REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-165/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Anđele Hambašić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EKOHOLD d.o.o. iz Božjakovine, Gospodarska ulica 12, kojeg zastupa opunomoćenica Nataša Lisac, odvjetnica u Dugom selu, Osječka 12, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 33, radi nadzora nad provođenjem mjera zaštite od požara, dana 8. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-245-02/24-07/10, URBROJ: 511-01-208-24-2 od 28. studenog 2024.

II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Zagreb, Službe za inspekcijske poslove, Odjela inspekcije zaštite od požara, eksploziva i oružja KLASA: UP/I-245-02/24-06/149, URBROJ: 511-01-361/11-24-3 od 16. rujna 2024., tužitelju je naloženo da na lokaciji u Božjakovini, Dugo Selo, Gospodarska ulica 12, provede mjere zaštite od požara poimenično navedene u tom rješenju.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-245-02/24-07/10, URBROJ: 511-01-208- 24-2 od 28. studenog 2024., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv označenog prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako je već u žalbi istaknuo da je došlo do propusta jer su mu naređene mjere propisane na osnovu uputa/smjernica 32:2023F udruge CFPA, a koje nisu primjenjive na njega. Također smatra da je došlo i do pogrešne primjene odredbe članka 43. Zakona o zaštiti od požara. Navodi kako se ista odnosi na slučajeve privremenog povećanog požarnog rizika. Ističe kako je nesporno da je na vanjskom prostoru njegovog sjedišta došlo do požara te da njegovi djelatnici od tada pa do danas poduzimaju sve mjere kako se požar ne bi ponovio. Navodi kako mu prvostupanjsko tijelo šest mjeseci nakon požara naređuje mjeru koju je već ispunio, a to je da osigura prisutnost jednog vatrogasnog odjeljenja od najmanje tri člana koji upotrebom odgovarajućeg vatrogasnog vozila mogu samostalno djelovati. Također navodi da je požar ugašen isti dan kada je i nastao, a da je mjera naređena točkom 1. izreke prvostupanjskog rješenja u cijelosti izvršena dok je trajala opasnost od ponavljanja požara i da stoga ista sada nema smisla niti uporišta u mjerodavnim materijalnim propisima, jer da više nije u povećanom požarnom riziku. Nadalje ističe u odnosu na točku 2. 3. i 4. izreke prvostupanjskog rješenja kako je nejasna povezanost članka 25. Zakona o zaštiti od požara sa smjernicama CFPA Guideline No 32 2023F te da navedene upute/smjernice nisu inkorporirane u hrvatsko zakonodavstvo i da nisu primjenjive na njega. Napominje da za predmetnu građevinu ima sve potrebne dozvole i elaborate zaštite od požara kako bi mogao obavljati svoju djelatnost. Navodi kako ne obrađuje zapaljivi otpad, nema mehaničko-biološku obradu otpada s produktima visoke gorive vrijednosti niti skladišti takav otpad na površinama većim do 200 m3. Ističe i navodi koje to mjere nakon požara provodi, a kako bi se smanjilo požarno opterećenje i poboljšali uvjeti za početno gašenje požara. Predlaže da se izvede dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, da se sasluša stručna osoba zadužena za zaštitu od požara, da se provede vještačenje po stalnom sudskom vještaku inženjeru zaštite od požara i da se provede očevid na licu mjesta te izvrši uvid u elaborat zaštite od požara, elaborat gospodarenja otpadom i uvid u dozvole.

4. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika i potražuje troškove upravnog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kao je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Navodi da je zbog požara na predmetnoj lokaciji 20. ožujka 2024., u čijem gašenju i osiguranju požarišta su sudjelovali vatrogasci DVD-a Brckovljani dana 27. ožujka 2024., obavljen je požarno- preventivni pregled o čemu je i sastavljen zapisnik koji je potpisan od strane direktora tužitelja. Ističe da je nadzorom utvrđeno da tvrtka obavlja djelatnost sakupljanja, privremenog skladištenja te obrade i oporabe neopasnog otpada za koju djelatnost je predočio i okolišnu dozvolu. Navodi da s obzirom da se radi o skladištenju velike količine zapaljivog otpada na predmetnoj lokaciji te s obzirom na način skladištenja, utvrđeno je da isti predstavlja povećanu opasnost od nastanka i širenja požara zbog čega je tužitelju naređeno da poduzme odgovarajuće mjere zaštite od požara. Poziva se na odredbu članka 43. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti od požara i članka 54. stavak 1. točka 9. i 11. kojom je propisano da se kod postojanja povećanog požarnog rizika rješenjem nalaže osiguranje vatrogasnog dežurstva ili motrilačko-dojavne službe te nabava opreme i sredstava za dojavu i gašenje požara. U odnosu na Europske smjernice za obradu i skladištenje otpada CFPA-E Guideline No 32:2023F navodi kako je u osporavanom rješenju navedeno da se iste primjenjuju sukladno odredbi članka 25. Zakona o zaštiti od požara i temeljem Pravilnika o otpornosti na požar i drugim zahtjevima koje građevine moraju zadovoljavati u slučaju požara.

6. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

7. Sud je 3. srpnja 2026., održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a bez uredno pozvanog tuženika, čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prema podacima spisa proizlazi da je kod tužitelja proveden inspekcijski nadzor nad provođenjem mjera zaštite od požara u građevinama, građevinskim dijelovima i prostorima koje koristi tužitelj na lokaciji u Božjakovini, Dugo Selo, Gospodarska ulica 12. O istom je i sastavljen zapisnik KLASA: 245-02/24-01/526, URBROJ: 511-01-361-24-1 od 27. ožujka 2024., koji je uredno i potpisan od strane odgovorne osobe tužitelja. Nadzorom je nesporno utvrđeno da tužitelj obavlja djelatnost sakupljanja, privremenog skladištenja te obrade i oporabe neopasnog otpada te s obzirom da se radi o skladištenju veće količine zapaljivog otpada na predmetnoj lokaciji i njegovom načinu skladištenja utvrđeno je da isti predstavlja povećanu opasnost od nastanka i širenja požara zbog čega su tužitelju izrečene i u rješenju opisane mjere koje ovaj sud neće ponavljati, a sve radi smanjena mogućnosti nastanka požara.

10. Donoseći predmetna rješenja radi izricanja odgovarajućim mjera tijela su se prije svega rukovodila i činjenicom da je kod tužitelja na predmetnoj lokaciji 20. ožujka 2024., bio požar. Tijela su se prilikom izricanja mjera pozvala na odredbe čanka 43. stavka 1. i 2. i odredbu članka 54. stavka 1. točke 9. i 11. Zakona o zaštiti od požara (Narodne novine, broj 92/10., 114/22., dalje: Zakon).

11. Odredbom članka 43. stavka 1. Zakona, propisano je da u slučaju privremenog povećanog požarnog rizika, za cijelo vrijeme njegovog trajanja, poduzimaju se odgovarajuće dodatne, organizacijske i tehničke, mjere zaštite od požara, koje uključuju osiguranje vatrogasnog dežurstva, odnosno motrilačko-dojavne službe, kao i primjenu odgovarajuće opreme i sredstava za gašenje.

11.1. Odredbom članka 54. stavka 1. točke 9. i 11. propisano je da u obavljanju poslova iz svoje nadležnosti inspektor Ministarstva, odnosno nadležne policijske uprave, poduzima upravne mjere i radnje prema vlasniku, odnosno korisniku građevine, građevinskih dijelova i drugih nekretnina te prostora odnosno upravitelju zgrada kao i nositeljima drugih stvarnih prava te jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, radi provođenja određenih mjera zaštite od požara propisanih Zakonom i propisima donesenim na temelju njega, odlukama tijela državne uprave i lokalne uprave i samouprave, općim aktima pravnih osoba, procjenama ugroženosti i planovima zaštite od požara, a rješenjem osobito nalaže između ostaloga: osiguranje vatrogasnog dežurstva ili motrilačko-dojavne službe, i nabavu opreme i sredstava za dojavu i gašenje požara.

12. S obzirom na sve naprijed navedeno proizlazi da citirane odredbe Zakona propisuju opću obvezu osiguranja zaštite od požara te daju ovlast tijelu da nalaže mjere radi otklanjanja utvrđenih nedostatka, odnosno navedene odredbe uređuju tehničko pitanje samo načelno.

12.1. Stoga su smjernice CFPA-E Guideline No 32:2023 F, prema ocjeni ovoga suda u predmetnom slučaju samo korištene kao dobra stručna praksa tj. iste su poslužile tijelu samo kao pomoć pri odabiru tehničkog rješenja u tumačenju pravila struke. Naime, tijelo je na temelju procjene ugroženosti i stručnog proračuna utvrdilo da postojeći kapaciteti ne omogućuju učinkovito gašenje zbog specifičnih okolnosti na predmetnoj lokaciji, a navedene smjernice su samo korištena kao stručno mjerilo. Točno je da navedene smjernice nemaju pravnu snagu u Republici Hrvatskoj, odnosno iste nisu inkorporirane u pravni sustav Republike Hrvatske, ali predmetna je odluka tuženika utemeljena na Zakonu, a ne na navedenim smjernicama koje su kao što je prethodno navedeno poslužile samo kao stručno mjerilo i tuženik ih prema ocjeni ovoga suda nije izravno primijenio. Ocjena je tijela, a što prihvaća i ovaj sud da je u konkretnom slučaju s obzirom na to da se tužitelj bavi prikupljanjem, obradom i sortiranjem otpada, da se kod njega već dogodio požar veće količine auto guma kao otpada visoke gorive vrijednosti bilo nužno radi sprječavanja mogućnosti ponovnog izbijanja požara, provesti navedene mjere.

13. S obzirom na navedeno ovaj sud smatra da je osporena odluka donesena u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Navedena utvrđenja tužitelj nije doveo u sumnju razlozima na kojima temelji tužbu u ovom upravnom sporu.

14. Sud nije prihvatio predloženi dokaz za provođenjem saslušanja osoba navedenih u tužbi, jer isti s obzirom na razloge iznesene u obrazloženju ove presude ne bi doveli do drugačije odluke u predmetnom upravnom sporu.

15. Budući da ni ostali prigovori sadržani u tužbi nisu od utjecaja na zakonitost osporenoga rješenja te s obzirom na sve naprijed navedeno i u postupku utvrđeno, Sud nalazi da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a (točka I izreke).

17. Odluka o troškovima (točka II izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu, 8. srpnja 2026.

Sutkinja

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

Dna:

1. Odvjetnica Nataša Lisac, Dugo selo, Osječka 12

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33

3. U spis