REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3106/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužitelja E.ON Energija d.o.o., Zagreb, Capraška 6, OIB: 81103558092, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec & partneri d.o.o. iz Osijeka, protiv tuženika EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Korana Ferdelji, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 26. svibnja 2026. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Tome Ljubića, odvjetnika iz Zagreba i zamjenika punomoćnice tuženika VŠ, odvjetničkog vježbenika kod odvjetnice Korane Ferdelji iz Zagreba, 8. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Martine Plastić iz Zagreba pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-600/2024 od 3. srpnja 2024. godine, kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 37,76 EUR i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 37,50 EUR te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju E.ON Energija d.o.o., Zagreb isplatiti tuženiku EŠ trošak parničnog postupka u iznosu od 131,64 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika EŠ za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja E.ON Energija d.o.o. za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelja) javna bilježnica Martina Plastić iz Zagreba donijela je 3. srpnja 2024. godine rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-600/2024 kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo tužitelju platiti iznos od 37,76 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. Istim rješenjem tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 37,50 EUR sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem u bitnome navodi da osporava postojanje bilo kakve tražbine tužitelja prema tuženiku te ističe da nije u nikakvom poslovnom odnosu s tužiteljem. Ističe i da iz vjerodostojne isprave nije razvidna osnova potraživanja, odnosno predmet obveze, za koji objekt i na kojoj lokaciji, pa da stoga ista nema svojstva vjerodostojne isprave propisane odredbom čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona. Nadalje, tuženik u cijelosti osporava da postoji bilo kakav dug po bilo kakvom računu te da mu je od strane tužitelja pružena bilo kakva usluga koja nije plaćena. Isto tako, istaknuo je i prigovor zastare.

3. Sud je rješenjem posl. br. Povrv-3106/2024 od 20. svibnja 2025. (list 34-36 spisa) stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je u bitnome naveo da osnovanost predmetnog potraživanja proizlazi iz poslovnog odnosa koji je među strankama zasnovan sklapanjem Zahtjeva za sklapanje novog ugovora o opskrbi električnom energijom krajnjih kupaca iz kategorije kućanstvo od 21. prosinca 2021., a na temelju kojeg tužitelj potražuje naknadu za isporučenu, a neplaćenu, električnu energiju koju je za utuženo razdoblje isporučio tuženiku sukladno postojećem poslovnom odnosu, odnosno za pripadajuću opskrbnu naknadu i naknadu za obračunsko mjerno mjesto - mrežarinu. Ističe da visinu konkretne novčane tražbine dokazuje, osim vjerodostojnom ispravom u vidu izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja od 29. travnja 2024. na ukupan iznos od 37,76 EUR-a, još i pojedinačnim računima na kojima se temelji utuženo dugovanje i to računima br. 23-3630-190787 (po predmetnom računu tužitelj potražuje iznos od 20,44 EUR-a) i br. 23-3630-273962 (po predmetnom računu tužitelj potražuje iznos od 17,32 EUR-a), kao i konto karticom kupca (tuženika) od 12. lipnja 2025. Nadalje, navodi i da izvadak iz poslovnih knjiga koji je tužitelj dostavio uz prijedlog za ovrhu predstavlja vjerodostojnu ispravu sukladno čl. 31. Ovršnog zakona. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, tužitelj ističe da je takav prigovor u cijelosti neosnovan i pravno neutemeljen, jer da se u konkretnom slučaju utuženo dugovanje odnosi na ime naknade za isporučenu, a neplaćenu, električnu energiju, a koje dugovanje se zasniva na računima od 31. svibnja 2023. i 31. kolovoza 2023. koji su dospjeli na plaćanje 29. lipnja 2023. i 29. rujna 2023., dok je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen 8. svibnja 2024., odnosno prije proteka jednogodišnjeg roka zastare propisanog čl. 231. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, predlaže da se održi na snazi platni nalog, kao i da se naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja odluke.

5. Tuženik je u nastavku postupka u bitnome naveo da u cijelosti osporava sve navode tužitelja te da i dalje osporava postojanje bilo kakve tražbine tužitelja prema tuženiku. U odnosu na račune koje je tužitelj priložio, tuženik ističe da su isti u cijelosti neosnovani i nevjerodostojni jer da nije bilo nikakve potrošnje električne energije u spornom razdoblju, a što da dokazuje i sam tužitelj prilaganjem Zahtjeva za sklapanje novog ugovora i spornih računa iz kojih u dijelu specifikacije/obračuna stoji da je tijekom cijelog razdoblja (od ugovaranja usluge do dana predmetnih računa) brojilo na istoj razini potrošnje – „22522,60“. Isto tako, navodi i da su opskrbna naknada i mrežarina koje dospijevaju mjesečno, na spornim računima navedeni skupno za nekoliko mjeseci retroaktivno, a čime da je tužitelj proizvoljno/jednostrano pomaknuo datume dospijeća unaprijed (kako bi izbjegao zastaru) i pogrešno ih prikazao kao lipanj i rujan 2023., umjesto nekih ranijih mjeseci iz 2022. i 2023. godine. Nadalje, tuženik je naveo da je 21. prosinca 2022. kao kupac nekretnine (na koju se odnosi navodno potraživanje, odnosno sporni računi tužitelja) stupio u posjed predmetne nekretnine u Zagrebu, Mogilska 30 te da je o tome s prodavateljem nekretnine potpisao Zapisnik o primopredaji nekretnina, u kojem je popisano točno stanje brojila za struju na dan primopredaje (VT 022533,6 kWh), kao i da je navedeni zapisnik dostavio tužitelju uz Zahtjev za sklapanje novog ugovora o opskrbi električnom energijom. Istaknuo je da je od stupanja u posjed nekretnine plaćao troškove koji terete nekretninu, i to od računa za siječanj 2022. pa nadalje. Dakle, tuženik navodi da je bio u ugovornom odnosu s tužiteljem do 31. kolovoza 2023. kada je promijenio opskrbljivača električne energije, kao i da tijekom cijelog razdoblja trajanja ugovora s tužiteljem na predmetnoj lokaciji nije bilo potrošnje električne energije. Ističe da navedeno potvrđuje stanje brojila navedeno u Zapisniku, nekoliko očitanja brojila HEP ODS-a te i sam tužitelj u svim njegovim računima pa i u završnom Računu od 31. kolovoza 2023., gdje je stanje brojila navedeno identično kao na Zapisniku o primopredaji (VT 022533,6 kWh; „potrošnja električne energije 0,00 kWh“). Tuženik stoga navodi da je njegova jedina obveza prema tužitelja od dana preuzimanja u posjed predmetne nekretnine bila plaćanje opskrbne naknade i mrežarine u ukupnom iznosu od 19,66 kn / 2,61 EUR do 31. ožujka 2022.g., odnosno 21,47 kn / 2,85 EUR od 1. travnja 2022. godine do isteka ugovora s tužiteljem, a sukladno u odnosnom razdoblju važećem Zakonu o tržištu električne energije i Uredbama o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije. Tuženik je istaknuo i da je tužitelju platio sljedeće iznose: 224,87 kn / 29,85 EUR dana 6. travnja 2022., 113,23 kn / 15,03 EUR 20. travnja 2022., 53,27 EUR dana 17. svibnja 2023., 11,54 EUR dana 3. kolovoza 2023. te 5,77 EUR dana 31. kolovoza 2023. Dakle, tuženik navodi da je ukupna njegova obveza prema tužitelju za razdoblje od siječnja 2022. do 31.08.2023. kada je tužitelj „pružao“ usluge tuženiku iznosila 56,28 EUR (3 mjeseca po cijeni od 2,61 EUR i 17 mjeseci po cijeni od 2,85 EUR), a da je tuženik u tom istom razdoblju platio tužitelju iznos od ukupno 115,46 EUR, odnosno više nego dvostruko je preplatio svoje obveze. Slijedom navedenog, predlaže da se ukine platni nalog te da se naloži tužitelju da mu naknadi troškove postupka.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga (list 8 i 62 spisa), u obavijest o obračunu električne energije (list 40 spisa), u račune (list 41-55 i 89 spisa), u konto kartice (list 56-61 spisa), u Zahtjev za sklapanje novog ugovora o opskrbi električnom energijom krajnjih kupaca iz kategorije kućanstvo (list 63-64 spisa), u Opće uvjete korištenja pogodnosti kategorija kućanstvo (list 65-66 spisa), u Zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu (list 67-68 spisa), u Zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu (list 69-70 spisa), u Ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 71-73 spisa), u Zapisnik o primopredaji nekretnina (list 74 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige (list 75 spisa), u e-mailove (list 84-85 i 92-97 spisa), u opomene zbog neplaćanja (list 86-87 spisa), u potvrde o plaćanju (list 88, 90 i 102-104 spisa), u potvrde o izvršenim radovima i zamjeni plombe (list 91 spisa) i tarifnih stavki (list 98-101 spisa).

7. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,

02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP).

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za električnu energiju u iznosu od 37,76 EUR.

10. Između stranka nije sporno da je tuženik bio korisnik usluga tužitelja do 31. kolovoza 2023.

11. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te osnovanost istaknutog prigovora zastare.

12. Uvidom u račun br. 23-3630-190787 od 31. svibnja 2023. (list 45-47 spisa) sud je utvrdio da se u istome navodi da se odnosi na razdoblje od 1. prosinca 2022. do 31. svibnja 2023. Nadalje, navodi se da je potrošnja električne energije 0,00 kWh, ali se pritom navodi da trošak električne energije iznosi 24,29 EUR, a trošak mrežarine 10,44 EUR. Nadalje, u dijelu stanje brojila vidljivo je da je isto cijelo vrijeme 22.522,30, i to po očitanju i po procjeni. Isto tako, kao ukupan iznos računa za električnu energiju navedeno je iznos od 34,73 EUR, a kao iznos prethodnog obračuna – zaduženje naveden je iznos od 56,29 EUR. Međutim, na računu je navedeno i da je tuženik u razdoblju od 29. ožujka 2023. do 14. lipnja 2023. uplatio tužitelju iznos od 53,27 EUR, odnosno više od iznosa koji je naveden kao ukupan iznos računa za električnu energiju. Stoga nije jasno je li tužitelj tuženiku zapravo naplatio iznos prethodnog obračuna, odnosno prethodno dugovanje prema tužitelju. Nadalje, tužitelj u podnesku od 17. lipnja 2025. navodi da po navedenom računu potražuje iznos od 20,44 EUR, a što ne odgovara iznosu na navedenom računu, pa stoga nije niti jasno na što se navedeno potraživanje tužitelja odnosi.

13. Uvidom u račun br. 23-3630-273962 od 31. kolovoza 2023. (list 41-43 spisa) sud je utvrdio da se u istome navodi da se odnosi na razdoblje od 1. lipnja 2023. do 31. kolovoza 2023. Nadalje, navodi da se je potrošnja električne energije 0,00 kWh, ali se pritom navodi da trošak električne energije iznosi 12,10 EUR, a trošak mrežarine 5,22 EUR. Nadalje, u dijelu stanje brojila vidljivo je da je isto cijelo vrijeme 22.522,30, i to po očitanju i po procjeni. Isto tako, kao ukupan iznos računa za električnu energiju naveden je iznos od 17,32 EUR, a kao iznos prethodnog obračuna – zaduženje naveden je iznos od 37,55 EUR. Međutim, na računu je navedeno i da je tuženik u razdoblju od 14. lipnja 2023. do 14. rujna 2023. uplatio tužitelju iznos od 17,31 EUR, odnosno iznos koji je naveden kao ukupan iznos računa za električnu energiju. Stoga nije jasno je li tužitelj tuženiku zapravo naplatio iznos prethodnog obračuna, odnosno prethodno dugovanje prema tužitelju.

14. Dakle, iz navedenih dokaza proizlazi da je tužitelj naplatio tuženiku u utuženom razdoblju od 1. srpnja 2022. do 31. kolovoza 2023. opskrbnu naknadu, mrežarinu i iznos prethodnog zaduženja. Dakle, iz dostavljenih računa nije jasno vidljivo je li tuženik već podmirio dugovanje, a s obzirom da se na samim računima navodi da je tuženik u razdoblju na koje se račun odnosi uplaćivao tužitelju iznose koji i premašuju ukupan iznos računa za električnu energiju.

15. Slijedom navedenog, valja reći i da je tužitelj odustao od dokaznog prijedloga provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost visine dugovanja tuženika. Stoga sud nije mogao utvrditi visinu dugovanja tuženika, odnosno što je točno naplaćeno tuženiku na temelju izdanih računa te je li tuženik isto podmirio.

16. Budući da tužitelj nije predložio dokaze odnosno od istih je odustao, a iz kojih je moguće utvrditi naprijed navedeno, nije moguće utvrditi samu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva sud je zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a). Dakle, sud je zaključio da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno način obračuna utuženog iznosa.

17. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju čl. 451. st 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi te je odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

18. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, kako će biti obrazloženo u nastavku odluke (Zaključak broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.). Tako se odluka o parničnim troškovima temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) te troškovniku tuženika (list 120 spisa).

19. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to jednokratna nagrada za cjelokupni postupak 50 bodova (Tbr. 7/9. Tarife), što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46 OT) iznosi 125,00 EUR. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 6,64 EUR, koliko je i platio, što ukupno iznosi 131,64 EUR.

20. Sud nije priznao tuženiku trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi jer tuženiku pripada jednokratna nagrada za cjelokupni postupak uzimajući u obzir da je rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te da se radi o jedinstvenom postupku u kojem se o troškovima postupka odlučuje odlukom kojom se završava postupak pred sudom u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a.

21. Budući je u cijelosti izgubio ovaj spor, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a u cijelosti je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 8. srpnja 2026. godine

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu od 30,00 eur

2. Tuženiku po punomoćniku