. veljače 2026. kao stručne i objektivne.
8. Tužiteljica HĐ na ročištu 13. svibnja 2026. godine iskazuje da prije negoli je s tuženikom sklopila ugovor o namjenskom kredit, čitala je informacije na koje je naišla i koje su bile dostupne tada u novinama, međutim išli su u Zagrebačku banku jer su već imali neke kredite i bila im je poznata osobna bankarica OĐ. Kredit su realizirali u poslovnici kraj crkve sv. Krševana. Kad govori onda tu misli da sebe i tadašnjeg supruga koji je sad s njom prisutan u sudnici i raspitivali su se o uvjetima. Osobna bankarica im je rekla da se isplati uzeti kredit u CHF jer su trenutno najpovoljniji jer imaju najnižu kamatnu stopu. Tako ih je ona tada savjetovala i oni su mislili da je to ok. I u medijima su se reklamirali krediti u CHF, ne može sada biti 100% sigurna je li im osobna bankarica objasnila što znače termini promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Neće reći da ke baš neki stručnjak za banke, ali nekako iz općeg znanja poznati su joj ti termini, ali nije tada konkretno znala koje posljedice će to sve proizvesti. Kredit su suprug i ona podigli, odnosno ona kao korisnik kredita iz razloga što je njihova kćer završavala studij medicine u Splitu i namjera joj je bila vratiti se živjeti u [adresa] i htjeli su joj pomoći riješiti stambeno pitanje. Međutim, stan je kupila ona na svoje ime i još uvijek glasi na njeno ime, a u njemu živi njen sad bivši suprug koji je tu prisutan. Oni su stan kupili isključivo za njihove obiteljske potrebe, stan nikad nisu koristili u komercijalne i poslovne svrhe. Nisu ga nikad iznajmljivali podstanarima, turistima i sl. Sjeća se da su išli kod JB na solemnizaciju ugovora, ali se ne sjeća detalja, zato što je to bilo davno, a i JB je njena kolegica iz škole pa su se zapričale i o drugim stvarima nevezanim za ovaj kredit. Ne može se točno sjetiti je li im JB detaljno objašnjavala odredbe ugovora. Rate kredita plaćali su uplatnicom kod banke. Prva rata kredita je cca 4.000,00 KN, a onda je počela skakati i narasla je na 6.800,00 KN. kada su rate kredita počele rasti njen suprug je otišao kod osobne bankarice H i pitao treba li nešto učiniti po tom pitanju, a ona mu je rekla da nema panike, to da je sad trenutno stanje koje će se stabilizirati. Međutim, ipak su se na kraju odlučili za aneks ugovora i konverziju u eure. Kredit je u cijelosti isplatila 2019. godine. Na poseban upit pun. tuženika tužiteljica je odgovorila da je pročitala ugovor o kreditu na način na koji ga čita netko tko nije pravnik, misli da nije tražila objašnjenje od banke u vezi odredaba kredita, bilo joj je poznato da je ugovorila promjenjivu, a ne fiksnu kamatnu stopu, nije bilo lako tada dignuti kredit. Oni da su kupili stan od Nautilusa, međutim Nautilus da je imao neriješeni odnos s Hypo bankom pa je zato Nautilus d.o.o. u ugovoru navedeni kao založni dužnik.
8.1. Stranački iskaz tužiteljice sud prihvaća u cijelosti kao životan, logičan i poklanja mu vjeru u ovom postupku, a iz istog iskaza slijedi da je tužiteljica podigla stambeni kredit kod tuženika radi rješenja stambenog pitanja svoje obitelji, slijedom čega tužiteljica u ovom postupku ima status potrošača, a iz njezina stranačkog iskaza slijedi da ista doista od strane tuženika nije bila upoznata s promjenama kamatne stope i valutne klauzule.
9. Među strankama nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili dana 1. lipnja 2007. zaključili Ugovor o namjenskom kreditu broj 3209461831 , kojim je tuženik odobrio tužiteljici kreditni iznos od 107.500,00 CHF. Spomenutim ugovorom ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 4,40% te je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. (čl. 2.. Ugovora), a ugovorena je i valutna klauzula.
10. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi P. - H. S. U. Z. Z. P., protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr., među ostalim, i tuženikom iz ove parnice), podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. No, pokretanje ili vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
11. Treba navesti da se nedvojbeno radi o odredbi prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s odlukom banke, a da se nije pojedinačno pregovaralo. Prema odredbi članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), kao zakona koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana treba uvijek procjenjivati prema svim konkretnim okolnostima slučaja. Prema odredbi članka 142. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.
12. Nadalje, prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a proizlazi da je Ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, proizlazi da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a, proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
13. Prema odredbi čl. 295. st. 2. ZOO-a, proizlazi da opći uvjeti Ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a, proizlazi da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti predmet obveze, ugovor je ništetan.
Prema odredbi članka 295. ZOO-a, opći uvjeti su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva; opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove i da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.
14. Nesporno je da predmetni Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio, tj. i savjesno i nesavjesno. Po ocjeni ovog suda, ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke, jasna je i lako uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji, npr. iz općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a je li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13, navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužiteljici morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ovisna je isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.
15. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a, koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Zakon o zaštiti potrošača i ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard). Prema odredbi članka 83. ZZP-a, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena, odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja.
16. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Banka je tužiteljici kao korisniku kredita nametnula ugovorne odredbe koje je stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
17. Na temelju utvrđenih činjenica, ovaj sud smatra da je odredba Ugovora kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom samo o odluci banke nepoštena i prema tome ništetna. Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljem kao korisnikom kredita, nepoštene su te stoga ništetne, a kako proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 gdje je navedeno da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome ništetne osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora, a što je u konkretnom slučaju kamatna stopa od 3,99% koja je ugovorena i određena na dan sklapanja Ugovora.
18. Zaključno, ovaj sud smatra da je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužiteljice i tuženika bila određena i to u visini od 4,40%, a to i s obzirom je tužiteljici kao korisniku kredita koji je od banke kao kreditora dobio otplatni plan bilo vidljivo kolika je njezna mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci, te koliko u otplati svakog mjesečnog anuiteta ona plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne.
19. Odredbom članka 21. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci ("Narodne novine" broj 75/08) proizlazi da je kuna (jedino) zakonsko sredstvo plaćanja i ona se (osim kada je zakonom dopušteno da se za plaćanja u zemlji može dopustiti korištenje druge valute) mora koristiti za sva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske. Plaćanje u kunama, valuti Republike Hrvatske, mora se obavljati i u slučaju kada je ugovorena valutna klauzula, odnosno kada je novčana obveza vezana uz tečaj valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Ta obveza postoji i kada obveza plaćanja protivno zakonu glasi na plaćanje u stranoj valuti. Suprotno postupanje sankcionirano je propisima Republike Hrvatske kao kažnjivo djelo. Članak 22. ZOO-a po svojoj je pravnoj naravi iznimka od načela monetarnog nominalizma propisanog člankom 21. ZOO-a. Prema tom načelu dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koje obveza glasi, neovisno o tome je li vrijednost novca u međuvremenu pala ili porasla. Načelo monetarnog nominalizma isključuje odgovornost dužnika za gubitak vrijednosti novca. Prema suprotnom načelu, načelu valorizma, promjena vrijednosti novca zahtijeva promjenu visine novčanog iznosa koji je objekt novčane obveze. Svrha valorizacije je osiguranje jednake vrijednosti činidaba određenog ugovornog odnosno drugog obveznopravnog odnosa. Ako vrijednost novca padne, broj novčanih jedinica treba povećati, a ako poraste, njihov broj treba smanjiti. Članak 22. ZOO-a, to jest ugovaranje valutne klauzule jedan je od načina zaštite jednake vrijednosti međusobnih davanja (činidaba), uz indeksnu klauzulu (članak 23. ZOO-a) i kliznu skalu (članak 24. ZOO-a). Ugovorne strane, i vjerovnička i dužnička, ugovaraju valutnu klauzulu kako bi vrijednost uzajamnih davanja koja su, u pravilu vremenski razdvojena, zadržala punu jednakost s obzirom na ugovoreno mjerilo – vrijednost ugovorene strane valute ili cijene zlata. Članak 22. ZOO-a ne ograničava svoju primjenu samo na neke poduzetnike, već se on jednako odnosi na sve poduzetnike, neovisno o tome koju djelatnost obavljaju. Prema tome, mogućnost ugovaranja valutne klauzule propisane člankom 22. ZOO-a jednaka je za sve subjekte ugovornog prava i primjenjuje se na sve ugovore, dakle, i one koje sklope dvije fizičke osobe bez svojstva trgovca (građanskopravni ugovori) i omogućuje svim ugovornim stranama pod jednakim uvjetima ugovaranje te zaštitne klauzule. Hoće li ona biti ugovorena ovisi o slobodnoj volji obiju ugovornih strana (vjerovnika i dužnika). U pravnom smislu njome se osigurava (štiti) jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla.
20. Iz predmetnog Ugovora je vidljivo da su stranke glavnicu kredita vezali za valutu švicarski franak. Dakle, jasno je da je kredit odobren u kunskoj protuvrijednosti određenog iznosa u švicarskim francima prema određenom tečaju važećem na dan korištenja kredita i da se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u švicarskim francima po određenom tečaju na dan plaćanja i jasno je da je na taj način ugovorena zaštitna klauzula prema kojoj je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak i da se radi o valutnoj klauzuli. Imajući u vidu iznijeto, kao i činjenicu da je prosječnom potrošaču u Republici Hrvatskoj pojam valutne klauzule poznat, tužitelj neosnovano smatra da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak nejasne. One su jasne, iako ne sadrže sintagmu „valutna klauzula u švicarskim francima“. Iz iskaza tužiteljice, koji ovaj sud cijeni kao detaljan i vjerodostojan, te mu u cijelosti poklanja vjeru, proizlazi da je nisu u banci upozoravali na rizik podizanja kredita u švicarskim francima. Tuženik je to sve u trenutku sklapanja ugovora kao stručna osoba znao ili morao znati, a tužiteljica nije znala. Ako prosječni korisnik kredita nije u razumnoj mjeri dobro obaviješten, ni uz razumnu pažnju i oprez ne može razumjeti sporne ugovorne odredbe i donijeti informiranu odluku o tome hoće li sklopiti ugovor koji sadrži te odredbe ili neće. Prosječni korisnik kredita pa tako i tužiteljica u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znala niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebala biti o tome obaviještena. Zbog toga prosječnom korisniku kredita odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive.
21. U članku 4. ZOO/05 izričito je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema ocjeni suda, već sama činjenica da u trenutku sklapanja ugovora postoje dva promjenjiva elementa, tečaj valute švicarskog franka i stopa ugovorne kamate, o kojima ovisi visina obveze korisnika kredita, uzrok određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni korisnik kredita ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom korisniku kredita koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, korisnik kredita ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak, prema ocjeni ovog suda ozbiljan je uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za tužitelja ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu tužiteljice i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg tužiteljica kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima korisnik kredita, a da to ne zna.
Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče tužitelja na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu tužitelja protivna načelu savjesnosti i poštenja. Svrha ugovora o stambenom kreditu je da korisnik kredita dobije određeni iznos novca kojim može riješiti svoj stambeni problem. Cilj samog ugovora je da korisnik kredita putem pravnog posla pod određenim uvjetima stekne pravo dobiti iznos novca kojim može riješiti svoj stambeni problem, čime se ostvaruje svrha ugovora. Poslovna aktivnost banke je sklapati ugovore o kreditu sa korisnicima radi ostvarenja profita, te ima financijska znanja koja prosječan korisnik kredita nema. Korisnik kredita nema drugog načina, jer ono što mu treba, pokušava ostvariti sklapanjem ugovora s bankom. Banka, koja je u tom odnosu jača strana, iako joj je prvenstveni poslovni cilj ostvariti profit, sklapanjem ugovora čiji je cilj da korisnik kredita dobije novac za rješavanje stambene potrebe, mora biti obzirna prema korisniku i njegovom interesu i u razumnoj mjeri informirati ga o sadržaju i posljedicama namjeravanog pravnog posla, a naročito ako se radi o standardiziranom ugovoru kojeg je sastavila ona sama bez pojedinačnog pregovaranja s drugom ugovornom stranom. Iz navedenog proizlazi da odredbe kojima se glavnica veže za švicarski franak već samim njihovim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret korisnika kredita. Banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok korisnik kredita prihvaća i opći rizik valutne klauzule i dodatni veliki rizik koji je specifičan za švicarski franak kao valutu utočišta, sve to dugoročno, dok traje ugovor, što znači i do 360 mjeseci, uz činjenicu da banka navedene odredbe i njihove posljedice razumije, a korisnik kredita ih ne razumije i nije ni svjestan da ih ne razumije, jer su mu na prvi pogled jasne, pa misli da je preuzeo samo opći rizik koji je vezan uz sam pojam svake valutne klauzule.
Standardni ugovori tuženika koji sadrže ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak ne sadrže odredbe kojima bi korisnicima kredita bila dana prava kojima bi bio kompenziran rizik švicarskog franka kao valute utočišta. Činjenicom da je uz valutu švicarski franak vezana početna niža stopa ugovorne kamate, po ocjeni ovog suda, tuženik nije dokazao da postoji ravnoteža između stranaka. Naime i ugovorna kamata je vezana za valutu švicarski franak, pa isti rizik koji postoji u odnosu na glavnicu postoji i u odnosu na ugovorne kamate. Uz to, stopa ugovorne kamate je niža samo u početnoj fazi, dakle na prvi pogled, s obzirom da su promjenjive prema odluci banke. Tako je iznos ugovorne kamate korisniku nerazumljiv iz dva razloga: jer je vezan za tečaj švicarskog franka i jer je vezan za odluku banke.
22. Kako je tuženik znao za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da korisnik kredita to ne zna i da mu je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, ovaj sud ocjenjuje da u opisanim okolnostima tuženik nije u odnosu na tužiteljicu postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Neravnoteža između prava i obaveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja švicarskog franka, nego nastaje već samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je pojedini korisnik kredita taj rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer ga o tome banka nije informirala. I da tečaj švicarskog franka stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnim ugovornim odredbama u tipskim formularnim ugovorima koje su banke sastavile same, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, postojala bi. Neravnotežu nisu prouzročile ni promjena tečaja valute švicarski franak ni promjena kamatne stope, nego ugovorne odredbe.
23. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je donio presudu broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a kojom je odbio žalbu tuženih banaka te potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. U bitnome, utvrđeno je da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Visoki trgovački sud RH je ovom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih osam tuženih banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenljivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno i prvostupanjskom presudom
Trgovačkog suda u Zagrebu. Što se tiče valutne klauzule, treba razjasniti da je zbog promjene tečaja švicarskog franka i to njegove aprecijacije (porasta vrijednosti novca) također došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF čija je vrijednost u kritičnom razdoblju dramatično porasla, a time i protuvrijednost anuiteta u kunama.
24. Zaključno, Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev 2221/2018-11 dana 3. rujna 2019. kojom je u bitnome odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenljivoj kamatnoj stopi.
25. Dakle, korištenjem predmetnih odredaba tuženik je povrijedio interese i prava tužitelja, korištenjem ugovornih odredaba kojima je otplatu glavnice kredita vezao uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnog ugovora nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Prema odredbi čl. 322. ZOO/05, Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema čl. 323. navedenog zakona u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Prema čl. 324. istog zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjetu ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak iako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.
26. Predmet glavnog tužbenog zahtjeva u ovom postupku ništetnost je cijelog ugovora. Stoga, budući da su prema odredbi članka 1021. ZOO/05 bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, eventualna ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači ni ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora. Konačno, odredbama članka 87. ZZP/03 i članka 102. ZZP/07 izričito je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa.
27. Stoga je zahtjev tužiteljice usmjeren na ništetnost cijelog ugovora te zahtjevom za isplatom cjelokupnog isplaćenog iznosa odbijen kao neosnovan.
28. U odnosu na prigovor tuženika u svezi provedene konverzije, treba navesti da je tužitelj u tužbi i tijekom postupka naveo da su stranke sklopile ugovor o namjenskom kreditu kojim su ugovorili i redovnu kamatu koja će za vrijeme postojanja obveze iz ugovora biti promjenjiva. Iz radnje kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 19. siječnja 2016. – Dodatka ugovora o proizlazi da je navedeni dodatak ugovora sklopljen između stranaka na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15) – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju uređena je konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF (IV.a – čl. 19.a – čl. 19.i) odnosno citiranim zakonskim odredbama uređen je predmet konverzije, načelo konverzije kredita, način izračuna konverzije kredita, informiranje, konverzija kredita, prijelazno razdoblje, prava osobe koja je ispunila obvezu iz kredita, porezni tretman učinka konverzije i izvješće o provedbi konverzije kredita. Aneksom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istog, odnosno njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata i valutne klauzule u kreditu u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje naplate je došlo uslijed nepoštenog postupanja banaka te se konverzija odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZ PK ne širi primjenu konverzije na druge - izvanugovorne odnose između stranaka. Prema mišljenu ovog suda činjenica da je kredit s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit u EUR ne utječe na utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi. Dakle, sklapanjem Sporazuma o konverziji nisu prestala sva potraživanja tužiteljice i uspostavljena ravnoteža između stranaka, kako se to izričito tražilo odredbama ZID ZPK/15 (tako i Županijski sud u Zadru, posl. br. Gž-755/2021 i Gž-275/2024).
29. Naime, i iz rješenja Vrhovnog suda Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. proizlazi da činjenica što su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu (Narodne novine, broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZOPK) – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR – kojim su odredbe iz Ugovora o kreditu izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO-a), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Slijedom navedenog, tuženik ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju.
30. U odnosu na prigovor zastare navodi se kako ovaj prigovor nije osnovan. Odredba čl. 214. st. 1-3. ZOO-a propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO-a o zastari ovaj sud je utvrdio da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 7. lipnja 2019. godine, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014. godine, to je razvidno da je predmetna tužba podnesena u zastarnom roku.
31. Slijedom iznijetog, glavni tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan, kako je i navedeno pod toč. 1. – I. i II., dok je ovaj sud našao osnovanim eventualni tužbeni zahtjev tužitelja kako je navedeno pod toč. 2. – I, II. i III. izreke ove presude.
32. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23) te su tužiteljica priznati troškovi za: sastav tužbe – 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), podnesak od 31. siječnja 2020. – 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), podnesak 7. prosinca 2020. – 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4.), podnesak od 7. travnja 2022. – 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4.), podneske od 19. siječnja 2026, 9. veljače 2026 i 30. travnja 2026. , svaki podnesak po – 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), zastupanje na ročištu 26. ožujka 2026. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), ročište 13. svibnja 2026. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1), za sastav žalbe od 22. siječnja 2020. – 125 bodova (Tbr.10. toč. 4.), za sastav žalbe od 17. lipnja 2021. - 125 bodova (Tbr.10. toč. 4.) što ukupno iznosi 2050 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr 54) daje vrijednost od 4.100,00 EUR, što uz PDV od 25% – koji iznosi 1.025,00 EUR čini iznos od 5.125,00 EUR, kojem iznosu valja pribrojiti predujam za financijsko vještačenje koji je uplatila tužiteljica u iznosu od 500,00 EUR (l.s. 142), te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 191,12 EUR (l.s. 15), što ukupno iznosi 5.816,12 EUR. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela s podrednim tužbenim zahtjevom to se smatra da je u cijelosti uspjela u sporu stoga su joj priznati naprijed obračunati troškovi u cijelosti.
U Zadru 8. srpnja 2026.
S u t k i n j a
Melita Lisica
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu putem ovog suda na nadležni županijski sud, u tri primjerka.
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
