Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 21/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 21/2024-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz K., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. B. K., odvjetnici u R., protiv tuženice A. B. d.d. Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. i P. d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj GŽ-538/2022-4 od 22. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1543/2020-32 od 29. ožujka 2022., u sjednici održanoj 23. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj GŽ-538/2022-4 od 22. studenoga 2022. i presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1543/2020-32 od 29. ožujka 2022. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 306-205/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, solemniziranim 23. svibnja 2007. kod javnog bilježnika V. P. iz R. pod br. Ov-19253/2007, koji su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženica, ranije H. A.-A. B. d.d., kao kreditor, izmijenjenim Aneksom br. 1. Ugovora o kreditu 30. svibnja 2007., solemniziranim 30. svibnja 2007. kod javnog bilježnika V. P. iz R. pod br. Ov-19253/2007, sadržana u čl. 2., čl. 3. i čl. 4. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke te kojima je ugovorena otplata kredita i obveza iz kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za valutu švicarski franak (toč. I. izreke). Ujedno je tuženica obvezana isplatiti tužitelju s navedenih osnova iznos od 150.693,21 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to specificirano u toč. II. izreke. Tuženica je obvezana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 18.695,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate (toč. III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je navedena prvostupanjska odluka.

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd 1400/2023-2 od 25. travnja 2023. dopuštena je revizija tuženice u odnosu na pravno pitanje:

 

"Protivi li se čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03) odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dio odredbe o vezivanju glavnice kredita za valutu CHF) nepoštena odnosno ništetna, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja i obaviještenosti potrošača o značenju navedene odredbe prije sklapanja ugovora?".

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine obje nižestupanjske odluke, uz naknadu troškova revizije.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija tuženice je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa.

 

8. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev smatrajući da u konkretnom slučaju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, i to broj Pž-7129/2013 od 14. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., imaju izravni učinak na razrješenje predmetnog spora. Stoga zaključuju da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora 23. svibnja 2007., tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koji sadržavaju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u dijelu valutne klauzule, pa da nije potrebno u ovom postupku utvrđivati da li se o predmetnim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i je li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

 

8.1. Sudovi su odbili dokazni prijedlog tuženice za ispitivanjem predloženog svjedoka. Pritom drugostupanjski sud u obrazloženju odluke navodi da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su odredbe spornog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u smislu odredbi čl. 81., čl. 84. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 - dalje: ZZP) te ukazuje na odredbe čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO).

 

9. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).

 

10. Tuženica naznačenim pitanjem u osnovi osporava pravilnost primjene odredbe čl. 81. ZZP, kod donošenja zaključka suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o valutnoj klauzuli u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka kojeg je tuženica predložila upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi, pri čemu posebno naglašava da je osporavala izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u zaštitu prava i interesa potrošača.

 

11. Naime, tuženica smatra da je takvim postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno njezino pravo na procesnu ravnopravnost te da takvo postupanje nije u skladu s odredbom čl. 81. st. 4. ZZP.

 

12. Za odgovoriti je da je sud, u pojedinačnom postupku u kojemu potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi, dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi ako je tuženica predložila dokaze na okolnost da se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo u smislu razjašnjenja svih okolnosti predmetnog ugovora o kreditu, a posebice u dijelu valutne klauzule.

 

13. U ovom postupku tuženica je predložila dokaz na okolnost da je tužitelju u postupku sklapanja ugovora o kreditu davala odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih odredbi. S obzirom na navedeno, predloženi dokaz je trebao biti izveden jer okolnost na koju je predložen nije bila predmet kolektivnog pojedinačnog postupka te predstavlja jedan od odlučnih dokaza koji može utjecati na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini. Iz navedenog se nameće zaključak da načelo procesne ravnopravnosti koje podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obaju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, u ovom slučaju, povrijeđeno jer je odluka suda utemeljena na zaključku da tužitelju nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama spornog ugovora o kreditu, a ta okolnost nije bila predmet utvrđivanja niti je o njoj tuženici omogućeno dokazivanje u ovom pojedinačnom postupku.

 

14. Tako je ovaj sud u svojim odlukama broj Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023., Rev 120/2023-2 od 28. veljače 2023., Rev 84/2023-2 od 19. travnja 2023. te Rev 296/2023-2 od 5. travnja 2023. i dr. (a riječ je o istovrsnim sporovima), zauzeo pravno shvaćanje da se u postupku kolektivne zaštite o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojima sud ne uzima u obzir specifičnost konkretnog slučaja, tj. konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite i kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovaca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača o kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja.

 

14.1. Stoga je prema tamo izraženom pravnom shvaćanju tuženica mogla tvrditi da joj sud mora omogućiti dokazivanje da se u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) na drugi način date odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Kada banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povrede potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinim potrošačkim sporovima, temeljila na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom. Pritom se u navedenim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske poziva i na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenom u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.

 

15. Konačni je zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske u navedenim odlukama (i odgovor na tamo postavljeno pitanje): "Protivan je odredbi čl. 81. st. 4. ZZP kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi."

 

16. Reafirmirajući naprijed navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a jer je i u ovom konkretnom slučaju tuženica na okolnost pojedinačnog pregovaranja predložila saslušati djelatnicu revidenta na okolnost pojedinačnog pregovaranja o spornim odredbama te je osporila izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača, a nižestupanjski sudovi su odbili provesti navedeni dokaz pozivom na učinke iz presude donesene u kolektivnom sporu, to su sudovi takvim postupanjem povrijedili pravo tuženice na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP. Time je odgovoreno na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena predmetna revizija.

 

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 399. st. 1. u vezi s odredbom čl. 370. ZPP, odlučeno je kao u toč. I. izreke.

 

 

 

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 23. siječnja 2024.

 

 

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu