REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1027/2025-19

(Ovr-523/2025)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik ŠG, odvjetnik u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. svibnja 2026. u prisutnosti tužitelja, tuženice i punomoćnika tuženice, 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženici isplatiti mu iznos od 50.000,00 eura sa zateznim kamatama od 11. veljače 2025. do isplate.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 eura sa zateznim kamatama od 8. srpnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana .

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za osiguranje privremenom mjerom podnesen 11. veljače 2025.

Obrazloženje

1.1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 11. veljače 2025. i do zaključenja prethodnog postupka ističe da su on i tuženica bivši bračni drugovi te da su ranije bili partneri i odvjetnici s dva samostalna odvjetnička ureda u tada stanu tužitelja u [adresa]. Tužitelj ističe da je kao odvjetnik od 1998. do odlaska u mirovinu 2009. zastupao obitelji PG, EG, RG, ĆG i dr. u postupku denacionalizacije tada neizgrađenih građevinskih zemljišta u Zagrebu, Vrbani, na lokaciji današnjeg prodajnog centra Konzum, ranije Getro, s kojima je imao sklopljen ugovor o zastupanju na uspjeh u sporu na 15% odvjetničke nagrade neto u slučaju uspjeha u sporu. Ističe da je tuženica u tom razdoblju bila njegova zamjenica te da je 2009. preuzela zastupanje spomenutih stranaka. Ističe da je u tom predmetu 2020. doneseno djelomično rješenje, da je predmet okončan 2022. sklapanjem nagodbe s Gradom Zagrebom te da je tuženica kao odvjetnica naplatila 15% uspjeha u sporu i to naturalnom restitucijom dijela zemljišta od 328 m2, a u jesen 2022. novčani honorar u iznosu od 95.000,00 eura + PDV. Ističe da je tuženica odbila položiti račun o zastupanju tužitelju. Također navodi da je u razdoblju u kojem je zastupao spomenute stranke pokrenuo medijsku akciju na HTV Merlić – Ladišić show radi skretanja pažnje na problem stranaka čijim je zemljištem Grad Zagreb 1988. protupravno raspolagao, a da je u višegodišnjem zastupanju ponekad sudjelovala tuženica kao odvjetnica. Ističe da je oko 2007. bio pokušaj nagodbe Grada Zagreba s njegovim strankama koji nije uspio, da je potom Grad Zagreb rješenjem odbio zahtjev za denacionalizaciju zemljišta u naturi i odredio plaćanje naknade u obveznicama, koje rješenje je u drugostupanjskom postupku poništeno povodom žalbe stranaka koje je zastupala tuženica. Ističe da je potom strankama vraćeno jedno zemljište od 328 m2 te da je u listopadu 2022. sklopljena javnobilježnička nagodba za isplatu iznosa od 633.000,00 eura. Nadalje ističe da je njegov ured, kao preuzimateljica odvjetništva tužitelja sukladno rješenju Hrvatske odvjetničke komore, preuzela tuženica, njegova tadašnja supruga i osoba od povjerenja „i u dobru i u zlu“. Ističe da je on za vrijeme dok je zastupao stranke u razdoblju od 10 godina iznosilo pravna i činjenična razlaganja, angažirao medije i pritužbene institucije, da je 2000/2001 bio izabrani zastupnik Gradske skupštine što je dovelo do jedne od prvih rasprava o konfliktu interesa. Nakon odlaska tužitelja u mirovinu tuženica je uspjela sa žalbom protiv rješenja o naknadi u obveznicama čime je omogućila ponovno odlučivanje, donošenje kasnijeg djelomičnog rješenja kao i nagodbe. Ističe da honorar iz tog predmeta predstavlja zajedničku bračnu imovinu stranaka, ali i da ima pravo na polovinu naplaćenog honorara po osnovi ugovorenog odvjetničkog zastupanja. Tužitelj ističe da je kroz desetak i više godina bračnog sukoba s tuženicom bio izbačen iz zajedničkih nekretnina, da je bježao od „herodovskih“ žensko LGBT fašističkih progona tuženice i osoba iz krugova ženskih aktivistica koje su ju podržavale te da stoga ne raspolaže velikim dijelom svoje osobne dokumentacije i odvjetničke arhive koju nije nosio po kolodvorima, domovima i smještajima pa tako ne raspolaže s ugovorom o odvjetničkom zastupanju. Ističe da je došlo vrijeme da tuženica tužitelju položi račun i isplati odgovarajući dio honorara s osnove ugovorenog odvjetničkog zastupanja i s osnove bračne stečevine. Ističe da je bračna zajednica stranaka prestala 2013. Tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženici isplatiti tužitelju iznos od 50.000,00 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe (11. veljače 2025.) do isplate.

1.2. Tužitelj ujedno podnosi prijedlog za osiguranje privremenom mjerom zabranom raspolaganja i pljenidbom svih računa tuženice kao odvjetnice, svih privatnih računa, sve gotovine i u sefovima kod banaka, pljenidbom novčane gotovine, zlata, stilskog namještaja i umjetnina koje se nalaze u nekretninama kojima raspolaže tuženica u obiteljskoj kući u [adresa], advokaturi u stanu u [adresa], apartmanu u Puntu, Vela Draga 31a, ili gdje god drugdje, sve do visine 50.000,00 eura. Tužitelj ističe da je njegova tražbina vjerojatna, a da postoji opasnost da će tuženica potrošiti naplaćena novčana sredstva ili ih skloniti nekamo. Ističe da je to tuženica već jednom učinila s honorarom od stranke Dragice Puntarić 2010. godine prisvojivši sav honorar dok je tužitelj bio u neprilici. Ističe da se svemu nakalemila i nezgodna situacija odvjetnika tuženice ŠG koji se zatekao u pritvoru kao osumnjičenik za pljačku u [obrt] koji si je dao truda platiti tom muzeju 78.000,00 eura pa da je za pretpostaviti da je on, kao i tuženica, u stanju nužde i potrebe glede novaca. Ističe da to može utjecati i na predmetni „zdravi honorar“ kojim raspolaže tuženica koja je valjda nešto dužna i svom odvjetniku.

2.1. U odgovoru na tužbu i do zaključenja prethodnog postupka tuženica ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije te promašene pasivne legitimacije, ističe da ne postoji osnova tužbenog zahtjeva, osporava visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Ističe da nikada od tužitelja nije preuzela spis GETRO (Vrbani) stranaka PG, K, RG i ĆG (nego da je u tom predmetu ona zastupala stranke od prvog dana. Navodi da je tužitelj, ukoliko je imao s pojedinim strankama sklopljen ugovor o zastupanju, mogao i morao svoja prava tražiti u odnosu na ugovorne strane tog pravnog posla, a ne u odnosu na tuženicu koja s tužiteljem nije imala sklopljen ugovor niti bilo kakav sporazum o eventualnoj podjeli nagrade iz zastupanja stranaka u tom postupku. Ističe da stranke nikada nisu imale zajednički odvjetnički ured niti odvjetničko društvo, nego da je svaka stranka imala svoj samostalni ugovor, odvojeno knjigovodstvo, račune i spise. Ističe da je upitna parnična sposobnost tužitelja u ovom postupu. Tuženica ističe da je tužitelju bila oduzeta poslovna sposobnost zbog duševne bolesti, da mu je ona bila i skrbnica, ali da mu je ista postepeno vraćena zbog izmjena Obiteljskog zakona kojim su izvršene revizije svih postupaka oduzimanja poslovne sposobnosti. Ističe da je bračna zajednica stranaka prestala 2002. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

2.2. Tuženica u odgovoru na prijedlog za osiguranje privremenom mjerom ističe da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine kao niti opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Tuženica ističe da ne poduzima nikakve radnje koje bi za posljedicu imale nemogućnost u namirenju tužitelja, a da tužitelj ne navodi koje bi to radnje bile i na koji način bi iste utjecale na nemogućnost namirenja tužitelja. Ističe da u svojem vlasništvu ima nekretnine (kuću u [adresa], apartman na Krku, zemljišta na Krku i Zagrebu). Predlaže odbiti prijedlog za osiguranje privremenom mjerom uz naknadu troška sastava odgovora na prijedlog.

3. Vezano uz prijedlog tuženice iz podneska od 8. travnja 2025. da se u ovom postupku preispita parnična sposobnost tužitelja treba reći da je čitanjem rješenja ovog suda poslovni broj R1 OB-50/2024-40 od 8. srpnja 2025. utvrđeno da je tim rješenjem odbijen prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad za lišenje poslovne sposobnosti tužitelja, koje je postalo pravomoćno 1. kolovoza 2025. (spomenuto rješenje ispisano je iz aplikacije eSpis, list 245-251 spisa). U tom je postupku provedeno i vještačenje po psihijatru. Stoga po ocjeni ovog suda parnična sposobnost tužitelja u ovom postupku nije dovedena u pitanje.

4. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu te čitanjem spisa ovog suda poslovni broj P-3247/2023 (koji se nalazi u priklopu spisa). Izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranka.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan. Prijedlog za osiguranje privremenom mjerom nije osnovan.

6. Tužitelj svoj zahtjev za isplatu utuženog iznosa temelji na činjeničnoj tvrdnji da navedeni iznos predstavlja polovinu honorara koji su tuženici kao odvjetnici isplatile njezine stranke za zastupanje u postupku za naknadu oduzete imovinu prema uspjehu u sporu (koji se kod Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko – pravne poslove vodio pod brojem KLASA UP/I-942-01/14-01/9, URBROJ 251-19-11-1/001-20-87 u kojem je 28. rujna 2020. doneseno djelomično rješenje, list 12-22 spisa te u kojem je 14. rujna 2022. donesen zaključak o sklapanju nagodbe u obliku javnobilježničkog akta, list 10-11 spisa). Tužitelj tvrdi da je on u razdoblju od 1998. do svog odlaska u mirovinu 2009. zastupao stranke u tom postupku s kojima je imao sklopljen ugovor o zastupanju na uspjeh u sporu na 15% odvjetničke nagrade neto u slučaju uspjeha u sporu, da je tuženica preuzela zastupanje tih stranaka nakon njegovog odlaska u mirovinu, da je taj postupak okončan sklapanjem spomenute nagodbe 2022. kao i da je tuženici u jesen 2022. isplaćen novčani honorar u iznosu od 95.000,00 eura + PDV. Stoga tužitelj smatra da mu je tuženica po ovoj osnovi (ugovora o zastupanju koje je tužitelj imao s tim strankama) dužna isplatiti utuženi iznos. Nadalje, tužitelj zahtjev za isplatu utuženog iznosa temelji i tvrdnji da su stranke bile u braku, da je bračna zajednica prestala 2013. pa da se radi o bračnoj stečevini. Dakle, tužitelj po dvije pravne osnove traži isplatu jednog te istog iznosa.

7. Između stranaka nije sporno da je naprijed opisani upravni postupak okončan 2022. Nije sporno da je tužitelj 2009. otišao u mirovinu te da je tuženica imenovana preuzimateljem ureda tužitelja (rješenje HOK-a, list 33 priklopljenog spisa ovog suda P-3247/2023). Sporno je je li tuženica od tužitelja preuzela zastupanje stranaka u predmetnom upravnom postupku. Naime, tuženica tvrdi da je ona od samog početka zastupala stranke u spomenutom postupku te da je ona dala tužitelju zamjeničku punomoć za poduzimanje pojedinih radnji prije nego što je otišao u mirovinu. Iz izvješća podnesenog HOK-u (list 36-37 spisa), koje je izvršni odbor HOK-a prihvatio na sjednici održanom 1. lipnja 2009. (list 34 spisa) ne proizlazi da se tuženica preuzela zastupanje stranaka tužitelja iz spomenutog upravnog postupka. Iskazi stranaka o toj su okolnosti suprotni.

8. Niti jedna od stranaka do zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari nije predložila da sud izvrši uvid u sporni spis.

9. Ako bi se navod tužitelja u podnesku od 12. veljače 2026. da je „o svemu moguće pribaviti i spise Grada Zagreba, spise predmeta sa Upravnog suda i dr.“ tumačio na način da je tužitelj sadržajno predložio izvršiti uvid u spis postupka za naknadu oduzete imovine prema uspjehu u sporu koji se kod Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko – pravne poslove vodio pod brojem KLASA UP/I-942-01/14-01/9, URBROJ 251-19-11-1/001-20-87, tada treba reći da se radi o novom dokazu predloženom nakon zaključenja prethodnog postupka. Naime, prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen je 27. siječnja 2026., a stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP). Po ocjeni ovog suda tužitelj je prije zaključenja prethodnog postupka mogao predložiti uvid u taj spis. Tužitelj ne dokazuje da taj dokaz nije mogao predložiti do zaključenja prethodnog postupka. Stoga sud taj dokazni prijedlog nije uzeo u obzir sukladno čl. 299. st. 3. ZPP.

10. Tužitelj je predložio saslušanje svjedoka (PG, EG, ĆG, RG, kao i djelatnike [adresa] GG, IG i ĐG) na okolnost da su stranke dale punomoć njemu. Sud te dokaze kao neodlučne nije izveo. Naime, čak i kad bi se pošlo od pretpostavke da je tužitelj bio taj koji je 1998. sa strankama sklopio ugovor o zastupanju kojim je ugovorena nagrada prema uspjehu u postupku, a da je tuženica nastavila njihovo zastupanje kao preuzimateljica ureda tužitelja (kojoj su stranke potom dale punomoć za zastupanje), iz činjeničnog supstrata ne proizlazi osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatu utuženog iznosa po toj osnovi.

11. Naime, tužitelj bi u tom slučaju, kao nalogoprimac koji je bez svoje krivnje samo djelomično obavio nalog, imao pravo na razmjerni dio naknade (čl. 762. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, br. 53/91,73/91,111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO/91 odnosno čl. 776. st. 2. Zakona o obveznim odnosima NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO/05). Sukladno čl. 83. Statuta Hrvatske odvjetničke komore (NN 115/13,64/18,67/19, 81/22,137/22 koji je važio u vrijeme nastanka obveze, ukoliko je točan činjenični navod tužbe da je tuženici isplaćena nagrada u jesen 2022.), preuzimatelj ureda dužan je isplatiti odvjetniku kojem je prestalo pravo na obavljanje odvjetništva, odnosno nasljednicima preminulog odvjetnika, pripadajući dio naknade, umanjen za poreze i doprinose.

12. Dakle, tužitelju bi eventualno pripadalo pravo na isplatu razmjernog dijela ukupno isplaćene nagrade. Da bi se mogao utvrditi razmjerni dio nagrade potrebno je utvrditi sve procesne radnje koje su poduzete u tom predmetu, koje je procesne radnje poduzeo tužitelj, a koje tuženica te koja je vrijednosna važnost poduzetih radnji. Međutim, tužitelj uopće ne iznosi određene tvrdnje u pravcu koje su sve radnje poduzete u spornom postupku, ne iznosi tvrdnju u pravcu koje je od tih radnji poduzeo on, a koje tuženica, niti je na tu okolnost predložio izvođenje dokaza uvidom u taj spis (radi nepotrebnog ponavljanja upućuje se na toč. 9. obrazloženja) niti bilo kojih drugih odgovarajućih dokaza.

13. Što se tiče dokumentacije koja se nalazi u spisu, a koja se odnosi na sporni predmet - postupak naknade oduzete imovine (zapisnik od 7. svibnja 2004., list 72-75, 2. rujna 2009., list 76-77, rješenje od 10. rujna 2004., list 78-82, zapisnik od 11. studenog 2004., list 88-91, zapisnik od 31. siječnja 2005., list 95-97, zapisnik od 14. studenog 2006., list 98-100, zapisnik od 29. lipnja 2006., list 101-103 spisa, zapisnik od 18. ožujka 2005., list 104-106 spisa), a koju dokumentaciju je tužitelj dostavio uz podnesak od 12. veljače 2026., treba reći da se radi o dokumentaciji dostavljenoj u spis nakon zaključenja prethodnog postupka. Tužitelj ničim ne dokazuje da bez svoje krivnje tu dokumentaciju nije mogao dostaviti u spis do zaključenja prethodnog postupka. Navod tužitelja „da je u međuvremenu pribavio“ tu dokumentaciju ne znači da je bez svoje krivnje nije mogao ranije pribaviti. U svakom slučaju mogao je predložiti uvid u taj spis, što nije učinio (kako je obrazloženo u toč. 9. obrazloženja). Stoga se po ocjeni ovog suda niti taj novi dokaz ne može uzeti u obzir sukladno čl. 299. st. 3. ZPP. Međutim, čak i kad bi sud uzeo u obzir tu dokumentaciju, radi se parcijalnoj dokumentaciji na temelju koje nije moguće utvrditi sve procesne radnje koje su stranke kao punomoćnici poduzele u tom predmetu niti vrijednosnu važnost tih radnji.

14. Prema tome, tužitelj nije dokazao visinu razmjernog dijela nagrade na koju bi eventualno imao pravo pod pretpostavkom da je doista imao sklopljen ugovor o zastupanju sa strankama u tom predmetu kojim je ugovorena nagrada prema uspjehu u postupku i da je te stranke na temelju tog ugovora zastupao do svog odlaska u mirovinu. Stoga njegov tužbeni zahtjev po ovoj osnovi nije osnovan.

15. Nadalje, tužitelj svoj zahtjev temelji i tvrdnji da su stranke bile u braku te da je bračna zajednica prestala 2013. pa da se radi o bračnoj stečevini.

16. Čitanjem presude ovog suda poslovni broj P Ob-321/15-18 od 14. rujna 2016. (list 32-33 spisa) utvrđeno je da su parnične stranke zaključile brak 17. prosinca 1988. koji je razveden 14. rujna 2016. Između stranaka je sporno je li bračna zajednica prestala 2013. (kako to tvrdi tužitelj) ili već 2002. (kako to tvrdi tuženica).

17.1. Tražbina tuženice po osnovi nagrade za zastupanje nastala je i dospjela 2022. kada je pravomoćno okončan sporni postupak, dakle najmanje 9 godina nakon prestanka bračne zajednice. Ta tražbina nije nastala već u trenutku sklapanja ugovora o zastupanju između tuženice i njezinih stranaka, jer se radi o uvjetnoj tražbini koja ne nastaje niti dospijeva bez ostvarenja uspjeha. Stoga je zaključak ovog suda je ta nagrada vlastita imovina tuženice stečena najmanje 9 godina nakon prestanka bračne zajednice odnosno da se ne radi o bračnoj stečevini stranaka u smislu čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona.

17.2. Kad bi se pošlo od stava da ostvarena nagrada predstavlja bračnu stečevinu razmjerno radu koji je uložen za vrijeme trajanja bračne zajednice (s obzirom da je dio radnji obavljen tijekom trajanja bračne zajednice, a dio nakon prestanka iste), nagrada bi se dijelila u omjeru koji odgovara opsegu obavljenog posla u pojedinom razdoblju.

17.3. Da bi se mogao utvrditi koliki je rad uložen za vrijeme trajanja bračne zajednice, a koliki nakon prestanka iste, potrebno je utvrditi koje su procesne radnje poduzete u tom predmetu za vrijeme trajanja bračne zajednice, a koje nakon prestanka iste, te koja je vrijednosna važnost pojedinih poduzetih radnji. Međutim, tužitelj uopće ne iznosi određene tvrdnje u pravcu koje su sve radnje poduzete u spornom postupku, ne iznosi tvrdnju u pravcu koje su od tih radnji su poduzete za vrijeme trajanja bračne zajednice, a koje nakon, niti je na tu okolnost predložio izvođenje dokaza uvidom u taj spis. Radi nepotrebnog ponavljanja upućuje se na toč. 9. i 13. obrazloženja, pri čemu treba dodati da je dokumentacija opisana u toč. 13. obrazloženja parcijalna i da se na temelju iste ne može utvrditi koje su sve procesne radnje poduzete za vrijeme trajanja bračne zajednice, koje nakon prestanka iste te koja je vrijednosna važnost pojedinih radnji.

17.4. Prema tome, kada bi postojala pravna osnova zahtjeva tužitelja za isplatu po osnovi bračne stečevine, tužitelj nije dokazao pravno relevantne činjenice odlučne za donošenje odluke o visini zahtjeva. Stoga je posve neodlučno je li bračna zajednica stranaka prestala 2013. (kako to tvrdi tužitelj) ili 2002. (kako to tvrdi tuženica) pa s tim u vezi sud kao neodlučne nije cijenio iskaze stranaka.

18. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan.

19. U odnosu na navod tužitelja iz podneska od 24. lipnja 2026. (list 242-243 spisa) da sud nije upisao zapisnik odgovor tužitelja na pitanje do kad je trajala bračna zajednica i do kad su parnične stranke imale intimne odnose, treba reći da je u zapisnik unesen iskaz tužitelja da je bračna zajednica trajala do 2013. (list 234 spisa) te da je u zapisnik unesen iskaz tužitelja da su intimne odnose imali do 2007. (list 240 spisa). Sud nije dopustio pitanja tužitelja upućena tuženici je li iz sredstava isplaćene nagrade u jednom dijelu platila troškove svog odvjetnika, troškove psihijatrijskog vještačenja u predmetu R1 Ob-50/2024 jer je po stavu ovog suda za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari posve neodlučno je li i na koji način tuženica potrošila honorar koji joj je isplaćen. Isto tako sud nije dopustio pitanje tužitelja postavljena tuženici je li on dao izjavu novinaru HRT-a MG za show Merlić-Radišić jer je i ta okolnost neodlučna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Sud nije dopustio niti pitanje tužitelja upućeno tuženici je li apartman u Puntu kupljen 2005. iz njegovog pozamašnog honorara jer ta okolnost nema nikakve veze s predmetom ovog spora.

20. Što se pak tiče prijedloga za osiguranje privremenom mjerom treba reći da je čl. 344. st. 1. (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje OZ) propisano da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. St. 2. istog člana propisano je da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. tog članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

21. Osim što tužitelj nije dokazao vjerojatnim postojanje svoje tražbine u smislu čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona (štoviše njegov zahtjev za isplatu nije osnovan kako je to naprijed obrazloženo), tužitelj nije učinio vjerojatnom niti opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Naime, tužitelj tvrdi da tuženica troši honorar koji joj je isplaćen, no to ne znači da ona svoju preostalu imovinu otuđuje, prikriva ili raspolaže na način koji bi onemogućio naplatu tužiteljeve tražbine. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, niti je učinio vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Iz izvedenih dokaza to ne proizlazi, a dokazi koji nisu izvedeni u ovom postupku na te okolnosti nisu niti predloženi.

22. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 344. OZ odlučeno je kao u izreci rješenja.

23. O troškovima postupka odlučeno je na temelju čl. 154. st. 1. te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te vrijednosti predmeta spora (50.000,00 eura).

24. Tako je tuženici priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500 bodova (Tbr. 8/1), trošak sastava prigovor na prijedlog za osiguranje u iznosu od 500 bodova (Tbr. 11/1) te trošak pristupa na ročišta 08.09.2025., 27.01.2026., 14.05.2026. i 25.05.2026. za svako po 500 bodova. Navedeno sveukupno iznosi 3000 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 7.500,00 eura.

U Zagrebu 8. srpnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.