- 1 -              Revd 4397/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4397/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. B. iz N., OIB ..., i I. K. iz N., OIB ..., koje zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u O., protiv tuženice Opće županijske bolnice N., N., OIB ..., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u O., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1661/2023-3 od 30. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, broj Pn-11/2022-18 od 12. svibnja 2023., u sjednici održanoj 23. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelji su, pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1661/2023-3 od 30. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u đakovu, Stalna služba u Našicama, broj Pn-11/2022-18 od 12. svibnja 2023.

 

2. U odgovoru na prijedlog tuženik osporava dopuštenost, podredno osnovanost prijedloga te predlaže isti odbaciti ili odbiti, uz naknadu troška odgovora.

 

3. Prijedlog nije osnovan.

 

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske štete u vidu neiskorištenih uplaćenih troškova propuštenog turističkog putovanja, koje su tužitelji morali propustiti jer da im je tuženica umjesto zahtijevanog PCR testa na COVID-19, nakon obavljenog PCR testiranja izdala EU digitalnu COVID potvrdu, koja nije bila dostatna za putovanje na M.

 

6. Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su neosnovanim pošavši od utvrđenja da tužitelji, iako su zahtijevali PCR testiranje, koje je potrebno i za izdavanje digitalne EU digitalne COVID potvrde nisu izričito zahtijevali izdavanje baš PCR testa, potrebnog za putovanje na određene destinacije. Stoga zaključuju da nije bilo pogrešnog postupanja tuženika. Obrazlažu nižestupanjski sudovi da nije bilo zapreke da se tužiteljima, nakon PCR testiranja, izda umjesto EU digitalne potvrde i samo nalaz PCR testa, ali s obzirom na način unošenja podataka u Covid platformu HZJZ da su se te potvrde ispisivale ručno i to na izričiti zahtjev stranke, kojeg konkretno nije bilo.

 

7. Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužitelji naznačuju ukupno četrnaest pitanja, uglavnom činjenične naravi, svih vezanih na postupanje zdravstvene ustanove prilikom testiranja na prisutnost virusa COVID-19.

 

8. Važnost naznačenih pitanja obrazlaže tvrdnjom

- da je pobijana odluka posljedica nepodudarnog i pogrešnog stava nižestupanjskih sudova u odnosu na postavljena pitanja;

- da je riječ o pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda i

- da tužitelji jedino raspolažu drugostupanjskim i revizijskim odlukama u kojima je načelno izraženo shvaćanje o odgovornosti liječnika i drugih zdravstvenih radnika.

 

9. S obzirom na sadržaj odluka na koje se tužitelji pozivaju kao razlog važnosti i tek općenita shvaćanja o odgovornosti liječnika koja su u njima izražena (koja ni načelno konkretno nisu primjenjiva s obzirom na sadržaj pitanja i činjenični supstrat predmeta), ovaj sud nije našao nepodudarnost u izraženim shvaćanjima koja bi opravdavala intervenciju revizijskog suda radi ujednačavanja sudske prakse.

 

10. Slijedom iznesenog, kako pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješiti kao u izreci.

 

11. Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na prijedlog jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 23. siječnja 2024.

                                          Predsjednik vijeća:

                                          Ivan Vučemil, v.r.