REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Starom Gradu
Novo riva 3
21460 Stari Grad
Poslovni broj: 90 : P-2446/2023-53
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu po sucu Mariji Pavlinović u pravnoj stvari tužitelja ĐA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Vjekoslav Boban, odvjetnik u [adresa], protiv prvotuženika TA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Nikola Hraste, odvjetnik u [adresa] i punomoćniku Zvonimir Raić, odvjetniku u Zagrebu, drugotuženika FA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Nikola Hraste, odvjetnik u [adresa], trećetuženog UA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Nikola Hraste;, odvjetnik u Hvaru i četvrtotuženika GALEBOVA SUZA društvo s ograničenom odgovornošću, za trgovinu i ugostiteljstvo, OIB 55988987301, [adresa], 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Nikola Hraste, odvjetnik u Hvaru, radi utvrđenja ništetnost i brisovne tužba, nakon javno održane glavne rasprave zaključene dana 23. lipnja godine u prisutnosti tužitelja, te punomoćnika tuženika, uz objavu odluke 08. srpnja 2026. godine
p r e s u d i o j e:
Odbija se u cijelosti tužba i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke ovjeren prijepis ugovora o darovanju sklopljen između RA (Jure) Ivanov, odnosno pok. TA, kao darodavca, s jedne strane, te ĐAB, kao daroprimca, s druge strane, datiran dana 28. studenog 1972. godine, pohranjen u zbirci isprava Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu (ranije Općinskog suda u Starom Gradu), pod brojem Z-604/98.
II/ Nalaže se brisanje:
a) uknjižbe prava vlasništva tuženika ad.1 u suvlasničkom dijelu od 1114/2304 čest. zem [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], čest. zem [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], čest. zem [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], čest. zem [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], sve K. O. [katastarska općina], određene rješenjem Općinskog suda u Starom gradu, u zemljišnoknjižnom predmetu br. Z-604/98, na temelju ovjerenog prijepisa ugovora o darovanju od 28. studenog 1972. godine, zaključenog
1.
između tuženika ad.1, kao daroprimca, te RA (Jure) pok. TA, kao darodavca;
b) uknjižbe prava vlasništva tuženika ad.2 u suvlasničkom dijelu od 1114/2304 čest. zem [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], čest. zem [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], čest. zem [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], čest. zem [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], sve K. O. [katastarska općina], određene rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, u zemljišnoknjižnom predmetu br. Z- 52300/2021, na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 26. studenog 2021. godine, br. OV- 5029/2021;
c) uknjižbe prava vlasništva tuženika ad.3 u suvlasničkom dijelu od 1114/2304 čest. zem [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], čest. zem [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], čest. zem [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], čest. zem [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], sve K. O. [katastarska općina], određene rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, u zemljišnoknjižnom predmetu br. Z- 383/2022, na temelju sporazuma o diobi bračne stečevine od 21. prosinca 2021. godine, br. OV- 12530/21;
d) uknjižbe prava vlasništva tuženika ad.4 u suvlasničkom dijelu od 1114/2304 čest. zem [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], određene rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, u zemljišnoknjižnom predmetu br. Z- 9614/2022, na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 3. ožujka 2022. godine, br. OV-1855/2022;
e) uknjižbe prava vlasništva tužene ad.3 u suvlasničkom dijelu od 1114/2304 čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] određene rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, u zemljišnoknjižnom predmetu br. Z- 24040/2023, na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine 3. svibnja 2022. godine, br. OV-740/2023;
te se nalaže uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se vlasništvo predmetnih nekretnina označenih kao čest. zem [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], za 1114/2304 dijela, uknjiži ponovno na ime RA (Jure) pok. TA, prednika tužitelja i tuženika ad.1, sve u roku od 15 dana.
III/ Nalaže se tuženicima da isplate tužitelju troškove parničnog postupka, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna."
II. Nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 176. 362, 50 eura uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1.Tužitelji je dana 06. lipnja 2023. godine po punomoćniku ovom sudu podnio tužbu u kojoj je naveo kako je on kao zakonski i oporučni nasljednik iza pok. oca RA (IA) pok. TA, te da je vlasnik predmetne nekretnine. Da su u vlastovnici zemljišnoknjižnih uložaka za predmetne čestice na suvlasničkom dijelu tužitelja upisani tuženici, i to tužena ad.3 na čest. zem [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], čest. zem [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], i čest. zem [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] (suvlasnički dio pod rednim brojem 6.), dok je u odnosu na čest. zem [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], tužena ad.3 uknjižena za 3/5 dijela vlasništva, a tuženik ad.4 za 2/5 dijela cijele nekretnine. Da je tužena ad.3 jedini član i zakonski zastupnik tuženika ad.4. Da je tužitelj je, zajedno sa bratom tuženikom ad.1 i sestrom AA, kao oporučni i zakonski nasljednik 1. nasljednog reda pozvan na nasljedstvo iza pok. oca RA (Jure) pok. TA, koji ostavinski postupak se vodi pred Naslovnim sudom pod brojem O- 1959/2021, a započet je 1995. godine (br. O-121/95) te do dana sastava ove tužbe nije okončan, odnosno nije doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju kojim bi se između nasljednika rasporedila ostavina. Da je pok. RA (IA) pok. TA ostavio je oporuku od 10. ožujka 1993. godine kojom je tužitelju dodijelio u vlasništvo ½ nekretnine opisane kao sjeverna strana “Žardina”, a koju je u ostavinskom postupku vještak mjernik SA identificirao kao dio čest. zem [katastarska čestica], površine 380 m2. Da tuženik ad.1 proglašenu oporuku svog oca, u dijelu sjeverne strane “Žardina”, nije osporavao u zakonom propisanim rokovima, tako da ista tužitelju predstavlja osnov vlasništva na dijelovima čest. zem [katastarska čestica] i čest. zem [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]. U pogledu čest. zem [katastarska čestica] i čest. zem [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], tužitelj se smatra zakonskim nasljednikom ostavitelja, pok. RA (Jure) pok. TA, a sve to iz razloga ništetnosti ugovora o darovanju od 28. studenog 1972. godine, na osnovu kojeg je izvršena uknjižba vlasništva prvotne čest. zem [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], sa imena ostavitelja u korist tuženika ad.1. Tužitelja nadalje navodi kako je sud u ostavinskom postupku iza pok. RA (Jure) pok. TA nije tužitelja uputio u parnicu radi dokazivanja da čest. zem [katastarska čestica], odnosno čest. zem [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], čine dio ostavine, iako je tužitelj iznio prigovore u tom pravcu. Da bez obzira na okolnost stajanja ostavinskog postupka, tužitelj kao zajedničar u nasljednopravnoj zajednici ima pravni interes za zaštitu dijelove ostavine, konkretno da zahtijevati brisanje svih upisa kojim je povrijeđeno knjižno pravo ostavitelja RA (Jure) pok. TA, čiji je tužitelj univerzalni sljednik. Tužitelj je nadalje naveo kako su se sklapali pravni poslovi u odnosu na tuženike, te da je između ostalog ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između tuženika ad.1 i tuženika ad.2, je ništetan, zbog čega i sporazum o diobi bračne stečevine, zaključen između tuženika ad.2 i tužene ad.3 nije spram tužitelja mogao proizvesti nikakav pravni učinak, jer se ne radi o imovini stečenoj sredstvima bračne stečevine. Iz istih razloga, da tužena ad. 3 nije mogla na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 3. ožujka 2022. godine prenijeti vlasništvo čest. zem [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na tuženika ad.4 (čiji je tužena ad.3 jedini član i zakonski zastupnik). Naveo je da u svakom slučaju, navedeni zemljišnoknjižni upisi tuženika ad.2, tužene ad.3 i tuženika ad. 4,kao i prethodni upis tuženika ad.1 na čest. zem [katastarska čestica], odnosno 77/1, 77/2, 77/3, 77/4, 77/5, 77/6, 77/7, 77/8, 77/9, 77/10, zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], nisu valjani jer je istim povrijeđeno pravo vlasništva tužitelja kao nasljednika knjižnog prednika, pok. RA (IA) pok. TA. Tužitelj je nadalje naveo kako je pok. DA (Jure) pok. TA bio je nositelj prava korištenja na prvotnoj čest. zem [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], sve do 24. lipnja 1998. godine, kad je rješenjem ovog suda, br. Z-604/98, određena uknjižba prava vlasništva u navedenom suvlasničkom dijelu, u korist tuženika ad.1, te da je ta uknjižba izvršena na temelju prijepisa ugovora o darovanju od 28. studenog 1972. godine. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se utvrdi kako je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke ovjeren prijepis ugovora o darovanju sklopljen između RA (IA) Ivanov, odnosno pok. TA, kao darodavca, s jedne strane, te ĐAB, kao daroprimca, s druge strane, datiran dana 28. studenog 1972. godine, te da se shodno tome sud naloži brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženika. Tužitelj je dana 02. lipnja 2026. godine uredio tužbeni zahtjev kako je to pobliže navedeno u izreci.
2.U odgovoru na tužbu zaprimljenu na ovaj sud 11. rujna 2023. godine tuženici su naveli kako tužitelj u ostavinskom postupku iza pok. OA (umro **.**.1995.) nikada nije osporio predmetni darovni ugovor iz 1972. odnosno da nikada nije osporio sastav ostavine po tom ugovoru, a kao o tome najbolje svjedoči činjenica kako nije bio upućen u parnicu zbog osporavanja valjanosti tog ugovora, što ne spori u tužbi, pa da svakako nije ovlašten na podnošenje ove tužbe. Naime, da tužitelj ili bilo koja treća osoba nikada nisu upućeni u parnicu radi osporavanja darovnog ugovora kojeg je ostavitelj DA za života zaključio sa TA (prvotuženim) te koji ugovor ĐA sada odjednom osporava. Da tužitelj ugovor osporava 51 godinu nakon što je isti zaključen odnosno čak 28 godina nakon što je darovatelj, pok. DA umro odnosno 25 godina nakon što se prvotuženi uknjižio temeljem istog, i to baš 2023. godine, nakon što su na utuženim nekretninama izgrađene 2 stambene zgrade sa 10 stanova od strane treće uknjiženih, poštenih i savjesnih osoba temeljem povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga. Tuženici su naveli kako je tužitelj prekludiran u podnošenju brisovne tužbe imajući u vidu da je brisovnu tužbu podnio izvan prekluzivnog roka od 3 godine odnosno čak 26 godina nakon što se pravni prednik 2., 3. i 4.-tuženika, prvotuženi TA uknjižio na predmetnim nekretninama . Da u svakom smislu, tužitelj nije ovlašten na podnošenje brisovne tužbe, prvenstveno jer nikada nije bio nositelj stvarnog prava na utuženim nekretninama, pa mu uknjižbom prava vlasništva I.- tuženika TA nije povrijeđeno nijedno knjižno pravo, ali usprkos svemu, da je brisovnu tužbu podnio čak 26 godina nakon upisa uknjižbe vlasništva I. - tuženika. Tužitelj je nadalje naveo kako je I.-tuženi TA kao slijednik iza pok. OA, predmetne nekretnine prije podnošenja ove tužbe otuđio trećim osobama koje su stekle pravo vlasništva na istima kao poštene i savjesne treće osobe temeljem povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga, to je očigledno kako je predmetna tužba isključivo zloupotreba procesnih ovlaštenja. Da su II., III. i IV.- tuženici vlasništvo utuženih nekretnina stekli valjanim pravnim naslovima temeljenim na povjerenju u istinitost zemljišnih knjiga odnosno kao poštene i savjesne treće osobe te nemaju nikakve odgovornosti ili pravnog odnosa prema tužitelju. Tuženici su nadalje naveli kako je potpuno nevažno, imajući u vidu kako se za prosudbu valjanosti i učinaka ugovora o darovanju sklopljenih do 1. siječnja 2006. primjenjuju odredbe paragrafa 938-956 Općeg građanskog zakonika, prema kojima, iako ugovor o darovanju nije zaključen u pismenoj formi on proizvodi pravne učinke ako je izvršena predaja stvari (čl. 943 OGZ-a), stoga su razlozi osporavanja od tužitelja promašeni jer uopće da nije važno koji dio darovnog ugovora je napisan strojem, a koji olovkom, obzirom da je I.-tuženik TA kao obdarenik od svog oca, pok. OA kao darovatelja uveden u neometani, kontinuirani, zakoniti, poštenom, istiniti, samostalni i neposredni posjed utuženih nekretnina počev od 1972. pa sve do 2021. godine kada je II. -tuženog FA kao kupca uveo u posjed utuženih nekretnina sukladno čl. 5. Ugovora o prema kojemu je utanačeno nespornim da je prodavatelj TA uveo kupca FA u posjed predmetnih nekretnina. Slijedom navedenog tuženici predlažu sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev, te da naloži tužitelju da im naknadi troškove postupka.
3. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
4.Stranke su postavile zahtjev za naknadu troškova postupka.
5.Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22 i 114/22, 155/23 dalje:ZPP), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi pregledom: izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, oporuke pok. VA od dana 10. ožujka 1993.godine, Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 26. studenog 2021. godine između TA i FA, Sporazuma o diobi bračne stečevina od dana 21. prosicna 2021. godine, sklopljen između FA i LA, Lokacijske dozvole, ovjereni prijepis Ugovora o darovanju sklopljenim između pok. DA i TA od dana 28. studenog 1972 godine, izvršen je uvid u spise poslovni broj : Z- 1981/2025, R1- 308/21R1- 533/22, saslušani su svjedoci EA i AA, pregledan je nalaz i mišljenje Ureda za grafološko vještačenje dipl. HA iz [adresa], saslušane su stranke, određeno je vještačenje spornog ugovora o darovanju po Centru za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", te je pregledan nalaz i mišljenje istog, pregledan je nalaz i mišljenje vještaka Zvonimira Ćorića, stalnog sudskog vještaka za područje grafologije, dokumenata i novca. Sud je odbio prijedlog punomoćnika za pribavom spisa poslovni broj Z-52300/21, Z- 383/22, Z-9614/2022, Z-24040/23, kao i upisnicu u teretovnicu pod br Z-14066/22, Z- 22372/22, Z-36087/23 iz razloga što je navedeno predloženo nakon zaključenja prethodnog postupka, te iz razloga što je ova pravna stvar dovoljno razjašnjena da se odluka može donijeti i bez pribavljanja navedenih spisa, pa su se isti također ukazali suvišnim.
6.Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kojim predlaže da se utvrdi kako je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke ovjeren prijepis ugovora o darovanju sklopljen između RA (IA) Ivanov, kao darodavca, s jedne strane, te ĐAB, kao daroprimca, s druge strane, datiran dana 28. studenog 1972. godine, te da se shodno tome naloži brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženika kako je to pobliže navedenu u izreci.
7. U postupku se utvrđene činjenice, a koje između parničnih stranaka nisu sporne:
- da je pok. DA prednik tužitelja i tuženika ad 1.
-da postoji ovjereni prijepis Ugovora o darovanju sklopljen između RA (Jure) Ivanov, odnosno pok. TA, kao darodavca, s jedne strane, te ĐAB, kao daroprimca, s druge strane, datiran dana 28. studenog 1972. godine ,
- da je u zemljišnim knjigama kao pravni temelj upisa prava vlasništva TA naveden Ugovor o darovanju od 28. studenog 1972. godine, te da su temeljem toga upisa kasnije izvršeni daljnji prijenosi vlasništva na predmetnim nekretninama
Među strankama je sporno je li navedeni Ugovor autentičan, te je li isti predstavlja volju pok. DA, je li Ugovor naknadno mijenjan, je li isti valjana pravna osnova za stjecanje vlasništva, jesu li zbog eventualne nevaljalosti toga ugovora nevaljali i zemljišnoknjižni upisi izvršeni na temelju toga ugovora, te postoje li zakonske pretpostavke za brisanje postojećih zemljišnoknjižnih upisa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.
8.Naime, iz stanja spisa proizlazi kako tužitelj sumnja da je ovaj darovni ugovor valjana osnova za stjecanje vlasništva tuženika ad.1 na čest. zem [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], odnosno da je original ugovora o darovanju od 28. studenog 1972. godine uopće sadržavao prvotnu čest. zem [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]. Uporište za to mišljenje temelji na tome što u zemljišnim knjigama, zbirka isprava Z-604/98, nije priložen original darovnog ugovora od 28.11.1972. godine, a da tuženik ad.1, unatoč brojim traženjima tužitelja tijekom posljednjih 20 godina, istom nikad nije prezentirao original tog ugovora. Naime, pregledom tog prijepisa darovnog ugovora ili njegove ovjerene preslike, položenog u zbirci isprava ovog suda, vidljivo je da se tuženiku daruju nekretnine pod točkama a-e), da se iste označavaju svojim zk brojevima i zk ulošcima u kojim su upisani, ali za razliku od ostalih nekretnina ugovor ne sadrži podatak o zk.ulošku za čest. zem [katastarska čestica], koja se navodi u članku I, točka c/, na kraju retka i uz sami desni rub 1. stranice. Da tužitelj ne može od tijela državne vlasti dobiti uvid u original ugovora o darovanju od 28. studenog 1972. godine (budući se isti nalazi kod tuženika ad.1), zbog čega nije u mogućnosti utvrditi koji dio ugovora je napisan strojem, a koji olovkom.
- Nadalje iz opruke pok. DA (IA) pok. TA proizlazi kako je on oporučno raspolagao te da je ostavio oporuku od 10. ožujka 1993. godine kojom je tužitelju dodijelio u vlasništvo ½ nekretnine opisane kao sjeverna strana “Žardina”, a koju je u ostavinskom postupku vještak mjernik SA identificirao kao dio čest. zem [katastarska čestica], površine 380 m2.
- Sud je ocijenio iskaz svjedokinje AA vjerodostojnim u dijelu u kojem opisuje obiteljske odnose, ali njezin iskaz predstavlja pretežno osobna saznanja i zaključke koji ne mogu zamijeniti dokaz o nevaljanosti ugovora. Iskazi svjedoka također nisu pružili neposredna saznanja o sklapanju ugovora iz 1972. godine . Iskaz svjedokinje AA sud prihvaća u dijelu koji se odnosi na obiteljske odnose i njezina osobna saznanja, ali ocjenjuje da ona nema neposrednih saznanja o samom sklapanju ugovora 1972. godine. Njezini zaključci o njegovoj neautentičnosti predstavljaju osobno uvjerenje, a ne neposredno opažene činjenice. Iskaz svjedoka EA također ne sadrži neposredna saznanja o sklapanju ugovora, već uglavnom opisuje način korištenja nekretnina tijekom godina, te takav iskaz može biti važan za razumijevanje obiteljskog konteksta, ali nije dovoljan za utvrđenje da je pravni posao iz 1972 godine ništetan. Naimi, iskazi svjedoka se većinom odnose na okolnosti koje su nastupile nakon sklapanja ugovora i o onome što su saznali posredno. Takvi iskazi, iako nisu bez dokazne vrijednosti ne mogu nadomjestiti nedostatak sigurnog dokaza o nevaljalosti samog ugovora.
-Tužitelj se također pozvao i na okolnost da je pok. IA **.**.1993. sastavio oporuku kojom je raspolagao određenom imovinom, što bi po tvrdnji tužitelja bilo nespojivo da je imovina ranije darovana. Međutim, činjenica da ostavitelj u kasnijoj oporuci raspolaže ili spominje nekretninu, ne dokazuje sama za sebe da raniji ugovor o darovanju nije sklopljen, da nije potpisan, da nije predan u svrhu uknjižbe ili da ne proizvodi pravne učinke. Samo oporučno raspolaganje ne može samo po sebi poništiti ili učiniti ništetnim ranije sklopljen ugovor o darovanju, ako nije dokazano da taj raniji ugovor ima nedostatak koji bi za posljedicu imao ništetnost. Stoga se iz navedene oporuke se ne može izvesti zaključak da je ugovor o darovanju iz 1972.g ništetan.
- Nadalje u spisu postoje tri različita nalaza i mišljenja vještaka, za istaknuti kako je sud dao nalog da Centaru " Ivan Vučetič" da provede vještačenje, ta da dostavi nalaz i mišljenje, dok su preostala dva vještačenja dostavile stranke, odnosno tužitelj i tuženik svatko svoje. Za istaknuti je kako vještačenje koje je tužitelj dostavio u spis je vještačenje koje je provedeno u stranoj državi tj. Italiji, te kao takvo nije provedeno po stalnom sudskom vještaku u RH.
Nalaz grafološkog vještaka koje je provedeno u Italiji , a koje je u spis dostavio tužitelj u svom nalazu i mišljenju navodi između ostalog kako se omogućuje s razumnom sigurnošću utvrditi da su dvije verzije "A" i "B" dokumenta bile izmijenjene putem interpolacije navedenih riječi, te da se naglašava preklapanje pečata u verziji "B" na str. 2, koje djelomično zatamnjuje tekst donjeg pečata i čini ga djelomično nečitljivim.
Nadalje, iz nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" proizlazi kako vjerodostojnost "otiska" pečata kojim je ovjeren potpis darovaoca Đ T. TA nije bilo moguće utvrditi, te nema temelja za utvrđivanje spornog potpisa DA na predmetnom Ugovoru o darovanju, a na osnovu dostavljenog spornog i nespornog materijala. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zvonimira Ćorića dipl. ing , a koje nalaz i mišljenje su dostavili u spis tuženici, proizlazi kako je IA DA vrlo vjerojatno gotovo sigurno jeste vlastoručno potpisao Ugovor o darovanju, sklopljen u Starom Gradu, dana 28. studenog 1972., između T DA kao darovaoca i ŽA kao obdarenika. Da je predmetni primjerak Ugovor o darovanju je drugi ''indigo'' primjerak ispisan mehaničkim pisaćim strojem obostrano na jednom listu papira. Dopisani tekst ''te čest. zem. [katastarska čestica],'' i ''te č. zem. [katastarska čestica],'' na kraju 8. i 9. reda pod točkama c/ i d/ ispod naslova ''UGOVOR O DAROVANJU'', ispisan je istim mehaničkim pisaćim strojem kao i sav ostali teksta navedenog Ugovora o darovanju. Tekst ''te čest. zem. [katastarska čestica],'' i ''te č. zem. [katastarska čestica],'' na kraju 8. i 9. reda pod točkama c/ i d/ ispod naslova ''UGOVOR O DAROVANJU'', dopisan je neposredno nakon sastavljanja teksta Ugovora o darovanju i svakako prije samog potpisivanja od strane T (Jure) Anzulovića kao darovaoca.
Iz navedenih provedenih vještačenja, a pogotovo uzimajući u obzir nalaz i mišljenje Centra "Ivan Vučetić", proizlazi kako grafološki vještaci nisu dali nedvojben zaključak da je ugovor krivotvoren ili naknadno preinačen. Načelno, ukazano je na određene nepravilnosti i ograničenja vještačenja zbog nedostatka izvornika, ali nije se moglo sa sigurnošću utvrditi da potpis darovatelja nije autentičan niti da ugovor nije nastao u vrijeme koje je na njemu naznačeno. Takav nalaz sam za sebe nije dovoljan za utvrđenje ništetnosti ugovora. Iz nalaza Centra „Ivan Vučetić" proizlazi da postoje elementi koji upućuju na naknadno dopisivanje dijela teksta ugovora prije izrade preslike. Međutim, isti nalaz istodobno zaključuje da zbog nedostatka izvornika nije moguće utvrditi autentičnost potpisa darovatelja niti autentičnost pečata na spornoj ispravi. Stoga, ni grafološko vještačenje nije dalo kategoričan zaključak da sporni potpis nije potpis ostavitelja, već je zbog kvalitete raspoloživog materijala i nepostojanja izvornika mogućnost takvog zaključka ostala nedokazana.
Sud smatra da navedeni nalazi nesumnjivo otvaraju pitanje vjerodostojnosti sporne isprave, ali sami po sebi ne predstavljaju dokaz da ugovor nije nastao ili da nije predstavljao stvarnu izjavu volje darovatelja. Vještaci nisu utvrdili krivotvorenje potpisa niti su mogli zaključiti da ugovor nije postojao u vrijeme naznačeno na ispravi.
Također sud je imao u vidu da je od sklapanja ugovora proteklo više od pedeset godina, te da je pravo vlasništva na temelju tog ugovora upisano još 1998. godine. Nakon toga uslijedili su daljnji pravni poslovi i prijenosi vlasništva na treće osobe koje su nekretnine stekle oslanjajući se na stanje zemljišne knjige. Također sud nije našao dokazanim ni tvrdnje tužitelja da je ostavitelj oporukom iz 1993. godine raspolagao upravo nekretninama koje su bile predmet darovanja. Također sama činjenica postojanja oporuke ne isključuje mogućnost da je darovanje ranije bilo valjano izvršeno.
9.Naime, sukladno odredbi članka čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka mora dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Ako sud nakon svih izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi odlučnu činjenicu, primjenjuje čl. 221.a ZPP-a i odlučuje prema pravilima o teretu dokazivanja.
10.Kako ni nakon provedenog dokaznog postupka nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi da je sporni ugovor krivotvoren ili da ne predstavlja autentičnu izjavu volje darovatelja, sud je, sukladno čl. 221.a ZPP-a, primijenio pravila o teretu dokazivanja te utvrdio da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Navedeni stav o primjeni pravila o teretu dokazivanja, kada nakon provedenog dokaznog postupka nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu zauzela i brojna sudska praksa.
11.Vrhovni sud RH zauzeo je pravno shvaćanje da kada je vjerodostojnost privatne isprave osporena, odnosno pitanje autentičnosti rješava se dokaznim postupkom. Naime, u ovom predmetu dokazni postupak je proveden (vještačenja, saslušanje svjedoka, pregledom isprava), ali nije dao kategoričan odgovor o krivotvorenju potpisa ili cijelog ugovora. Za istaknuti je kako sud nije vezan nalazom vještaka, ali ipak ističe se kako je vještak stručna osoba, koja ima potrebna znanja s kojima sud ne raspolaže, te budući da se nalaz i mišljenje vještaka ocjenjuje zajedno sa svim ostalim dokazima prema čl. 8. ZPP-a., odlučeno je kao u izreci. Naime, kako vještak ne daje kategoričan zaključak nego govori o mogućnosti ili vjerojatnosti, sud je morao procijeniti dokaznu vrijednost takvog nalaza u cjelini. To proizlazi iz načela slobodne ocjene dokaza. Stoga sud nije mogao s potrebnim stupnjem sigurnosti utvrditi da je ugovor neautentičan.
12. U ovom predmetu provedeni dokazi nisu omogućili pouzdan zaključak da je sporni ugovor krivotvoren ili da ne predstavlja autentičnu izjavu volje darovatelja. Iako postoje okolnosti koje izazivaju sumnju u vjerodostojnost pojedinih dijelova isprave, ta sumnja nije prerasla u dokaz dovoljan za utvrđenje ništetnosti ugovora i brisanje zemljišnoknjižnih upisa nastalih prije više desetljeća. Takvo pravno stajalište odgovara ustaljenoj sudskoj praksi prema kojoj sud nije vezan nalazom vještaka, već ga ocjenjuje zajedno sa svim ostalim dokazima prema čl. 8. ZPP-a, dok se u slučaju nedokazanosti činjenica primjenjuju pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a. Slijedom navedenoga sud je zaključio da tužitelj nije dokazao postojanje zakonskih pretpostavki za utvrđenje ništetnosti spornog ugovora niti za brisanje zemljišnoknjižnih upisa, pa je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen. Takav stav je zauzela i sudska praksa Rev- 1305/2017-2 i Pž-115/2022-2 Naime, provedeno grafološko vještačenje nije dokazalo ništetnost ugovora o darovanju.
Naime, sud ne tvrdi da je ugovor sigurno autentičan, nego polazi od procesnog standarda da nije dokazano suprotno, što je u skladu s pravilima o teretu dokazivanja Nakon ocjene svih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti sud je zaključio da tužitelj nije dokazao postojanje razloga zbog kojih bi sporni ugovor bio ništetan. Naime, ništetnost je najteža posljedica nevaljalosti pravnog posla. Ona pretpostavlja da je ugovor protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, odnosno da postoji druga zakonom propisana okolnost zbog koje ugovor ne može proizvoditi pravne učinke. Takve okolnosti moraju biti utvrđene na temelju provedenih dokaza, a ne samo pretpostavljene.
13.Nadalje, tužitelj je uz zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora također postavio zahtjev i za brisanje zemljišnoknjižnih upisa, te uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnos stanja. Međutim, taj zahtjev u ovom postupku je postavljen kao posljedica tvrdnje da je ugovor o darovanju ništetan. Naime, zahtjev za brisanje upisa ovisi o prethodnom uspjehu tužitelja sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti pravne osnove na temelju koje su upisi provedeni. Kako sud nije utvrdio ništetnost ugovora o darovanju otpada i osnova za prihvaćanje zahtjeva za brisanje zemljišnoknjižnih upisa.
14.Stoga, s obzirom na navedeno, sud nije dalje odlučivao o prigovorima stranaka, naime kako je sud utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovnu pretpostavku tužbenog zahtjeva, ništetnost, odnosno neautentičnost ugovora, nije bilo razloga raspravljati ostale prigovore tuženika u odnosu na prekluziju, povjerenje u zemljišne knjige, te ostale materijalan i procesne prigovoru budući da i tako nisu od utjecaja za odluku. Naime, sud nije ulazio u posebnu daljnju analizu svih ostalih pitanja koja bi mogla biti relevantna tek u slučaju da je ništetnost ugovora o darovanju bila dokazana, kao što su pitanje zaštite povjerenja u zemljišne knjige, pravni učinci kasnijih raspolaganja, uspostava ranijeg zemljišnog stanja. Ta pitanja ne mogu utjecati na odluku nakon što nije dokazana osnovan pretpostavka tužbenog zahtjeva, a to je ništetnost ugovor o darovanju. Takav sta je zauzela i sudska praksa Rev- 2317/2019-6.
15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, budući da su tuženici u cijelosti uspjeli u sporu. Visina troška je odmjerena sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, budući da tuženike zastupa punomoćnik odvjetnik. Tako je tuženicima valjalo priznati trošak sastava odgovora tužbe ( Tbr 8.t. 1 u svezi 40 OT 30%, )130 bodova, pripremno ročište od 07.02 2024. (Tbr. 9.t.5 25 boda). Na pripremno ročištu održanom dana 29.02.2024. godine VPS je određen u iznosu od 2 milijuna eura. Ročište od dana 29.02. 2024. 10.000 b, te ročišta od dana 20.05.2024, 28.06.2024, 26.03.2025, 24.06.2025., 23.06.2026, po 10,000 b svako četiri obrazložena podnesak od dana 13.11.2024, ( Tbr 8.t.3), 130 bodova, podnesak od dana 04.04.2025, po 130 b, 26.11.2025, po 130 b, 02.06.2026. po 130 b . Kako je VPS u tužbi određen puno niže, a kako je sud tijekom postupka isti odredio u navedenom iznosu, to je razvidno kako se isti mijenjao tijekom postupka, pa je ovaj sud parnični trošak obračunavao sukladno navedenoj promjeni VPS-a, pa je za svaku radnju uzeo VPS koji je tada bio određen. Sve navedeno i sukladno vrijednosti boda, iznosi ukupno 70.545 b odnosno iznosi 141. 090,00 eura, što uvećano za PDV. iznosi 176. 362, 50 eura.
14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Starom Gradu, 08. srpnja 2026. dana godine
S U D A C:
Marija Pavlinović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste
DNA:
1. tužitelju osobno i po punomoćniku bez obzira na opoziv
2. tuženicima po punomoćniku
3. u spisu
