Poslovni broj: Pn-1562/2025-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista IG, u pravnoj stvari tužitelja ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. lipnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 08. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.186,65 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. svibnja 2025. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.273,23 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. srpnja 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika platež iznosa od 813,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 26. siječnja 2025.g. do isplate, kao i u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika platež zatezne kamate tekuće na iznos od 7.000,00 EUR za period od 26. siječnja 2025.g. do 13. svibnja 2025.g., te se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 25. srpnja 2025. godine podnio tužbu protiv tuženika pred ovim sudom radi naknade štete u iznosu od 7.000,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.01.2025.g. te naknade troška parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate. Iz navoda u tužbi proizlazi da je tužitelj vlasnik vozila koje je dana 26.01.2025.g. sudjelovalo u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika, a uslijed čega je njegovo vozilo pretrpjelo velika oštećenja. Kako se tužitelj u mirnom postupku dana 13.05.2025.g. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, koji mu je isplatio iznos od 12.901,50 eura no štetu u cijelosti nije naknadio, to isti predlaže usvojiti tužbeni zahtjev sa pripadajućom kamatom, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana prometne nezgode, i uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju no smatra da na strani tužitelja postoji doprinos nastanku štetnog događaja od 20 % zbog upravljanja vozilom brzinom znatno većom iznad dopuštene. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva i smatra da je ista previsoko odmjerena. Navodi da je tužitelju isplatio na ime štete na vozilu iznos od 12.901,50 eura i smatra da je namirio tužitelju štetu koju potražuje te ističe da je na vozilu tužitelja nastupila je totalna šteta pa tuženik osporava i tijek zateznih kamata smatrajući da iste mogu teći od presuđenja. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je saslušao tužitelja te je izvršio uvid u potvrdu MUP-a povodom štetnog događaja (list 5-6 spisa), odštetni zahtjev (list 7 spisa), izvid štete sa slikama oštećenja vozila (list 29-39 spisa), MUP-ov spis povodom štetnog događaja (list 42-60 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno je također prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete koji je dana 09.12.2025.g. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev sa naslova glavničnog potraživanja u pretežitom dijelu osnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točci I izreke presude , dok je tužitelja s neosnovanim dijelom tužbenog zahtjeva valjalo odbiti kako to proizlazi iz točke II izreke presude.

4. Kako je među parničnim strankama sporno da li je tužitelj doprinio nastanu štetnog događaja uslijed prevelike brzine, pa je time sporna i njegova suodgovornost, sud je saslušao tužitelja te je proveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine oštećenja na vozilu tužitelja.

5. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da se nesreća dogodila 26. siječnja 2025., u nedjelju u popodnevnim satima. On je vozio Audi Q5 i nitko nije bio sa njim u autu. Vozio je Zvonimirovom ulicom u smjeru zapada. Na tom dijelu su podešeni semafori pa se jedno za drugim pale zelena svjetla pa je tako i njemu cijelo vrijeme bio slobodan prolaz na semaforima i bila su mu upaljena zelena svjetla. Iako ne može precizno znati, misli da je vozio oko 40 km/h jer uvijek u životu pazi da vozi unutar ograničenja i nikada u životu nije dobio kaznu za prebrzu vožnju. Na poseban upit suda navodi da smatra da je prije sudara vozio oko 40 km/h. Budući da stanujem relativno blizu Zvonimirove ulice i često tamo prolazim autom , zna da je ograničenje brzine na tom dijelu 40 km/h. Skoro se pa odmah nakon što je uočio osiguranika tuženika dogodio sudar, zapravo nije ni imao mogućnost reakcije jer je to bilo jako brzo nakon što sam ga vidio, odnosno iznenada se stvorio preda njim. Nije ni stigao kočiti. On je prodao auto za 6.362,72 eura, u vrijednosti ostatka vozila.

6. Nadalje, ovdje valja istaknuti da iako je tuženik u odgovoru na tužbu predlagao saslušanje osiguranika tuženika NG, tuženik je na ročištu održanom dana 10.06.2026.g. iskazao kako nema daljnjih dokaznih prijedloga i predložio zaključenje glavne rasprave, slijedom čega sud nalazi da je na taj način odustao od navedenog dokaznih prijedloga. Sud je stoga na ročištu održanom dana 10.06.2026.g. riješio da neće provoditi daljnje dokazne prijedloge, obzirom da je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, slijedom čega je sud na istom ročištu proveo glavnu raspravu, te istu zaključio, okončavši postupak u ovoj pravnoj stvari, smatrajući da bi daljnje provođenje postupka stvorilo bespotreban trošak za stranke i dovelo do odugovlačenja postupka, imajući pritom u vidu da su i same stranke predložile zaključenje glavne rasprave nemajući daljnje dokazne prijedloge.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka Igora Jakoplića proizlazi utvrđenje da je prilikom štetnog događaja došlo do bočnog sudara pod pravim kutom između prednjeg desnog bočnog dijela vozila osiguranika tuženika FIAT reg. oznake [registarska oznaka]▫3473-EO i čeonog dijela osobnog vozila tužitelja AUDI reg. oznake [registarska oznaka]▫1822-KE, na pravilnom četverokrakom semaforiziranom raskrižju sjevernog kolnika Ulice kralja Zvonimira i Kušlanove ulice u Zagrebu. Sudarna brzina vozila tužitelja AUDI je iznosila oko 47 km/h, a brzina neposredno prije nezgode je iznosila 55 km/h. Tužitelj je opasnost u konkretnoj situaciji percipirao kad se nalazio na odmaku od mjesta sudara za 14,8 metara. Na toj udaljenosti je mogao sudar izbjeći pri prethodnom kretanju bilo kojom brzinom koja ne premašuje 38 km/h. Da se tužitelj prije nezgode kretao dopuštenom brzinom od 40 km/h, tada bi do mjesta sudara uspio usporiti vozilo do sudarne brzine od 15,4 km/h. Pri toj sudarnoj brzini bi npr. Uz prednji branik svakako bila oštećena i prednja signalizacija, a postojala bi i mogućnost aktiviranja zračnih jastuka koji snažno povisuju trošak popravka, tako da se tehničkim načinima ne može utvrditi koliko bi pri sudaru brzinom od 15,4 km/h visina štete točno bila manja, pogotovo jer se u konkretnom slučaju radilo o ekonomskoj totalnoj šteti, dok bi kod smanjene sudarne brzine šteta najvjerojatnije bila djelomična. Djelomična šteta vrlo često može premašivati iznos totalne štete. Dakle, opseg štete bi nedvojbeno bio manji, a da li bi i koliko visina štete bila manja, ne može se utvrditi niti približno. Popravak vozila tužitelja AUDI nije bio isplativ jer je trošak popravka vozila prelazio 75% vrijednosti neoštećenog vozila na dan utvrđivanja štete. Štetu je dakle bilo potrebno riješiti kao ekonomsku totalnu štetu. Tržna vrijednost osobnog vozila tužitelja AUDI je na dan nastanka štete zajedno s uključenim državnim davanjima iznosila oko 25.450,87 EUR-a, dok je vrijednost ostatka oštećenog vozila iznosila od 6.362,72 EUR-a, a stvarnu štetu na vozilu predstavlja razlika između tržne vrijednosti neoštećenog vozila i vrijednosti ostatka oštećenog vozila, što je zajedno s uključenim PDV-om iznosilo oko 19.088,15 EUR-a.

8. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića te je isti ocijenio stručnim obzirom je dan od strane stručnjaka koji je obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke te izradio nalaz u skladu s pravilima struke, a nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju kojom je sud raspolagao u odnosu na dinamiku štetnog događa ja i visinu štete, a koju činjenicu potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbe na vještački nalaz i mišljenje.

9. Teret dokazivanja jest dužnost određenog procesnog subjekta pružiti sudu obavještenja o dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost određene tvrdnje. Odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, (NN 117/03, stupio na snagu 01.12.2003.g.) napušteno je načelo po kojem je sud dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice te ovlašten izvesti dokaze koje stranke nisu predložile (uz iznimku iz čl. 3. st. 3. ZPP -a i čl. 435. st. 2.ZPP-a). Odredbom čl.7. st.1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima te činjenice utvrđuju, a sukladno odredbi čl. 219. st.1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, uz izričito propisanu iznimku na strankama je isključiva inicijativa na predlaganju dokaza. U smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

10. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja koja proizlaze iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, sud nalazi da je tužitelj dokazao odgovornost osiguranika za nastanak štetnog događaja te je otklonio tuženikov prigovor suodgovornosti tužitelja. Naime, iako je iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka razvidno da je tužitelj mogao sudar izbjeći pri prethodnom kretanju bilo kojom brzinom koja ne premašuje 38 km/h i u slučaju da se tužitelj prije nezgode kretao dopuštenom brzinom od 40 km/h, tada bi do mjesta sudara uspio usporiti vozilo do sudarne brzine od 15,4 km/h, sama činjenica da je tužitelj vozio brzinom veće od dopuštene nije od utjecaja na visinu nastale štete. Naime, rezultati prometnog vještačenja upućuju na zaključak da se tehničkim načinima ne može utvrditi koliko bi pri sudaru brzinom od 15,4 km/h visina štete točno bila manja, pogotovo jer se u konkretnom slučaju radilo o ekonomskoj totalnoj šteti, dok bi kod smanjene sudarne brzine šteta najvjerojatnije bila djelomična te obzirom na utvrđenje vještaka da djelomična šteta vrlo često može premašivati iznos totalne štete, slijedom čega je njegov zaključak da bi opseg štete bi nedvojbeno bio manji, a da li bi i koliko visina štete bila manja, ne može se utvrditi niti približno. Stoga, kako se prometnim vještačenjem ne može utvrditi da li bi uopće i za koliko visina štete bila manja i u slučaju da je tužitelj vozio unutar dopuštene brzine, to sud nalazi u smislu čl. 219 ZPP-a, primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 221a ZPP-a da tuženik nije dokazao svoju tvrdnju da je tužitelj svojim postupanjem doprinio nastanku, odnosno visini nastale štete.

11. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja iz kojih proizlazi da na strani tužitelja nema sudoprinosa za visinu štete u prometnu nezgodu koja je predmet ovog postupka, a kako je prometnim vještačenjem nedvojbeno utvrđeno da stvarnu štetu na vozilu predstavlja razlika između tržne vrijednosti neoštećenog vozila i vrijednosti ostatka oštećenog vozila, što je zajedno s uključenim PDV-om iznosilo oko 19.088,15 EUR, to sud nalazi da imovinska šteta na vozilu tužitelja iznosi 19.088,15 eura Obzirom da je tuženik isplatio tužitelju nesporni dio štete u mirnom postupku u iznosu od 12.901,50 eura i za koji je iznos valjalo umanjiti iznos imovinske štete , to sud ocjenjuje osnovanim tužbeni zahtjev u iznosu od 6.186,65 eura. Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

12. Kako sud nalazi da tužitelj ostvaruje pravo na imovinsku štetu u iznosu od 6.186,65 eura, dok je tužbenim zahtjevom potraživao platež iznosa od 7.000,00 eura, valjalo je odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika platež iznosa od 813,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 26. siječnja 2025.g. do isplate i odlučiti kao u točci II izreke presude.

13. Tužitelj ostvaruje pravo na zateznu kamatu počev od 13.05.2025.g., obzirom da isti ostvaruje pravo na zateznu kamatu počev od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u smislu čl. 12 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP), kao i podredno u smislu čl. 1100 ZOO-a, a imajući u vidu da se ZOOP smatra lex specialisom u odnosu na ZOO kao opći zakon. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a.

14. Kako sud nalazi da tužitelj ostvaruje pravo na zateznu kamatu počev od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a ne od dana nezgode, valjalo je odbiti njegov zahtjev platež zatezne kamate tekuće na iznos od 7.000,00 EUR za period od 26. siječnja 2025.g. do 13. svibnja 2025.g., kako to proizlazi iz točke II izreke presude.

15. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i 155 st. 1. ZPP-a jer tužitelj nije uspio samo s nerazmjernim dijelom tužbenog zahtjeva uslijed čega nisu nastali posebni troškovi za tuženika. Trošak se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 7 toč. 1, Tbr 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova, na trošak sastava tužbe temeljem Tbr 7 toč. 1 Tarife u iznosu od 100 bodova, na trošak pristupa na ročišta održane na dane 07.10.2025.g. i 10.06.2026.g. temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u iznosu od 100 bodova, trošak sastava podnesaka od 03.09.2025.g. i od 28.01.2026.g., temeljem Tbr 8 toč. 1, svaki u visini od 100 bodova, trošak pristupa na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova, što ukupno iznosi 650 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.300,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.625,00 eura. Tužitelju je također priznat trošak prometnog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, obzirom je isti bio nužan za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 58,23 eura (obzirom na 50% oslobođenja zbog korištenja e-komunikacije) i na presudu u iznosu od 190,00 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 2.273,23 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki I izreke presude u odnosu na trošak postupka.

16. Obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor valjalo je temeljem čl. 154 st. 5 ZPP-a odlučiti kao u točci II izreke presude.

U Zagrebu, 08. srpnja 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dozvoljena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u četiri primjerka, u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na pristojbu na presudu u iznosu od 190,00 eura

2. tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, 08. srpnja 2026. godine