REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-1176/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika: 1. Republika Hrvatska, OIB:52634238587, zastupana po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, 2. Z R ž. E, 3. ZD L pok. S, 4. ZD RD pok. S, 5. ZD Ivan pok. S, 6. B K ž. N, 7. ZD H pok. ED, 8. ZDŠ, 9. LD pok. ED, 10. SD pok. ED, 11. T RDŠ ž. Đ, 12. BD pok. ED, 13. KD pok. ED, 14. ND EDŠ pok. RD, 15. HD SD ž. S, 16. RDŠ, 17. TD RD, 18. BD SD ud. ĐD, 19. ĐD pok. ĐD, 20. LDŠ, 21. ND pok. RD, 22. EDŠ pok. RD, 23. PD ž. LDŠ, tuženici od 2. do 23. odsutni i nepoznata boravišta, zastupani po privremenom zastupniku Zvonimiru Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 7. srpnja 2026., dana 8. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine koju tvore: k. č. br. [katastarska čestica], površine 667 m2, Z. U. [broj ZK uloška], d. k. č. br. [katastarska čestica], površine 162 m2, Z. U. [broj ZK uloška], d. k. č. br. [katastarska čestica], površine 45 m2, Z. U. [broj ZK uloška], d. k. č. br. [katastarska čestica], površine 207 m2, Z. U. [broj ZK uloška], d. k. č. br. [katastarska čestica], površine 761 m2, Z. U. [broj ZK uloška], ukupne površine 1842 m2, sve K. O. [katastarska općina], upravo nekretnine prikazane na skici lica mjesta br. 1 vještaka Ante Bošnjaka ing.geod. od dana 29.04.2026. i omeđene crtom koja spaja točke 1-2-3-4-5-10-11-12-13-14-20-19-18-17-16-7-8-9-1 na toj skici, koja skica čini sastavni dio ovopredmetnog Nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke vještaka Ante Bošnjaka ing.geod. od svibnja 2026., sastavni dio ovog spisa i ove presude, pa je slijedom toga tužitelj ovlašten, temeljem ove presude, uz ostvarenje ostalih pretpostavki traženih zemljišnoknjižnim pravom, ishoditi uknjižbu prava vlasništva opisane nekretnine na svoje ime u zemljišnoj knjizi nadležnog suda, uz istodobno brisanje svih prava tuženika upisanih u zemljišnoj knjizi u pogledu te nekretnine, a što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 23. studenog 2025. tužitelj je naveo da je izvanknjižni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine. Ističe da je osobno i putem svojih prednika duže od 150 godina u posjedu nekretnine iz točke 1. tužbe. Tužitelja i njegove prednike nitko nije smetao u stvarnom i mirnom posjedu ove nekretnine pa je tužitelj dosjelošću postao vlasnik te nekretnine premda su u zemljišnim knjigama kao vlasnici upisani tuženi. Navodi da je predmetna nekretnine bila vlasništvo njegovog oca VD, kojeg je, temeljem rješenja o nasljeđivanju JB Petra Ujevića, broj:O-759/2022, koje se u privitku dostavlja, u pogledu navedene nekretnine naslijedila tužiteljeva majka CD koja je istu darovala upravo tužitelju.

1.1. U tužbi se nadalje navodi kako se tužiteljica obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) koje se 29. rujna 2025. očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja.

1.2. Tuženicima označenim u uvodu ove presude od 2. do 23., kao odsutnima i nepoznata boravišta sud je na temelju članka 84. st. 1. i st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) postavio privremenog zastupnika Zvonimira Perkušića, odvjetnika u Imotskom, što je objavljeno u Narodnim Novinama RH, oglašeno na e-oglasnoj ploči suda i o čemu je obaviješten Hrvatski zavod za socijalni rad u Imotskom kao organ starateljstva i koji privremeni zastupnik navedenih tuženika je u odgovoru na tužbu naveo da mu ti tuženici nisu poznati, da pristaje biti privremeni zastupnik tih tuženika te se za iste protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (listovi 31-32 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj nije niti mogao steći pravo vlasništva na zahtijevanom čest. zem. [katastarska čestica], pov. 45 m2, k. o. [katastarska općina], jer ta čestica zemlje u funkciji ceste/puta predstavlja javno dobro (zk oznake put), kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog upisa, a tužitelj ničim ne dokazuje da zahtijevani dijelovi predmetnih čestica ne predstavljaju cestu/put. Napominje se da je pregledom dostavljene skice, kao i portal Geoportal, vidljivo da i u naravi navedena čestica predstavlja put, to jest Županijska cesta 6179. Nadalje, ističe da tužitelj svojom tužbom ne navodi i nije dokazao pravno relevantne činjenice i to, tko su b ili njegovi prednici (točno opisan pravni slijed), kad su dosjeli, kada su stupili u posjed predmetne nekretnine, kakva je bila kvaliteta posjeda tužiteljevih prednika, postoji li kontinuitet posjeda, je li vlast tužiteljevog prednika na predmetnim nekretn inama trajala kroz zakonom propisano vrijeme, na koji način su pravni efekti posjedovanja prešli na tužitelja.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Predmet spora je dio nekretnina označenih kao: k. č. br. [katastarska čestica], površine 667 m2, Z. U. [broj ZK uloška], d. k. č. br. [katastarska čestica], površine 162 m2, Z. U. [broj ZK uloška], d. k. č. br. [katastarska čestica], površine 45 m2, Z. U. [broj ZK uloška], d. k. č. br. [katastarska čestica], površine 207 m2, Z. U. [broj ZK uloška], d. k. č. br. [katastarska čestica], površine 761 m2, Z. U. [broj ZK uloška], ukupne površine 1842 m2, sve K. O. [katastarska općina] lac, upravo nekretnine prikazane na skici lica mjesta br. 1 vještaka Ante Bošnjaka ing.geod. od dana 29.04.2026. i omeđene crtom koja spaja točke 1-2-3-4-5-10-11-12-13-14-20-19-18-17- 16-7-8-9-1 na toj skici.

5. Sud je u dokaznom postupku pregledao dostavljenu dokumentaciju, i to zk izvatke koji se odnose na predmetne nekretnine, skica izmjere geodeta Ante Bošnjaka od 29. prosinca 2022., rješenje o nasljeđivanju iza pok. VD obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Ante Bošnjaka, saslušani su svjedoci UD, VD, ED, DD i GD, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Ante Bošnjaka od 26. svibnja 2026., pregledana je skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju(listovi 60-65 spisa).

6. U ovom predmetu je sporno je li tužitelj zaista stvarni vlasnik dijelova predmetnih nekretnina kao i način stjecanja istih.

7. Prema pisanom nalazu i mišljenju Ante Bošnjaka, sudskog vještaka za geodeziju, od 26. svibnja 2026. utvrđeno je da je predmetna nekretnina položena sjeverno od županijske ceste 6179 koja vodi prema Grabovcu. U naravi je dijelom riječ o nekadašnjoj oranici, dijelom o pašnjaku (kamenjaru). U sjevernom dijelu posjeda izgrađen je montažni hangar. Kompletan posjed sa svih strana je omeđen suhozidima. Predmetna nekretnina sastoji se od 5 dijelova:

• Prvi dio odnosi se na dio čest. zem. [katastarska čestica] i na priloženim skicama označen je kao LIK 1. i definiran točkama 1-2-3-1 u površini 162 m2. • Drugi dio odnosi se na izdvojeni dio čest. zem. [katastarska čestica] i na priloženim skicama označen je kao LIK 1A. i definiran točkama 4-5-6-4 u površini 45 m2.

• Treći dio odnosi se cijelu čest. zem. [katastarska čestica] i na priloženim skicama označen je kao LIK 2. i definiran točkama 1-3-4-6-7-8-9-1 u površini 667 m2.

• Četvrti dio odnosi se na dio čest. zem. [katastarska čestica] i na priloženim skicama označen je kao LIK 3. i definiran točkama 5-10-11-12-13-14-15-6-5 u površini 207 m2.

• Peti dio odnosi se na dio čest. zem. [katastarska čestica] i na priloženim skicama označen je kao LIK 4. i definiran točkama 6-7-16-17-18-19-20-14-15-6 u površini 761 m2.

• Ukupna površina posjeda stranke je 1842 m2.

8. Sud je osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka ČD, VD, ED, DD i GD.

8.1. Saslušani svjedoci (listovi 53-54 spisa) u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da je nekretnina koja je predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Svjedok UD, rođen 1940., bio je dobar prijatelj s pokojnim ocem tužitelja koji je umro prije nekoliko godina. Njega da su naslijedili tužitelj i tužiteljevih 6 sestara. Nije upoznat s detaljima podjele među njima, ali pretpostavlja da je predmetna nekretnina pripala tužitelju budući da je on "koristi." Tužitelj je na istoj napravio i objekt i nitko ga prilikom gradnje nije ometao. Suhozidi koji omeđuju predmetnu nekretninu da se nalaze na istom mjestu još prije nego se on rodio. Također, svjedok je poznavao i djeda tužitelja, pok. TD koji je umro 1980. -ih, ali on da nije obrađivao zemlju s obzirom da je bio slijep, međutim, zna da su se tu prije nalazile loze koje su obrađivali prednici tužitelja. Svjedokinja GD, sestra tužitelja potvrdila je navode iz tužbenog zahtjeva da su se nakon smrti pok. VD, njegova djeca podijelila na način da je tužitelju pripala predmetna nekretnina. Ona i ostale sestre da su dobili druge parcele i među njima nema spora. Ostali svjedoci, inače vlasnici susjednih parcela, potvrdili su navode "najiskusnijeg" svjedoka ČD kao istinite.

8.2. Svjedoci su posebno naveli i jasno obrazložili pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine. Naime, nekretnina je od pamtivijeka u posjedu obitelji prednika tužitelja. Nisu na tom području viđali lugare, prema njihovim saznanjima, nisu se vodili nikakvi postupci niti su čuli da bi itko treći ometao tužitelja, odnosno njegove pravne prednike u korištenju vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini.

8.3. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive, koji iskazi potvrđuju tvrdnje i činjenične navode tužitelja, nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu sporne nekretnine te da tužitelja odnosno njegove prednike u načinu gospodarenja i korištenja nekretnina nije nitko ometao.

8.4. Izlaskom na lice mjesta uz vještaka geodetske struke, utvrđeno je da je predmetna nekretnina položena sjeverno od županijske ceste 6179 koja vodi prema Grabovcu, pa unatoč zemljišnoknjižnom upisu u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] prema kojem je ta čestica u funkciji ceste/puta i predstavlja javno dobro, ovaj sud je stava da nema prepreke da se tužitelj upiše kao vlasnik u odnosu na dio te nekretnine budući da taj dio ne predstavlja niti cestu niti put već čini cjelinu s ostalim dijelovima predmetnih nekretnina.

9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP- a.

10. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda.

11. Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svog pok. oca, diobom sa svojim sestrama i darovanjem od majke, te u konačnici dosjelošću budući da su njegovi pravni prednici od pamtivijeka u posjedu iste.

11.1. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).

11.2. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja. Provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj osobno i to svojim pravnim prednicima dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka. Tužitelj i njegovi prednici kao pošteni posjednici bili su u posjedu nekretnine najmanje 100 godina. Dakle, na temelju članka 159. stavka 3. i 4. ZV-a, tužitelj je dosjelošću stekao vlasništvo nekretnina.

12. Odredbom članka 388. stavka 1. ZV-a propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona se prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

13. Ujedno je za navesti da dosjelost u vremenu od 1901. -1940., odnosno nakon 1991. donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 – u daljnjem tekstu ZOVO) do 1. rujna 1980. godine imala su se primijeniti pravna pravila paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a, koja pravila su se ranije primjenjivala na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ" broj 86/1946), odnosno koja pravila se danas primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91). Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina). Rok dosjedanja propisan pravnim pravilima OGZ-a je temeljem pravnog shvaćanja Saveznog vrhovnog suda donesenog na proširenoj sjednici pod brojem 3/60 dana 4. travnja 1960. godine skraćen na 20 godina. Prema odredbi članka 29. ZOVO-a koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, kao niti prema OGZ-u, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/91) stavljena je izvan snage odredba članka 29. ZOVO-a koja nije dopuštala stjecanje na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću. Donošenje Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 u daljnjem tekst: ZVDSP/96) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., ključnom odredbom članka 388. stavka 4 ZVDSP/96 propisano je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

14. Ustavni sud RH svojim odlukama broj U-I-58/97, U-I-235/97, U-I-237/97, UI- 1053/97 i U-I-1054/97 od 17. studenog 1999. godine ("Narodne novine" broj 137/99) je presudio da osporavana odredba članka 388. stavka 4. ZV-a iz 1996. ima povratno djelovanje sa štetnim posljedicama na prava trećih osoba, pa je ukinuta.

15. Ukinuta odredba članka 388. st. 4. ZVDSP/96 bila je na snazi sve do studenog 1999., jer je prema članku 55. stavku 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (NN broj 99/99, 29/02, 49/02 – pročišćeni tekst) ukidanje zakonske odredbe imalo samo učinak ex nunc.

16. Zakon o izmjeni i dopuni ZVDSP-a (NN 114/01 od 20. prosinca 2001. koji je stupio na snagu toga dana) odredbom članka 388. iza stavka 3. ima novi stavak 4. kojim je propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije toga.

17. Slijedom prethodne analize ovaj sud primjenjuje odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP/16 koji glasi da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ovo se izričito napominje s obzirom da je Republika Hrvatska upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi.

18. Sukladno pravnom shvaćanju ESLJP nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je neprekidni posjed tužitelja određene kvalitete u propisanom trajanju u koje vrijeme se uračunava i posjed od prije 08. listopada 1991 godine (i kad je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu ) pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UI-58/97 od 17. studenog 1999 godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i slično) s obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

19. Dakle, provedenim dokazima tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj osobno i po svojim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina, da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten pa je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo sporne nekretnine, neprekidnim posjedovanjem nekretnine unazad najmanje 40 godina, sukladno odredbi članka 159. stavka 4. ZV-a.

20. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.

21. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine putem svojih roditelja, a oni od svojih prednika. S obzirom na to da se posjed smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a u konkretnom slučaju je riječ o naslijeđenom posjedu, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao vlasnika a pozivom na odredbu članka 130. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

22. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.

23. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan te utvrditi da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao na temelju dosjelosti, posjedovanjem iste kroz zakonom određeno vrijeme, osobno i putem svojih pravnih prednika.

24. Tužitelj nije popisao troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao.

Imotski, 8. srpnja 2026.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. Odvj. Ivan Ćosić, Imotski

2. odvj. Zvonimir Perkušić, Imotski

3. Općinsko državno odvjetništvo, Stalna služba u Makarskoj