Poslovni broj: Pn-2245/2024-26
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista VU, u pravnoj stvari tužitelja LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 08. lipnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja Marije Maričević i zamjenice punomoćnice tuženika, Ivane Štih, odvjetnice iz Zagreba, dana 08. srpnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.677,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 21. lipnja 2024. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.079,96 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. srpnja 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 62,50 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate , kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 12. studenog 2024. godine podnio tužbu protiv tuženika pred ovim sudom radi naknade štete u iznosu od 1.900,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21.0.2024.g. te naknade troška parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate. Iz navoda u tužbi proizlazi da je dana 27.05.2024. u prometnoj nezgodi koja se dogodila na cesti između sv. Lovreča i Krunčića, Bjelovarska ulica, oštećen je automobil u vlasništvu tužitelja reg. oznaka [registarska oznaka]. Radilo se o vozilu Opel Zafira, godine proizvodnje 2007., metalik sive boje, koje je u vrijeme štetnog događaja imalo prijeđenih oko 200 tisuća kilometara, te je bilo redovno održavano i u općenito iznimno očuvanom stanju. Do nezgode je došlo zbog nepropisne vožnje vozačice vozila registracije [registarska oznaka], UU, koja je prelaskom na kolnički trak oštećenog izazvala frontalni sudar, pri čemu je oštećeno vozilo tužitelja. U trenutku nezgode vozilo štetnika bilo je osigurano kod tuženika policom 068600462516. S obzirom na navedeno, tužitelj je zbog oštećenja vozila pretrpio imovinsku štetu od najmanje 1.900,00 EUR. Kako se tužitelj u mirnom postupku dana 21.06.2024.g. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, koji štetu nije naknadio, to isti predlaže usvojiti tužbeni zahtjev sa pripadajućom kamatom, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, i uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 11.12.2021. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koji je sa tuženikom imao sklopljenu važeću policu autoodgovornosti. Tuženik u ovoj fazi postupka osporava isključivu odgovornost svoga osiguranika za predmetni štetni događaj. Naime, iz dostavljene dokumentacije tuženik ne može utvrditi točnu dinamiku nastanka štetnog događaja, a posljedično i odgovornost svoga osiguranika. Navodi da visina štete nije sporna te osporava i utuženi tijek kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška tuženiku.
3. Tužitelj podneskom od 14.11.2025.g. precizira tužbeni zahtjev sukladno rezultatima prometnog vještačenja na način na način da potražuje od tuženika platež iznosa od 2.677,50 eura sa naslova imovinske štete sa pripadajućom kamatom tekućom od 21.06.2024.g., uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.
4. Povodom podneska tužitelja od 14.11.2025.g. tuženik u daljnjem tijeku postupka iskazao izričito protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva koji je tužitelj izvršio podneskom od 14.11.2025.g. Naime, u vezi s time valja istaknuti da se tuženik i prije preinake tužbenog zahtjeva tuženik se usprotivio prijedlogu tužitelja na pripremnom ročištu da se provede prometno vještačenje osim na okolnost dinamike štetnog događaja i na visinu tužbenog zahtjeva, obzirom na činjenicu da je tuženik u odgovoru na tužbu iskazao kako visina tužbenog zahtjeva nije sporna.
5. Sud je usvojio prijedlog tužitelja za provođenjem prometnog vještačenja i na visinu tužbenog zahtjeva, neovisno o činjenici da tuženik nije osporio visinu štete obzirom je tužitelj već podneskom od 20.12.2024.g. nakon primitka tuženikovog odgovora na tužbu, iskazao da obzirom na osporavanje odgovornosti i zbog čega je izvjesno je da će biti potrebno provesti prometno vještačenje, predložio provesti i na okolnost visine štete, neovisno o tome što tuženik utuženu visinu ne osporava, obzirom se radi o totalnoj šteti koju tužitelj ne može procijeniti s potpunom preciznošću, zbog čega je potrebno i na tu okolnost provesti vještačenje kako bi tužitelj imao mogućnost uskladiti tužbeni zahtjev s nalazom vještaka. Naime, kako tužitelj nije prekludiran u predlaganju predmetnog dokaznog prijedloga u smislu čl. 299 st. 2 ZPP-a obzirom ga je postavio prije zaključenja prethodnog postupka te smatrajući isti svrsishodnim za razrješenje merituma spora, sud je usvojio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem prometnog vještačenja i na okolnost visine tužbenog zahtjeva, neovisno o činjenici što tuženik nije osporio visinu tužbenog zahtjeva.
6. Kako preciziranje tužbenog zahtjeva izvršenog podneskom od 14.11.2025.g. predstavlja povećanje tužbenog zahtjeva, odnosno preinaku istog u smislu čl. 191 st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP) u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, sud je u odnosu na navedeno primijenio odredbu čl. 190 st. 2 ZPP-a koja je u primjeni u odnosu na sve prvostupanjske postupke koji su u tijeku nakon stupanja izmjena i dopuna ZPP-a od 01.09.2019.g. (NN broj 70/19), koja je u međuvremenu stupila na snagu, a koja odredba propisuje da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.
7. Naime, specifičnost je brojnih sporova za naknadu štete zbog imovinske štete uslijed zadobivenih ozljeda to što u trenutku zaključenja prethodnog postupka, po prirodi stvari (jer nije proveden dokaz prometnim vještačenjem), tužiteljica ne može istaknuti potpuno određeni tužbeni zahtjev u pogledu visine štete u odnosu na zadobivene ozljede, već je to moguće učiniti tek tijekom postupka i to u pravilu nakon provedenog prometnog vještačenja budući u trenutku podnošenja tužbe i kao prilikom zaključenja prethodnog postupka tužiteljica ne može sa sigurnošću znati opseg i visinu štete, radi čega je tužitelj na pripremnom ročištu i predložio provođenje prometnog vještačenja u smislu čl. 250 ZPP-a. U protivnome, provedeno vještačenje ne bi imalo smisao jer ako je sudu potrebno stručno znanje kako bi mogao utvrditi opseg i visinu štete (čl. 250 ZPP-a), isto to je potrebno i tužitelju da bi mogao urediti tužbeni zahtjev, sukladno rezultatima provedenog vještačenja. Stoga u ovom slučaju se ne radi o nikakvom propustu na strani tužitelja u smislu čl. 299 st. 3 ZPP-a, već okolnostima koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka, okolnostima koje su rezultat provođenja dokaza koji je na temelju prijedloga tužitelja na pripremnom ročištu proveden pa u takvim situacijama nedopuštenost tužbe može teško ugroziti pravozaštitnu funkciju sudskog parničnog postupka, a takav stav je zauzela i druga sudska praksa (primjerice odluka Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1407/15 od 26.09.2016.g.).
8. Isti stav zauzeo je i VSRH u odluci Rev-145/2025 u kojoj je iznijeto shvaćanje da tužitelj može preinačiti tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima VSRH nakon zaključenja prethodnog postupka primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP, iako je prethodni postupak zaključen prije druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj je zauzeto predmetno pravno shvaćanje o takvoj izmjeni, uzevši u obzir izrijekom navedenu primjenjivost tih izmjena i na parnične postupke koji su u tijeku
9. Slijedom iznijetoga, sud smatra i nalazi da je tužiteljica opravdano izvršila preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva izvršenog podneskom od 14.11.2025.g., slijedom čega je riješio dopustiti preinaku tužbe, smatrajući isto svrhovitim za konačno rješenje odnosa među strankama.
10. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je saslušao tužitelja te svjedoke UU i GU zamolbenim putem po Općinskom sudu u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo te je izvršio uvid u potvrdu MUP-a povodom štetnog događaja sa slikama štetnog događaja i oštećenja vozila (list 4-11, 14-17 spisa), izvid štete (list 38-50 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno je također prometno vještačen je po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete koji je dana 07.11.2025.g. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točci I izreke presude.
11. Kako je među parničnim strankama sporan način nastanka štetnog događaja, a time i odgovornost tuženika, sud je zamolbenim putem po Općinskom sudu u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo saslušao tužitelja i svjedoke UU i GU te je proveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine oštećenja na vozilu tužitelja.
12. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da je on vlasnik vozila koje je stradalo u predmetnom sudaru. Njime je upravljao njegov unuk i nesposredno nakon nesreće me njegova kćerka dovezla na mjesto nesreće. Kada je on došao, njegov unuk je već bio odvezen u bolnicu, automobil je i dalje bio na mjestu nesreće, bilo su prisutne dvije policijske patrole PP Rovinj i PP Poreč a njemu je preostalo samo da gleda oštećenja na vozilu. Vozilo je šlep službom odvezeno u dvorište auto kluba Poreč, izvršena je procjena od strane procjenitelja Adriatic osiguranje d.d. iz Rovinja i tada mu je on rekao, nakon što ga je pitao što da radi s vozilom, da ga proda za dijelove. Tada je njegov unuk objavio na internetu da se vozilo prodaje za dijelove, javio se kupac iz Svetog Petra u Šumi i njemu je prodao vozilo na 250,00 EUR. Iz osiguranja mu je rečeno da će mu se osiguranje isplatiti tek nakon presude. Vezano za oštećenja na vozilu je nastala totalna šteta. Prednji dio vozila je u cijelosti uništen a zadnja desna strane je uništena od stijena. Nakon što je od strane Adriatic osiguranja d.d. obavljena procjena, on nije nikada dobio podatak kolika je šteta, on je samo dobio spisak s oštećenjima međutim procjenu i nakon njegovog traženja nije dobio. Dobio je odgovor od osiguranja da oni ne znaju tko je kriv za nesreću i da će tek nakon završetka sudskog postupka isti ispuniti svoju obvezu.
13. Iz iskaza svjedokinje UU u bitnome proizlazi da joj je poznato što je predmet spora. Radi se o prometnoj nesreći koja se dogodila 27. svibnja 2024. godine u blizini Medaki. Ona je vozila u smjeru prema Rovinju i sjeća se isključivo trenutka kada sam bila prignječena u svom automobilu i kako mi je jedna žena držala glavu. Teško je ozlijeđena u toj prometnoj nesreći, bila je u komi četiri dana, imala je puno ozljeda i jedva je preživjela. Ne sjeća se trenutka udarca njezinog automobila u drugo vozilo. Nakon povratka iz bolnice morala je ponovno učiti hodati. O predmetnom događaju sve što zna je isključivo iz priče svjedoka i policijskog izvješća. Iskaz kod policije je dala krajem 2024. ili početkom 2025. godine i tada je pročitala i policijsko izvješće, pogledala fotografije. Sjeća se da ni je vozila velikom brzinom, nigdje nije žurila, nesreća se dogodila negdje prije 16,00 sati jer završava raditi u [adresa] oko 15,00 sati. Vrijeme je bilo sunčano. Nije joj poznato koje je ograničenje brzine na tom dijelu ceste. Ne sjeća se koja je konfiguracija terena na dijelu ceste na kojem se desio sudar. Ne sjeća se da sam vidjela vozilo koje se kreće iz suprotnog smjera, te ponavlja da se o trenutku nesreće ne sjeća ničega.
14. Iz iskaza svjedoka GU u bitnome proizlazi da se prometna nesreća dogodila 27. svibnja 2024. godine oko 16,30 sati, dodajući da se je on kretao iz smjera Rovinja prema Lovreču. Pošao je selo Krunčići, ulaz – izlaz na Ipsilon i negdje u drugom zavoju uočio je automobil kojim je upravljala UU. Ista je svojim vozilom udarila u auto ispred njega a koje se okrenulo za 180 stupnjeva i nakon toga se ona počela okretati na cesti i lijevom stranom vozila udarila je u prednju vozačevu stranu auta nakon čega je završila u stijenama, u kamenu s lijeve strane ceste. Vrijeme je bilo sunčano i suho. Vozio je brzinom oko 60-70 km/h. Vozilo ispred njega kretalo se istom tom brzinom a to znam jer sam od Limskog kanala na dalje vozio iza njega. Kako je on čuo, UU vozila je brzinom preko 100 km/h oko 120 km/h, to je čuo od policajca DU na sam dan nesreće. Neposredno prije sudara nije mogao ustanoviti kojom se brzinom kretala UU iz razloga što je do sudara došlo u zavoju i on je doslovno djelićem sekunde vidio njezino vozilo prije udaraca u vozilo ispred njega. Vozilo UU kretalo se iz smjera Lovreča prema Limskom kanalu. Kako se radilo o djeliću sekunde nije imao vremena zakočiti, samo je refleksno skrenuo volanom desno. Ona je svojim automobilom udarila u prednji lijevi kraj njegovog vozila, a njegovo vozilo je zadnjom desnom stranom udarilo u stijenu. To je sve vidljivo i na fotografijama. U sudaru je slomio prstenjak na lijevoj ruci kao i zadobio kontuziju desnog kuka. On nije vlasnik vozila, vlasnik vozila je njegov djed, ovdje tužitelj LU. Vezano za oštećenja na vozilu navodi da je cijela prednja strana oštećena sa farovima, plastikama i motorom, prednji lijevi pneumatik se također savio i udubio. Vozačeva vrata se radi udarca nisu mogla otvoriti, jedva su se otvorila i desna zadnja strana je ogrebana udarcem o stijenu. Na vozilu je nastala totalna šteta. Na dijelu ceste gdje se desio sudar nije bilo znaka ograničenja brzine.
15. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja i imenovanih svjedoka jer su isti životni, logični, uvjerljivi i u suglasju jedan s drugim, kao i sa ostalim provedenim dokazima tijekom postupka (s time da nije posebno cijenio iskaz svjedokinje UU za razrješenje merituma spora budući se imenovana zbog teških ozljeda ne sjeća trenutka prometne nezgode) .
16. Iz nalaza i mišljenja vještaka Igora Jakoplića proizlazi utvrđenje da je prilikom nezgode došlo do sudara između osobnog vozila tužitelja OPEL ZAFIRA reg. oznake [registarska oznaka]▫285-NF i osobnog vozila osiguranika tuženika OPEL CORSA reg. oznake [registarska oznaka]▫3669-A na izlazu iz lijevog zavoja gledano od sjevera prema jugu, odnosno u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika prije nezgode. Prije opisanog sudara je vozilo osiguranika tuženika udarilo u lijevi bok oštećenika OPEL VECTRA reg. oznake [registarska oznaka]▫437-VO. Mjesto oba sudara se nalazilo na osiguranici tuženika gledano lijevoj prometnoj traci, oko 1 metar od razdjelne crte. Sudarna brzina vozila tužitelja je iznosila oko 33 km/h, a brzina kretanja neposredno prije nezgode je iznosila oko 68 km/h. Prema prometno tehničkim kriterijima uzrok nezgode je prelazak vozila osiguranice tuženika na svoju lijevu prometnu traku po kojoj su joj u susret nailazila vozila oštećenika OPEL VECTRA i vozilo tužitelja OPEL ZAFIRA. Tehničkim načinima nije moguće utvrditi razlog zbog kojeg je vozilo osiguranika tuženika prešlo na svoju lijevu prometnu traku. Vozač vozila tužitelja nije imao tehničku mogućnost izbjeći sudar obzirom da su u trenutku sudara u cijelosti nalazio na svojoj desnoj prometnoj traci i obzirom da se neposredno prije nezgode nije kretao brzinom višom od dopuštene. Popravak osobnog vozila tužitelja nije bio isplativ, a štetu je bilo potrebno riješiti kao ekonomsku totalnu štetu. Tržna vrijednost osobnog vozila tužitelja OPEL ZAFIRA je na dan utvrđivanja štete zajedno s uključenim državnim davanjima iznosila oko 3.570,00 EUR-a, dok je vrijednost ostatka oštećenog vozila iznosila od 892,50 EUR-a, a stvarnu štetu na vozilu predstavlja razlika između tržne vrijednosti neoštećenog vozila i vrijednosti ostatka oštećenog vozila, što je zajedno s uključenim PDV-om iznosilo oko 2.677,50 EUR. Ograničenje brzine na mjestu sudara iznosi 90km/h temeljem zakonske odredbe za ceste izvan naselja.
17. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića te je isti ocijenio stručnim obzirom je dan od strane stručnjaka koji je obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke te izradio nalaz u skladu s pravilima struke, a nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju kojom je sud raspolagao u odnosu na dinamiku štetnog događa ja i visinu štete, a koju činjenicu potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbe na vještački nalaz i mišljenje.
18. Ovdje valja napomenuti da je sud otklonio prijedlog tuženika za se prilikom presuđenja ne uzme u obzir nalaz i mišljenje prometnog vještaka u dijelu koji se odnosi na visinu tužbenog zahtjeva, odnosno visinu oštećenja na vozilu tužitelja, iz razloga navedenih u točci 5. obrazloženja ove presude, pa ih sud ovdje neće posebno razlagati.
19. Prema stavu ovog suda predmet spora valja raspraviti temeljem odredbe čl. 1072. st. 1. ZOO-a prema kojoj proizlazi da se u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu koja je uzrokovana isključivom krivnjom jednog imaoca, primjenjuju pravila o odgovornosti po osnovi krivnje. Stoga, da bi tužitelj u ovom postupku mogao od tuženika osnovano zahtijevati naknadu štete mora dokazati da se štetni događaj dogodio na način kao što to tužitelj opisuje u tužbi, te da je zbog nekog skrivljenog ponašanja.
20. Teret dokazivanja jest dužnost određenog procesnog subjekta pružiti sudu obavještenja o dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost određene tvrdnje. Odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, (NN 117/03, stupio na snagu 01.12.2003.g.) napušteno je načelo po kojem je sud dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice te ovlašten izvesti dokaze koje stranke nisu predložile (uz iznimku iz čl. 3. st. 3. ZPP -a i čl. 435. st. 2.ZPP-a). Odredbom čl.7. st.1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima te činjenice utvrđuju, a sukladno odredbi čl. 219. st.1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, uz izričito propisanu iznimku na strankama je isključiva inicijativa na predlaganju dokaza. U smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.
21. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja koja proizlaze iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, sud nalazi da je tužitelj dokazao odgovornost osiguranika za nastanak štetnog događaja. Naime, povezujući utvrđenje vještaka iz kojeg proizlazi da je prema prometno tehničkim kriterijima uzrok nezgode prelazak vozila osiguranice tuženika na svoju lijevu prometnu traku po kojoj su joj u susret nailazila vozila oštećenika OPEL VECTRA i vozilo tužitelja OPEL ZAFIRA (s time da tehničkim načinima nije moguće utvrditi razlog zbog kojeg je vozilo osiguranika tuženika prešlo na svoju lijevu prometnu traku), sa utvrđenjem da vozač vozila tužitelja nije imao tehničku mogućnost izbjeći sudar obzirom da su u trenutku sudara u cijelosti nalazio na svojoj desnoj prometnoj traci i obzirom da se neposredno prije nezgode nije kretao brzinom višom od dopuštene, to sud nalazi da je osiguranica tuženika takvim postupanjem (prelazak na lijevu prometnu traku) postupila protivno odredbi čl. 46. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, u daljnjem tekstu: ZOSPC).
22. Naime, čl. 46 st. 1 ZSPC određuje da vozač motornog vozila za kretanje u prometu mora koristiti isključivo kolnik, kretati se sredinom obilježene prometne trake, odnosno trakom namijenjenom za promet one kategorije vozila kojoj vozilo pripada, osim u slučaju opasnosti za život, zdravlje i imovinu. Analizom provedenih dokaza, a posebice cijeneći rezultate prometnog vještačenja sa iskazima saslušanih svjedoka koji također nisu u suprotnosti sa utvrđenjima prometnog vještaka, sud nalazi da je osiguranica tuženika postupanjem protivno citiranoj zakonskoj odredbi skrivila štetni događaj. Predmetnu činjenicu potvrđuje i dopis MUP-a od 13.05.2025.g. iz kojeg proizlazi da je protiv okrivljene UU podignuta optužnica od strane Općinskog državnog odvjetništva zbog izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227 st. 1 i 2 KZ, dok je GU oslobođen od optužbe presudom Općinskog suda u Pazinu, prekršajni odjel, broj Pp - 2058/2024 (nakon što je imenovani uložio prigovor na Obvezni prekršajni nalog radi počinjenja prekršaja iz čl. 163 st. 1 ZSPC-a).
23. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja iz kojih proizlazi odgovornost osiguranika tuženika za prometnu nezgodu koja je predmet ovog postupka , a kako je prometnim vještačenjem nedvojbeno utvrđeno da stvarnu štetu na vozilu predstavlja razlika između tržne vrijednosti neoštećenog vozila i vrijednosti ostatka oštećenog vozila, što je zajedno s uključenim PDV-om iznosilo oko 2.677,50 EUR., to sud nalazi da imovinska šteta na vozilu tužitelja iznosi 2.677,50 eura, slijedom čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev kako to proizlazi iz točke I izreke presude.
24. Tužitelj ostvaruje pravo na zateznu kamatu počev od 21.06.2024.g., obzirom da isti ostvaruje pravo na zateznu kamatu počev od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u smislu čl. 12 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP), kao i podredno u smislu čl. 1100 ZOO-a, a imajući u vidu da se ZOOP smatra lex specialisom u odnosu na ZOO kao opći zakon. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a.
25. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st . 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 7 toč. 1, Tbr 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova, na trošak sastava tužbe temeljem Tbr 7 toč. 1 Tarife u iznosu od 100 bodova, na trošak pristupa na ročišta održane na dane 19.02.2025.g. i 08.06.2026.g. temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u iznosu od 100 bodova, trošak sastava podnesaka od 20.12.2024.g. i od 14.11.2025.g., temeljem Tbr 8 toč. 1, svaki u visini od 100 bodova, što ukupno iznosi 600 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.200,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.500,00 eura. Tužitelju je također priznat trošak prometnog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, obzirom je isti bio nužan za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura (obzirom na 50% oslobođenja zbog korištenja e- komunikacije) i na presudu u iznosu od 146,78 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 2.079,96 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO -a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki I izreke presude u odnosu na trošak postupka.
26. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podneska od 17.10.2025.g. temeljem Tbr 8 toč. 3 u iznosu od 62,50 eura obzirom da isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a (dostava predujma), slijedom čega je odlučeno kao u točci II izreke presude.
27. Obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor valjalo je temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a odlučiti kao u točci II izreke presude.
U Zagrebu, 08. srpnja 2026. godine
Sutkinja:
Ines Gutzmirtl Špehar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u četiri primjerka, u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
DNA:
1. tužitelju po pun. uz rješenje na pristojbu na tužbu u iznosu od 33,18 eura i na presudu u iznosu od 146,78 eura
2. tuženiku
U Zagrebu, 08. srpnja 2026. godine
